Istaknuto

SVJETSKA ELITA ĐAVOLJIH BANKARA GENETIČKI MODIFICIRA ČOVJEKA KROZ MEDIJSKU KAMPANJU CIJEPLJENJA protiv “korone” NA DOBROVOLJNOJ OSNOVI IZA KOJE SE KRIJE ŠIRENJE STRAHA I UCJENA

Retrovirus RNK ima samo jednu spiralnu zavojnicu, koja je umjetna, proizvedena u laboratoriju, to jest đavolska je, dok je Božja DNK prirodna, i ona ima dvostruku, reprodukrivnu spiralnu zavojnicu DNK, koja život znači.

Imamo GMO u prehrambenom lancu, znači, „genetički modificirane organizme“ poput genetički modificirane rajčice ili kukuruza i soje, a sada imamo GENETIČKI MODIFICIRANE LJUDE, poput strašljivaca, oportunista i komformista. To su, naime, svi oni koji su se dobrovoljno dali cijepiti, ili se još budu, jer cijepljenje nije obavezno. U dobrovoljnosti cijepljenja se i skriva sotonizam, jer čovjek svoju DNK koja pripada Bogu, pošto ju je Bog stvorio, a koja se mijenja sa cijepljenjem cjepivima mRNK-tehnologijom poznatih Zapadnih farmaceutskih tvrtki koje se nude u EU i S.A.D., dobrovoljno predaje nečastivom i tako gubi svoju slobodu koju mu je Bog dao, slobodni izbor. (Čovjeka se genetički modificira i kroz GMO-organizme u prehrambenom lancu, ali puno sporije nego „cjepivima“ na bazi mRNK-tehnologije, koja u stvarnosti i nisu cjepiva u klasičnom smislu nego genski preparati.)

Đavolska i umjetna jednospiralna zavojnica RNK koja uništava Božju, dvospiralnu i reproduktivnu DNK koja život i zdravlje znači.

Prve dvije genetički modificirane bebe na svijetu, nakon Potopa, Luna i Lana, rodile su se u komunističkoj Kini 2019. godine i prenositi će svoj promijenjeni genetički kod na svoje potomstvo, a masovna promjena genetičkoga koda u nasljednim DNK-svojstvima čovjeka događa se kroz cijepljenja u koronavirus-krizi 2021. Godinu 2021. ćemo zapamtiti kao mračnu prekretnicu u povijesti čovječanstva, jer je to točka s koje nema povratka pošto se mijenja čovjekova DNK koju Bog stvori, i čovjeku da slobodu izbora, i čovjek izabra, i stavi se na stranu đavola, palog anđela Lucifera koji trijumfira jer uspiješe ljude zavest i nasamariti, to jest porobit, učiniti svojim vlasništvom, s tom razlikom, da nečastivi ne da čovjeku slobodu izbora kao Bog, jer kad čovjek svoju dušu proda vragu, zauvijek je njegov.

Posljednji puta kada su sluge đavola mijenjale Božju DNK u čovjeka, životinja i biljaka, bilo je u predpotopno vrijeme prije oko šest tisuća godina, tako da su snage zla prisilile Boga-Stvoritelja da mora izvršiti sterilizaciju Zemlje s vodom, kako bi se sačuvao izvorni život koji stvori. Kao što se zna iz povijesti čovječanstva, u Potopu se spasilo samo osmero ljudi u Noinoj arci, zato što su imali relativno čistu DNK, s izabranim životinjama i biljnim sjemenjem.  (Čak su članovi Noine obitelji imali osam posto uništene DNK, što samo govori koliko je ostalim ljudima bila promijenjena odnosno upropaštena njihova DNK, jer svaki čovjek današnjice na svijetu to ima kao zapis u svojoj DNK.) Sve ostalo je podleglo Božijem gnjevu, kako zločesti i naivni ljudi puni nepokajanih grieha, tako i biljni i životinjski svijet koji je desetkovan, a bio je upropašten za vrijeme genetičkih eksperimenata. Ovaj puta Bog neće sterilizaciju Zemlje izvršiti kroz sveopći potop na Zemlji, jer je to obećao Noi, simbolizirano savezom u vidu duge na nebu, nego vatrom, što piše u biblijskoj knjizi Otkrivenje ili Apokalipsi, sterilizacija Zemlje kroz vatru, na koju će Bog-Stvoritelj biti prisiljen, jer si je čovjek dao promijeniti DNK koju Bog stvori. Bog je vlasnik čovjekove DNK, a ne pali anđeo Lucifer i njegov sluga, međunarodni bankar koji u svom džepu drži demokratske vlade! Zato će doći do žestoke reakcije Boga, odredit će drakonske kazne za ovaj svijet, da se kazni zlo na ovom svijetu, a opet da se spasi vjerni dio čovječanstva, vjerno Bogu.

