Istaknuto

Lažni desničari, idemo izravno na vas: “General HOS-a” Ante Prkačin s ratnim zločincem Slobodanom Praljkom razbijao HOS

Brani HOS-ov pozdrav “Za dom spremni”, a razbijao je HOS i izdao hosovce i hrvatski narod. Može li licemjernije? Ante Prkačin, danas (2.021.) uzdanica Domovinskog pokreta nakon Miroslava Škore, tko je tu lud, a tko pametan? Hvali se kako je propustio sastanak s NATO-paktom, samo da bude na saboru DP-a i izboru Ivana Penave za predsjednika ove kvazi-oporbene stranke koja spada u kontroliranu opoziciju. Pametni ljudi poput Karoline Vidović – Krišto su odmah u startu napustili DP, pokupili saborski mandat, pokazujući da se i najveće mangupe i bitange može prevariti, jer s pokvarenima u DP-u nije htjela imati posla. U DP-u mogu cvasti samo oni koji su premazani sa svim mastima. Zato Ante Prkačin pliva u DP-u kao bubreg u loju, to je konačno stranka po njegovom ćeifu, jer oteti HSP to nije bio. Može sada blebetati po miloj volji kao neka baba, a nema nikakvu odgovornost, ma raj na zemljici. Kad se gleda pažljivo, Miroslav Škoro je zaista uspio oko sebe okupiti, uz časne iznimke, zaista impozantni broj bitanga, što izdajnika iz otetog HSP-a, što posrnulih disidenata, među njima također bitanga iz HDZ-a, izbačeni od prefrigranog Plenkovića koji je zaustavio njihove kvazi-nacionalističke igrice s rukom na srcu dok su krali iz džepa hrvatskog naroda, i živjeli kao paraziti, i bubrezi u loju

Morbidno je, da se Ante Prkačin u svim medijima u Republici Hrvatskoj, tako i na domoljubnim portalima i podcastima, koji, usput rečeno, brane pozdrav HOS-a – „Za dom spremni“ – vodi kao „general HOS-a“, iako je bio dezerter HOS-a, i razbijač dragovoljačkih Hrvatskih obrambenih snaga koje su branile Republike Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od jugoslavenske i velikosrpske agresije.

Tuđmanov general i glavni zapovjednik HVO-a u razbijenoj Republici BiH, Slobodan Praljak, u razgovoru s prvim Predsjednikom Republike Hrvatske, Franjom Tuđman, u Uredu PRH na Pantovčaku u Zagrebu, pohvalio se, da je s Antom Prkačinom razbio HOS, na što je „Franjo“ bio jako zadovoljan, kako tuđmanovci vole zvati svog idola, (proglašenog ratnog zločinca na čelu udruženog zločinačkog poduhvata u BiH protiv međunarodno priznate Republike BiH), jer je time nestala prepreka podjele Bosne i Hercegovine između njega i Slobodana Miloševića, odnosno između Republike Srbije i Republike Hrvatske, na štetu hrvatskog naroda i Bošnjaka ili bosanskih muslimana hrvatskog etničkog podrijetla. (Vidi transkript razgovora iz Ureda PRH između ratnih zločinaca Slobodana Praljka i Franje Tuđmana.)

Dva lažna desničara, “veseli kurvini sinovi”, i dva demagoga, ne zna se koji je veći demagog, Velimir Bujanec, ili Ante Prkačin, samozvani “general HOS-a” koji je za vrijeme velikosrpske agresije na BiH razbijao HOS koji je branio Bosnu i Hercegovinu, što znači da je Prkačin ne samo izdajnik nego i “posrbica” koji je išao na ruku pobunjenim Veliko-Srbima (četnicima) i s njima dijelio Bosnu i Hercegovinu.
Demagog Velimir Bujanec prvo preporučio Kolindu Grabar Kitarović za PRH, poslije po njoj pljuvao i odrekao je se, i zagovarao Škoru, zaklinjući se ‘il sad il’ nikad! Glavno da je hrvatske birače povukao za nos. Izgovor mu je, da je zagovarao Kolindu umjesto Ive Josipovića. Pa što onda, bitango jedna? Kad je Kolinda Grabar Kitarovć bila kandidatkinja za Predsjednicu RH, bila je, ne samo bivša Sanaderova ministrica njegove kompromitirane korumpirane vlade, nego i dalje unuka partizana (kao što je Ivo Josipović sin partizana), ali za razliku od Ive Josipovića je bila deklarirana globalistica koja se zalagala za globalizaciju Hrvatske i svijeta, što je u svom govoru pred Glavnom skupštinom UN-a i naglasila. Bila je, dakle, gora od Ive Josipovića i prije nego je postala “Precednica”, i također je za NDH govorila, da je “zločinačka država”. Za Bujanca je to sve bilo super, da bi na kraju navijao za svog voljenog Škoru, kojeg je zatim pljunuo, kad ovaj nije uspio što je obećao, i obojica povukli hrvatske domoljube birače pošteno za nos.
Lažni desničar Velimir Bujanec, pravaški izdajnik, preporučio u svojoj emisiji ‘Bujica’ na Z1 TV pjevača i bivšeg HDZ-ovca Miroslava Škoru za uzdanicu hrvatske domoljubne desnice, koju je pošteno povukao za nos kao budale. No, Velimir Bujanec je svoju dionicu odradio, i sad idemo dalje, kaj ne!? Glavna mu je fora da se uslika s javnom osobom, jer zna da će joj to u konačnici naštetiti, pošto je on kompromitiran.
Velimir Bujanec prije 30 godina, 1991. kada je glumeći nacista (i tako se šetao Zagrebom), blatio Paragin HSP u kojem je bio član, i radio u Uredu za odnose s javnošću, pljujući po Franji Tuđmanu, (iz megafona je ispred Starčevićevog doma urlikao: “Tito je imao Reksa, Tuđman ima Šeksa”), tako da je licemjerni Predsjednik Tuđman imao (lažni) alibi, da Paragin HSP proglasi “fašističkom strankom”. Provokator Bujanec odlično je odradio svoj posao, i 1994. se vratio pod zaštitu HDZ-a, otkud je lansiran za glasnogovornika lažne desnice na Z1 televiziju gdje vodi svoju neprofesionalnu emisiju ‘Bujica’; niti ima pojma o novinarstvu i voditeljstvu, niti o povijesti, niti o politici, ali je od komunista, kojima ovaj lukavi mali Zagorec služi, izučio zanat demagoga. U stvarnosti je ovaj ovisnik o drogama i diler (kao takav evidentiran od strane krim-policije), jedna teška bitanga, i izdajnik, ništa manje opasan od Ante Prkačina, svog “frenda” s kojim hrvatsku domoljubnu javnost desetljećima uspješno vodi za nos.

Danas grlati Prkačin u Hrvatskom saboru ispred Domovinskog pokreta promovira Hrvatsku pravoslavnu crkvu i govori protiv SPC-a, ali što on danas hoće, mogao je to prije 30 godina, jer je u programu HSP-a bila obveza obnove Hrvatske pravoslavne crkve, međutim, Ante Prkačin je izdao Dobroslava Paragu, i HOS i HSP, i time je izravno doprinio da se SPC nakon rata vratila u Republiku Hrvatsku, a HPC nije obnovljena, već tek 2011. godine, ali do danas nepriznata od vlasti RH. Što Prkačin danas hoće, zakasnio je tri desetljeća – hoće li to zakašnjenje objasnit hrvatskoj javnosti, jer  nije svima mozak na rezervi, da su sve zaboravili?

Hrvatska domoljubna javnost pati zbog lažne desnice kakav je Domovinski pokret, ili lažni “Suverenisti” i “MOST”, jer ona služi samo održanju HDZ-a na vlasti, a time i pobunjenih Srba koji su doživjeli ratni poraz da bi danas bili na vlasti, ali ne od jučer nego od 2005. godine, već 16 godina, jer je još u vrijeme Sanaderove koalicijske HDZ-vlade SDSS ušao u vlast Republike Hrvatske. Milorad Pupovac bi bez HDZ-a bio nitko i ništa u Republici Hrvatskoj, a Domovinski pokret želi s HDZ-om koalirati. Pametnom dosta!

Zar nije morbidno, čak i zločinački, da Domovinski pokret želi koalirati s HDZ-om, koji je od strane Vrhovnog suda potvrđen kao zločinačka organizacija? (Vidi aferu Fimi-Media, i bivšeg premijera Sanadera u zatvoru zbog korupcije.)

Lažni desničar Velimir Bujanec je u Podcastu Velebit objasnio programsku platformu Domovinskog pokreta, čiji je neformalni glasnogovornik, sada, nakon Škore, i ispada kao da DP želi ostvariti sve ono što je HSP na čelu s Paragom mislio ostvariti 1991./1992. godine, ali nije jer su ga prodane duše poput Velimira Bujanca, Ante Prkačina, Đapića i sličnih pravaških izdajnika izdali čime su izdali praktički hrvatski narod, uskrativši ga za sretnu budućnost. Da bi se nešto pošteno i ispravno moglo ostvariti, nije dovoljno željeti i htjeti, nego se mora biti moralan, a ne spreman na trule kompromise i ponašat se kao oportunist i konformist, dok je pragmatizam odveo, ne samo Hrvatsku, nego cijeli svijet na rub ponora! Lažni desničar, odvjetnik Zvonimir Hodak, također pledira za Domovinski pokret na čelu s gradonačelnikom Vukovara, Ivanom Penavom, i također je, kao odvjetnik, izdao Dobroslava Paragu odnosno HSP, i njegovu tužbu za krivotvorenje parlamentarnih i predsjedničkih izbora iz 1992. godine, no, kao režimski podoban nije zbog izdaje klijenta izbačen iz Hrvatske odvjetničke komore već je postao odvjetnik-zvijezda, i na kraju i kolumnist-zvijezda, i naveliko hvali Franju Tuđmana kao “genijalca”. U Tuđmanovoj Hrvatskoj je likvidirana Hodakova kćer. Pametnom dosta? U Paraginoj Hrvatskoj bi Hodakova kćer živjela 2.021. godine kao sretna obiteljska osoba i žena, sretno udana i majka brojne djece, i ne bi se morala sramit da je Hrvatica.

Što hoće Velimir Bujanec danas, četvrt stoljeća nakon velike izdaje kada je prišao tuđmanovcima, odnosno komunistima i udbašima? Danas se on i Domovinski pokret žele boriti protiv globalizacije, protiv politike tzv. klimatskih promjena navodno uzrokovanih sa CO2, protiv politike gender-ideologije, zatim, za hrvatski suverenitet protiv Bruxellesa i velikosrpske ideologije i politike, protiv čak i korupcije iako je Ante Prkačin ukrao 30 tisuća australijskih dollara, namijenjenih Paraginom HSP-u, i u Slavonskom Brodu otvorio Disco-klub. Naravno, nikada nije procesuiran, iako je podnijeta kaznena prijava protiv njega, pošto se nalazio pod državnom zaštitom Predsjednika Tuđmana, a poslije HDZ-a, zaslužan što je razbijen HOS u BiH. Prkačinov zet je u središtu Slavonskog Broda ubio usred bijela dana tri hrvatska branitelja, ali Ante Prkačin je danas jedan od najpopularnijih političara u Republici Hrvatskoj i “povjesničara”, koji će Republiku Hrvatsku „spasiti“ i odvesti je u „sreću“. Tko je naivan i glup, povjerovat će demagozima poput Ante Prkačina i Velimira Bujanca, koji im kopaju nove jame da u njih padnu. Sve oko Domovinskog pokreta i lažnih “Suverenista” koji ljube Europsku uniju u kojoj nema nacionalnog suvereniteta, je prevara i laž, jedna velika obmana koja zabija posljednje čavle u kovčeg s izdanim, prevarenim i ubijenim hrvatskim narodom koji uz takovu „desnicu“ koja je lažna i koja laže, nema ni najmanje šanse preživjeti nadolazeće strašne svjetske događaje!

Zapamtimo, živimo u posljednjim trenutcima otvorenog Prvog pečata iz biblijske knjige Odkrivenje, istječe vrijeme Božjeg milosrđa, i otvara se Drugi pečat – rat na svijetu – globalni rat, 3. svjetski rat koji ćemo mi Hrvati dočekati u Tuđmanovoj korumpiranoj partizanskoj kvazi-Hrvatskoj, opljačkanoj, izdanoj, silovanoj i poniženoj, na čelu sa zločinačkom organizacijom, ekstremnim ljevičarima i lažnim desničarima, bez Božjeg blagoslova! Pametnom dosta, glupima i naivnima nikad dosta!

Domovinski pokret neće doći na vlast, koliko god Velimir Bujanec demagoški tvrdio suprotno, niti će dovesti do pozitivnog preokreta u Hrvatskoj, ali će uspješno spriječiti pravu desnicu da se bori za spas i obnovu Hrvatske – to i jeste bio cilj udbo-mafije koji je ova zločinačka neokomunistička organizacija ekstremnih ljevičara zvanih „domoljubi“, ostvarila. Čestitamo vam, bando, na pirovoj pobjedi! Ako budete imali nesreću, izdani narod će vas strijeljati uza zidove i vješati po uličnim rasvjetnim stupovima, što bi bilo sasvim pravedno, iako nedovoljno za grijehe koje počiniste, ali neka vam Bog sudi i plati vam vašu plaću koju ste zaslužili.

Profesor Goran Jurišić, Zagreb, 20. listopada 2.021. godine. Bog i Hrvati! Hrvatska iznad svega, iznad Hrvatske samo Bog! Hrvatska Hrvatima!

Istaknuto

Što je ostalo od hrvatskog engagementa u Afganistanu?

Republika Hrvatska slala je postrojbe HV u Afganistan godinama prije pristupanja (bez referenduma) u članstvo NATO-saveza 2009. godine, što nije bilo normalno, niti je antifašistička neokomunistička vlast (HDZ/titoisti) pitala hrvatski narod o tome, kao što vlast i po drugim političkim pitanjima nikada nije tražila suglasnost Hrvata, izgovarajući se, da narod svoju suglasnost daje na izborima za Hrvatski sabor i predsjedničkim izborima, glasujući za stranke i kandidate, ali “zaboravljajući”, da na izborima već desetljećima sudjeluje u pravilu ispod 50% birača ili u najboljem slučaju jedva nešto preko polovice, “zaboravljajući”, da izbori nisu demokratski jer nema višestranačke izborne kontrole, a vlada de facto protuustavna cenzura u medijima nad politički nepodobnim izbornim alternativama, i “zaboravljajući” da su izbori zapravo namješteni, jer na njima je posljednja tri desetljeća sudjelovalo preko 750 tisuća mrtvih ljudi na biračkim spiskovima, tako da bi diktator Staljin bio ponosan na izbore u Republici Hrvatskoj, a i Sjevernokorejski diktator ne bi protiv takvih izbora ništa imao za prigovorit. Veseli kurvini sinovi na vlasti svejedno se prave blesavi, i glume “demokraciju” koja ne postoji, kao ni pravna država, a nacionalnu hrvatsku državu su neokomunisti (HDZ-SDP) likvidirali uz pomoć vrha Rimokatoličke Crkve u Hrvata s ulaskom Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, “potvrđeno” na upitnom demokratskom referendumu, na kojemu je sudjelovalo ispod 50% registriranih birača, (uz jednostranu medijsku propagandu u korst članstva), što znači da većina hrvatskog naroda nije sudjelovala u predaji nacionalnog suvereniteta, i da pristup RH u članstvo EU nije bio zakonit ili legalan i legitiman. Time je prolivena krv u obrambenom Domovinskom ratu, i danak u krvi, koji je platio hrvatski narod u jugoslavenskoj i velikosrpskoj agresiji, prolivena uzalud, jer nema slobode, nema nezavisnosti i nema više hrvatske samostalne i nacionalne države, manjine vladaju Republikom Hrvatskom, tim konstruktom dioničkog društva s ograničenom odgovornošću u umjetnoj tvorevini međunarodnih bankara, Europskoj uniji, koja također nije demokratska. Na koncu je Plenkovićeva koalicijska vlada (HDZ-SDSSS) poništila sve vrijednosti Domovinskog rata kada je položila vijenac srpskim “žrtvama” tzv. Krajine, (unatoč konačnoj oslobađajućoj presudi međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, ICTY, optuženom i u prvom stupnju osuđenom hrvatskom generalu Anti Gotovini zbog Oluje), a jesu li to hrvatski branitelji, uškopljeni i ušutkani vojnim mirovinama i okupljeni u korumpiranim braniteljskim udrugama, shvatili što se dogodilo, dobro je pitanje, ili ih više nije briga, razočarani ovim sustavom, umorni od borbe za vlastita prava, prije svega prava da ih se jednostavno normalno prizna kao vrijedne i zapravo najvrijednije članove ovog društva, a ne da ih se tretira kao otirač za brisanje cipela, i da se njihovu prolivenu krv i ozljeđivanja tijela i duše poništi medijskom propagandom o Titovim partizanima i “antifašizmu”, kao da živimo u komunističkoj Jugoslaviji, pa gledamo na javnoj televiziji HRT više partizanskih obljetnica nego obljetnica iz Domovinskog rata, ili je u najmanju ruku percepcija u hrvatskoj javnosti takva, i zatrovano je duhovno ozračje takvo. Na koncu smo doživjeli i otvorenu diskriminaciju Hrvata na cijepljene i necijepljene, i kazne za necijepljene oduzimanjem građanskih i ljudskih prava jamčena Ustavom koji ništa više ne vrijedi, jer ga je antifašistička korumpirana vlast u Zagrebu pogazila, i to još davno, davno, tamo negdje početkom 90tih godina kada je Tuđmanova vlast likvidirala hrvatsku demokratsku pravašku oporbu, prilikom čega je praktički likvidirala i višestranački sustav. Je li prosječni Hrvat to shvatio, u međuvremenu, ili nije, nije više ni bitno, jer stvari se odvijaju u politici svjetlosnom brzinom, tako da će ionako svaki prosječni Hrvat u svjetskoj gospodarskoj krizi i krizi euro-zone EU završit s gaćama na štapu, ponižen i zgažen, pregažen od vladajuće udbo-mafije! No, udbaško-komunistička vlast 5. kolone u Zagrebu će u svjetskoj gospodarskoj krizi, u kojoj se upravo nalazimo, nestati zajedno sa svojim bogatstvom koje je stekla pirovim pobjedama nad hrvatskim narodom. To je aksiom i velika satisfakcija za hrvatski narod, da će banda na vlasti nestati u ovoj svjetskoj gospodarskoj krizi.

Pao je Kabul, za 10 dana je pao cijeli Afganistan u ruke talibana.

20 godina hrvatske vanjske politike, pod navodnicima “hrvatske”, u ime Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, je propalo, i engagement i veliki trud hrvatskih vojnika u kontingentima NATO-misije u Afganistanu je propao i pokazao se uzaludnim, more novca za obuku afganistanskih snaga sigurnosti bačeno je u vjetar, a ne samo znanje, vrijeme i uloženi trud, da se od kalifata stvori kakva-takva država prihvatljiva za miran život u prosperitetu njenog stanovništva.

Što ostaje od HRVCON iz Afganistana? Ako ništa drugo, ostaje ratno iskustvo pripadnika hrvatskog kontingenta HV u sklopu NATO-saveza u Afganistanu, iako nisu izravno sudjelovali kao Amerikanci u ratnim operacijama protiv talibana.

Zašto je Afganistan tako brzo i zapravo uopće pao u ruke talibana, koji su se opet vratili na vlast, kao komunisti u Hrvatskoj 1990. i 2001., protivno svim procjenama Zapadnih tajnih služba na čelu sa CIA, koja je potpuno zakazala u svojoj procjeni održivosti “Republike” i “demokratske” vlade u Kabulu, dobro je pitanje, a odgovor leži vjerojatno u umoru stanovništva Afganistana što stalno ratuje i krvari, jer ono ratuje već neprekidno preko 40 godina, uz ogromni danak u krvi, uz sakaćenja i ranjavanja i branitelja i civilnog stanovništva, uz strašne smrti i pogibelji kojima su Afganistanci izloženi u ratu protiv talibana i talibani protiv njih i međunarodnih snaga Zapada.

Mudžahedini su pobijedili Crvenu armiju, a talibani su pobijedili NATO, i naslijedili najmoderniju islamističku vojsku na svijetu, s modernom vojnom opremom Amerikanaca koja je talibanima pala u ruke, uključujući i moderno ratno zrakoplovstvo s kojim sada upravljaju talibani, oprema o kojoj HV može samo sanjati. Zašto se 300 tisuća afganistanskih vojnika iz Afganistanke vojske, obučeni od NATO-saveza, nije borilo? Afganistanci su umorni od rata. Vlast talibana se ne razlikuje tako drastično od vlasti mudžahedina, tako da je ideologija talibana temeljena na šerijatskom zakonu islama prihvatljiva svima, i paštunima i drugim narodnostima u toj srednjoazijskoj zemlji. Praktički je došlo do kukavičluka i dezerterstva, odnosno do izdaje u redovima afganistanske vlade i oružanih snaga Afganistana, a predsjednik Afganistana je morao navrat-nanos pobjeći iz zemlje u susjedni Uzbekistan, kako reče, da spriječi krvoproliće, ali krvoprolića ne bi bilo, jer se Afganistanka vojska ionako nije borila, već vlast predala u ruke svojim neprijateljima, talibanima, uz potporu većine stanovništva gradova u Afganistanu, jer je mržnja prema Zapadu koji drugima nameće svoj stil života veća od međusobnog rivaliteta raznih političkih struja u Afganistanu. Zato su svi u Afganistanu, i talibani i mudžahedini i većina stanovnika Afganistana odlučili završiti rat na svom teritoriju, zaustaviti strahovito krvoproliće, i ujediniti se protiv Zapada i NATO-saveza, i uspjeli su u tome, brzo su se dogovorili, i izbacili NATO iz zemlje, kojemu su nanijeli vojnički poraz kao Crvenoj armiji, Američka vojska je u Afganistanu doživjela još jedan svoj veliki poraz, kao u Vijetnamu, što je posljedica podržavanja Države Izrael, zbog čega su, kao i zbog politike abortusa, S.A.D. izgubile svaki Božji blagoslov, jer Bog ne voli kada se podržava njegove protivnike koji iščekuju mesiju koji je u Božjoj riječi Svetom pismu ili Bibliji opisan kao Antikrist! To kršćani, tako i katolici, moraju shvatiti da je tako, ili ih neće biti na ovom svijetu! Divljenje palim anđelima je Bogu mrsko, predstavlja flagrantno kršenje Božje zapovijedi, i izaziva Božju pravdu za nevjernike, jer tko stavlja sve drugo ispred Boga pa i sebe samog, taj nije vjernik zvao se i sto puta deklarirani katolik ili protestant ili pravoslavac.

Tko može tvrditi, da talibani nisu domoljubi Afganistana? Borili su se ispred većine najveće narodnosti u Afganistanu, paštuna, za suverenitet svoje domovine. Pod Američkom vojskom Afganistan nije bio suveren već vazal Washingtona kao što je bio vazal Moskve u vrijeme invazije Crvene armije, 1979. Tko može tvrditi, da HV zajedno s Američkom vojskom, Bundeswehrom, Britanskom vojskom i drugima u sklopu NATO-saveza nije bio agresor na Afganistan? Kakav je bio razlog Predsjednika Busha mlađeg, 2001. kada je zapovjedio zauzimanje Afganistana i rušenja talibanske vlasti? 9/11 je bio razlog, ali FBI je objavio, da nema dokaza, da bi Osama bin Laden, bivši doušnik američke tajne službe CIA, koji je u Afganistau pod talibanima uživao politički azil, bio kriv za terorističke napade na grad New York i Washington D.C. (Pentagon), tako da FBI nikada nije podnio kaznenu prijavu protiv najviše traženog proglašenog “terorista”, Osame bin Ladena, zbog 9/11, što je zanimljivo, iako zbog medijske cenzure to 99 posto ljudi na svijetu ne zna. Rukovodstvo Republike Hrvatske poslalo je HV u jednu vojnu misiju u srednju Aziju, na osnovi jedne velike laži, i rukovodstvo RH zna da se radilo o jednoj laži, jer, nemojmo se lagati i sami sebe varati, da nisu znali!