Mainstream-mediji (glavni mediji) širili su strah i paniku zbog “korone”, što je u većini ljudi izazvalo paralizu pametnog razmišljanja, jer su se usrali u gaće od straha, pa je nasjela na prevaru kao Crvenkapica u bajci s vukom u janjećoj koži bakice, i poslušala bitange i korumpirane zločince na vlasti i u medijima. 1. val koronavirus-krize od ožujka 2020. do svibnja 2021. služio je širenju straha radi cijepljenja stanovništva, uz obećanje o “novom normalnom”, što je bilo ništo drugo nego sotonizam. 2. val će biti smrtonosan – kako je najavio Bill Gates, cijepljene ljude će desetkovati mutirani virus. Necijepljeni ljudi imati će prirodn imunitet koji će ih braniti od mutiranog virusa.

Hvala Bogu, po sterilizaciji Zemlje vatrom će Bog na posljednjem sudu Sudnjeg dana u preživjelih odvojiti kukolj od žita, i kukolj baciti u vatru, dakle, ljevica ide u vatru, a desnica ili žito ide u obnovu života, jer Bog ima od svakog čovjeka zapis njegove DNK i naših misli tako da neće biti problem svakog čovjeka iz biblijske Knjige života uskrsnuti od mrtvih, i to u našem tijelu, jer to je konkretno obećanje Isusa Krista kao dar milosrđa nama, kao što Isus uskrsnu od mrtvih, i to u tijelu. Kukolj neće biti uskrsnut već ide u vječni vatreni oganj zajedno s palim anđelimama na čelu s đavoljim pobunjenikom, koji su preko svojih slugu bankara i njihovih mainstream-medija nagovorili čovjeka, uz širenje straha i ucjena, da si dragovoljno da promijeniti njegovu DNK kroz cjepiva protiv „korone“, koja su genski preparati na temelju mRNK-tehnologije. Retrovirusni RNK je đavolja, jer ima samo jednu spiralnu zavojnicu dok Božja DNK ima dvostruku spiralnu zavojnicu. Retrovirusni preparat prodire u DNK i mijenja čovjekov genetički kod, što farmaceutske tvrtke u vlasništvu đavoljih slugu zovu „svjetskim eksperimentom“ sa zamorcima koje zovu „ljudima“, i koje su kroz strah postavili u situaciju da biraju između lažne sigurnosti i slobode, pa većina izabire lažnu sigurnost, umjesto sigurne slobode, to jest života. Tako je čovjek pao na varku kao Crvenkapica kada je povjerovala vuku u janjećoj koži, preobučen u bakicu. Znamo kako ide bajka o Crvenkapici, ali u stvarnom životu nema princa na bijelom konju koji će čovjeka osloboditi iz ralja đavla. Jedino je Bog-Spasitelj, naš Stvoritelj taj koji drži kontrolu nad svime, ali čovjek mu mora vjerovati, a ne sjediti na dva stolca, pa bi malo vjerovao, a malo đavla slušao i slijedio. To ne može! Bog od nas traži diskriminaciju, da se odijelimo od onih koji slijede đavla, kao što će na posljednjem sudu On diskriminirati jarce s Njegove lijeve strane od ovaca s Njegove desne strane, i ljevičare bacit u vječnu vatru. (Mt 25, 31-41) To se zove vrhunska ironija i sarkazam na Božji način. A kako je sve bilo jednostavno logično, ali ljudi nisu htjeli slušati svoj razum koji im Bog dade, nego su se dali paralizirati strahom:

Trg Republike Hrvatske u Zagrebu, ispred HNK, hrvatska mladež znala je istinu, a mediji i roditelji koji su gledali dnevnike HTV-a i televizije NOVA TV i RTL Televizije su je optužili i žigosali, zajedno s Hrvatskom biskupskom konferencijom, kao “teoretičare zavjere”. Zar mladež ne znači budućnost? Zašto nitko nije slušao mlade koji su bili u pravu?