S hrvatskim ratnim veteranima iz Afganistana, kojih ima podosta iz 11 kontingenata HRVCON/NATO trebalo bi porazgovarati jesu li voljni pomoći hrvatskom narodu u rušenju protunarodne vlasti u Zagrebu, to bi bila jedina konkretna korist engegementa hrvatskih vojnika u Afganistanu, takoreći baština ratnog iskustva, da pomogne svom narodu u ratu protiv globalista i globalizacije Hrvatske, da našu domovinu oslobodimo ako treba kao i talibani što su svoju, njima svaka čast, a nama Hrvatima tek ćemo vidjet hoćemo li nečasno pasti, ili časno se vratit na vlast, prvi puta nakon 8. svibnja 1945. godine. Hrvatski vojnici iz HRVCON, vama svaka čast što ste časno branili boje Republike Hrvatske u Afganistanu, jer se niste kompromitirali, držali ste se vojnički časno, a šteta što je jedan hrvatski vojnik iz Sesveta kod Zagreba izgubio život u Afganistanu, njegov život ide na račun vladajuće političke klase nečasnih u Zagrebu. Na kraju, sramotno i navrat-nanos povlačenje Zapada iz Afganistana je poraz i sramota i Europske unije, a ne samo Sjedinjenih Američkih Država i NATO-saveza. Za razmisliti je napuštanje članstva RH u EU i NATO-savezu. #CROExit

Analiza profesora Gorana Jurišića, u Zagrebu, 16. kolovoza 2021.

#HRVCON #NATO #Afghanistan #Afganistan #Kabul #Taliban #USArmy #JoeBiden #TheWhiteHouse #EU #CROExit

Istaknuto

SVJETSKA ELITA ĐAVOLJIH BANKARA GENETIČKI MODIFICIRA ČOVJEKA KROZ MEDIJSKU KAMPANJU CIJEPLJENJA protiv “korone” NA DOBROVOLJNOJ OSNOVI IZA KOJE SE KRIJE ŠIRENJE STRAHA I UCJENA

Retrovirus RNK ima samo jednu spiralnu zavojnicu, koja je umjetna, proizvedena u laboratoriju, to jest đavolska je, dok je Božja DNK prirodna, i ona ima dvostruku, reprodukrivnu spiralnu zavojnicu DNK, koja život znači.

Imamo GMO u prehrambenom lancu, znači, „genetički modificirane organizme“ poput genetički modificirane rajčice ili kukuruza i soje, a sada imamo GENETIČKI MODIFICIRANE LJUDE, poput strašljivaca, oportunista i komformista. To su, naime, svi oni koji su se dobrovoljno dali cijepiti, ili se još budu, jer cijepljenje nije obavezno. U dobrovoljnosti cijepljenja se i skriva sotonizam, jer čovjek svoju DNK koja pripada Bogu, pošto ju je Bog stvorio, a koja se mijenja sa cijepljenjem cjepivima mRNK-tehnologijom poznatih Zapadnih farmaceutskih tvrtki koje se nude u EU i S.A.D., dobrovoljno predaje nečastivom i tako gubi svoju slobodu koju mu je Bog dao, slobodni izbor. (Čovjeka se genetički modificira i kroz GMO-organizme u prehrambenom lancu, ali puno sporije nego „cjepivima“ na bazi mRNK-tehnologije, koja u stvarnosti i nisu cjepiva u klasičnom smislu nego genski preparati.)

Đavolska i umjetna jednospiralna zavojnica RNK koja uništava Božju, dvospiralnu i reproduktivnu DNK koja život i zdravlje znači.

Prve dvije genetički modificirane bebe na svijetu, nakon Potopa, Luna i Lana, rodile su se u komunističkoj Kini 2019. godine i prenositi će svoj promijenjeni genetički kod na svoje potomstvo, a masovna promjena genetičkoga koda u nasljednim DNK-svojstvima čovjeka događa se kroz cijepljenja u koronavirus-krizi 2021. Godinu 2021. ćemo zapamtiti kao mračnu prekretnicu u povijesti čovječanstva, jer je to točka s koje nema povratka pošto se mijenja čovjekova DNK koju Bog stvori, i čovjeku da slobodu izbora, i čovjek izabra, i stavi se na stranu đavola, palog anđela Lucifera koji trijumfira jer uspiješe ljude zavest i nasamariti, to jest porobit, učiniti svojim vlasništvom, s tom razlikom, da nečastivi ne da čovjeku slobodu izbora kao Bog, jer kad čovjek svoju dušu proda vragu, zauvijek je njegov.

Posljednji puta kada su sluge đavola mijenjale Božju DNK u čovjeka, životinja i biljaka, bilo je u predpotopno vrijeme prije oko šest tisuća godina, tako da su snage zla prisilile Boga-Stvoritelja da mora izvršiti sterilizaciju Zemlje s vodom, kako bi se sačuvao izvorni život koji stvori. Kao što se zna iz povijesti čovječanstva, u Potopu se spasilo samo osmero ljudi u Noinoj arci, zato što su imali relativno čistu DNK, s izabranim životinjama i biljnim sjemenjem.  (Čak su članovi Noine obitelji imali osam posto uništene DNK, što samo govori koliko je ostalim ljudima bila promijenjena odnosno upropaštena njihova DNK, jer svaki čovjek današnjice na svijetu to ima kao zapis u svojoj DNK.) Sve ostalo je podleglo Božijem gnjevu, kako zločesti i naivni ljudi puni nepokajanih grieha, tako i biljni i životinjski svijet koji je desetkovan, a bio je upropašten za vrijeme genetičkih eksperimenata. Ovaj puta Bog neće sterilizaciju Zemlje izvršiti kroz sveopći potop na Zemlji, jer je to obećao Noi, simbolizirano savezom u vidu duge na nebu, nego vatrom, što piše u biblijskoj knjizi Otkrivenje ili Apokalipsi, sterilizacija Zemlje kroz vatru, na koju će Bog-Stvoritelj biti prisiljen, jer si je čovjek dao promijeniti DNK koju Bog stvori. Bog je vlasnik čovjekove DNK, a ne pali anđeo Lucifer i njegov sluga, međunarodni bankar koji u svom džepu drži demokratske vlade! Zato će doći do žestoke reakcije Boga, odredit će drakonske kazne za ovaj svijet, da se kazni zlo na ovom svijetu, a opet da se spasi vjerni dio čovječanstva, vjerno Bogu.

Mainstream-mediji (glavni mediji) širili su strah i paniku zbog “korone”, što je u većini ljudi izazvalo paralizu pametnog razmišljanja, jer su se usrali u gaće od straha, pa je nasjela na prevaru kao Crvenkapica u bajci s vukom u janjećoj koži bakice, i poslušala bitange i korumpirane zločince na vlasti i u medijima. 1. val koronavirus-krize od ožujka 2020. do svibnja 2021. služio je širenju straha radi cijepljenja stanovništva, uz obećanje o “novom normalnom”, što je bilo ništo drugo nego sotonizam. 2. val će biti smrtonosan – kako je najavio Bill Gates, cijepljene ljude će desetkovati mutirani virus. Necijepljeni ljudi imati će prirodn imunitet koji će ih braniti od mutiranog virusa.

Hvala Bogu, po sterilizaciji Zemlje vatrom će Bog na posljednjem sudu Sudnjeg dana u preživjelih odvojiti kukolj od žita, i kukolj baciti u vatru, dakle, ljevica ide u vatru, a desnica ili žito ide u obnovu života, jer Bog ima od svakog čovjeka zapis njegove DNK i naših misli tako da neće biti problem svakog čovjeka iz biblijske Knjige života uskrsnuti od mrtvih, i to u našem tijelu, jer to je konkretno obećanje Isusa Krista kao dar milosrđa nama, kao što Isus uskrsnu od mrtvih, i to u tijelu. Kukolj neće biti uskrsnut već ide u vječni vatreni oganj zajedno s palim anđelimama na čelu s đavoljim pobunjenikom, koji su preko svojih slugu bankara i njihovih mainstream-medija nagovorili čovjeka, uz širenje straha i ucjena, da si dragovoljno da promijeniti njegovu DNK kroz cjepiva protiv „korone“, koja su genski preparati na temelju mRNK-tehnologije. Retrovirusni RNK je đavolja, jer ima samo jednu spiralnu zavojnicu dok Božja DNK ima dvostruku spiralnu zavojnicu. Retrovirusni preparat prodire u DNK i mijenja čovjekov genetički kod, što farmaceutske tvrtke u vlasništvu đavoljih slugu zovu „svjetskim eksperimentom“ sa zamorcima koje zovu „ljudima“, i koje su kroz strah postavili u situaciju da biraju između lažne sigurnosti i slobode, pa većina izabire lažnu sigurnost, umjesto sigurne slobode, to jest života. Tako je čovjek pao na varku kao Crvenkapica kada je povjerovala vuku u janjećoj koži, preobučen u bakicu. Znamo kako ide bajka o Crvenkapici, ali u stvarnom životu nema princa na bijelom konju koji će čovjeka osloboditi iz ralja đavla. Jedino je Bog-Spasitelj, naš Stvoritelj taj koji drži kontrolu nad svime, ali čovjek mu mora vjerovati, a ne sjediti na dva stolca, pa bi malo vjerovao, a malo đavla slušao i slijedio. To ne može! Bog od nas traži diskriminaciju, da se odijelimo od onih koji slijede đavla, kao što će na posljednjem sudu On diskriminirati jarce s Njegove lijeve strane od ovaca s Njegove desne strane, i ljevičare bacit u vječnu vatru. (Mt 25, 31-41) To se zove vrhunska ironija i sarkazam na Božji način. A kako je sve bilo jednostavno logično, ali ljudi nisu htjeli slušati svoj razum koji im Bog dade, nego su se dali paralizirati strahom:

Trg Republike Hrvatske u Zagrebu, ispred HNK, hrvatska mladež znala je istinu, a mediji i roditelji koji su gledali dnevnike HTV-a i televizije NOVA TV i RTL Televizije su je optužili i žigosali, zajedno s Hrvatskom biskupskom konferencijom, kao “teoretičare zavjere”. Zar mladež ne znači budućnost? Zašto nitko nije slušao mlade koji su bili u pravu?

Smrtnost u 1. valu koronavirus-krize ispod 0,1%, postotak zaraženih ispod 1%, PCR-testovi u 95% daju krive rezultate, da bi se napuhao broj „zaraženih“, iako zaraženi nisu bolesnici kad nemaju simptome, a samo oni sa simptomima bi se trebali dati pretražiti, ne PCR-testom nego analizom krvi. „Korona je prevara“, napisala je hrvatska mladež u ljeto 2020. na svoj transparent ispred HNK na Trgu Republike Hrvatske u Zagrebu. Mediji su mlade proglasili „teoretičarima zajvere“, kao što je i Hrvatska biskupska konferencija proglasila sve skeptike mjera vladinog Stožera, „teoretičarima zajvere“. Znamo i zašto se Crkveni vrh tako ponaša, zato što je đavo sjeo u krilo Crkve, kako reče sv. o. Pio, i danas ju vodi! Uglavnom, kako i sami tvorci gen-preparata za coronavirus govore o „eksperimentu“, i ne znaju posljedice mijenjanja genetičkoga koda, ostaje za vidjeti u kojem smjeru će se život cijepljenih „razvijati“, pardon, glagol razvijanje je uopće krivi u ovom slučaju, bolje je reči kojim stupnjem i kojom brzinom će životna sudbina cijepljenih iči nizbrdo, i kakvu će sudbinu imati mogući potomci cijepljenih roditelja, jer promjena genetičkoga koda ide u smjeru prijenosa genetički modificiranih nasljednih svojstava na potomke.

Samo Božija, prirodna DNK s reproduktivnom dvostrukom spiralnom zavojnicom jamči život i zdravlje, dok je RNK smrt koja razara nasljedna svojstva (DNK) čovjeka, i vodi ga u trajno i bespovratno narušavanje zdravlja i prijevremenu smrt. Navodna “cjepiva” protiv “korone” farmaceutskih tvrtka s liberalnog Zapada sadrže retroviruse na bazi jednospiralne zavojnice, što su u stvarnosti genski preparati na bazi mRNA(K)-tehnologije, koji mijenjaju čovjekov genetički kod, njegovu DNK koju upropaštavaju, a upropaštena nasljedna svojstva prenose pri spolnom odnosu na potomke.

Cijepljenje djece će pak biti vrhunac zločestog genocida. Tu će mnogi pokazati, da ne vole svoju djecu. Uglavnom, prokletstvo se nadvilo nad cijepljene, koji su dobili malo varljive slobode kretanja određeno vrijeme dok njihovi necijepljeni sunarodnjaci i njihova necijepljena braća i sestre budu diskriminirani od strane vlasti kojima ljudi šalju vapaj za cjepivima, što se cijepljenoj skupini fućka, kao što će se fućkati necijepljenima kada usred ljeta 2021. završi medeni mjesec između Stožera i za cjepivima „vapijućih“, jer onda kreće Bill Gatesov najavljeni „smrtonosni 2. val, da, 2. val, jer 2. i 3. val o kojima su mediji brbljali, u stvarnosti je 1. val pošto je 1 val bio od proglašenja plandemije u proljeće 2020. do završetka 1. vala u proljeće  2021. U međuvremenu je Bill Gates, koji je ultimativno tražio cijepljenje svjetskoga stanovništva, optužen za pedofiliju, od strane mainstream-medija. Vrlo neugodno, ne za Billa Gatesa, nego za svjetsko stanovništvo koje se dalo od njega nagovoriti preko nacionalnih vladinih stožera, da se cijepe. Biti će sigurni da neće umrijeti od „korone“, da, ali ne i od mutiranih virusa, jer genski preparat stvara, s jedne strane umjetni imunitet protiv coronavirusa, ali s druge strane ne i protiv mutiranih virusa ili bilo kojeg drugog virusa, a s treće strane, i to je ono najgore, blokira prirodni imunitet čovjeka. Antibiotici u tom slučaju neće pomoći, jer oni pomažu samo u kombinaciji s prirodnim imunitetom. Cijepljeni čovjek se našao u klopci jer nije htio vjerovati vlastitom razumu nego je povjerovao vuku u janjećoj koži, ne vjerujući da bi ga vlada brutalno prevarila. Zašto ne, pa brutalno ga je i prije lagala, i opljačkala, i to ne samo kroz Lock-Down. Globalizacija poprima zvjerske konture. Pametnom dosta!

Prof. Goran Jurišić, Zagreb-Sveta Nedjelja, 28. svibnja 2021.

#Genetika #GMO #Mikrobiologija #GenskiDriveri #GenetičkiKod #GenetičkaModifikacija #GenetičkiModificiraniOrganizmi #GenskaTerapija #GenskiPreparati #RNK #DNK #mRNK #SvjetskaElita #Bankari #Globalizacija #Globalizam

Istaknuto

Vuče li Hitlerov nacionalsocijalistički pokret korijen iz političke ljevice?

Sabor Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije u Nürnbergu, 1.938.

Autor djela (knjige) o povijesti Njemačke od ujedinjenja njemačkih zemalja od 1.871. u Drugi Njemački Reich (2. Njemačka Država) do 1.971. godine, povjesničar William S. Schlamm (Amerikanac njemačkog podrijetla), tumači, da Hitlerov nacionalsocijalistički pokret ne potječe s političke desnice nego ljevice, i da navodno predstavlja rukavac boljševizma. Adolf Hitler da je važno ljudsko neprijateljstvo komunizma Nijemcima prodao kao „rasni defekt židovstva“. Nacionalsocijalisti u Njemačkoj, da su od boljševika u Savezu Socijalističkih Sovjetskih Republika kopirali ravnolinijsku brutalnost u ophođenju sa stvarnim i izmišljenim neprijateljima, i ideološki sadržaj – pojedinac ne predstavlja ništa – zajednica (kolektiv) je sve. Schlamm, koji je bio komunist i sudionik Oktobarske revolucije u Rusiji, i do 1.928. boravio u Sovjetskom Savezu, da bi se na koncu odrekao revolucije i socijalizma i postao antikomunist, naglasio je, da je Hitler panslavenski boljševizam Lenjina pretočio u germanski nacional-socijalizam. No, je li to točno, je li to istina?

Usput rečeno, u njegovom odgovoru ljevici na pitanje – kako se Oktobarsku revoluciju – koja je strijeljala milijune ljudi – može usporediti s nacional-socijalističkom revolucijom – koja je navodno s plinom ubila milijune ljudi – Schlamm naglašava, da grijeh nije u metodi uništavanja ljudskih života, nego u namjeri.

U psihološkoj studiji o Adolfu Hitleru, čiji je autor Walter C. Langer koji ju je napisao u Drugom svjetskom ratu po narudžbi tajne službe Sjedinjenih Američkih Država, OSS, [Office of Strategic Services], pod ravnanjem generala Williama J. Donovana, on naglašava, da je Adolf Hitler sposoban učiti od ostalih  čak i ako se žestoko protivi svemu onome u što oni vjeruju i za što se zauzimaju. Kaže, na primjer, da je korištenje terora naučio od komunista, korištenje gesla od Katoličke crkve, a korištenje propagande od demokratskih režima, itd.

Teoriju o navodnom podrijetlu njemačkog nacional-socijalizma iz ljevice preuzela je i hrvatska novinarka Karolina Vidović-Krišto, koja ju temelji na knjizi indijsko-američkog politologa Dinesha D’Souze (rođen 1.961. u Bombayu/Mumbaiju), pod naslovom „The Big Lie: Exposing the Nazi Roots of the American Left“ (2.017.), prevedena s englezkog jezika na hrvatski jezik i objavljena od jednog katoličkog nakladnika u Zagrebu pod naslovom: „Velika laž: Razotkrivanje nacističkih korijena ljevice“ (2.019.). Postoji i njegov dokumentarni film pod naslovom: „Death of a Nation: Can We Save America a Second Time?“ (2.018.) u kojemu Demokratsku stranku Sjedinjenih Američkih Država optužuje kao izvor za rasizam i diskriminaciju Afro-Amerikanaca u 19. i 20. st., i vuče paralelu s Hitlerovim nacional-socijalizmom, kao pokušaj uzvraćanja marksističkoj vladajućoj klasi Demokratske stranke za etikete za „nacizam“ i „rasizam“, koje su ljevičari i liberali putem svemoćnih korporacijskh medija lijepili Republikancima i konzervativnom političkom spektru Amerike. Ovom prilikom treba napomenuti, da D’Souza nije povjesničar, diplomirao je u Americi englesku književnost, i važi kao Republikanac i konzervativni politički komentator, kojeg je rado spominjao Predsjednik Donald Trump, podsjećajući da nisu on i Republikanci rasisti, već da rasizam potječe iz Demokratske stranke Sjedinjenih Američkih Država, a da je Republikanski Predsjednik Abraham Lincoln ukinuo robstvo, ali je prešutio da je Demokratski Predsjednik John F. Kennedy ukinuo rasističke odredbe u bivšim Južnjačkim državama (formalno je savezne proturasističke zakone dao donijeti njegov nekadašnji Potpredsjednik i nasljednik, urotnik Lyndon Johnson, kao ostvarenje Kennedyjevog takoreći političkog testamenta, da afro-američki crnci dobiju sva građanska prava). Iako Demokratska stranka Sjedinjenih Američkih Država nije bila uvijek stranka ljevice, već je to postala za vrijeme Predsjednika Obame kojeg je kandidirala, da bi se 2.020. na svom nacionalnom saboru odrekla Boga i postala u pravom smislu te riječi jedna marksistička stranka koja zagovara tako zvano pravo žena na pobačaj (koji je u svojoj predsjedničkoj kampanji zastupala senatorica Hillary Clinton koja je u Senatu naslijedila poginulog Kennedyevog sina, John John Kennedyja, a Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila njena „velika prijateljica“, koja se također zalagala, i to kao deklarirana katolkinja, za tzv. pravo žena na pobačaj), zatim, politiku zaštite klime i Pariški sporazum o klimi, rodnu ideologiju, i masovnu migraciju stranaca iz Latinske Amerike u Sjedinjene Američke Države, odnosno sve agende globalista to jest međunarodnih bankara. Karolina Vidović-Krišto isto nije povjesničarka nego novinarka, iako je doktorand poviesti. Kao rođena Vukovarka živjela i školovala se u Njemačkoj, da bi se 1.996. vratila u Hrvatsku i studirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji je bio osnovao Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske u sklopu Sveučilišta u Zagrebu. Jedan izvjesni problem u hrvatskoj politici jest taj, da povijest tumače mnogobrojni političari koji nisu povjesničari po struci. Naravno, to ne znači da u nečemu nisu u pravu kada tumače povijest, ali često znaju biti u krivu, jer ne shvaćaju metodologiju povijesne znanosti, rad s povijesnim izvorima i tumačenje povijesnih dokumenata, tako da se pozivaju na radove drugih, makar i ti neki drugi nisu (bili) povjesničari ali javno poznate ličnosti koje su im se činile zgodnima kako bi stvorili argumente za svoju politiku i obranu svog vrijednosnog sustava. Tako je Karolina Vidović-Krišto dijete liberalne demokracije koja je zagovornica hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Kao katolički aktivist brani ljudski život od začeća do rođenja, kao i djecu od utjecaja pedofilije u politici spolnog odgoja u školsko-obrazovnom sustavu, kritizirajući Rockefellerovog protežea nemoralnog Alfreda Kinseya, pedofila i oca spolne revolucije. Politika Franje Tuđmana za nju je središnja orijentacija, iako nije članica niti jedne stranke, ali će po povratku iz Njemačke dobiti posao novinarke i urednice na Hrvatskoj radio-televiziji, gdje se nije mogao svatko zaposliti. Kao novinarka na televiziji i zastupnica u Hrvatskom saboru stoji pod napadima titoističke ljevice u Hrvatskoj, koja je zapravo ekstremna ljevica, jer drukčija u Hrvatskoj postoji, dakle, socijaldemokracija nije u Republici Hrvatskoj zaživjela, tako se i SDP lažno predstavlja. Zastupala teoriju, da oni koji se u hrvatskoj politici nazivaju „antifašistima“ nisu antifašisti nego ekstremni ljevičari, a da su antifašisti političari poput nje koja zastupa liberalnu demokraciju. Stoga teoriju američkog političkog aktivista Dinesha D’Souze o ljevičarskom korijenu njemačog nacionalsocijalizma drži zgodnu za vraćanje ljevici milo za drago zbog njenih napada na nju i njene istomišljenike s lažne desnice, nazivajući ih ljevičarskim fašistima, što je sve skupa apsurd, iako shvatljivo, pošto ljevičari i njihovi moćni mediji u Hrvatskoj lijepe političkim neistomišljenicima etikete poput „rasist“, „ustaša“, „fašist“, „nacist“ i sl. U strahu da ne bude etiketirana kao „ustaša“ ili „nacist“, rado navodi, da su „nacisti“ zapravo ljevičari. (Usput rečeno, pogrdnu riječ i pojam „nacist“ izmislio je židovsko-njemački socijaldmeokrat Konrad Heiden, da time vrijeđa nacionalsocijaliste, što je isto kao kad se za komuniste kaže „komunjare“.) To bi značilo, da su ustaše u N.D.H. bili navodno saveznici njemačkih (ekstremnih) ljevičara pod vodstvom ljevičara Adolfa Hitlera. Kao argument u prilog tome navodi, da se i Hitlerov pokret i njegova politička stranka zvala „Nacional-socijalistička njemačka radnička partija“, to jest da je u svom nazivu imala pridjev iz imenice socijalizam, i da je to „dokaz“ da joj je korijen na političkoj ljevici. Međutim, to je nonsens, i to potkrepljuje tvrdnju, da ljudi koji nisu povjesničari mogu počiniti velike pogreške u tumačenju povijesti, što mogu i povjesničari, ali oni koji su samo laici za poviesnu znanost mogu iz neznanja počiniti nesvjesno pogreške, a kada su osobe od javnog utjecaja i medijski eksponirane, onda to ima veliki utjecaj na javnost odnosno narod koji to sluša i prati, i tako može doći nehotice do zavođenja narodnih masa, a u nekim slučajevima i do namjernog zavođenja. Povijest u hrvatskoj politici zna tumačiti, pa i knjige o povijesti pisati, admiral u mirovini Davor Domazet-Lošo koji isto nije povjesničar nego je završio jugoslavensku vojnu akademiju, i radio u Kontraobavještajnoj službi JNA (KOS) kao obavještajac, prije nego je prešao na hrvatsku stranu za vrijeme rata (1.991.) u vrijeme raspada Titove Jugoslavije i velikosrbske agresije na Republiku Hrvatsku, i stručnjak je za informativno-političku djelatnost odnosno psihološko-propagandni rat. On tako tvrdi, da je Poglavnik ustaškog pokreta i Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić, bio navodno „britanski agent“, što je tvrdila i velikosrbski ideolog i mentorica svesrbskog vođe Slobodana Miloševića, Smilja Avramov. Tako javne osobe s ugledom, a kao laici za poviest, mogu krivim tumačenjem povijesti zavoditi mase određenim povijesnim tvrdnjama koje su više teorije nego argumenti temeljeni na činjenicama, jer hrvatski neprijatelji Englezi odnosno Britanci su mogli krivotvoriti dossier o Poglavniku Anti Paveliću, i podmetnuti svjetskoj javnosti dokument iz kojeg se iščitava, da je navodno bio britanski agent, ali je li taj dokument istinit, ili je krivotvoren, druga je stvar. Povjesničar iz Australije, hrvatskog podrietla, Nevenko Bartulin, koji je autor djela o rasizmu u N.D.H., nije se složio s Karolinom Vidović-Krišto i njenom tvrdnjom o nacionalsocijalizmu kao pokretu koji da potječe s političke ljevice, i naglasio je da u liberalnoj demokraciji postoji tendencija koju je nazvao „taktika reductio ad Hitlerum“, to jest da se sve u politici reducira na Hitlera kako bi se uništilo političkog protivnika. Ja bih rekao, da postoji tendencija, da se za sve zlo na svijetu okrivljuje Hitlera. U partikularnim interesima zastupanja moralnih vrlina na račun Hitlerovog nacionalsocijalizma „zaboravlja“ se, da je Nezavisna Država Hrvatska bila ratni saveznik Hitlerove Njemačke, i da su ustaše bili suradnici njemačkih nacionalsocijalista, i fašista Benita Mussolinija, tako da teorija o ljevičarskom izvoru Hitlerovog nacionalsocijalizma, dok je ljevica u hrvatskom narodu omražena, zapravo baca tamno svjetlo na Nezavisnu Državu Hrvatsku i Desetotravanjsku generaciju Hrvata, ili drugim riječima rečeno, na taj način se veselo reže grana na kojoj se sjedi. Krenimo redom…

Konzervativni politički aktivist u Americi, Dinesh D’Souza, zastupnik teorije o ljevičarskom korijenu njemačkog nacionalsocijalizma, osuđen od američkog pravosuđa na zatvorsku kaznu zbog korupcije, pomilovan od strane Predsjednika Trumpa

Zanimljivo, Adolf Hitler nije bio socijalist kao Benito Mussolini prije nego je ovaj novinar osnovao fašistički pokret u Kraljevni Italiji, kao reakciju na Oktobarsku revoluciju u Rusiji, i pred strahom da Italija padne pod utjecaj marksizma. Adolf Hitler prije 1.919. nije bio član niti jedne političke stranke, i do tada nije bio antisemit, čak je s jednim židovskim vršnjakom dijelio zajedničku sobu u Beču, dok mu je pretpostavljeni časnik u ratu bio jedan Nijemac židovskog podrietla, koji ga je odlikovao njemačkim križom za hrabrost, a židovskog podrijetla bio je i liječnik njegove pokojne majke koja je umrla od raka, i nikada nije rekao ni rieč protiv njega niti ga optužio. (Za vrijeme rata je Hitleru dijetna kuharica u glavnom stožeru vođe, „Führerhauptquartier“, bila bečka Židovka.) Njegov radikalni antisemitizam javit će se u trenutku ulaska u politiku. Kao suradnik njemačke vojno-obavještajne službe u Münchenu dobiva zadatak, da tajno prati rad političkih stranaka na njihovim javnim tribinama, i to sa ciljem da obavještava o mogućoj protunjemačkoj komunističkoj djelatnosti; tako je po službenoj dužnosti bio nazočan i na skromno posjećenom skupu Njemačke radničke partije, D.A.P., („Deutsche Arbeiterpartei“), koja je bila antisemitska nacionalno-konzervativna, i u koju će se zatim učlaniti i postati njen glasnogovornik, da bi je nakon toga preuzeo i postao njen vođa i promijenio joj ime, pa se onda po njegovoj zamisli zvala ‘Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka’ (‘National-sozialistische deutsche Arbeiterpartei’, ili skraćeno N.S.D.A.P.) U tim trenutcima njemačke i svjetske poviesti Adolf Hitler postaje, ne samo antisemit, nego radikalni antisemit pod utjecajem revolucije židovskih boljševika koji su 1.918./1.919. pokušali u tzv. Spartakovom ustanku preuzeti vlast u Njemačkoj, kao u Rusiji godinu dana ranije, ali su u Njemačkoj bili spriječeni protuudarom njemačkih dragovoljaca odnosno Njemačke vojske koja je u njemačkoj republici postala pas-čuvar nad vladajućom socijaldemokratskom ljevicom, da ne skrene u vode boljševizma i postane kvisling Staljina kao što su bili komunisti u Njemačkoj zapravo staljinisti. U to vrijeme anglo-francuski ratni Saveznici diktiraju u Versaillesu lažni i nepravedni mirovni ugovor na štetu Njemačke, kojem su kumovali židovski međunarodni bankari. (Vidi djelo F. Williama Engdahla, „STOLJEĆE RATA“.) Kako je antisemitizam bio zbog židovskih protukršćanskih i rasnih zakona i odredbaba u židovskom Talmudu državna politika u Ruskom Carstvu i Njemačkom Carstvu, kao i u drugim nekim europskim državama poput Poljske i Madžarske, tako nije bilo neuobičajno postati antisemit u Njemačkoj za vrijeme cara, ali ni nakon prevrata (revolucije) kada je u Weimaru kod Berlina proglašena republika. Tako je antisemitizam cvjetao i u (njemačkoj) Weimarskoj Republici od 1.919.do 1.933. godine.

(Crvena armija izgubila je rat protiv Poljske, a židovski boljševici u Budimpešti su potučeni u kontra-revoluciji, u kojoj je spriječena revolucija komunista predvođenih sa židovskim boljševicima na čelu s Belom Kuhnom koji je htio crvenu republiku; tako je, usput rečeno, svita židovskih boljševika nakon propale revolucije u Budimpešti došla u Zagreb, gdje ju je širokom rukom dočekala masonerija, to jest njeni sunarodnjaci, i tako je austro-ugarski dočasnik Josip Broz iz Kumrovca 1.921. po povratku iz ruskog pa sovjetskog ratnog zarobljeništva postao najamni radnik kod židovskog boljševika iz Madžarske, Samuela Polacka (ili Polak) u njegovom mlinu u Velikom Trojstvu, koji je kupio od novca iz državne riznice u Budimpešti koju su on i drugovi boljševici otuđili; vidi navode u knjizi „HRVATSKA 1945“ od Ive Omrčanina; nije poznato, je li Josip Broz postao komunist u Sovjetskom Savezu, i da li je sudjelovao u revoluciji, ili je komunist postao kada ga je pod svoje preuzeo navedeni Samuel Polack koji je napravio Broza takvog, da su ga ljubili i Englezi, Amerikanci i Srbi; po židovskm vilama u Zagrebu su od Broza počeli praviti svog boljševičkog mesiju, naglašava Ivo Omrčanin.)

Kao što je poznato, Njemačka je nakon Prvog svjetskog rata kao republika bila antisemitska, njemačko društvo je bilo antisemitsko, ali Adolf Hitler tada nije bio na vlasti, nego tek vođa jedne male političke stranke s desnice, koju će preobraziti u narodnu stranku koja je 1.933. preuzela vlast u Njemačkoj, i ukinula republiku i vratila državu, Njemački Reich, i to kao 3. po redu od kada je u stoljeću 10. osnovano ono prvo Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti (‘Römisches Reich Deutscher Nation’). Hitler će na vlasti kriviti svjetsko financijsko židovstvo (međunarodne bankare) za huškanje na rat protiv Njemačke, i razvlastiti će njemačke tzv. aškenazijske Židove u 3. Reich-u, ali zašto nije progon zaustavio na progonu židovske elite u Njemačkoj, već je progon proširio na sve Židove u Njemačkoj (i za vrieme rata na one u Poljskoj i Sovjetskom Savezu), ostalo je do danas u povijesti misterij zašto je njegov radikalni antisemitizam obuhvatio u konačnici sve nekrštene Židove u Njemačkoj i šire, pa i one pokrštene, koje je onda tek u svjetskom ratu poslao u sabirne logore, i istrebljivao u genocidu, iako daleko od toga da ih je dao pobiti šest milijuna kako židovski cionisti tvrde da je njhove sunarodnjake dao ubijati u plinskim komorama. (O tome njemački Židov Gerard Menuhin ima svoje jedno mišljenje, da je holocaust najveća laž u poviesti; njegovi roditelji, koji su bili logoraši u Auschwitzu, tvrdili su da u tom logorskom kompleksu nije bilo plinskih komora za ubijanje logoraša; vidi u tom smislu njegovu knjigu pod naslovom „Tell the Truth & Shame the Devil“ ili u slobodnom prijevodu na hrvatski jezik: „Izreci istinu i posrami đavla“.) Postoji jedno objašnjenje od samog Adolfa Hitlera, zašto je u njemačkim nacionalsocijalističkim sabirnim logorima, ustrojeni, inače, po modelu sovjetskih komunističkih sabirnih radnih logora u Sibiru, dao kroz teški robovski rad ubijati židovske logoraše, pošto u svom političkom testamentu navodi, da su Židovi stradali u znak odmazde zbog Savezničkih bombardementa njemačkih gradova i s tim u vezi pokolja nad njemačkim civilima u takovim terrorističkim napadima iz zraka. No, je li to cijela istina ili djelomična, prepuštamo povijesti, da da odgovor na to pitanje, zašto je vođa njemačkih nacionalsocijalista izvršio progon svih Židova na području pod njegovom kontrolom i njegovim utjecajem u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata, a ne samo židovske (gospodarske) elite, s tim da je od 600.000 Židova u Njemačkoj u konačnici stradalo nešto manje od dvije trećine, dok će 200.000 njih odseliti do početka Drugog svjetskog rata, na pritisak Hitlerovog režima, u Englezku i Ameriku, a 50.000 njih čak u Palestinu, i to uz pomoć i poticaj Trećeg Reich-a. Židovska populacija je u Hitlerovoj Njemačkoj 1.933. činila izpod 1 posto stanovništva, kao i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Interregnum: Židovske objave rata Hitlerovoj Njemačkoj. Novina u Kanadi, ‘Evening Telegram’ u Torontu, piše 26. veljače 1.940.: „Židovski Svjetski kongres nalazi se već sedam godina u ratu protiv Njemačke.“ (Citat iz Harold Ribinson, „Verdammter Antisemitismus“, str. 119.) Židovska pak novina ‘The Sentinel“ u Chicagu, USA; piše 8. listopada 1.942.: „Drugi svjetski rat vodi se radi obrane židovskih načela.“ Dnevnik s najvećom tiražom u Engleskoj, ‘The Daily Express’ donosi dana 24. ožujka 1.933. godine vijest o tome, da su Židovi objavili rat protiv Hitlerove Njemačke, i to niti dva mjeseca nakon što je Adolf Hitler postao kancelar njemačke vlade:

„ŽIDOVSTVO OBJAVLJUJE NJEMAČKOJ RAT!“ Podnaslov je glasio: „14 milijuna Židova … objavljuje rat.“ Sljedeću pak židovsku objavu rata protiv Njemačke objavio je u kolovozu 1.933. predsjednik ‘International Jewish Federation to combat Hitlerite Oppression of Jewish’, Samuel Untermayer:

„Ovaj sada dogovoreni rat protiv Njemačke je sveti rat. On mora biti vođen do njenog kraja, do potpunog uništenja Njemačke!“ (‘The New York Times’ od 7. kolovoza 1.933.)

„Hitler ne želi rat, ali biti će na njega prisiljen, ne ove godine, ali uskoro… . Posljednju riječ u vezi toga imati će, kao i 1914. Engleska.“ (Emil Ludwig Cohn u ‘Les Annales’, lipanj 1.934. Citat dr. H. Jonaka von Freyenwlad u ‘Jüdsche Bekentnisse’ [Židovska očitovanja], FaksimileVerlag Bremen, 1.992.)

Židovske organizacije u USA organizirale po dolasku Hitlera na vlast bojkot njemačkog gospodarstva, i izvršile pritisak na američke uvoznike, da ne uvoze njemačku robu, što je znatno pogodilo gospodarstvo u Hitlerovoj Njemačkoj. Tek nakon toga je u Njemačkoj Hitler proglasio (kratkotrajni, nekoliko dana) bojkot židovskih radnja i trgovina:

“Nijemci, branite se, ne kupujte kod Židova!” (Njemački odgovor na poziv američkih Židova za bojkotom njemačke robe u Americi)

Hitler je židovsku financijsku elitu u Engleskoj i Americi optužio, da huška Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države na rat protiv Njemačke, kao i za nedaće odnosno posljedice Versailleskog ugovora iz 1.919. godine, i s tim u vezi slom njemačkoga gospodarstva i propast čitavih slojeva njemačkog naroda zbog nametnutih visoke ratne odštete koju je njemačka republika plaćala ratnim pirovim pobjednicima na liberalnom Zapadu. Uz to je revolucija u Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj i Madžarskoj ostala duboko u svijesti njemačke elite kao velika vremenska nepogoda i opasnost koja visi nad glavama Nijemaca kao Damaklov mač. U okolnostima gospodarskog sloma, i svjetske gospodarske krize koja je i službeno izbila s propašću dionica na burzi Wallstreet u gradu New Yorku, 1.929. godine, jačao je komunistički pokret u Njemačkoj 20tih godina 20. stoljeća, koji je bilježio veliki uspjeh kod redova njemačkih radnika. Komunisti bi u Njemačkoj u konačnci bili u takovim ekonomsko nepovoljnim okolnostima došli na vlast, da se u podjelu kolača nije umiješao Adolf Hitler i njegova Nacional-socijalistička njemačka radnička stranka koja se s ljevicom borila na ulicama njemačkih gradova za svakog radnika, kako s komunistima, tako i sa socijaldemokratima, to jest za svaki glas na višestranačkim izborima. Kako bi uopće mogao zabilježiti uspjeh, i nadvladati stranke s marksističke ljevice, Adolf Hitler morao je biti lukav i mudar, što je i bio, tako da je primijenio geslo ljevice s kojim je pridobio njemačke radničke mase, ponudvši im ono što su im nudili marksisti – kruh u ruke i krov nad glavom. U tu svrhu je svoj pokret i svoju političku stranku nazvao i socijalističkim pridjevom koji je u radničkom pokretu bio poznat i prepoznatljiv, a kao točku na „i“ je sa crvenom bojom u zastavi svoje stranke i pokreta N.S.D.A.P. uklonio i najmanju dvojbu bilo kojeg radnika, da nacionalsocijalisti ne bi bili odani socijalističkim radničkim idejama ljevice, o kojoj su radnici sanjali još od neuspjele Pariške komune 1.871. godine, odnosno pokušaja socijalističke revolucije u gradu Parizu, koju je u krvi ugušila francuska republikanska vojska. Tada je čak francuski car Napoleon III radije bio objavio rat Bismarckovoj Prusiji, kako bi puku u Parizu skrenuo pažnju, da ljevičari među njime u Parizu ne proglase republiku,nego da ratuje protiv ljevičara na ulicama Pariza, međutim, Pruska vojska i njezin bavarski saveznik su ga pobijedili na ratnom polju, i čak i zarobili, da bi ljevičari svejedno u Parizu proglasili republiku, ali boljševici među njima htjeli su socijalističku republiku odnosno socijalizam, tako da su proglasili Parišku komunu, i izvršili progon katolika i kontra-revolucionara, nadahnuti Karlom Marxom koji je iz Londona promatrao kako mu se raspada san, iako je nekoć i on kao politički emigrant i aktivist živio u revolucionarnom Parizu, središtu revolucionarnog svijeta toga doba, koji će se kasnije preseliti u Moskvu, nakon uspješne revolucije bolješvika u Rusiji, koji su uništili rusku državu i bacili je na smetlište poviesti. Hitlerov nacionalsocijalistički pokret, međutim, nije bio socijalistički, niti mu je korijen bio na političkoj ljevici. Kao što reče sastavljač psihološkog profila Adolfa Hitlera, Walter C. Langer, Adolf Hitler je učio od svih ostalih, tako i od Lenjnovih boljševika u Njemačkoj, žestoko se protiveći svemu onome u što su komunisti vjerovali, tako je bio protivnik nacionalizacije privatnog vlasništva kao boljševci koji su stupali po Komunističkom manifestu od Karla Marxa, i ukinuli privatno vlasništvo u Sovjetskom Savezu. Hitler je bio protivnik kapitalizma, i socijalizma, i nije u Njemačkoj ukinuo privatno vlasništvo već je stvorio njemačko narodno gospodarstvo („Volkswirtschaft“), i sukobio se s lijevim krilom svoje stranke, pošto je Ernst Röhm htio nakon preuzimanja vlasti 1.933. godine nastavak „revolucije“, ali je njegov šef proglasio njen kraj. U stvarnosti to i nije bila nacionalsocijalistička revolucija nego kontra-revolucija, Adolf Hitler je dokinuo sve stečevine revolucije u Njemačkoj, koje su bile simbolizirane republikom. Lijevo krilo stranke N.S.D.A.P. činio je i Joseph Goebbels, Hitlerov propagandist, oženjen vlasnicom koncerna BMW, ali se mudro suzdržao od svojih želja, i priklonio Hitleru u trenutku njegovog obračuna s vodstvom smeđekošuljaških jurišniih SA-odreda, 1.934. godine. Adolf Hitler je vještom lukavom i mudrom politikom pod jedan krov stavio i ljevicu i desnicu u Njemačkoj, i to pod krov svog pokreta N.S.D.A.P., i u tome leži sva tajna njegovog uspjeha, jer je vodio zapravo narodnu politiku koja je vodila njemačkom jedinstvu, potrebno za ponovnu izgradnju Njemačke nakon versailleskih ruševina, i tako je uspio njemački narod izvući iz bijede odnosno siromaštva u koju su ga postavile Zapadne sile uz pomoć ljevice u Njemačkoj. Kako ni Njemačka radnička partija od Antona Drechslera s početka ove priče nije bila socijalistička, tako Hitlerov pokret ne vuče korijen s ljevice koju je mudro i lukavo nadmudrio, kao što će 1.941. i Staljina nadmudriti paktom s njim, i sa svojom vojskom Wehrmacht, u preventivnom iznenadnom napadu, stići do predgrađa Moskve. Staljin je, usput rečeno, izmislio pojam „antifašizam“, s kojim je napadao socijaldemokrate u Njemačkoj, koji su komunistima odnosno boljševicima sprečavali dolazak na vlast, označivši drugove sa socijaldemokratske ljevice „fašistima“, pošto su sljedbenici diktatora Staljina bili „antifašisti“ (u stvarnosti komunisti). Tako je stvorena Antifa u Njemačkj, to jest „antifašistički front“ protiv socijaldemokrata koji su zbog straha od komunista poslužil Hitleru za dolazak na vlast, a kad je došao na vlast, isključio je i ljevicu i desnicu iz igre, i demokratskim putem vješto prigrabio vlast u svoje ruke, i ukinuo višestranački sustav, i uveo autokratski sustav na čelu s narodnim vođom dok njemačke narodne mase nisu prolile niti jednu suzu za starim strankama koje su ih vodile u propast, poslušno izvršavajući zadatke iz inozemstva na ubiranju strahovite ratne odštete kroz oporezivanje i ovrhu nad njemačkim radnikom i seljakom.

U govoru u njemačkom saveznom parlamentu ‘Reichstag’ u Berlinu, 30. siječnja 1.939., je njemački vođa Adolf Hitler upozorio “svjetsku financijsku židovsku elitu”, da “ukoliko bi joj uspjelo još jednom gurnuti svijet preko provalije u novi svjetksi rat, da to neće značiti boljševizaciju svijeta, a time pobjedu židovstva, nego kraj židovske rase u Europi”. To je bio ujedno Hitlerov odgovor na prijetnju ratom Njemačkoj, koju je u britanskom donjem domu u Londonu izrekao nekoliko dana ranije britanski premijer Neville Chamberlain, koji je time iznevjerio Münchenski mirovni sporazum iz 1.938. godine. (Fotografija, izvor: Bundesarchiv Savezne Republike Njemačke.) Od Sporazuma u Münchenu 1.938. do objave rata Njemačkoj od strane britanske i francuske vlade od 3. rujna 1.939., Hitlerova vlada nije niti jednom zaprijetila ratom protiv Francuske i Velike Britanije, ali britanska vlada je non-stop prijetila Njemačkoj ratom.
“Antifašistička akcija”, Staljinova podrška komunistima u Njemačkoj, sa zapovijedi da se njemačke socijaldemokrate etiketira “fašistima”. Pojam “antifašizam” osmislio je komunistički diktaotr Staljin. Na fotografiji geslo komunista na njemačkom jeziku: “Živio crveni front jedinstva”
Members of ANTIFA get in formation after entering the security checkpoint required to enter the mall in downtown Charlottesville, Virginia, one-year after the violent white nationalist rally that left one person dead and dozens injured. (Photo by Logan Cyrus / AFP) (Photo credit should read LOGAN CYRUS/AFP via Getty Images)

Na kraju ovog objašnjenja temeljeno na poviesnim činjenicama koje čine argumente u tumačenju poviesti, valja istaknuti, da čak nije od najveće važnosti, da se u tumačenju povijesti od strane hrvatskih političara ne vuče kroz blato „nacističku“ Njemačku koja je bila ratni saveznik ustaške Hrvatske, već je bitna istina, a istina glasi da Hitlerov nacionalsocijalizam ne vuče korijen s političke ljevice, niti su ljevičari „antifašisti“, niti rasizam ljevičara potječe od njemačkih nacionalsocijalista, već od Karla Marxa i Friedricha Engelsa. U Americi pak 2.021. godine zgodno je političke protivnike optužiti da su grozni kao „njemački nacisti“, i tumačti krivotvorenu povijest Drugog svjetskog rata, da je Hitler kriv za sve. Tako „argumentira“ i (pro-cionistička) desnica i pro-globalistička ljevica u Sjedinjenim Američkm Državama, oba tabora si uzimaju za pravo političkog protivnika etiketirati pogrdnim „nacističkim“ optužbama, ne bi li se istaknuo vlastiti vrijednosni navodno moralni kodeks, ali daleko je to od morala kada se krivotvori povijest, i svu krivnju svaljuje na vječitog Pedra, Adolfa Hitlera, ali tako je to i u Hrvatskoj, 30 godina nakon što je Franjo Tuđman i njegov udbaški HDZ stvorio lažnu desnicu, čak je i vladajući HDZ u Tuđmanovo vrijeme glasio kao „desna stranka“ iako s desnicom nije imao veze, već je korijen Tuđmanove stranke bio na političkoj ljevici, na koncu, „Tito“ je bio uzor Franji Tuđmanu, i nije dao da se u tog sovjetskog doušnika i britanskog agenta dira, smatrajući ga „najvećim državnikom Europe“, što je bila njegova osobna sramota i politička kratkovidnost, na koncu, to je  jedna velika laž, kao što je velika laž, da je Hitlerov nacionalsocijalizam potjecao s političke ljevice.