Smrtnost u 1. valu koronavirus-krize ispod 0,1%, postotak zaraženih ispod 1%, PCR-testovi u 95% daju krive rezultate, da bi se napuhao broj „zaraženih“, iako zaraženi nisu bolesnici kad nemaju simptome, a samo oni sa simptomima bi se trebali dati pretražiti, ne PCR-testom nego analizom krvi. „Korona je prevara“, napisala je hrvatska mladež u ljeto 2020. na svoj transparent ispred HNK na Trgu Republike Hrvatske u Zagrebu. Mediji su mlade proglasili „teoretičarima zajvere“, kao što je i Hrvatska biskupska konferencija proglasila sve skeptike mjera vladinog Stožera, „teoretičarima zajvere“. Znamo i zašto se Crkveni vrh tako ponaša, zato što je đavo sjeo u krilo Crkve, kako reče sv. o. Pio, i danas ju vodi! Uglavnom, kako i sami tvorci gen-preparata za coronavirus govore o „eksperimentu“, i ne znaju posljedice mijenjanja genetičkoga koda, ostaje za vidjeti u kojem smjeru će se život cijepljenih „razvijati“, pardon, glagol razvijanje je uopće krivi u ovom slučaju, bolje je reči kojim stupnjem i kojom brzinom će životna sudbina cijepljenih iči nizbrdo, i kakvu će sudbinu imati mogući potomci cijepljenih roditelja, jer promjena genetičkoga koda ide u smjeru prijenosa genetički modificiranih nasljednih svojstava na potomke.

Samo Božija, prirodna DNK s reproduktivnom dvostrukom spiralnom zavojnicom jamči život i zdravlje, dok je RNK smrt koja razara nasljedna svojstva (DNK) čovjeka, i vodi ga u trajno i bespovratno narušavanje zdravlja i prijevremenu smrt. Navodna “cjepiva” protiv “korone” farmaceutskih tvrtka s liberalnog Zapada sadrže retroviruse na bazi jednospiralne zavojnice, što su u stvarnosti genski preparati na bazi mRNA(K)-tehnologije, koji mijenjaju čovjekov genetički kod, njegovu DNK koju upropaštavaju, a upropaštena nasljedna svojstva prenose pri spolnom odnosu na potomke.

Cijepljenje djece će pak biti vrhunac zločestog genocida. Tu će mnogi pokazati, da ne vole svoju djecu. Uglavnom, prokletstvo se nadvilo nad cijepljene, koji su dobili malo varljive slobode kretanja određeno vrijeme dok njihovi necijepljeni sunarodnjaci i njihova necijepljena braća i sestre budu diskriminirani od strane vlasti kojima ljudi šalju vapaj za cjepivima, što se cijepljenoj skupini fućka, kao što će se fućkati necijepljenima kada usred ljeta 2021. završi medeni mjesec između Stožera i za cjepivima „vapijućih“, jer onda kreće Bill Gatesov najavljeni „smrtonosni 2. val, da, 2. val, jer 2. i 3. val o kojima su mediji brbljali, u stvarnosti je 1. val pošto je 1 val bio od proglašenja plandemije u proljeće 2020. do završetka 1. vala u proljeće  2021. U međuvremenu je Bill Gates, koji je ultimativno tražio cijepljenje svjetskoga stanovništva, optužen za pedofiliju, od strane mainstream-medija. Vrlo neugodno, ne za Billa Gatesa, nego za svjetsko stanovništvo koje se dalo od njega nagovoriti preko nacionalnih vladinih stožera, da se cijepe. Biti će sigurni da neće umrijeti od „korone“, da, ali ne i od mutiranih virusa, jer genski preparat stvara, s jedne strane umjetni imunitet protiv coronavirusa, ali s druge strane ne i protiv mutiranih virusa ili bilo kojeg drugog virusa, a s treće strane, i to je ono najgore, blokira prirodni imunitet čovjeka. Antibiotici u tom slučaju neće pomoći, jer oni pomažu samo u kombinaciji s prirodnim imunitetom. Cijepljeni čovjek se našao u klopci jer nije htio vjerovati vlastitom razumu nego je povjerovao vuku u janjećoj koži, ne vjerujući da bi ga vlada brutalno prevarila. Zašto ne, pa brutalno ga je i prije lagala, i opljačkala, i to ne samo kroz Lock-Down. Globalizacija poprima zvjerske konture. Pametnom dosta!

Prof. Goran Jurišić, Zagreb-Sveta Nedjelja, 28. svibnja 2021.