Na koncu je i kriva teza, da je desnica iz revolucionarne skupštine u Parizu iz 1.789. godine, dakle, žirondinci, navodno bila protiv revolucije kada su sudjelovali u revoluciji, samo što su htjeli konstitutivnu monarhiju, dok je ljevica (jakobinci) htjela republiku. U takovoj podjeli na ljevicu i desnicu u parlamentu je ljevica pojela desnicu jer nikada ne trpi političku konkurenciju, ali zato se ne treba čuditi kada se svi ujedine protiv nje, da je sruše u narodnoj vojnoj kontra-revoluciji, kao u Španjolskoj, 1.939. godine, kada je ljevica izgubila građanski rat. U tom sukobu je navodni ljevičar Adolf Hitler pomagao antikomunističke snage generala Francisca Franca. Pametnom dosta!

“Adoolf Hitler je jedan od najvećih ljudi, stari mu vjeruju, mladi ga idealiziraju. To je borba narodnog junaka koji je služio svojoj domovini. Za nekoliko godina s Adolfa Hitlera skinuti će se veo tame, i pokazati će se kao jedna od najznačajnijih povijesnih ličnosti koja je ikada živjela.”
35. američki Predsjednik John Fitzgerald Kennedy (Dnevnik putopisa i pisma 1937. – 1945., JFK, “JOHN F. KENNEDY UNTER DEN DEUTSCHEN”)

Hitlerova Njemačka nije bila niti kapitalistička, niti socijalistička, nego nacional-socijalistička. Nacional-socijalizam je bio izum Adolfa Hitlera, i predstavljao je novost u politici i ekonomiji, koja je Nijemcima omogućila jedan novi, što bi Amerikanci rekli, Life Style, jedan novi način života bez kamatarenja i nacionalizacije privatnog vlasništva, kakav je postojao u Sjedinjenim Američkim Državama Abrahama Lincolna, do Prvog svjetskog rata kada vlast preuzimaju međunarodni bankari s Istočne obale.

Profesor povijesti Goran Jurišić, u Zagrebu, dana 10. travnja 1.941. godine, na 80. obljetnicu proglašenja hrvatske države N.D.H.   

Povijesni izvori za članak, knjiga “UNSER KAMPF um die Wahrheit über den Zweiten Weltkrieg, und seine historischen Ursachen”, Zagreb, 2.018., 730 str., [“NAŠA BORBA za istinu o Drugom svjetskom ratu i njegove povijesne uzroke”, uz podnaslov: “NE ŽELMO 3. SVJETSKI RAT, ŽELIMO 1. SVJETSKI MIR!”], autor: Goran Jurišić, ISBN: 978-953-97922-2-8 CIP – NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U ZAGREBU pod brojem: 781393
(CROATIAN NATIONAL AND UNIVERSITY LIBRARY IN ZAGRE

BOG I HRVATI!

Istaknuto

Istina o Vukovaru

Poviesno-dokumentarni film:

ISTINA O VUKOVARU

“ISTINA O VUKOVARU” (#DokumentarniFilm; 20. listopad 2019., trajanje: 1h i 8 min.)

ISTINA O VUKOVARU PREKIDA AGONIJU VUKOVARACA I AGRESIJU 5. KOLONE NA VUKOVAR I OSLOBAĐA HRVATSKU – SAMO ISTINA ĆE NAS OSLOBODITI! 📌#BitkaZaVukovar 1991. je jedan od rjeđih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti, koji ne može imati višestruku interpretaciju. Vukovar, a time i Republika Hrvatska, jesu bili žrtva jugoslavenske i velikosrpske agresije, žrtva agresije SFRJ i Miloševićeve Srbije i protunarodne i bivše partizanske Titove vojske JNA, ali i veleizdaje Tuđmanovog udbaškog režima i 5. kolone bivših komunista/ titoista u Zagrebu! Vukovar je pao u Zagrebu, i bio je nakon pada Iloka i Tovarnika pod srpsku okupaciju otpisani i žrtvovani hrvatski grad. U kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda Vukovar ima kodificirano mjesto borbe za slobodu u hrvatskoj povijesti kao Sziget 1.566. godine. Kad je laž o Vukovaru napala Vukovar, ISTINA ju je pobijedila, i pirovu pobjedu Srba, i Tuđmanovih komunista, LJEVIČARA-TITOISTA, i sljedbenika ispranih mozgova (LAŽNIH DESNIČARA) pretvorila u KONAČNU POBJEDU HRVATSKOG NARODA. Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatima!📌D I J E L I T E ovaj dokumentarni film! Hvala na čitanju i gledanju. Vaš prof. Goran Jurišić.

Napomene: Tijekom izrade ovog dokumentarnog filma, osim što su korišteni materijali iz knjige prof. Gorana Jurišića “HRVATSKA I HRVATSKI NAROD U RATU ZA NEZAVISNOST I OPSTANAK 1991.” (Zagreb, 2018., ISBN 978-953-97922-3-5 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), korišteni su i drugi video-povijesni dokumentarci, audio- i slikovni materijali iz arhiva raznih drugih dokumentarnih filmova. Korišteni su sukladno Zakonu o autorskom pravu i drugim pravima čl. 89. i 90., a riječ je o materijalima iz dokumentarnih filmova: Heroji Vukovara: Bogdanovci, Heroji Vukovara: Groblje tenkova I, Progon Vukovaraca i Vukovarska tragedija, Vodotoranj Vukovar. Sve nabrojano do danas je dostupno na platformi YouTube. Glazbene podloge korištene u dokumentarnom filmu su iz YouTube copyright free glazbene arhive, izuzev jednog dijela iz dokumentarnog filma Heroji Vukovara: Bogdanovci i Heroji Vukovara: Groblje Tenkova I.FAIR USE Copyright Disclaimer: Under section 107 of the Copyright Act 1976, allowance is made for “fair use” for purposes such as criticism, comment, news reporting, teaching, scholarship, and research. Fair use is a use permitted by copyright statute that might otherwise be infringing. Non-profit, educational or personal use tips the balance in favor of fair use.

Ovaj video sadržajno služi povijesnoj istini, istraživanju i obrazovanju. Na njega ne polažem autorska prava, osim u dijelovima u kojima citiram svoje vlastito djelo – knjigu gore navedenu. Potražite i #YouTube kanal za #politiku, #povijest i #geo-politiku i vijesti: Moja Hrvatska: CRO History & Politics

Vidi još dokumentarce o Bitci za Vukovar 1991.:

GROTLO PAKLA: VUKOVAR (Hrvatski povijesno-dokumentarni film)

Vidi i Hrvatska Iznad Svega na društvenoj mreži Facebook:

https://www.facebook.com/Hrvatska.iznad.svega

Istaknuto

#CROexit: Zašto? Zato…

Hitni izlazak Hrvatske iz članstva u Europskoj uniji, u suprotnom potop!

U Europskoj uniji, koja je nadnacionalna umjetna tvorevina koja nije država, i nema mjesto u članstvu Ujedinjenih naroda, ne postoji samostalnosti i neovisnosti, nacionalne države se ne priznaje, kao što se ne priznaje narode već se govori samo o “građanima”, i to je za hrvatski narod i druge narode u Europskoj uniji jedna katastrofa sama po sebi.

Tvorci EU su istu kreirali prema Titovoj totalitarnoj multi-nacionalnoj i multi-religijskoj Jugoslaviji, s tim da su u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji narodi imali veća prava nego što narodi imaju prava u Europskoj uniji, tako da je i ta činjenica za promisliti i jako dobro razmisliti, jer je Hrvatska napustila članstvo u SFRJ iz razloga nedostatka nacionalnih prava za Hrvate u političkoj praksi.

S ulaskom u članstvo EU naš suverenitet predan je u ruke stranim moćnicima koji nisu birani od strane hrvatskog naroda, i osim što smo izloženi nekontroliranim ilegalnim migracijama na naš teritorij, protuzakonitim upadima stranaca i rušenju naše državne granice, uz pomoć vlade (!) i PRH (!), naše zakone i gospodarstvo diktira režim Europske komisije EU, svaki projekt za financiranje iz EU-fondova za naše gospodarstvo prvo prolazi odobrenje stranih moćnika, nismo samostalni u vođenju našega gospodarstva, i naši proizvođači izloženi su poplavi strane robe kojoj ne mogu konkurirati i propadaju. Za sve to još plaćamo i članarinu što smo u EU u svezi koje nam ispiru mozak kako je to privilegija, kako je protuhrvatska političarka Vesna Pusić znala reći da je to “privilegija” biti u elitnom klubu, i da nećemo imati za isplatu mirovina ako ne uđemo u članstvo EU, što je bila njena notorna laž s kojom je plašila Hrvate, a istina je da sada kad je RH u članstvu EU dolazi u pitanje isplata ne samo vojnih mirovina hrvatskih branitelja, nego i uopće isplata mirovina za gotovo 1 milijun hrvatskih umirovljenika! Ima tu još privilegija, samo što hrvatski narod pojma nema koje su to, pa izvolite se upoznati s istima:

– Na tisuće EU-birokrata ima plaću veću od prosječne plaće predsjednika vlade Republike Hrvatske.
– Oko 45 zgrada u vlasništvu EU-režima spadaju među najveće građevine u Europi.
– EU-Parlament troši godišnje 150 milijuna eura ili oko 1 milijardu kuna koje mi plaćamo, za njihovo sastančenje u Strasbourgu, i za svaki pokušaj da se barem spoje sastančenja u Bruxellesu i Strasbourgu u jednom mjestu radi smanjena enormno visokih birokratskih troškova, u Strasbourgu, Francuska ulaže veto.
– U Bruxellesu postoji Shopping-centar isključivo za EU-birokrate, kao u Sovjetskom Savezu u Moskvi za komunističku oligarhiju. Funkcioneri Europske komisije zovu se isto kao u totalitarnom Sovjetskom Savezu, naime, zovu se “komesari”. Riječ ministar su izbacili, jer ta riječ znači “služenje narodu/narodima”.
– EU-zaposlenici imaju šofere koji ih voze na posao, i šoferi uopće ne gase službene automobile, djelatnici EU izađu iz vozila, odskeniraju svoje zaposleničke kartice i vrate se natrag i pa-pa posao (ionako izmišljeno radno mjesto), “dnevnica”, i to velika, osigurana je bez obzira radili ili ne radili. Idemo dalje…
– EU je formirao EU-policiju, FRONTEX, koja ne služi za zaštitu vanjske granice EU, iako je glupo pričati o “vanjskoj granici EU” kada EU nije država.

Predstavniku EU u Washingtonu je State Department u administraciji predsjednika Trumpa snizio diplomatski status, uz obrazloženje da EU nije država i ne može imati isti status kao jedna samostalna i nezavisna država. Nadalje, EU stvara EU-vojsku tzv. EUFOR, iako je Bruxelles tvrdio da se to nikada neće dogoditi. Time će biti ukinuta Hrvatska vojska (HV). Zar to nije zabrinjavajuće?


– EU izvlači novac iz mnogih, ne samo ribarskih kompanija, i mnoge obalne zemlje pate zbog toga gubeći resurse zbog toga što ne primjenjuju gospodarski pojas po UN na što imaju pravo. EU se postavlja iznad međunarodnih zakona. Zamislite! Je li vam stalo do primjene zakona, kako nacionalnih tako i međunarodnih ili nije?
– Zemlje-članice, kako se nazivaju nacionalne države, se mobbingiraju (pravi se veliki pritisak na njih) da potpišu Maastrichtski ugovor o uvođenju zajedničke valute euro, što u hrvatskom slučaju znači gubitak hrvatske kune u hrvatskom džepu. Hrvatski narod jest doduše, davno izgubio svoj monetarni suverenitet koji znači sve u životu jednog naroda kada njegova vlada i njegov nacionalni parlament nadziru domaću valutu, u hrvatskom slučaju kunu (HRKn), tiskanje papirnatog novca i kovanje kovanica, kao i distribuciju novca preko Hrvatske narodne banke koja mora biti središnja državna banka, a ne filijala Europske centralne banke!
– Za Lisabonski sporazum koji regulira zakone EU trebao je biti održan referendum u svakoj zemlji-članici, ali nije, iako je za prethodni predloženi Ustav EU bio održan referendum koji je u Francuskoj i Nizozemskoj odbijen Lisabonski sporazum se samo tako zove, a u stvarnosti je to Ustav EU.
-Da je sve ostalo na Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ) kakva je bila do 1992. godine, sve bi bilo u redu, ovako ništa nije u redu.

Sloboda nema cijenu, i iz EU treba izaći bez obzira na cijenu! #CROexit. Hrvatska mora iz članstva EU izaći najkasnije do 31.12.2020. godine, jer globalisti planiraju izazvati veliku krizu u cijeloj Europskoj uniji !!! (Ovaj tekst je pisan 2019. godine, sada u 2020. godini vidimo veliku krizu Coronavirus-krizu, “lock-down” hrvatskoga gospodarstva od završetka sabora HDZ-a 15. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. i karantena za cjelokupno stanovništvo, što se nikada u povijesti Hrvata nije bilo dogodilo, kao ni zatvaranje crkava za kršćanske vjernike, rimo.- i grko-katolike i hrvatske pravoslavce.

Jesmo li znali da, ukoliko jedan narod, kojeg u EU njeni upravitelji zovu “građani” (dakle, denacionalizira se ljude i narode), želi da njegova ukinuta država, koja se zove “zemlja-članica”, izađe iz članstva EU, da je izlazak iz članstva Europske unije BESPLATAN ako se ne postigne međusobni sporazum, jeste li znali za to? Na primjer, BREXIT, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz članstva EU, ako se ne postigne dogovor između Bruxellesa i Londona, onda će to Engleze, Škote i Walešane stajati 0,0 funta ili 0,0 eura, ili 0,0 kuna, dakle doslovno ih neće stajati ništa. Ako postignu dogovor, London mora platiti oko 50 milijarda eura; zauzvrat bi imao sporazum o trgovanju s EU.

S ulaskom Hrvatske u članstvo EU su vladajući bivši komunisti nasamarili hrvatsko stanovništvo obećavajući mu brda i doline, i lagali da će hrvatski suverenitet, koji je Hrvatima jako važan, u EU biti čak još i ojačan, što je notorna laž, naprotiv s ulaskom Republike Hrvatske u članstvo Europske unije dana 1. srpnja 2013. godine je u potpunosti likvidiran suverenitet hrvatskog naroda, Hrvati više nisu nezavisni, dok u EU nisu doživjeli očekivani materijalni procvat ili prosperitet, već se stotine tisuća mladih Hrvata iselilo na rad u inozemstvo, to jest u druge zemlje-članice EU poput Austrije, Njemačke i Irske. Na mjesto iseljenih Hrvata, zločesta Plenkovićeva koalicijska vlada naseljava strance, ilegalne migrante, nekadašnje sirijske pobunjenike i džihadiste, to jest svoje saveznike kojima je Milanovićeva vlada slala hrvatsko oružje (preko zračne luke Rijeka na otoku Krku), i počinila de facto ratni zločin kada je nezavisnoj državi Arapskoj Republici Siriji prijetila s ratom, bez mandata Vijeća sigurnosti UN. Može li gore? Uvijek može gore, ovisi o tome koliko će Hrvati trpjeti i čekati da nešto poduzmu protiv urušavanja hrvatske države i nestanka svoje nezavisnosti i slobode. Točka na “i” jest potez Plenkovićeve koalicijske hrvatsko-srpske vlade za vrijeme coronavirus-diktature iza leđa hrvatskom narodu, kojeg je stavila u karantenu, u smjeru ukidanja hrvatske valute kune i uvođenje ionako bezvrijedne valute euro (EUR) čija kupovna moć ovisi o njemačkom izvozu, a ne o rezervama zlatnih poluga, a njemački izvoz je u koronavirus-krizi doživio slom, tako da će i euro doživjeti visoku inflaciju i slom, ali globalisti ga drže na površini dok ne etabliraju svoju tiranijsku “Jednu svjetsku vladu” u sotonističkom “Novom svjetskom poredku” (NWO), jer taj poredak mora sadržavati i jednu valutu.

Sin komunista i udbaša, Andrej Plenković, je Hrvatsku stavio pod globalnu upravu svjetskih vladara iz sjene, međunarodnih bankara ili globalista. Vladajući bivši komunisti i njihova djeca su Hrvatsku gurnuli u ralje globalizacije koja melje sve nacionalno i vjersko pred sobom. Ostatci ostataka hrvatskog stanovništva stoje pred progonom u vlastitoj zemlji koji je na neki način i počeo s coronavirus-diktaturom. Svejedno, globalizacija ne prolazi bez otpora, u Njemačkoj su se Nijemci probudili, i 1. i 29. kolovoza 2020. je preko 2 milijuna Nijemaca izašlo na ulice Berlina u prosvjed protiv diktature globalista koji se koriste lažnom pandemijom za izazivanje straha i panike. Sin u političkoj uroti ubijenog pokojnog senatora i borca za ljudska prava Roberta Francisa Kennedya, i nećak u zavjeri ubijenog predsjednika Amerike, John F. Kennedya, Robert F. Kennedy Jr. je u svom govoru pred stotine tisuća Nijemaca u Berlinu na aveniji Unter den Linden i 17. lipnja naglasio, (avenija nazvana tako u spomen na ustanak Nijemaca protiv staljinizma u Istočnom Berlinu, 17. lipnja 1953., prvi antikomunistički ustanak u Europi nakon podjele Europe u Drugom svjetskom ratu od strane Saveznika, u Jalti, 1945.), da je Berlin postao središnja svjetska točka otpora globalistima.

#HrvatskaIznadSvega #BogiHrvati #Hrvatska #Croatia #HrvatskaDržava #StateOfCroatia

KAD CAR GRABI BOŽJE

Kad car grabi Božje, u olujno nevrijeme proglašene pandemije

Isus Krist nas poziva da budemo budni u svako vrijeme, tako i današnje kada se povijest ponavlja, samo su sudionici drugih imena, ali je okruženje i duh Antikrista isti, represija vlasti u ime „viših ciljeva“ prema drukčijem mišljenju i politički nepodobnima. Vrijedi li danas ona Isusa Krista: Podaj caru carevo, a Bogu Božje?

Njegova Uzoritost, Gerhard Ludwig kardinal Müller, drugi čovjek Svete stolice na položaju prefekta Kongregacije za nauk vjere za pape Benedkta XVI i pape Franje, reče u razgovoru za javnost 2.021. godine, da je pravo svakog vjernika i čovjeka, da digne glas protiv covid-mjera, i naglasio, da je odjeljivanje (diskriminacija) zdravih necijepljenih ljudi od cijepljenih, čin protiv volje Božje, i da ga prozivanje necijepljenih kao navodnih „krivaca“ za širenje i nastavak pandemije kojoj se ne vidi kraj, podsjeća na klasni rat protiv klasnog neprijatelja u socijalističkoj revoluciji, kada se pod progon stavlja sve političke neistomišljenike komunista, koje se proglašava „narodnim neprijateljima“, osuđuje putem partijskog tiska, i na koncu presuđuje deportacijom u koncentracijske logore ili na kaznu smrti, i ubija ih se s predumišljajem. Tako i za vrijeme proglašene pandemije corona-virusa SARS Cov-2, vlada i njezina glavnostrujaška sredstva javnog priopćavanja (mainstream-mediji) upiru prstom u necijepljene, da su navodno „krivi“ za nastavak pandemije, jer da se nisu cijepili, pa ih se kažnjava s oduzimanjem osnovnih ljudskih i građanskih prava koja proizlaze iz hrvatskog Ustava, i  ucjenama i prijetnjama gubitka radnog mjesta u državnoj službi ih se prisiljava na cijepljenje koje više nije slobodni izbor, ili im se dijele otkazi, i zabranom pristupanja u državne ustanove i uskraćivanja uslužne djelatnosti u istima, poput Hrvatske pošte, policije, bolnice i doma zdravlja, Hrvatske poštanske banke ili bilo koje druge državne ustanove, uključujući škole i fakultete sveučilišta koja navodno imaju autonomiju, se necijepljene diskriminira, iako je diskriminacija čak i zakonom zabranjena i predstavlja kazneno djelo u Hrvatskoj.

Za vrijeme rata i velikosrpske agresije 1991./1992. (do Oluje 1.995.) su zarobljeni hrvatski civili pod okupacijom srpskih pobunjenika i četnika morali oko rukava nositi bijele trake, s kojima su bili označeni, a danas su označeni s digitalnim COVID-19-potvrdama. Tko odbije cijepljenje i obilježavanje, bude proglašen „krivcem“, danas, a sutra možda „državnim neprijateljem“. Što slijedi, odlazak u sabirni logor koji će se banalno već nekako drukčije zvati, ili visoke novčane kazne, u svakom slučaju drakonske sankcije u slučaju proglašenja obveznog cijepljenja. To što Svjetska zdravstvena organizacija službeno priopćava, da i cijepljeni šire zarazu, nikoga od vlastodržaca ne zanima, kao drogirani i u deliriju drže se svog narativa o krivnji necijepljenih, a mediji razvijaju histeriju oko toga, i organiziraju „lov na vještice“. Ne čudi, da ne mali broj cijepljenih počinje prijetiti necijepljenima, i želi im zlo, jer da ih „necijepljeni ugrožavaju“. Vlada i njen u stvari protunarodni stožer, iako se službeno zove Nacionalni stožer Civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, za borbu protiv pandemije corona-virusa, šire dezinformacije, i lažu, i s lažima dijele hrvatski narod, i razbijaju jedinstvo hrvatskog naroda i hrvatske države. Sama vlast ugrožava, svojim ne samo neodgovornim postupcima nego suludim i zločestim postupcima koji podsjećaju na postupak psihopata, hrvatsku nacionalnu sigurnost, sigurnost naše zemlje i njenog stanovništva!

Odluka o uvođenju COVID-potvrda Europske unije je politička, a ne stručno-medicinska, to jest nema, dakle, nikakve veze sa zdravljem, tako da je de facto protuustavna.

Vlada RH ozakonila je uvođenje digitalnih COVID-potvrda svojom nemoralnom saborskom većinom dana 15. prosinca 2.021. Kako ih je uvela dana 16. studenog iste godine, tako je svoju odluku do tada provodila protuzakonito, i diskriminirala necijepljene, dijelila im otkaze na radnim mjestima u državnim tvrtkama i ustanovama, i branila im korištenje usluga državnih ustanova, iako su i dalje plaćali porez državi za njihovo uzdržavanje i funkcioniranje.

Hrvatska biskupska konferencija dala je svoj blagoslov za digitalne certifikate, i to „na određeno vrijeme“, dok traje pandemija. Time su vrhovni svećenici rimokatoličke Crkve u Hrvatskoj podržali u stvarnosti diskriminaciju svojih necijepljenih vjernika, što se nikada u Crkvenoj povijesti nije dogodilo. (Istine radi rečeno, HBK se izjasnila protiv prisile u cijepljenju, to jest izjasnila se za održanje cijepljenja po slobodnom izboru i slobodnoj volji, da ostane na dragovoljnoj osnovi, ali, daš mali prst, ode cijela ruka.) Biskupi, nadbiskupi i kardinal Josip Bozanić pali su na povijesnom ispitu. No, važnije od toga će biti, hoće li proći ili pasti pred Bogom?

Dok Plenkovićeva vlada u jednom dahu laže cijepljenima, da su „zaštićeni kao lički medvjed“, i optužuje necijepljene za pandemiju, u drugom dahu najavljuje cijepljenima, da neće biti dovoljne dvije doze injekcije sa čudotvornim sredstvom, već da je za pobjedu nad pandemijom potrebna treća doza, te ucjenjuje dvostruko cijepljene s nastavkom cijepljenja, ukoliko žele zadržati svoje slobode koje im jamče COVID-potvrde, na ograničeno vrijeme. (Tko još spominje Ustav s njegovim osnovnim ljudskim i građanskim pravima?) To je bio „Božićni dar“ predsjednika vlade Andreja Plenkovića (HDZ) hrvatskom stanovništvu nakon njegovog povratka iz Bruxellsa s posljednjeg sastanka predstavnika zemalja-članica EU od 16. XII u 2.021. godini.

Kao u totalitarnom komunizmu je u liberalnoj demokraciji zavladao verbalni delikt na osnovi kojeg su farizeji osudili Gospodina našeg, Isusa Krista. „Tko nije s nama, naš je neprijatelj i mora biti ušutkan.“ Raspoloženje kao i tada stvaraju moćni vladajući, a šire svemoćni mediji, zvijer se razmahala. Isus Krist reče, caru carevo, a Bogu Božje. Što ako car želi sve, i ono što je Božje? U tom trenutku je dužnost kršćana da ustanu u obranu Božijeg. Kada vlast želi naše duše, onda prekoračuje svoje ovlasti, onda krši Božji zakon. Ako car kaže, da želi da nosimo medicinske maske, jer mu je navodno jako stalo do našeg zdravlja, iako iste ne štite od virusa, što je istina ali se svi prave kao da štiti, i slijede laž, (čemu se nadaju?), onda vjernik treba ustati i ne dati se tlačiti, jer inače ide protiv Božijeg u sebi i stavlja vlast ispred Boga, što je sotonizam. („Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.“ I Kor 3,16) Svaki kemičar može potvrditi, da su maske zbog njihovog kemijskog sastava, štetne po zdravlje ljudi, kao i dezinfekcijska sredstva za čišćenje ruku, koja se mogu naći na ulazu u svaki tržni centar i u svakoj državnoj ustanovi, pa i crkvi, nažalost.

Nošenje maske u proglašenoj pandemiji jest ritual đavoljih snaga nad Božjim čovjekom.

 Ako hrvatski zakon kaže, da je pandemija kada se 80.000 stanovnika Hrvatske prijavi za liječnički pregled, a taj broj nije dostignut cijelu 2.020. godinu od početka proglašenja navodne pandemije od strane Svjetske zdravstvene organizacije, onda je pandemija u Hrvatskoj protuzakonito proglašena, i sve mjere su protivne zakonu i Ustavu čak i kad Ustavni sud kaže drukčije. Po mjerilima Svjetske zdravstvene organizacije je pandemija kada pomre najmanje trećina do polovice i više stanovnika jedne države, ili kako kažu stručnjaci, kada pomre najmanje 10 posto stanovnika neke zemlje. To u Hrvatskoj nije slučaj niti je slučaj igdje na svijetu 2.020./2.021. godine. Stopa smrtnosti je u vrijeme proglašene pandemije u Hrvatskoj ista kao i bez proglašene pandemije. O čemu se tu onda radi? Što onda imamo, što je istina? Istina jest Bog i Bog jest ljubav, (I Iv 4,8), i ljubav i istina u nama zna, vidi, osjeća i vjeruje, da se nad slobodnim Božjim čovjekom vrši represija i tortura od strane cara koji sebi uzima Božje što mu ne pripada, jer caru pripada samo carevo, a Bogu Božje, kaže Isus Krist. U ime slobode vjeroispovjedi evanđelja, crkve se ne smije zatvarati i ograničavati zbog zatvaranja države radi proglašenih „mjera“ suzbijanja pandemije, ali su one ipak zatvarane za održavanje vjerskog obreda u vrijeme Uskrsa 2.020. godine; a nakon toga se ograničava broj vjernika u njima, i od vjernika se zahtijeva nošenje maske za vrijeme svete mise, ili ih se izbacuje iz crkve van (nije šala), što je zapravo progon vjernika; rečeno je i da je sveta voda navodno „opasna“, da širi virus, svašta su zvjerski mediji govorili, i da papirnati novac prenosi virus, što je opovrgnula najsnažnija međunarodna banka u Baselu za izmjeničnu nagodbu. Kažu da je čovjek „kriv“.za širenje virusa. Kako može biti kriv ako je Božji čovjek? Kriv je kad pogazi Božji zakon, jer je grešan i treba pokajati svoje grijehe i izmoliti Božje milosrđe, a ne kada mediji i raznorazni stručnjaci prodanih duša kažu da je „kriv“. Zbog virusa čovjek nije kriv jer virus nije prirodni već umjetni pošto suprotni dokazi nisu javnosti pokazani, krivi su manipulatori iz samoproglašene svjetske elite koja se oholo stavlja ispred Boga, jer je svoje duše prodala nečastivom i slijedi Oca laži i ubojicu čovjeka od samih početaka, koji sije podjele.

Proglašena pandemija ne bi postojala bez tako zvanih PCR-testova koji su nepouzdani u otkrivaju zaraze u čovjeka, dok je pouzdan jedino krvni test, ali se on izbjegava raditi, kao što se izbjegavaju obdukcije umrlih koji „umiru s Covidom“, kako se službeno priopćava, dakle, nije sigurno je li umiru zbog virusa, ali se tvrdi da ih je ubio virus, što je nedokazano. Radi li se ipak o PLANdemiji, umjesto pandemije? Zdrav čovjek se ne treba testirati PCR-testom, s kojim mu se, uz to, uzima dio njegovoga genskog materijala. Čudno, da broj zaraženih u Hrvatskoj pada u prosincu 2.021. godine. Ima li to veze s tim, da se necijepljene s COVID-potvrdama ne testira PCR-testom? Kako cijepljeni šire zarazu, a slobodno im je kretanje i okupljanje, tako se u proljeće 2.022. može očekivati eksplozija pandemije, i ne daj Bože, pomor cijepljenih. Onda će zaista biti pandemija na osnovi plandemije! (Stručnjaci neprodanih duša, nepotkupljivi, tvrde, da „cjepiva“, proizvedena na temelju mRNK-tehologije šire otrovne šiljaste bjelančevine, tzv. Spike-proteine, što izaziva auto-imune bolesti, i ruše prirodni imunološki sustav u čovjeku.)

Ostvarit će se plan „svjetske elite“, koju je kardinal Müller prozvao, da koristi proglašenu pandemiju za bogaćenje kroz ono što je glasnogovornik globalista i voditelj Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu (Švicarskoj) najavio kao „Great Reset“, uz četvrtu, digitalnu revoluciju. Što onda? Onda će se čovječanstvo naći u slijepoj ulici, pritisnuto uza zid.

Tko se ne „cijepi“, (radi li se o cjepivu ili o genskom sredstvu za genetičko modificiranje čovjeka?), biti će izopćen iz društva, jer neće smjeti putovati pošto neće dobiti potvrdu o cijepljenju, neće smjeti koristiti državne usluge i sudjelovati u raznoraznim okupljanjima poput glazbenih koncerata, izložaba, sportskih natjecanja i sl., niti se liječiti u bolnici, jer nije cijepljen, „opasan“ je kao necijepljen, a tko se cijepio, dobio je okus onoga što se u biblijskoj knjizi Otkrivenja zove „žigom zvijeri“, da samo s digitalnom potvrdom može putovati, kupovati, kretati se u životu, raditi, živjeti „novo normalno”, čitaj sotonističko! Tko se ne bude cijepio, zvjerski mediji će ga obilježiti da nije dobar čovjek, da je sebičan, da ne vodi računa o drugima koje može zaraziti, ali čekajte malo, ljudi, ako onaj drugi nosi masku, a ja je ne nosim, kako ga mogu zaraziti, ako je onaj drugi cijepljen, i navodno „zaštićen kao lički medvjed“, a ja nisam, kako ga mogu zaraziti. To su normalna pitanja o kojima se šuti.

Odbijamo genetički modificiranu hranu, (GMO), a zvjerski mediji nas nagovaraju da u sebe primimo „cjepivo“ iako ne znamo što sve sadrži, i to najmanje tri puta da primimo čudotvorno sredstvo u naša tijela. Zar to nije suludo i neodgovorno? Genetičari poput profesora dr. Tomislava Domazeta Loše i profesora Tomislava Terzina, i dr., poput međunarodno priznatog i svjetski poznatog profesora mikrobiologije iz Njemačke, dr. sc. Sucharit Bakhdija, i dr., dokazali su prodor mRNK-molekule u čovjekov genom, o čemu je upozorio i tvorac mRNK-tehnologije, virusolog i imunolog Robert W. Malone.

U đavoljem sustavu istina nije bitna ali je opasna, samo laž je dobra i društveno prihvatljiva. Zar nije u partizanima laž bila općeprihvaćeni standard? Tko nije prihvaćao laži, i sam lagao, ispljunuli su ga iz „društvene zajednice“ kao da je kužan. Kad je bila kuga, crkve su bile pune vjernika, zdravi i nezaraženi na jednoj strani, bolesni odnosno zaraženi na drugoj strani, nitko nije bio izopćen. Je li se Isus Krist odricao kužnih? Je li se odricao zdravih? Danas izopćuju (zdravog) čovjeka samo kada kaže da se ne slaže s vladajućima, čak ne kaže da se neće pridržavati pravila cara, ali ne potvrđuje laž i bude izopćen, i kažnjen. Hoćemo li čekati da se pobunimo protiv nepravde kada bude kasno, kada nikoga neće biti tko će se pobuniti kada dođu po nas?

„Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze.“ (Iv 1, 5) Jesmo li otvoreni za svjetlo ili za tamu, za istinu ili za laž, za ljubav ili za mržnju? Izbor je na svakome od nas, jer Bog nam je dao slobodu izboru, ali tu slobodu moramo braniti pod svaku cijenu! „Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda.“ (II Kor. 3, 17) Neka nam Bog pomogne u ova po Božjeg čovjeka vrlo opasna vremena kada car grabi Božje. „Šutnja znači i slaganje i odobravanje. U ovakvim prilikama šutjeti znači ne imati hrabrosti i ponosa. Za vjernike to znači i ne priznavati Boga.“ (Djela 18,9 i 2. Kor. 4,13)

Profesor Goran Jurišić, Zagreb, 16. XII 2.021.

Psihopati s titoističke (ekstremne) ljevice u zlouporabi dječje žrtve iz vremena Domovinskog rata Republike Hrvatske

Obitelj Zec, Mihajlo, njegova supruga i malodobna kćer Aleksandra, ubijena zbog koristoljublja od strane pripadnika “Mečepove jedinice”, pričuvne zagrebačke rezervne postrojbe MUP-a RH, iz koristoljublja, a ne zato što su bili Srbi, (supruga je bila Hrvatica), niti je država niti vlast zapovjedila njihovo ubojstvo, pa ni pokojni zapovjednik te jedinice Tomislav Merčep

Da se razumijemo, i na lažnoj desnici ima psihopata, ali u ovom tekstu je riječ o psihopatima s titoističke ljevice koji preko ubijenog malodobnog djeteta Aleksandre Zec žele hrvatskom narodu nabiti kompleks manje vrijednosti i “krivnje”. Odmah ću u startu reći, da kao pripadnik hrvatskog naroda i autor ovog teksta ne osjećam nikakvu krivnju zbog ubojstva Aleksandre Zec, ali mi je žao što danas ne živi među nama, i možda bi se i ona našla na Trgu bana Jelačića u Zagrebu dana 20. studenog 2.021. na strani diskriminiranih “necijepljenih”. Neka njenoj nevinoj duši dragi Bog podari život vječni na Nebu, u Svome Kraljevstvu. To isto želim i nevinoj duši, dvanaestogodišnjoj ubijenoj Rosemarie Ševo, i da budu kao dvije sestrice na Nebu, gdje nema psihopata.

Po definiciji znanosti medicine, stručno je mišljenje, da se psihopat definira kao čovjek bez empatije i emocionalne inteligencije, ili drugim riječima radi se o sebičnoj i narcisoidnoj osobi koja ne može bez pažnje drugih na čijoj se životnoj snazi hrani njen veliki ego. Tako po znanstvenom istraživanju ima u vladama oko 10 posto do 15% dužnosnika s psihopatskim poremećajem osobnosti; ako, npr., vlada Republike Hrvatske ima 15 ministara i predsjednika i dva potpredsjednika, onda u njoj imamo jednog do dva psihopata, a vi, poštovani čitatelji, sami zaključite, koja dva vladina dužnosnika bi to mogla biti; posebno je u koronavirus-krizi do izražaja došla duševna bolest u “rješavatelja” navedene krize, kako u nekih članova vlade tako i njenog pandemijskog stožera; (psihopata do deset posto ima i u medijima); članstvo u vladajućem aparatu može kod duševno bolesnog dužnosnika voditi do opasnog pokušaja aktiviranja dugo potisnutih opasnih osjećaja. Važno je znati da umobolni vladajući političari bez suradnje zdravih ljudi ne bi mogli učiniti zločeste radnje niti počiniti zločine. U stanovništvu svakog naroda ima oko četiri posto do pet posto psihopata. U upravljačkim strukturama poduzeća i politici ih ima najmanje deset posto, što u slučaju Republike Hrvatske nije teško zaključiti koji su to u posljednjih 30 godina, jer je očito. (Znanstvena studija Kevin Dutton: “The Wisdom of Psychopaths”, 2.012.)

Posebna značajka psihopatskog ponašanja u vrijeme velikih kriza je kolektivna suradnja široke mase stanovništva s vodećim psihopatima u politici i zdravstvu, ako se fokusiramo na koronavirus-krizu. Razlikujemo psihopata od sociopata, jer psihopat ne želi osobno ubiti i ozlijediti, dok se sociopatu događa upravo to, da reagira eksplozivno na “provokacije”, i fizički se obračunava, jer je često društveno neprilagođen, zbog čega je sklon primijeniti fizičku silu, umjesto da koristi mozak; impuls djelovanja mu se ne može kontrolirati. U politici, dakle, rijetko imamo sociopate, ali zato često psihopate, ali i još jednu vrstu ljudi, i to narcisoidne. Tu se ne radi o subkliničkoj vrsti narcisa nego o psihopatološkoj. Narcis nije u stanju voljeti niti sebe niti druge. Unuk slavnog hrvatskog kipara svjetske razine, Ivana Meštrovića, iz Texasa u Americi, sveučilišni profesor sociologije Stjepan Meštrović, stručnjak i za pitanja ratnih zločina, konstatirao je, da je bivša Titova Jugoslavija bila puna narcisa na položajima, koji su živjeli punim plućima, a da su normalni ljudi u toj državi venuli. Narcis želi pažnju i priznanja, a ako to ne dobije, postaje uznemiren, vrpolji se; takav misli samo na sebe, i vrlo visoko drži do sebe, i ne može se unijeti u situaciju nekog drugog čovjeka, niti osjećati njegove patnje, tako da je narcis bezosjećajan, nema empatije, i hladan je kao osoba, nema topline u takvom tipu čovjeka, bio muškarac ili bila žena u pitanju. Narcis mora druge ljude poniziti i učiniti manje vrijednima, da bi sebe uzvisio. Tako drugi ljudi u očima narcisa nisu zavrijedili da žive. Ponižavanje drugih je u narcisa nužno, jer je iznutra slabić, i stalno strahuje za svoj društveni položaj za koji je vezan kao pijan plota. Psihopat je, međutim, opasniji od narcisa, jer je majstor u vršenju strukturalnog nasilja, npr., u određivanju nasilja kroz zakonsku regulativu koja se onda čini legitimnom, i iste izvršava hladnokrvno i promišljeno. Takvi su, npr., bili oficiri Titove Ozne i Udbe, a sam ‘Tito’ (ne Josip Broz nego doušnik sovjetske tajne policije NKVD, ‘Valter’) je bio psihopat. Psihopatima nedostaje savjest, i zato ne poznaju moralne granice, tako da su idealni kadrovi za političke ideologije poput marksističke ili globalizma, koje sustavno stvaraju nemoral u društvu. Duševno zdravi ljudi imaju morala. Umobolni, dakle, psihopati u politici kreiraju za vanjski svijet masku normalnosti, pa se čine pristojni, normalni ljudi u košuljama i kravatama ili sportski tipovi sa zdravim duhom u zdravom tijelu, ali percepcija vara! Psihopat se već odmalena uči pretvaranju, a u odrasloj dobi perfekcionira svoje prikriveno ponašanje umobolnog, opasnog tipa; tako se upadljivo socijalno angažira, izdaje se kao “spasitelj” i kao vrlo “brižna osoba”, i kao “jamstvo za sigurnost, spokoj i sreću”. Svoj psihopatski nagon takova umobolna osoba može manifestirati samo kada prevari čovjeka nasuprot sebi, i nad žrtvom stekne moć. Psihopat je majstor u laganju, varanju, prikrivanju i zavođenju. Svi psihopati teže moći. Kad se psihopat dokopa vodećeg položaja, bilo u poduzeću ili u državnom aparatu ili mediju, počinje s ljudima manipulirati i tlačiti ih. Kad drugima nanesu psihičku bol koju ne poimaju jer nemaju savjest niti empatiju, takvu osobu kojoj su nanijeli boli u stanju su ismijati, i do kraja zgaziti kao crva, i to bez ikakve grižnje savjesti. Svoj položaj i svoju moć nepokolebivo iskorištavaju da unište svog konkurenta, i konkurenciju općenito. Što se penjemo više hijerarhijskom ljestvicom moći, nailazimo na više psihopata. Kad masu naroda vodi psihopat ili više njih, mase stanovništva joj se pokoravaju. Psihopate se teško može uočiti, jer oko sebe okupljaju duhovno zdrave istomišljenike, “suradnike” i “simpatizere”, koji su o njima ovisni. Psihopati imaju najbolje mogućnosti svoje nagone vršiti u politici, jer je selekcija u politici takva da ne prolaze pametni političari nego prefrigani laktaši, dakle, pokvareni političari koji se masi najviše sviđaju jer su “uspješni”, a to što svoj “uspjeh” mogu zahvaliti prevarama i lukavošću, stanovništvo ne vidi na prvu. Sada, kada točno imamo opis psihopata u politici, u vladi, u Hrvatskom saboru, na Ustavom sudu i Vrhovnom sudu i u Državnom odvjetništvu, gdje ih ima, dakle, najmanje deset posto, možemo baciti pogled u aktualnu politiku i na slučaj imenovanja javne površine po ubijenom djetetu Aleksandri Zec, koju je zajedno s njenim roditeljima likvidirao pričuvni sastav zagrebačke jedince MUP-a Republike Hrvatske, kojem je zapovijedao zamjenik ministra, pokojni Tomislav Merčep, prvi organizator obrane Vukovara od velikosrpske agresije, i ratni ranjenik u bolnici u vrijeme ubojstava u Pakračkoj poljani i likvidacije navedene curice na zagrebačkoj Medvednici, koji je zbog hijerarhijske odgovornosti osuđen od nadležnog hrvatskog suda kao ratni zločinac, dakle, na sudu mu nije dokazana osobna odgovornost, Merčep nije zapovjedio ubojstvo navedene dvanaestogodišnje curice.

Titoistička ljevica i njeni mediji eksploatiraju ubojstvo Aleksandre Zec preko četvrt stoljeća u smjeru nabijanja kompleksa manje vrijednosti hrvatskom društvu, hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, da su “krivi” zbog ubojstva jedne djevojčice za koju tvrde da je bila Srpkinja, što nije istina, jer majka joj je bola Hrvatica, a otac Srbin, živjela je u Zagrebu, zašto bi bila Srpkinja, i tko zna kako bi se sama opredijelila, da je imala priliku postati odrasla. Ekstremni ljevičari (titoisti), na vlasti u Zagrebu s većinom u Zagrebačkoj skupštini komemoriraju Aleksandrino ubojstvo, ali ne komemoriraju ubojstvo hrvatske djevojčice Rosemarie Ševo, koju je Udbin “killer” zaklao 1972. godine, a njene roditelje ubio iz političkih razloga, jer su bili hrvatski emigranti u Njemačkoj. Oni ne komemoriraju ni hrvatsku djecu ubijenu u Domovinskom ratu, pa i u Zagrebu, gdje su ubijena u raketnom napadu pobunjenih Srba, kada je njihov vođa Mile Martić zapovjedio raketiranje Zagreba u vrijeme Bljeska, 1995. godine, prilikom čega su rakete pogodile i dječju bolnicu u Klaićevoj ulici. Zbog tog svirepog napada na civile je Mile Martić osuđen od strane međunarodnog haaškog suda ICTY za ratni zločin, i kaznu zatvora u trajanju od 25 godina.

Za likvidiranog Mihajla Zeca nije dokazano da je ubijen iz ideološko-političkih razloga, niti da je njegova malodobna kćer ubijena zato što je Srpkinja, kako zločesto tvrde simpatizeri i suradnici vladajuće ljevice u tisku i drugim glavnostrujaškim medijima, dakle, neki novinari sa psihopatskim simptomima, za koje ubijena hrvatska djeca iz obrambenog domovinskog rata nisu isto vrijedna kao jedno ubijeno, navodno srpsko dijete. Vladajuća većina u Gradskom poglavarstvu Zagreba i Zagrebačkoj skupštini, a neki od njih sa psihopatskim simptomima, tvrdi, da u Zagrebu ima dovoljno djece, i stoga ne treba povećavati prirodni priraštaj s novčanim poticajima za roditelje-odgojitelje, te su im prekrižili novčana sredstva za potporu, i poticaje da imaju više djece u svojim obiteljima. Na njihove žalopojke psihopati odgovaraju hladnokrvno, i hladni kao špricer, jer nemaju empatije niti emocionalne inteligencije.

Hrvatska obitelj Ševo, ubijena od strane Titove Udbe, 1972. u Italiji, među njima i malodobna Rosemarie Ševo, 12 godina stara. Do danas ni spomena o tim hrvatskim žrtvama političkog ubojstva, jer su bili hrvatski emigranti u Zapadnoj Njemačkoj.