#Genetika #GMO #Mikrobiologija #GenskiDriveri #GenetičkiKod #GenetičkaModifikacija #GenetičkiModificiraniOrganizmi #GenskaTerapija #GenskiPreparati #RNK #DNK #mRNK #SvjetskaElita #Bankari #Globalizacija #Globalizam

Istaknuto

Vuče li Hitlerov nacionalsocijalistički pokret korijen iz političke ljevice?

Sabor Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije u Nürnbergu, 1.938.

Autor djela (knjige) o povijesti Njemačke od ujedinjenja njemačkih zemalja od 1.871. u Drugi Njemački Reich (2. Njemačka Država) do 1.971. godine, povjesničar William S. Schlamm (Amerikanac njemačkog podrijetla), tumači, da Hitlerov nacionalsocijalistički pokret ne potječe s političke desnice nego ljevice, i da navodno predstavlja rukavac boljševizma. Adolf Hitler da je važno ljudsko neprijateljstvo komunizma Nijemcima prodao kao „rasni defekt židovstva“. Nacionalsocijalisti u Njemačkoj, da su od boljševika u Savezu Socijalističkih Sovjetskih Republika kopirali ravnolinijsku brutalnost u ophođenju sa stvarnim i izmišljenim neprijateljima, i ideološki sadržaj – pojedinac ne predstavlja ništa – zajednica (kolektiv) je sve. Schlamm, koji je bio komunist i sudionik Oktobarske revolucije u Rusiji, i do 1.928. boravio u Sovjetskom Savezu, da bi se na koncu odrekao revolucije i socijalizma i postao antikomunist, naglasio je, da je Hitler panslavenski boljševizam Lenjina pretočio u germanski nacional-socijalizam. No, je li to točno, je li to istina?

Usput rečeno, u njegovom odgovoru ljevici na pitanje – kako se Oktobarsku revoluciju – koja je strijeljala milijune ljudi – može usporediti s nacional-socijalističkom revolucijom – koja je navodno s plinom ubila milijune ljudi – Schlamm naglašava, da grijeh nije u metodi uništavanja ljudskih života, nego u namjeri.

U psihološkoj studiji o Adolfu Hitleru, čiji je autor Walter C. Langer koji ju je napisao u Drugom svjetskom ratu po narudžbi tajne službe Sjedinjenih Američkih Država, OSS, [Office of Strategic Services], pod ravnanjem generala Williama J. Donovana, on naglašava, da je Adolf Hitler sposoban učiti od ostalih  čak i ako se žestoko protivi svemu onome u što oni vjeruju i za što se zauzimaju. Kaže, na primjer, da je korištenje terora naučio od komunista, korištenje gesla od Katoličke crkve, a korištenje propagande od demokratskih režima, itd.