Hrvatska država Republika Hrvatska i njena vlast i njeni vladari, nisu naredili niti zapovjedili ubojstvo malodobne Zagrebčanke Aleksandre Zec. Trostruko ubojstvo iz prosinca 1991. nije ratni zločin, nego razbojstvo i zločin iz koristoljublja, a djevojčicu je Merčepova skupina hrvatskih branitelja ubila jer je bila svjedok, tako da je postala kolateralna žrtva. Nadajmo se da će joj dragi Bog podariti život vječni, i molimo se za njene ubojice, međutim, nema potrebe po njoj imenovati ulicu u Zagrebu, jer takvih žrtava poput nje ima jako puno i različitih vjera i nacionalnosti, svakodnevno, ali nazvati jednu ulicu u Zagrebu po Rosemarie Ševo ima smisla, jer je ubijena na tragu političko-ideološkog obračuna Jugoslavena i komunista s Hrvatima i nacionalistima. Nazvati neku ulicu, trg, školu i slično po imenu hrvatskog djeteta ubijeno u velikosrpskoj agresiji ima smisla, ali navoditi stradalu srpsku djecu nema smisla, jer su ona žrtve samih agresora iz redova iste nacionalnosti i vjere odnosno nevjere. Tako nema smisla polaganje vijenca hrvatske državne delegacije na groblju s ukopanim bivšim pobunjenim Srbima, jer nisu sustavno ubijani po zapovijedi kao hrvatski emigranti i njihove obitelji, već su stradali jer je njihovo vodstvo krenulo u vojnu agresiju i terorizam protiv njihovih hrvatskih susjeda. Svaka žrtva jest žrtva, bez obzira na nacionalnost i vjeru, ali ne treba svaku žrtvu, niti komemorirati, niti po njima nazivati javne površine u Hrvatskoj već samo po vlastitim hrvatskim žrtvama. Aleksandrina braća (brat i sestra) dobila su od hrvatske države visoku novčanu odštetu, (jer su ubijeni od strane pripadnika jedne državne policijske rezervne postrojbe), ali rodbina obitelji Ševo nije dobila ništa od hrvatske države, iako se borila za hrvatsku nezavisnost i slobodu. Definitivni dokaz, da psihopati iz “Merčepove jedinice” nisu djevojčicu Aleksandru Zec ubili zato što je navodno bila Srpkinja, jest taj, da su u Pakračkoj poljani brutalno silovali i likvidirali metkom u potiljak mladu hrvatsku ženu, Marinu Nuić iz Kraljevce, koja je bila dragovoljac Domovinskog rata, i članica Hrvatske kršćansko-demokratske stranke od Marka Veselice. Mučena je i ubijena kao pas, a do danas država i vlast kao ni mediji nisu reagirali na to svirepo ubojstvo, niti ikoga kaznili zbog toga, niti je obitelj pokojnice dobila novčanu odštetu; možda zato što je ubijena bila Hrvatica, i k tome hrvatska braniteljica? Po tome vidimo da Hrvatskom vladaju ne samo bivši komunisti i njihova djeca, već i psihopati. 

NARODNI MANIFEST

Hrvati, probudite se! (Dobroslav Paraga, 1997.) Buđenje hrvatskog naroda, 20. studenog 2.021. ZAGREB – Trg bana Josipa Jelačića, masovni skup ZA pravo na slobodni izbor PROTIV diskriminacije COVID-potvrdama, koje su Hrvati aklamacijom odbili i zakonom zabranili

Braćo i sestre u Isusu našemu Kristu, hvaljeni Isus i Marija! HRVATI, i svi drugi koji u Hrvatima vidite snagu vjere, dobrodošli u boj protiv zla, to je duhovni boj prije svega, to nije boj od krvi i mesa, iako i od takvog boja ne strahujemo, strah nije nadvladao, jer inače nas ne bi bilo, nadvladala je ljubav, jedna nepokolebiva vjera u našeg Stvoritelja, Nebeskog Oca, Sina Božjeg i Duha Svetog. U boj, u boj, za narod svoj! Vox Populi – vox Dei.

Slika govori više od tisuću riječi, kojoj sili je hrvatski narod jedino vjeran

Draga braćo i sestre, hrvatski sunarodnjaci, nemojmo se zavaravati, u prošlom nametnutom ratu smo opstali, ne jer smo imali vojnu silu, nego zato što su naši branitelji nosili krunice oko vrata. Bog nije dozvolio, da Njegovi padnu, i neće dozvolit, dok je vijeka, i nikada, i doslovno nikada nas neće ostaviti, jedini smo mi ti, koji našim grijesima kočimo Božju ruku spasa, ali kad se pokajemo i oprostimo, događaju se čuda, to su čuda Božja. Bog Svemogući nam na raspolaganje stavlja čitavu svoju anđeosku nebesku vojsku, milijarde, ma što milijarde, bezbroj Božjih bojovnika.

Božji arkanđeo Mihael tuče palog anđela Lucifera zvan Sotona, “onaj koji dijeli” i “ona stara zmija”, “zmaj”

Bog nam je dao slobodu izbora, izbor je na nama. Zajednički, ujedinjeni u ljubavi, kroz krunicu i molitvu Majci Božjoj po njenom zagovoru Sinu Božjem, Gospodin naš nas zagovora kod Nebeskog Oca. Iskoristimo to čudesno oružje koje nam stoji na raspolaganje 24 sata dnevno, taj “Wunderwaffe”, zvana krunica. Prve krunice je u obrambenom domovinskom ratu za hrvatsku slobodu i neovisnost našim braniteljima podijelio petrinjski župnik Stjepan Levanić, koji je jako stradao u ratu, kao i naš narod, 1 : 1, i kojeg je Bog vratio natrag, jer ga još treba. Tako su oni, naši dragi hrvatski branitelji, pobijedili treću vojnu silu u Europi, (ujedno su tukli globaliste), jer je bilo nuždno i tako vojevati, da zlo ne nadvlada i fizički nas istrijebi.

Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu, 20. XI 2.021.Sabor hrvatskog naroda rekao je svoje, i ukinuo COVID-potvrde kojima vladin stožer tjera necijepljene da bi se “cijepili”, a “cijepljene” genskim sredstvom kontrolira kao teliće u toru, i ucjenjuje, da će izgubiti certifikat o “cijepljenju COVID-19, ako se ne “cijepe” i treći puta, pa četvrti, peti…ima li tome kraja, tome ludilu, ili će narod morati presjeći Gordijski čvor jednim udarcem mačem?

Tako će biti i ovaj puta, narodni skup od 20. studenog 2.021., nezaboravan po duhu jedinstva i sloge, u želji, da zlo ne nadvlada. Zlom vođena vlada i njen stožer zla doživjet će slom jer se hrvatski narod nad kojim vlada, umjesto da vlada u njegovo ime na njegovu korist, moli Bogu, kaje se i prašta, i zlo će ustuknuti pred granicom naše odlučnosti, a to je da branimo svaku stopu naše slobode koju nam je Bog dao, kao naš izbor. Hrvatski narod je 20. studenog odbacio zlatno tele, poručivši vladi i njezinim gazdama na olympijskom krovu Europe – ne samo da će biti Božića, i da će se Božić Božićem zvati, a Josip i Marija Josipom i Marijom, te žensko – žensko, a muško – muško, nego odbacujemo ultimatum, da se do 4. siječnja 2.022. “cijepimo”. Ne samo da se nećemo “cijepit”, ako treba iz inata i dišpeta, nego “nećete cijepit našu dicu”!

Hrvatice i Hrvati su na narodnom antiglobalističkom prohrvatskom zboru od 20. studenog ismijali zlatno tele i odbacili ga, poručili ovom svijetu: Ne treba am sve zlato ovog svijeta, treba nam ljubav Gospodina našeg Isusa Krista i Njegovo milosrđe.

Naprotiv, ultimatum naroda prema vladi u Banskim dvorima glasi: Ostavke na stol! Našim policijskim snagama bilo naroda koje živo kuca poručuje: Stanite uz nas!

Imamo i mi naše zelote i barabe, koji bi goloruku mladež slali na policiju, ali kako je hrvatski narod odbacio zlatno tele, tako odbacuje i barabe koje teroriziraju zdravu pamet.

Mi Hrvati izborit ćemo se za slobodu izbora, u svemu. Vlada je diskriminirajućim COVID-potvrdama samu sebe stjerala u slijepu ulicu iz koje je jedini put van – ostavke na stol i odstupanje s vlasti – drugarice i drugovi, vaše vrijeme je isteklo! Budete li i dalje prizivali gnjev naroda, položaji su najmanja stvar, koje će te izgubiti. Stoga, pamet u glavu!

Dolazimo mi Hrvati! Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

Jahve je štit života mog. (Ps 27, 1)

BOG I HRVATI! HRVATSKA HRVATOM!

Laku noć, Natko!

Lažna desnica, tako i lažni desničari su više odgovorni, tako i krivi, za propast hrvatske neovisnosti i hrvatske države, slom njenoga gospodarstva i društva, nego službena vladajuća klasa bivših komunista, tako i udbaša, raspodijeljeni u vladajuće zločinačke stranke i partije, HDZ i SDP, jer varaju hrvatsku javnost, da se zalažu za hrvatsku državu i njenu neovisnost, nazivajući se čak „suverenistima“, a zalažući se za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, što je apsurd, jer u EU ne postoji nacionalni suverenitet. Lažni desničari lažu, obmanjuju, iskrivljuju, i pljuju po svemu hrvatskome, po hrvatskoj povijesti i hrvatskim povijesnim ličnostima i hrvatskim velikanima, po hrvatskoj državi i državotvornim Hrvatima. Lažnu desnicu predstavlja Tuđmanova udbo-desnica, dakle, ekstremna ljevica koja je u Republici Hrvatskoj uzgajala izdajnike koji su glumili „desnicu“, dok su u stvarnosti služili kao jamac ostanka ekstremista s političke ljevice na vlasti, titoista, (među njima i staljinista), i „Jugoslavena“, a ne samo jugo-nostalgičara. Lažna desnica je stvorea kada je prvi PRH Franjo Tuđman oteo parlametarnu Hrvatsku stranku prava i dao je u ruke njenim uzurpatorima, osnovano osumnjićenim doušnicima KOS-a JNA, a i sam HDZ se dosta dugo predstavljao „desnom strankom“, što je bilo jedinstveno u povijesti i na svijetu da su „stranku desnog centra“ ili „demokršćansku stranku“ (koja se zalaže za abortus), vodili komunisti i udbaši, i da su njeni članovi i birači zaista bili uvjereni, da se radi o „desnoj stranci“ koja da brani hrvatske nacionalne interese, taman da su se vrapci na granama smijali. Lažne desničare prepozaje se po tome što su tuđmanovci, a Franjo Tuđman je bio titoist. Oni pak najprefriganiji među takovim lažnim desničarima kritiziraju žestoko Franju Tuđmana, da bi prikrili svoje izdajničke tragove, dok zapravo dezinformiraju hrvatsku javnost, najčešće putem društvenih mreža, raznoraznih priopćenja i video-uradaka umjesto političkih tribina, pri čemu pljuju po hrvatskim povijesnim ličnostima, hrvatskim velikanima i hrvatskim državotvorcima poput Oca domovine Ante Starčevića, Poglavnika Ante Pavelića, blaženika Alojzija Stepinca, ili Dobroslava Parage. Jedan takav pljuvač je izvjesni Natko Kovačević koji se u hrvatskoj javnosti javlja nakon 2000. godine, posebno u vrijeme pristupnih pregovora Republike Hrvatske oko članstva u Europskoj uniji, zastupajući stajalište o nepristupanju Europskoj uniji.

Sljedeći tekst pronađen na društvenoj mreži:

“Natko Kovačević – Druker nema političku stranku nego je „slobodni strijelac“ s nekom svojom udrugom, za čije osnivanje je bilo potrebno tri potpisa, i uz potporu njegovog prijatelja kojeg u javnosti zove „Marko“. Čudesno mu se otvaraju vrata Hrvatske radio-televizije na kojoj se žestoko zalaže protiv ulaska Hrvatske u članstvo EU, taman tako da vladajući režim u Zagrebu može ustvrditi kako postoji demokracija, i pravo da se čuje i suprotno mišljenje, glas oporbe, ili floskula, da „se čuje i ona druga strana“. Uz njega i njegovog prijatelja u taj klub je spadao i pravaški izdajnik Dražen Keleminec – Muha, zvan Mali Đapić, na čijoj izbornoj listi njegove minorne stranke s pravaškim predznakom je ispod velikog portreta Oca domovine Ante Starčevića nastupao navedeni Natko, da bi poslije za Starčevića tvrdio, da je navodno bio mason, što je jedna lažna tvrdnja bez osnove odnosno povijesnog dokaza. Poslije će licemjerno napadati hrvatske birače, da što idu na izbore, dajući tako legitimitet vlastima, a da on nikada ne ide na izbore, međutim, ako laže koza, ne laže rog.

Jedini pravi politički angažman je Natko sa svojim prijateljem Markom imao kao savjetnik Živog zida, to jest kao savjetnik Ivana Pernara, ali ih Pernar nije slušao, kako se njegov prijatelj pojadao. Je li članstvo Živog zida znalo, da je Natko savjetnik njegovog čelništva? Zanimljivo, parlamentarni vođa hrvatske oporbe Franji Tuđmanu 90tih godina 20. st., i jedini pravi oporbeni političar, nepotkupljiv, predsjednik jedine istinske oporbene hrvatske stranke (HSP 1861.) i vođa izvanparlamentarne oporbe nakon 2.000. godine, Dobroslav Paraga, poznat u cijeloj Hrvatskoj i šire, nije pozvan na Hrvatsku televiziju odnosno HRT u vrijeme pristupnih pregovora i referenduma za odlučivanje o ulasku ili neulasku Hrvatske u članstvo EU, iako je i te kako imao što reći na tu važnu temu, posebno s obzirom da je uz hrvatske branitelje najzaslužniji od hrvatskih političara za izboreni hrvatski suverenitet u velikosrpskoj agresiji, ali nije bio pozvan na HTV, kao što je bio pozvan anonimac Natko Kovačević, koji predstavlja kontroliranu opoziciju u Hrvatskoj. Dobroslav Paraga se nalazi pod protuustavnom cenzurom HRT-a, zadnji nastup na Hrvatskoj televiziji je imao 2001. godine, dakle, prije 20 godina, iako je predsjednik hrvatske državotvorne stranke, ili upravo zbog toga, i to je k tome davne 2001. godine imao samo dva nastupa na HTV-u, a od tada do danas, 2021. godine, niti jedan jedini nastup, a tiskovne konferencije u sjedištu Hrvatske stranke prava 1861. u Zagrebu su početkom 2000tih godina televizije znale snimiti, ali nikada emitirati, jer bi od glavnih urednika došla zabrana, da se Paraga pojavi u medijima.

Narcisoidan kakav jest, Nitko Kovačević ponosno ističe skrinšot svog nastupa na HTV-u, s logom HTV-a u pozadini snimka. To je „Veliki“ Natko Kovačević, kako se sam prozvao, ali ni to nije dovoljno za isticanje njegove „veličine“, pa se sam nazvao i „kraljem“ koji ima čak i svoje „vitezove“, koje on, „kralj, proglašava. Uglavnom tog tipa dio domoljubne hrvatske javnosti u međuvremenu je upoznala kao pljuvača kralja Zvonimira, Oca domovine Ante Starčevića, Poglavnika Ante Pavelića kojeg naziva „britanskim agentom“, zatim, Dobroslava Parage kojega kleveće i odriče mu bilo što u hrvatskoj politici, i blaženog Alojzija Stepinca kojeg ovaj nitkov naziva izdajnikom i licemjerom – točno onakvim kakav je uistinu on, Natko Kovaćević – izdajnik i licemjer.

Po tome kako pljuje po hrvatskim povijesnim ličnostima i hrvatskim velikanima i državotvornim hrvatskim političarima može se zaključiti, da je navedeni Natko Kovačević osnovano osumjićeni velikosrpski agent, jer velikosrpska vladajuća banda u Beogradu gotovo da pored njega ne mora imati vlastitu propagandu protiv hrvatskog naroda, kad ju tako ostrašćeno vodi „Veliki“ Natko Kovaćević, radeći u korist „srpskog sveta“ u Hrvatskoj (velikosrpski program Memorandum II vlade Republike Srbije). Što je Natko Kovačević radio do 2000. godine?

Pravi se važan, da je bio u Zboru narodne garde, dakle, garde Vrhovnika Franje Tuđmana. Ono što se u svakom slučaju zna, Natko Kovačević je radio za UNPROFOR, i iz Zagreba odlazio na okupirano područje Vrginmosta, koje su držali četnici odnosno pobunjeni Srbi. Ispada kao da je bio vikend-četnik. Pravi se visoko moralan čovjek, a desetljećima živi u divljem braku s jednom ženom, nevjenčan. Gradi kuću u Istri, za koju njegovi fanovi ne znaju. Kako nikada nigdje nije radio, osim za UPROFOR, postavlja se pitanje: Otkud mu novac za izgradnju kuće? Također, za vrijeme rata radeći za UNPROFOR se ovaj grlati „domoljub“ (pitanje čiji, hrvatski ili srpski) spetljao s jednom strankinjom, i s njom živio pod jednim krovom. Druga pak žena s kojom poslije živi zajedno, pere mu njegove prljave gaće i smrdljive čarape, i navodno je tlači, a koja mu služi kao paravan, jer, tvrde, da je homoseksualac, i da to krije, a ne može se neprimjetiti, da mrzi žene. Nadalje, žestoko napada Katoličku crkvu, i pri tome se pravi veliki kršćanin, a brani kajinitske narode, nastale od Zloga, poput američkih Maja koji su djecu i odrasle ljude žrtvovali na oltaru Baala, te cmizdri za praznovjernim Indijancima Sjevere Amerike i za Inkama Južne Amerike koje da su tlačili Španjolci i nad njima genocid vršili, iako su i oni vršili žrtvovanja na oltaru Baala, da bi ih Španjolci i Portugalci priveli kršćanskoj, katoličkoj civilizaciji. Spada u bivše studente koji je najdulje studirao, 20 godina je studirao, ali ne povijest, međutim, „stručnjak“ je za povijest. Tako tumači hrvatsku povijest naveliko, pa i svjetske silnice o kojima nema pojma, kao ni o povijesti. Svi su za njega „Kazari“ u politici, samo je on onaj „pravi“ koji narod može poput Mojsija odvesti iz ropstva u slobodu. Rugao se katolicima što kao ne znaju hebrejski izraz za Isusa Krista, već koriste grčku varijantu Isusovog imena i naziva mesije, i čita im bukvice o njihovim grijesima, tobože zabrinut za spas njihovih duša, dok očito ništa ne čini za spas duše svog prijatelja Marka koji je nakon izlaska s prisilnog boravka u ludnici prešao na islam i vodi svoj izmišljeni „hrvatski džihad“. Najveći je Natko kada pljuje po zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Alojziju Viktoru Stepinca, kojega kleveće da je navodno bio „solunski borac“, odnosno da se borio sa Srbima protiv Hrvata. Prisjetimo se, Natko je radio za UNPROFOR! Pored toga tvrdi, da se zagrebački nadbiskup Stepinac urotio zajedno s Titom protiv hrvatskog naroda, hineći svoj navodni progon, samo da hrvatskom narodu postavi nogu da padne – kako se izražava, pjeneći se na žrtvu komunizma, ubijenoga kardinala Stepinca koji je, inače, od strane Katoličke crkve proglašen blaženikom, među ostalim, zato što je vatikansko povjerenstvo ustanovilo da je otrovan do smrti, to jest s predumišljajem je od strane titoističkog režima ubijen ili kako se u partizanskom žargonu kaže – likvidiran. Po „kralju“ Natku je bl. Stepinac vjerojatno fingirao svoju smrt i skrio se negdje u Vatikanu, kao mrtvi Slobodan Milošević koji da se po njemu skriva u Moskvi, a mrtvi Slobodan Praljak negdje u Hercegovini. Zanimljivo, ima bedaka koji mu sve to vjeruju, i ima naivaca koje uspijeva staviti u nedoumicu – dovoljno da svoj dezinformacijski rad može smatrati bar poluuspješnim, i dovoljno da ratni huškač i protuhrvatski šovinist i srpski ratni zločinac Vojislav Šešelj može ići na odmor, jer pljuvanje po bl. Stepincu je preuzeo Natko Kovačević.

Alojzije Viktor Stepinac nije u svom životu bio na solunskom frontu, niti je bio solunski borac, već časnik Austro-Ugarske vojske na frontu na Soči prema talijanskom neprijatelju, pod glavnim zapovjedništvom feldmaršala Svetozara Boroevića, hrvatskog pravoslavca, koji je obranio 11 talijanskih ofenziva na Soči, i tako sačuvao sjeverozapadne hrvatske prostore za hrvatski narod. Laž ovom Pinokiju nije strana, notorni je lažljivac. Naime, Alojzije Viktor Stepinac pao je u talijansko ratno zarobljeništvo, a kako su Talijani bili u prvom svjetskom ratu saveznici Srbima, tako su ga izručili Srbima u vrijeme kad je stvorena prva Jugoslavija, ali nakon utanačenog primirja između sila Antante i Centralnih sila od 11. 11. 1918. godine, kada solunskog fronta više nije bilo. Srbi su ga silom mobilizirali u srpsku vojsku, i demobilizirali u martu 1919. godine. Povijesna je istina da su Srbi ubijali čak i one Hrvate koji su iz Sjeverne Amerike dragovoljno se javljali u srpsku vojsku, misleći da se radi o jugoslavenskoj vojsci, i poznati je slučaj strijeljanja stotine hrvatskih vojnika od strane Srba u ukrajinskoj luci Odesa, što je bilo predmetom rasprave u Hrvatskom saboru, koju je potaknuo pravaš Ivica Frank. Oduzimajući Stepincu status žrtve, i imenujući ga počiniteljem, izdajnikom i licemjerom, Natko Kovačević sustavno razbija lik i djelo Alojzija Stepinca, i bestidno pljuje po tom hrvatskom i katoličkom velikanu, kako to ne rade ni velikosrpski propagandisti u Beogradu. Zato imaju Natka Kovačevića.

„Kralju“ Natku zamjerio se pravi kralj, hrvatski kralj Zvonimir, hrvatski suveren, jer da je bio mađarski čovjek, i papin vazal. Kao ban u sjevernoj Hrvatskoj pod Mađarima je Zvonimir bio mađarski čovjek, ali kao kralj više nije, nego hrvatski suveren, a ako je bio papin vazal, koji zapadni katolički kralj to nije bio, pa papini vazali su bili znatno jači vladari od Zvonimira, kao npr. njemački car Fridrih Barbarosa II, unuk slavnog Fridriha Barbarose koji je s engleskim kraljem Ričardom Lavljeg Srca pokušao vratiti Jeruzalem kršćanskom svijetu, ali nije uspio, međutim, uspio je njegov unuk kojeg je papa bio čak ekskomunicirao, jer nije po njegovoj želji u određenom roku krenuo u križarsku vojnu na Jeruzalem. Osvojio je Jeruzalem bez ispaljenog metka, diplomatskim pregovorima s muslimanima, i vratio Jeruzalem pod kršćansku vlast. Hrvatski kralj Zvonimir je u Biskupiji kod Knina na narodnom zboru pozvao Hrvate na križarski rat, a na papin poziv, i to nije čin izdaje već mudrosti, jer dok su bili križarski ratovi, muslimanski svijet bavio se sam sa sobom, te nije razmišljao o osvajanju Rima. No, da bi se došlo do takvog zaključka, ne smije se ići s mržnjom u razmatranje događaja iz hrvatske povijesti, kao Natko Kovačević, koji je demaskiran kao „oficirsko dete“, naime, oba njegova roditelja radili su u zločinačkoj JNA, kako njegov otac, tako i njegova majka, što od njega čini frustriranog besposličara koji svojim sljedbenicima dokazuje da je „veliki“ Hrvat, i da većeg Hrvata od njega nema. Ima bedaka koji mu to čak vjeruju, vjerovali ili ne. Klevetnik, lažljivac narcisoidnog ponašanja, prgav, nekulturan i bezobrazan, ohol, pun mržnje prema svojim neistomišljenicima, upitnog moralnog karaktera, i iskrivljene biografije postao je balkanski Minhausen broj 1. Slobodno mu se pokloniti i diviti, spreman je Nitković tome čak malkice zahvaliti. Samo mu se treba diviti i pudrati mu zadnjicu, i imate u njemu prijatelja, bar neko vrijeme, dok traju pohvale ovog svijeta. Pametnom dosta! Šećer dolazi na kraju, Natko Kovačević voli na društvenoj mreži Facebook, na kojoj Facebook njegov profil nikada ne briše, lajkati prijedloge za ubojstva i prijetnje ubojstvom, posebno kada je u pitanju prijetnja ubojstvom profesoru Goranu Jurišiću, kao i njegov sljedbenik Hrvoje Radonić koji je u komentaru ispod njegove objave lajkao prijedlog za ubojstvo odnosno prijetnju jednog prijatelja Natka Kovačevića, da profesor Jurišić treba bit ubijen. Toliko o razini tog „hrabrog velikana“ Natka Kovačevića.”

“SRPSKI SVET” MORA UZMAĆI PRED HRVATSKIM SVIETOM!

Milorad Pupovac mora pred hrvatskim narodom pasti na koljena, i moliti Hrvate za oprost!

Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina su jedna geo-politička cjelina koju je kao takovu vidio Otac domovine Ante Starčević, branitelj hrvatskog državnog prava i osnivač, zajedno s Eugenom Kvaternikom, pravaškog pokreta i Stranke prava, zatim, prijestolonasljednik Austro-Ugarske Monarhije, Franjo Ferdinand, i geo-političar i povjesnik dr. Ivo Pilar koji je cjeplokupno hrvatsko pitanje iznio u svojoj knjizi „Južnoslavensko pitanje“, dok je novi car Karlo potvrdio stvaranje hrvatske federalne jedinice, koja uključuje Bosnu i Hercegovinu, u saveznoj Velikoj Austriji, koja se zbog raspada Austro-Ugarske koncem 1918. nije ostvarila, već umjesto nje je ratni gubitnik u Beogradu proglasio ‘Veliku Srbiju’ pod južonslavenskim imenom ‘Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca’, preimenovane formalno, poslije za vrijeme diktature, u ‘Jugoslaviju’ koja bijaše tamnica naroda kao i njena istoimena nasljednica pod diktaturom komunističke partije od 1945. do 1991. godine, ‘Titova Jugoslavija’.

Etnička mapa Austro-Ugarske monarhije iz 1.907. godine, savezna Velika Austrija, kakvu je vidio priestolonasljednik Franjo Ferdinand, i ostvario car Karlo prije raspada Austro-Ugarske, 1.918. godine. Na toj karti Hrvatska čini federalnu jedinicu s Bosnom i Hercegovinom, kakva je kao neovisna antikomunistička država bila N.D.H. u Drugom svjetskom ratu.

Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kao jednu geo-političku cjelinu, ujedinjenju u jednu hrvatsku državu na osnovi referenduma u obje republike, vidjeli su i pravaške vođe Dobroslav Paraga i Ante Paradžik, koji su taj koncept dr. Ive Pilara i Ante Starčevića stavili u program obnovljene stranke prava, Hrvatske stranke prava, 1.990. godine, potvrđen na 1. saboru HSP-a, u veljači 1.991. godine, i branili obje republike s dragovoljcima, bojovnicima HOS-a, u kojima su se borili i hrvatski bosanski muslimani protiv JNA i četnika. (Stranka HSP je 1.993. od strane Tuđmanovog režima lažne desnice oteta, i do danas je uzurpirana.) Taj koncept je razbio prvi PRH, Franjo Tuđman, proglašeni ratni zločinac, koji je kao posrbica dijelio hrvatsku zemlju Bosnu i Hercegovinu s pobunjenim Srbima i Miloševićevim zločinačkim režimom u Beogradu. (U posrbice spadaju i pravaški izdajnici Ante Prkačin i Velimir Bujanec, koji su također dijelili hrvatsku zemlju sa Srbima, kao i ratni zločinac Slobodan Praljak, pa i svatko tko se zalaže za hrvatski tzv. 3. entitet u BiH jest posrbica, pa čak i glup i neodgovoran); transkripti iz Ureda PRH na Pantovčaku govore, da se Slobodan Praljak hvalio pred Predsjednikom Tuđmanom, da je s Antom Prkačinom razbio HOS; činjenica, da se Ante Prkačin i danas, 30 godina nakon tragičnih događaja u hrvatskoj poviesti oholo naziva „generalom HOS-a“, jest morbidno.)

“Veseli kurvini sinovi” lažne desnice, “posrbica” Velimir Bujanec i Ante Prkačin, obojica pravaški izdajnici, a Prkačin je i izdajnik HOS-a, dezerter u ratu koji je prešao na stranu posrbice Franje Tuđmana koji je sa Srbima dijelio hrvatsku zemlju Bosnu. “Posrbice” su oni hrvatski izdajnici koji dijele hrvatsku zemlju Bosu sa Srbima, ili podržavaju takvu provelikosrbsku politiku. “Posrbice” u hrvatskoj politici su tuđmanovci.

Nezavisna Država Hrvatska je u Drugom svjetskom ratu činila jednu geo-političku cjelinu sa civilizacijskom povijesnom granicom na Drini, koja je bila jamac mira u Srednjoj i Jugo-Iztočnoj Europi. Kad Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina čine jednu geo-političku cjelinu, onda nema ‘Velike Srbije’, onda nema „srpskog sveta“ zapadno od Drine. Kad pak ima hrvatski 3. entitet u BiH, onda zapadno od Drine ima ‘srpski svet’, odnosno ‘Velika Srbija’. Pametnom dosta!

Austro-Ugarska se raspala razbijanjem Solunskog fronta od strane Francuzke vojske 1.918. godine, i djelovanjem velikosrbskih terorističkih silnica u Beogradu, koje su putem svojih jataka u Zagrebu među masonerijom i velikosrbskim agentima izvršili državni udar i prevrat, i s protunarodnom odnosno protuhrvatskom stvorenom jugoslavenskom organizacijom ‘Narodno vijeće’ preuzeli od Hrvatskog sabora vlast u Zagrebu, koju su predali Srbima. Hrvatski pravoslavac, maršal Svetozar Boroević, je prevratničkom tzv. Narodom vijeću u Zagrebu, misleći, (krivo), da se radi o hrvatskoj organizaciji, stavio na razpolaganje svoju vojsku od 150 tisuća vojnika s fronta na Soči, na kojemu je odbio 11 talijanskih ofenziva u Prvom svjetskom ratu, a koja se u većini sastojala od Hrvata, među njima i od hrvatskih muslimana iz Bosne, pod njegovim zapovjedništvom se borio i mladi časnik Alozije Viktor Stepinac, ali kako je to ‘Vijeće’ bilo protuhrvatsko, tako je njegov prijedlog odbijen, i umjesto da je sa svojom armijom pošao u Zagreb i s vlasti srušio veleizdajničke jugoslavenske i velikosrbske prevratnike, on je vojsku razpustio, i sebe i hrvatski narod prepustio vjetrometini, jer očito nije bio svjestan što je u stvari napravio kad je odustao od pohoda na Zagreb, da sruši protunarodno revolucionarno tzv. Narodno vijeće.

Kakav je pak izdajnik, srbski zavjerenik, Petar I Karađorđević i njegov sin Aleksandar, koji je za svoju izdaju platio u lokvi krvi u Marseilleu, vidjelo se po odstupanju hrvatske zemlje Istre, i grada Rijeke s kvarnerskim otocima te grada Zadra sa zaleđem i otocima Kraljevini Italiji kroz Rappalski sporazum, 1920. godine, što je bilo jako nepravedno s obzirom da su Hrvati svojim velikim dankom u krvi u Prvom svjetskom ratu na frontu na Soči obranili ove hrvatske prostore, da bi jedan srbski seoski đilkoš poput Karađorđevića sve to poništio i hrvatsku zemlju prepustio talijanskim fašistima, a njegov unuk i sin se busao u prsa, u Drugom svjetskom ratu, da je „antifašist“.

Tako se 1.918. finalno ostvario velikosrbski projekt Ilije Garašanina, po nagovoru svjetske masonerije, koji je u tančine demaskirao crnogorski antivelikosrpski domoljub Savić Marković Štedimlija, hrvatski zet i politički Hrvat, žrtva komunizma 1945., tako i titoizma nakon povratka iz sibirskih logora u Zagreb. Velikosrbski projekt je tehnički ostvario šef propagande vojske Kraljevine Srbije, i čelnik terorističke tajne velikosrbske organizacije „Sloboda ili smrt“, zvana „Crna ruka“, tajna zavjerenička organizacija srbskih oficira na čelu s Dragutinom Dimitrijevićem – Apisom, krvnikom srbskoga kralja Aleksandra Obrenovića i njegove supruge, kraljice Drage Mašin, i njenog brata, premijera vlade Kraljevine Srbije, i ministra obrane. (Svoj je veliki zločin Apis platio vlastitim životom kada ga je zavjerenički kralj Petar I Karađorđevć dao u Solunu, 1917. strijeljati do smrti kako bi udovoljio austrougarskom ultimatumu i zahtjevu za kažnjavanjem odgovornih za Sarajevski atentat.) Krivom procjenom velikosrpske bande, koja je išla slušati Engleze i slijediti britansku politiku protiv Njemačke, se 1941. ruši ostvareni san o velikosrbskoj Jugoslaviji. Adolf Hitler, osuđujući u svom parlamentarnom govoru u Reichstagu britanskog premijera Winstona Churchilla kao ratnog huškača, koji da huška male narode Balkana na sukob protiv njemačkog vojnog stroja, kojeg mali narodi da ne mogu dobiti, već samo imati velike žrtve, spomenuo se i Srba, i izrazio je žaljenje, što su imali „glupo“, kako se izrazio, vodstvo, koje je na kocku stavilo ‘Veliku Srbiju’, uz poviesno objašnjenje, zbog iracionalne, đavolske mržnje prema Hrvatima, ne priznajući dogovor o stvaranju Banovine Hrvatske, koja je po četničkoj logici „srpski svet“, te Hrvatima da pripada samo zemlja koja se vidi s tornja zagrebačke katedrale. To je stajalište duhovnog nasljednika četničkog programa iz Drugog svjetskog rata, udbaškog doušnika i ratnog zločinca, crvenog „vojvode“ Vojislava Šešelja, mentora srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića koji vodi kriminalnu državu kojom vlada mafija, kako je ustanovio jedan francuzki iztraživački novinar u svom dokumentarnom filmu o balkanskoj Srbiji odnosno beogradskoj čaršiji nakon Slobodana Miloševića. Kako Memorandum II vlade Republike Srbije nastavlja s velikosrbskim projektom koji je već doživio dva puta slom u poviesti, uz velike srbske žrtve koje je velikosrbski režim prouzročio, tako valja očekivati nove velike žrtve među Srbima koji će svoj život dati na oltar Baala. Može se čak uztvrditi, da je zločinački projekt o stvaranju ‘Velike Srbije’, koji je preimenovan u ‘Srpski svet’, zločinački ne samo po tome što se krade zemlja susjednih drugih naroda, koje Velikosrbi ne priznaju kao narode, već se u ime „srpstva“ ubija druge narode u genocidu, i pod mlin stavlja i srpski narod koji gine, tako da je taj projekt genocidan za sve zaraćene i sukobljene strane, i očito se njime upravlja iz inozemstva, čak i izvan europskoga kontinenta, na britanskom otočju, u gradu Londonu, svjetskom financijskom britansko-židovskom centru.

Marksist Aleksandar Vulin, persona non grata u Republici Hrvatskoj, ministar obrane Republike Srbije, i koordinator u stvaranju “srpskog sveta” odnosno ‘Velike Srbije’

Očito je, da je Milorad Pupovac velikosrbski eksponent u Zagrebu, koji perfidnom politikom u stvari zastupa, ne srpsku etničku manjinu u Republici Hrvatskoj, nego „srpski svet“ koji je lansiran u Beogradu, nakon što su prevratnici s ubojstvom srbijanskoga premijera Zorana Đinđića 2.003. godine poništili antivelikosrpski prevrat od 5. listopada 2.000. protiv zločinačkog režima Slobodana Miloševića. U poviesti je već znalo doći do takovih kobnih prevrata u Beogradu, tako, npr., 1.903. godine, kada je Crna ruka ubila srbijanskoga kralja Aleksandra Obrenovića, nakon čega su zavjerenici iz klana Karađorđević preokrenuli vanjsko-politički kurs od vazala Austro-Ugarske i Trojedne Kraljevine Hrvatske do vazala Ruskog Carstva, da bi Srbi završili kao britanski vazal na Balkanu, ostavši na koncu Drugog svjetskog rata čak bez srpske države, potpuno obezglavljeni i izdani od svog velikosrbskog vodstva u Londonu, tako da se potvrdila izpravnom Hitlerova ocjena, da su glupi ljudi vodili Srbe u rat.

“Veseli kurvini sinovi” stvaraju “srpski svet” u Hrvatskoj, stvaraju, ali ne će ostvariti!

Ratni zločinac, srpski „vožd“ Slobodan Milošević, je kroz obnovljeni velikosrbski projekt dokrajčio prekodrinske Srbe, (Slobo je izvršio auto-etničko čišćenje hrvatskih Srba), a Aleksandar Vučić ima namjeru zajedno s Miloradom Pupovcem dokrajčiti Srbiju kroz program „srpski svet“ kojeg tumači i brani marksist, Aleksandar Vulin. Umrla je velikosrbska ideologinja, marksistica i partizanka Smilja Avramov, mrziteljica hrvatskog naroda, i marksistički velikosrbski ideolog Dobrica Ćosić, nakon čega uzdanica stvaranja ‘Velike Srbije’ postaje protuhrvatski šovinist Vojislav Šešelj čiji je vodonoša Aleksandar Vučić lutak na koncu.

U interesu svih naroda koji graniče sa Srbima, pa i šire, pa i samih Srba, jest likvidacija velikosrbskog projekta stvaranja ‘Velike Srbije’ na račun hrvatskog poviesnog i etničkog teritorija u Bosni i Hercegovini. Genocidna tzv. Republika Srpska u BiH mora biti likvidirana kao ostavština Miloševćevog rata Srbije protiv međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, koja s Republikom Hrvatskom čini jednu geo-političku cjelinu, i hrvatski svijet do Drine i ušća Save u Dunav. To nije ‘velika’ Hrvatska nego normalna hrvatska država, a Velika Hrvatska bi bila kada bi Zagreb svojatao za sebe Šumadiju, ili dijelove madžarske sjeverno od Drave, ili dijelove Slovenije. Srpska pravoslavna crkva mora nestati iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, jer je SPC jedna srbijanska državna Crkva koja služi ekspanziji Srbije u susjednom inozemstvu, i zato što je to hrvatski zahtjev za smirivanjem situacije u Jugo-Istočnoj Europi, to je državna politika. U hrvatskoj državi smije i mora biti samo i izključivo Hrvatska pravoslavna crkva što se tiče hrvatskih pravoslavaca i svih ostalih pravoslavaca neke druge nacionalnosti ili etničkog podrijetla.

Milorad Pupovac kao eksponent „srpskog sveta“ u Zagrebu, mora dati ostavku na sve svoje funkcije u Republici Hrvatskoj, uključujući kao profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i vratiti sav hrvatski novac, koji je zlouporabom koristio za stvaranje „srpskog sveta“, u hrvatski državni proračun. Pupovac se mora izpričati hrvatskom narodu zbog objede, da su Hrvati u Oluji navodno etnički čistili pobunjene Srbe u Hrvatskoj, jer nisu, i to je kleveta koju se kroz velikosrbski program „srpski svet“ širi po svijetu, i krši odluku Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, ICTY, koji je u konačnoj oslobađajućoj presudi generalima Anti Gotvini i Markaču naglasio, da nije bilo etničkog čišćenja Srba u Oluji, tako da je ovaj sud Ujedinjenih naroda odbacio optužbu, da je Oluja navodno zločin, jer nije zločin već radost i sreća, to jest oslobođenje Hrvatske od velikosrbske okupacije i tiranije srpskih ratnih zločinaca. Milorad Pupovac, iako dio vlasti Republike Hrvatske, odlazio je u Beograd na ‘komemoraciju srpskih žrtava u Oluji’, sudjelujući u protuhrvatskom činu, i propagandi protiv hrvatskog naroda. Zbog toga treba Milorad Pupovac pasti na koljena, i moliti hrvatski narod za oprost! Za svoju protuhrvatsku politiku on mora biti primjereno kažnjen, kao i svi oni u hrvatskoj politici, koji su mu omogućili protuhrvatski rad još od onog vremena iz rata, kada je lagao i širio klevetu, da „se Srbe pokrštava, kao u vrijeme NDH“, što je, inače, izjava glupog čovjeka, jer se jednog pravoslavca kao krštenog čovjeka (vjernika) ne može dva puta kristiti u životu, a Katolička Crkva priznaje pravoslavno krštenje, kao što sveto pravoslavlje priznaje sveto katoličko krštenje. Upravo kao što Pupovčeva hrvatska snaha u svojoj jednoj poznatoj pjesmi pjeva – Na koljena! – tako Milorad Pupovac mora pasti na koljena, kapitulirati kao pobunjeni Srbi u Oluji, i ako ima časti u sebi, zatražiti oprost od hrvatskog naroda kao što je to zatražio bivši pobunjeni srpski vođa Milan Babić iz Knina, koji je, iako proglašen ratnim zločincem, pokazao pred smrt da u njemu ima bar malo časti kad je zatražio oprost od hrvatskog naroda za srpske zločine. Milanu Babiću je oprošteno, ali Miloradu Pupovcu neće biti oprošteno ako se ne pokaje! Bog i Hrvati!

P.S.: Milorade Pupovac, znaj, da stari hrvatski pozdrav Za dom spremni ne možeš dati zabraniti, jer ga je pravomoćno legalizirao Vrhovni sud Republike Hrvatske u konačnoj oslobađajućoj presudi Dobroslavu Paragi, 1.994. godine, osnivaču Hrvatskih obrambenih snaga HOS, koje su u toj presudi proglašene ustavobraniteljskima, tako da su u vodu pale Tuđmanove optužbe i klevete za „fašizam“, koje su služile kao etiketa u vidu boljševičke propagande protiv pravaša i hrvatskih dragovoljačkih branitelja Hrvatske u njenim poviesnim i etničkim granicama koje obuhvaćaju geo-politički okvir Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Znaj, Milorade Pupovac, da ćemo mi Hrvati zabraniti četničke simbole i partizanski pozdrav!

Profesor Goran Josip Jurišić u Zagrebu, dana 18. listopada 2.021. godine

VRH KATOLIČKE CRKVE U HRVATA ŠIRI LAŽI I KLEVETE O N.D.H. I USTAŠAMA ČIME SE PRIDRUŽIO MIŠLJENJU KORUMPIRANE VLADE I NEČASNIM SABORSKIM ZASTUPNICIMA

Dan hrvatskih mučenika, u Udbini, Lika, Hrvatska

Od hrvatskih neprijatelja poput velikosrpske službene politike u Beogradu i politike jugoslavenskih komunista i vladajućih neokomunista u Republici Hrvatskoj nije se ni moglo očekivati drukčije, nego da lažu o Hrvatima iz Drugog svejtskog rata, o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustašama, ali kada se takovim ili sličnim lažima pridruži vrh Katoličke Crkve u Hrvatskoj, onda vjernik i domoljub ostane bez rieči na tvrdnje kardinala zagrebačke nadbskupije, Josipa Bozanića, (siječanj 2.019.), da je u ustaškom logoru u Jasenovcu navodno počinjen holokaust. Da to nije bila usamljena obmana samo jednog Crkvenog vjerodostojnika svjedoči izjava splitskog metropolita Marina Barišića u Udbini, na Dan hrvatskih mučenika 2.021. godine nakon Krista, kada je, između ostalog, izjavio:

„(…) Najgore i najokrutnije stoljeće s najviše prolivene krvi jest naše prošlo dvadeseto stoljeće. Ne jedna nego tri opasne ideologije: fašizam, nacizam i komunizam, niječući Stvoritelja, ignorirale su i njegovo pitanje: ‘Gdje ti je brat tvoj?’ U Jasenovcu? Na Bleiburškom polju? Na Križnom putu? U jamama? U Vukovaru? (…)“

(Izvor: ‘Glas Koncila’ broj 38 od 19. rujna 2.021. i članak pod naslovom: „Budimo otvoreni glasu krvi koja iz zemlje dopire do nas i viče do neba“, str. 2. )

Brat katoliku je u vjerskom smislu drugi katolik, ili kršćanin poput protestanta ili pravoslavca, i nitko drugi na svijetu. Komunist i komunistički špijun, zatvoren u ustaškom logoru u Jasenovcu, nije bio brat hrvatskom katoliku, jer komunisti i njihovi simpatizeri i jataci bili su borbeni ateisti, a ne katolici, i ne mali broj među komunistima su bili Židovi koji također nisu braća katolicima, i to ne samo zato što su židovski boljševici možda bili ateisti, nego zato što pripadnici židovskog naroda i judaističke religije vjeruju, da se njihov mesija tek treba pojaviti, jer njihovi predci prije dvije tisuće godina nisu Isusa Krista prepoznali kao mesiju. Mesija kojeg u Državi Izrael i Židovi širom svijeta iščekuju, opisan je u Svetom pismu kao Antikrist. To bi školovani teolog, msgr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i mitropolit, trebao znati. Farizeji su rekli Isusu iz Nazareta, da je njihov predak bio Abraham, i Isus im je dao za pravo, ali je naglasio da je Abraham vjerovao u Boga, a oni Njega odbacuju. Drugim riječima, farizeji su lagali, i etničko podrijetlo ništa ne znači kad nema vjere. (Židovi, dakle, nisu “Izrael”, već su to kršćani.) Nadalje, srpski pobunjenici, zatvoreni u logoru u Jasenovcu, kao pravoslavci jesu braća katolicima, ali u logoru nisu bili kao „braća“, dakle zbog njihove vjere, (niti zbog njihove nacionalnosti), nego zbog oružane pobune protiv Nezavisne Države Hrvatske. Neki slovenski katolički svećenici bili su od njemačke okupacijske sile u Sloveniji protjerani u Hrvatsku, i zatvoreni u Jasenovcu jer su podupirali „osvobodilnu frontu“ boljševika i partizana u Sloveniji. Uz to, nitko od logoraša u Jasenovcu nije bio mučen niti su logoraši bili masovno ubijeni, naprotiv, logorska uprava u Zagrebu naredila je strijeljanje na smrt deset ustaških stražara, jer su bili opljačkali nekolicinu logoraša, ili se bavili švercom robe, i oni su strijeljani u logoru kao opomena drugim ustašama, da se moraju pridržavati stege, reda i poštenja.

Hrvatska povjesničarka Blanka Matković, ne samo da je ispravno rekla, da s brojanjem navodnih žrtava iz „Jasenovca“, (uz pretpostavku ako ih je bilo), treba krenuti od nule nadalje, a ne snižavati brojku s velikosrpske i jugo-komunističke mitomanske brojke od navodo „700.000 žrtava“ na navodo „80.000“ koliko tvrdi ustanova Republike Hrvatske, osnovana od strane Hrvatskog sabora, javno Spomen-područje Jasenovac. Godine 2.021. Blanka Matković izlazi s podatkom, da je na području bivšeg logora u Jasenovcu ekshumirano 756 posmrtnih ostataka ljudi koje se povezuje s „Jasenovcem“, ali oprez, na području bivšeg ustaškog logora su partizani strijeljali nakon rata zarobljene hrvatske vojnike, ustaše. Pored toga trebalo bi za svakog ekshumiranog čovjeka, a nekadašnjeg logoraša, utvrditi, je li uopće bio žrtva, jer žrtva znači biti nevin i na pravdu Boga ubijen. Ustaše nisu mučili niti masovo ubijali logoraše u logoru u Jasenovcu koji je bio radni logor, i u njega su po  administrativnoj kazni ustaške vlasti upućivani neprijatelji hrvatske države, bilo pobunjenici, bilo ustanici poput komunista iz partizanskg rata protiv N.D.H., bilo neprijateljski propagandisti, špijuni i doušnici komunističke partije, i njeni jataci koji su radili tajno za zločinačku revoluciju, bilo četnici. Teroristi ne mogu biti žrtve! Nadalje, pod ustaškom vlašću u Jasenovcu nije ubijeno niti jedno jedino dijete, suprotno klevetničkoj tvrdji Spomen-područja Jasenovac, da su ustaše navodno ubili „20.000 djece“. To bi hrvatski biskupi konačno trebali primiti na znanje! Nadalje, povijesni istraživači poput novinara Igora Vukića iz Zagreba, ili Romana Leljaka iz Slovenije, ili profesora povijesti Vladimira Mrkocija iz Zagreba, ili Mladena Ivezića, i dr., tvrde da broj „žrtava“ ne prelazi 1.700 (tisuću i sedam stotina), ili u najmanju ruku pronašli su dokaze u vidu povijesnih dokumenata koji u velike opovrgavaju, kako službeno stajalište, tako i velikosrpsku propagandu iz Beograda o „jasenovačkim žrtvama“. Ako je u jugoslavenskom komunističkom logoru na Golom otoku bilo tisuće žrtava, to ne znači da ih je bilo u logoru u Jasenovcu od 1941. do 1945.

Kako stojimo sa stanjem licemjerja? Ima li žrtava u Američkom vojnom sabirnom logoru Guantanamo, i spominjemo li ih, osuđujemo li počinitelje – Američku vojsku i njene zapovjednike i vladajuće političare odnosno Predsjednika Busha mlađeg i Baracka Huseina Obamu koji su navedeni logor punili s islamističkim džihadistima, optužujući ih za terorističke napade na New York i Washington od 11. rujna 2.001. godine? Je li Hrvati ne smju zatvarati teroriste u sabiri logor, a Amerikanci smiju?

Je li zlouporaba kada Crkveni velikodostojnik na Dan hrvatskih mučenika, koji je jedini dan u godini takvog tipa, na koji se obilježava, spominje i nehrvatske navodne žrtve od strane hrvatske ruke? U redu, kao katolik može se biti širokogrudan, ali s obzirom na količinu laži i kleveta na račun hrvatskih naroda, pa čak i na račun hrvatskih žrtava, bilo velikosrpske tiranije i agresije, bilo jugoslavenskih komunista, i s obzirom na dugo vrijeme trajanja takvog klevetničkog terora, stvarno je već dosta takovom ponašanju, da mi Hrvati apsolutno sve trpimo i svima se ispričavamo dok prema nama Hrvatima takvog reciprociteta nema, pa makar to bio i jedan splitski metropolit ali nije svetac da bi ga se poštedjelo kritike, kada se ne drži istine! I nije to sve. Otkuda znanje splitskom nadbiskupu Barišiću, da su fašizam i „nacizam“ nijekali Stvoritelja, i da su ignorirali Njegovo pitanje: „Gdje ti je brat?“ (Pitanje koje je Bog uputio Kajinu nakon što je ubio svog brata Abela, iz ljubomore koja se pretvorila u mržnju, a inspiriran od zloduha Zloga – palog anđela Lucifera i njegovih demona, vidi knjigu Postanka u Svetom pismu/Bibliji, i evanđelja.) Školovani teolog poput msgr. Marina Barišića bi trebao znati abecedu katoličkog katekizma, i znati odgovoriti na pitanje, tko je katoliku njegov brat!

Adolf Hitler, kršten kao katolik, pozdravlja njemačke biskupe, katolike i protestante

Krenimo redom: zar je fašistički vođa Benito Mussolini u Kraljevini Italiji proganjao katolike, i je li se u fašističkoj Italiji nijekalo Stvoritelja? To bi bio prvi glas o tome. Žalosno je da se takovu glupost, a koja je ujedno laž, čulo od splitskog nadbiskupa koji koristi podrugljiv naziv „nacizam“ za nacionalsocijalizam u Hitlerovoj Njemačkoj, kao da se i on nalazi u stanju propagande protiv Hitlerog pokreta i njegove ideologije. No, ni Hitlerov nacional-socijalizam, a to i jeste stvarno bio Hitlerov izum, nije pod progon stavio kršćane u Njemačkoj, protestante i katolike, niti je u inozemstvu pod njemačkom okupacijom vršio progon kršćana, naprotiv, kada je Wehrmacht oslobodo široke prostore Bjelorusije i Ukrajine od okupacije Crvene armije, ponovo su, pod njemačkom okupacijom, otvorene crkve, i vjernici su se opet smjeli moliti Bogu, a da zbog toga ne budu kažnjeni. S Vatikanom je 3. Reich potpisao konkordat, poznati i vrlo uspješni ‘Reichskonkordat’ koji je u Saveznoj Republici Njemačkoj i danas na snazi, a konkordat je imala i Kraljevina Italija pod Mussolinijem. (Na svakoj kopči odore vojnika njemačke vojske Wehrmacht stajao je natpis: “Gott mit uns” (“Bog s nama”). U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj čak se s novčanom i zatvorskom kaznom kažnjavalo psovače Boga. Danas je to u Republici Hrvatskoj nezamislivo, kao što je nezamislivo da se u Republici Hrvatskoj zabrani pobačaj ljudskog ploda u majčinoj utrobi, što je u N.D.H. bilo zabranjeno vršiti abortuse. Čemu onda govoriti, da su fašizam i nacionalsocijalizam negirali Stvoritelja kad to nije istina, ali je istina da su čelnici Saveznika, mason Franklin Delano Roosevelt, mason Winston Churchill, i komunist Staljin, negirali Stvoritelja, iako su ga Churchill i F. D. Roosevelt spominjali, čak je Churchill pozvao na „križarski rat protiv Njemačke“. Možda je Mussolini kao nekadašnji socijalist negirao Stvoritelja, ali nije kažnjavao svoje talijanske fašiste zbog vjerovanja u Isusa Krista niti one fašiste koji su po vjeri bili katolici, a njih je bilo najviše. Uz to je fašizam nastao kao izravna reakcija na totalitarni komunizam odnosno na zločinačku revoluciju u Rusiji iz 1917. godine. Nije fašizam pao s Marsa. Sloboda vjeroispovjedi katolika i kršćana u Hitlerovoj Njemačkoj i Mussolinijevoj Italiji nije bila od strane fašizma i nacionalsocijalizma dovedena u pitanje niti stavljena izvan snage, u totalitarnom komunizmu SSSR-a, međutim, jest, i u sovjetskoj Rusiji vladao je progon kršćana, pravoslavaca, i katolika, te nije bilo slobode vjeroispovjedi, vladao je borbeni ateizam.

Banski dvori u Zagrebu Poglavnik i Uzoriti

Što se tiče N.D.H., u njoj ne samo da je vladala sloboda vjeroispovjedi za katolike, i pravoslavce, kao i protestante, nego i za muslimane, a kažu antifašisti za ustaše, da su navodno oni bili „fašisti“. Pa kako to onda? Šećer dolazi na kraju…

Papa Pio XI i Benito Mussolini

U Republici Hrvatskoj se službeno tvrdi od strane njenih institucija poput škola i fakulteta odnosno sveučilišta, a koja nisu katolička, (i neke vjerske manjine), da je čovjek nastao od majmuna, i to stajalište đaci i studenti tako moraju učiti, te takovo stajalište o teoriji evolucije Charlesa Darwina zastupaju i vladajući mediji u Republici, a kada netko iznese suprotno mišljenje, da je Bog stvorio čovjeka, onda bude u medijima ismijan, i podvrgnut oštroj kritici. Zar smo zaboravili kako je prošao dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kada je tvrdio, da je Bog stvorio čovjeka, ili istu takvu tvrdnju iznio jedan ministar obrazovanja? Obojica su bili odmah masakrirani u medijima od strane dežurnog čopora vukova u janjećoj koži. Prema tome, bilo bi posla za splitskog nadbiskupa i njegovu braću iz Hrvatske biskupske konferencije, da malo ozbiljnije shvate svoju vjeru koju trebaju braniti u javnosti, a ne napadati N.D.H. i ustaše, jer zagrebački nadbiskup i kardinal, bl. Alojzije Stepinac, nije napadao N.D.H., a ustašku vlast je kritizirao na osnovi istine, a ne ponavljanjem marksističke i velikosrpske propagande. Pametom dosta! I na samom kraju ovog osvrta, Isus Krist reče: Dajte caru carevo, a Bogu Božije. Teško se oteti dojmu, da su članovi Hrvatske biskupske konferencije u skladu s tim Isusovim poučkom, i s tom zapovjedi, jer caru daju u Republici Hrvatskoj sve, a Bogu ništa, jer mu ne daju istinu o NDH i ustašama, nego propagandu, a to je žalosno. Umjesto da ljube ruku Bogu, oni ljube ruku „zločinačkoj organizaciji“ HDZ. Još jednom, sapienti sat! Molimo se za našega kardinala, i naše biskupe, da im Bog prosvijetli pamet, i da napuste stazu grijeha, po kojoj se opasno kreću! Možemo reći: Oče, oprosti im, jer ne znaju što rade. Neka je slava Isusu Kristu.

Profesor povijesti i hrvatski brantelj i političar, pravaš, i katolik, Goran Jurišić, u Zagrebu, dana 28. rujna 2.021. godine. Bog i Hrvati!

KAKO, PO KOME I PO ČEMU PREPOZNATI DA JE ANTIKRIST FIZIČKI NA ZEMLJI, A NE SAMO (ZLO)DUH NEZAKONITOG ANTIKRISTA

Uvjeren sam, da je coronavirus-kriza zapravo test samozvane svjetske đavolje elite međunarodnih bankara (globalista) za prihvaćanje “žiga zvijeri”, o kojem je riječ u biblijskoj knjizi Otkrivenja, (Apk 13, 11-18), u kojoj nam Isus Krist govori o Posljednjim vremenima, otvaranju sedam pečata, i fizičkoj vladavini protuzakonitog Antikrista, i Posljednjem sudu na Sudnji dan, kada će Alfa i Omega diskriminirati ili odijeliti nepokajane grešnike od grešnika koji se kaju, to jest odijelit će globaliste i njihove sluge-nevjernike od vjernika u Oca Nebeskog, Sina Božjeg i Duha Svetog, jarce će postavit Sebi na lijevu stranu, a Svoju Djecu na desnu stranu, kojoj je priredio kraljevstvo, što znači da smo mi Djeca Božja prijestolonasljednici, plemenite princeze i plemeniti prinčevi, oplemenjeni ljubavlju Božjom.

Antikrist je fizički čovjek opsjednut đavlom od začeća, koji će se rodit u židovskom narodu koji očekuje mesiju koji je u Bibliji (Svetom pismu) opisan kao protuzakoniti Antikrist.

Kako đavo Lucifer krade identitet Isusa Krista, i za Isusa Krista čak tvrdi da je navodno Antikrist, to jest izvrće istinu, te ga Isus Krist ne naziva bez veze ili slučajno “lašcem” i “čovjekoubojicom od samoga početka”, tako i on mora napisati knjigu nadahnuta njime, kao što je Biblija knjiga nadahnuta od Boga-Stvoritelja, a ta zbirka knjiga je Talmud, u kojoj se negira biblijska knjiga Postanka, kao i cijelo Sveto pismo. Većina Židova na svijetu ne slijedi Toru ili Stari zavjet, već Talmud. Teorija evolucije od Charlesa Darwina, primjerice, svoju tvrdnju da je čovjek nastao navodno evolucijom od majmuna, crpi iz Talmuda, i u toj židovskoj a zapravo đavolskoj zbirci knjiga se nadalje tvrdi, da je Zemlja nastala u velikom prasku prije četiri i pol milijarde godina, da je Zemlja kugla, i slično, i vrijeđa se Isusa Krista i kršćane kojima se prijeti, itd.

Duh Antikrista nalazi se na Zemlji otkad su pobunjeni anđeli doživjeli izgon na Nebu u Kraljevstvu Božjem, i bačeni od strane Božje nebeske vojske predvođena arkanđelom Mihaelom na Zemlju, pa se od tada nazivaju “pali anđeli”, te od tada ovi zlodusi na čelu s palim anđelom Luciferom, zvan još i “Sotona” (hebrejski: “Onaj koji dijeli”) ili “stara zmija” i “nečastivi”, lutaju Zemljom, i nagovaraju Božjeg čovjeka na grijeh kako bi čovjek izgubio život vječni koji mu je obećao Isus Krist svojom žrtvom na križu, (i zapisom u knjizi Života), a koji je zbog Istočnog grijeha bio automatski izgubio, pavši na prevaru zmije u Edenskom vrtu, opsjednute anđelom Luciferom, koja je Evu nagovorila da jede plod sa zabranjenog stabla, lažući joj da će onda ona i njen muž Adam i njihovo potomstvo navodno postati kao bogovi, što je bila laž. (Knjiga Postanka u Svetom pismu, 3, 1-5) Isto tako samozvana svjetske “elita” laže samu sebe i ljude, da će genetskim inženjeringom produljiti ljudski život do života vječnog, život na Zemlji koji je Bog-Stvoritelj ograničio nakon Potopa na 120 godina, dok su ljudi prije općeg potopa živjeli po nekoliko stotina godina, u prosjeku po devet stotina godina, Noa je, npr., živio 950 godina, međutim, kako je prvi sin prvog čovjeka (“adama”) kojeg Bog stvori, Kajin, bio opsjednut zloduhom palog anđela Lucifera, pa je postao nepokajani grešnik koji je ubio svog brata Abela, i od njegove linije nastala pokvarena kajinitska linija čovječanstva, koja je svojim grijesima zarazila i Šemovu liniju Božjeg čovječanstva (Šem je bio treće dijete Adama i Eve, koji su imali još brojno potomstvo, kako nas izvještava Biblija), tako je Bog skratio čovjeku njegov životni vijek, da ne bi mogao sam sebe i Zemlju uništiti. Zašto Bog nije odmah dao svom stvorenom stvorenju čovjeku život vječni, već ga čovjek mora zaraditi moralnim životom i poštivanjem Božjih zakona na zemaljskome krugu? Zato što je Bog dao život vječni svojim stvorenjima anđelima, pa ga je trećina stvorenih anđela izdala i pokušala preuzeti vlast u Kraljevstvu Božjem na Nebu, i očito Bog ne može pobunjenicima poništiti život vječni koji im je svojom ljubavlju darovao, osim da ih drži u vječnom prokletstvu odsustva od Nebeske sreće. Stoga Bog-Stvoritelj želi svoje stvoreno ljudsko biće testirati na lojalnost Njemu, prije nego mu Svojim milosrđem daruje život vječni, da ne završi u ognjenom jezeru s palim anđelima i njihovim ljubomornim vođom Luciferom. Naime, na samom početku stvaranja Božjom neizmjernom i neograničenom ljubavlju dogodila se tragedija na Nebu, trećina stvorenih anđela kojima je Bog darovao život vječni pobunila se protiv Božjeg autoriteta i souvereigniteta, ne poštujući Božju volju, da budu stvorenom čovjeku na usluzi, da mu pomažu i štite ga, jer zbog grijeha ljubomore drže da je čovjek duhovno manje razvijeno biće od njih, što je istina, ali je Božja volja, da anđeli budu čovjeku na raspolaganju, jer Bog voli čovjeka, i ljude drži svojom Djecom, dok su ljudi i narodi slikovito mladenka ili žena Isusa Krista. Iz mržnje prema Bogu, koja proizlazi iz njihove ljubomore na čovjeka, pali anđeli na čelu s Luciferom uništavaju čovjeka i zemaljski krug, npr. stvaranjem pustinja, zatim, nagovaranjem ljudi na grijeh, i ubojstvima i masovnim ubojstvima i sakaćenjima čovjeka, priređivanjem nesreća čovjeku i narodima kroz čitavu povijest čovječanstva, i Bog je taj sukob opisao slikovito tako da zmija nastoji ženu ugrist za petu, a čovjek nastoji zmiji otkinuti glavu. (Knjiga Postanka 3, 15) Tako se čovjek nakon izgona Adama i Eve iz Edenskog vrta (knjiga Postanka, drugi izvještaj o stvaranju 3, 1-20) našao u borbi za goli opstanak, s opasnošću njegovog istrebljenja od strane duhovnih snaga Antikrista i njihovih slugu u ljudskim tijelima, koji su nevjernici (borbeni ateisti) i nepokajani grešnici, u novijoj povijesti su to, npr., partizani i revolucionari, komunisti zvani “antifašisti” (titoisti/staljinisti, maoisti), socijalisti, odnosno marksisti, i globalisti.

Kako dio farizeja među Judejcima nisu prepoznali Isusa iz Nazareta kao “mesiju”, (Krist), govoreći Isusu da su oni, Judejci, Abrahamovi etnički potomci, (jedno od 12 Izraelovih plemena), što je točno, ali Isus im na to odgovori da je Abrahamov Bog bio On u kojeg je Abraham vjerovao, a Njega da ne priznaju, što znači da lažu, tako ni njihovi duhovni nasljednici znani kao “Židovi”, tek očekuju mesiju koji je u Bibliji opisan kao Antikrist, i fizički Antikrist sjest će u obnovljeni treći Božji hram u Jeruzalemu, i po tome ga se može prepoznati kao protuzakonitog Antikrista iako će se predstavljati ljudima da je on navodno Isus Krist, dok će se Isus Krist na Zemlju vratiti na oblacima u pratnji Božjih anđela, i svi ljudi na svijetu će Ga moći vidjeti, tako da Isus Krist neće sjesti u obnovljeni 3. hram u Jeruzalemu, i tako se može razlikovati Antikrista od Isusa Krista, ali ne samo po tome.

Fizički Antikrist rodit će se u židovskom narodu, i imitirati će Isusa Krista, tvrditi će da je on navodno Isus Krist, i ljudi će pasti na njegovu laž, i magiju, jer će uspjeti uspostaviti mir na svijetu, ali kratkog vremenskog trajanja, samo tri i pol godine. Antikrist će biti opsjednut đavlom (zloduhom palog anđela Lucifera) od samoga svoga začeća, i Židovi će ga prvi odmah prihvatiti, misleći krivo da je to “mesija” kojeg iščekuju, a kojeg nisu prepoznali kad se Bog utjelovio na Zemlji. Fizički Antikrist biti će nešto tamnije boje kože, i nakon židova prihvatiti će ga muhamedanci odnosno muslimani, (možda i zato što će mu otac biti musliman), i na kraju če ga prihvatiti otpadnici od vjere među kršćanima i ateistima u Europi i Americi. Da se radi o fizičkom Antikristu na Zemlji, ljudi će znati i po magiji i čudesima koje će izvodit, kao i po djelovanju dvojice Božjih proroka, Henoka i sv. Ilije, koji će držati propovjedi protiv Antikrista. Nevjernička svjetina će oba Božja proroka ubiti, i njihova tijela će stajati ležati na otvorenom tri dana i noći, da bi na zgražanje sljedbenika Antikrista oba proroka bili uskrsnuti, i uzneseni na Nebo. (Oba proroka će usput preobraćati židove i bivše kršćane ili ateiste.) Treći znak po kojem ljudi mogu prepoznati fizičkog Antikrista jest, da će imati svog glasnogovornika, i propovijedat će protiv Boga, ukinuti će i zabraniti svetu misu i sve što je kršćansko, i progonit će kršćane sve do njihovog masovnog ubojstva, i genocida. Neće odgovarati na čežnje žena, i prekinuti će svjetski mir i započeti ratove sa svojom vojskom koja će vjerojatno biti vojska islama. Fizički Antikrist hinit će svjetskog mirotvorca tri i pol godine, i točno nakon tri i pol godine (1.250 dana) će raspaliti ratove i progon Djece Božje, i preko noći će uvest obavezni znak za Djecu Božju, tako zvani “žig zvijeri”, a tko ne bude htio nositi “žig zvijeri”, neće moći ništa kupiti, pa bio bogat ili siromašan; navedeni “žig zvijeri” je mogući micro-chip zvan “Digitalni anđeo”, prezentiran svijetu u gradu New Yorku, 2000. godine, a radi se o maleckom čipu za implantaciju ispod ljudske kože, na čelo ili u desnu šaku. Terorizam Antikrista trajati će tri i pol godine.

Zato sam uvjeren, da je koronavirus-kriza test za buduće prihvaćanje “žiga zvijeri”, jer kad ljudi, kako nevjernici tako i mnogi vjernici, lakomisleno prihvaćaju genetski modificirano cjepivo protiv corona-virusa SARS CoV-2 i certifikate o cijepljenju pod oznakom “COVID-19”, odnosno COVID-putovnice, čime se diskriminira necijepljene ljude, tako će olako prihvatiti i “žig zvijeri” odnosno čip ispod kože, što će značiti potpuni gubitak slobode za čovjeka, sloboda koju je Bog dao čovjeku, čak i pod cijenu da se odluči živjeti vlastitom životnom filozofijom, umjesto da kroči Božjom stazom kroz život, da stekne život vječni.

Cilj globalizacije svijeta jest prostiranje crvenog tepiha za fizičkog Antikrista, protuzakonitog opčinjenog zloduhom Sotone! EU je instrument globalizacije svijeta, a S.A.D. su otete od strane illuminiranih masona odnosno međunarodnih bankara, od 1903. godine, (kada je ubijen predsjednik McKinley kojeg je zamijenio Teddy Roosevelt) i predstavljaju glavni bojni brod za globalizaciju svijeta, u kojoj sudjeluje i Rusija sa svojim zabludama koje je proširila po cijelom svijetu (revoluciju i totalitarni komunizam).

“Kazna” najavljena od strane naše Gospe u Fatimi, 1917. godine, uslijedit će u poznim godinama duhovne djece sv. padre Pija, koja danas (2.021. godine Gospodnje) imaju oko 70 godina. Nakon toga slijedi nada, preobraćenje Rusije i njeno privođenje Marijinom bezgrešnom srcu, kao i preobraćenje otete svete Katoličke Crkve, i Prvi svjetski mir koji uspostavlja Isus Krist. Kada će biti Posljednji sud na Sudnji dan, kada Isus Krist, Alfa i Omega, bude sudio živima i mrtvima, ne zna nitko na svijetu, čak ni anđeli na nebu, ni Sin Božji, već samo Nebeski Otac. (Mk 13, 22) Po mojoj slobodnoj procjeni, to bi moglo biti oko 2.030. godine za kada su globalisti najavili svoju konačnu pobjedu po “UN-agendi 2030”.

Živimo u eri Božjeg milosrđa, od objave naše Gospe u Fatimi, dakle, već 104 godine živimo u vrijeme Božjeg milosrđa, kada je otvoren prvi pečat. Sve ovisi o nama, u kojoj mjeri će se čovječanstvo i narodi pokajati, i dobiti od Boga darovano milosrđe odnosno poštedu i odgodu apokaliptičnih događaja opisani u knjizi Odkrivenja. Da Sudnji dan, međutim, ne može biti daleko od nas govori veliko otpadništvo ljudi od vjere, što je naša Gospa najavila u Fatimi, EU i USA su, npr., primjer Sodome i Gomore na n-tu potenciju, kao i činjenica, da su globalisti u slijedu otkrivanja slova genoma, izumili u genetskom inženjeringu metodu editiranja gena, CRISPR/CAS9-tehnologija, na osnovi koje se čovjekova DNK može manipulirati tako da dođe do masovne sterilizacije čovjeka, a to znači čovjekovo istrebljenje. Već su genetski modificirani organizmi u hrani (GMO) i “cijepljenje” protiv virusa SARS CoV-2, petljanje u čovjekovu DNK, što za posljedicu povlači Božju srdžbu, a kamoli pokušaj istrebljenja čovjeka kroz 3. svjetski rat i editiranje gena, koje će Bog spriječiti, i poraziti Lucifera, i ključ nad Zemljom vratiti natrag u ruke čovjeka, svoga stvorenja koje voli. Druga je stvar što čovjek mrzi Boga, inspiriran duhom Antikrista, činjenjem grijeha i nekajanjem za prijestupe protiv Boga i kršenjem zakona, što Boga vrijeđa. Zato će Bog intervenirat Sudnjim danom, da spasi čovjeka od istrebljenja.

Neka je uvijek Božja volja, i slava Božja neka je najveća na Nebu i na Zemlji!

Prof. Goran Jurišić, Zagreb, dana 27. srpnja 2.021. godine. Bog i Hrvati!