Teoriju o navodnom podrijetlu njemačkog nacional-socijalizma iz ljevice preuzela je i hrvatska novinarka Karolina Vidović-Krišto, koja ju temelji na knjizi indijsko-američkog politologa Dinesha D’Souze (rođen 1.961. u Bombayu/Mumbaiju), pod naslovom „The Big Lie: Exposing the Nazi Roots of the American Left“ (2.017.), prevedena s englezkog jezika na hrvatski jezik i objavljena od jednog katoličkog nakladnika u Zagrebu pod naslovom: „Velika laž: Razotkrivanje nacističkih korijena ljevice“ (2.019.). Postoji i njegov dokumentarni film pod naslovom: „Death of a Nation: Can We Save America a Second Time?“ (2.018.) u kojemu Demokratsku stranku Sjedinjenih Američkih Država optužuje kao izvor za rasizam i diskriminaciju Afro-Amerikanaca u 19. i 20. st., i vuče paralelu s Hitlerovim nacional-socijalizmom, kao pokušaj uzvraćanja marksističkoj vladajućoj klasi Demokratske stranke za etikete za „nacizam“ i „rasizam“, koje su ljevičari i liberali putem svemoćnih korporacijskh medija lijepili Republikancima i konzervativnom političkom spektru Amerike. Ovom prilikom treba napomenuti, da D’Souza nije povjesničar, diplomirao je u Americi englesku književnost, i važi kao Republikanac i konzervativni politički komentator, kojeg je rado spominjao Predsjednik Donald Trump, podsjećajući da nisu on i Republikanci rasisti, već da rasizam potječe iz Demokratske stranke Sjedinjenih Američkih Država, a da je Republikanski Predsjednik Abraham Lincoln ukinuo robstvo, ali je prešutio da je Demokratski Predsjednik John F. Kennedy ukinuo rasističke odredbe u bivšim Južnjačkim državama (formalno je savezne proturasističke zakone dao donijeti njegov nekadašnji Potpredsjednik i nasljednik, urotnik Lyndon Johnson, kao ostvarenje Kennedyjevog takoreći političkog testamenta, da afro-američki crnci dobiju sva građanska prava). Iako Demokratska stranka Sjedinjenih Američkih Država nije bila uvijek stranka ljevice, već je to postala za vrijeme Predsjednika Obame kojeg je kandidirala, da bi se 2.020. na svom nacionalnom saboru odrekla Boga i postala u pravom smislu te riječi jedna marksistička stranka koja zagovara tako zvano pravo žena na pobačaj (koji je u svojoj predsjedničkoj kampanji zastupala senatorica Hillary Clinton koja je u Senatu naslijedila poginulog Kennedyevog sina, John John Kennedyja, a Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila njena „velika prijateljica“, koja se također zalagala, i to kao deklarirana katolkinja, za tzv. pravo žena na pobačaj), zatim, politiku zaštite klime i Pariški sporazum o klimi, rodnu ideologiju, i masovnu migraciju stranaca iz Latinske Amerike u Sjedinjene Američke Države, odnosno sve agende globalista to jest međunarodnih bankara. Karolina Vidović-Krišto isto nije povjesničarka nego novinarka, iako je doktorand poviesti. Kao rođena Vukovarka živjela i školovala se u Njemačkoj, da bi se 1.996. vratila u Hrvatsku i studirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji je bio osnovao Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske u sklopu Sveučilišta u Zagrebu. Jedan izvjesni problem u hrvatskoj politici jest taj, da povijest tumače mnogobrojni političari koji nisu povjesničari po struci. Naravno, to ne znači da u nečemu nisu u pravu kada tumače povijest, ali često znaju biti u krivu, jer ne shvaćaju metodologiju povijesne znanosti, rad s povijesnim izvorima i tumačenje povijesnih dokumenata, tako da se pozivaju na radove drugih, makar i ti neki drugi nisu (bili) povjesničari ali javno poznate ličnosti koje su im se činile zgodnima kako bi stvorili argumente za svoju politiku i obranu svog vrijednosnog sustava. Tako je Karolina Vidović-Krišto dijete liberalne demokracije koja je zagovornica hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Kao katolički aktivist brani ljudski život od začeća do rođenja, kao i djecu od utjecaja pedofilije u politici spolnog odgoja u školsko-obrazovnom sustavu, kritizirajući Rockefellerovog protežea nemoralnog Alfreda Kinseya, pedofila i oca spolne revolucije. Politika Franje Tuđmana za nju je središnja orijentacija, iako nije članica niti jedne stranke, ali će po povratku iz Njemačke dobiti posao novinarke i urednice na Hrvatskoj radio-televiziji, gdje se nije mogao svatko zaposliti. Kao novinarka na televiziji i zastupnica u Hrvatskom saboru stoji pod napadima titoističke ljevice u Hrvatskoj, koja je zapravo ekstremna ljevica, jer drukčija u Hrvatskoj postoji, dakle, socijaldemokracija nije u Republici Hrvatskoj zaživjela, tako se i SDP lažno predstavlja. Zastupala teoriju, da oni koji se u hrvatskoj politici nazivaju „antifašistima“ nisu antifašisti nego ekstremni ljevičari, a da su antifašisti političari poput nje koja zastupa liberalnu demokraciju. Stoga teoriju američkog političkog aktivista Dinesha D’Souze o ljevičarskom korijenu njemačog nacionalsocijalizma drži zgodnu za vraćanje ljevici milo za drago zbog njenih napada na nju i njene istomišljenike s lažne desnice, nazivajući ih ljevičarskim fašistima, što je sve skupa apsurd, iako shvatljivo, pošto ljevičari i njihovi moćni mediji u Hrvatskoj lijepe političkim neistomišljenicima etikete poput „rasist“, „ustaša“, „fašist“, „nacist“ i sl. U strahu da ne bude etiketirana kao „ustaša“ ili „nacist“, rado navodi, da su „nacisti“ zapravo ljevičari. (Usput rečeno, pogrdnu riječ i pojam „nacist“ izmislio je židovsko-njemački socijaldmeokrat Konrad Heiden, da time vrijeđa nacionalsocijaliste, što je isto kao kad se za komuniste kaže „komunjare“.) To bi značilo, da su ustaše u N.D.H. bili navodno saveznici njemačkih (ekstremnih) ljevičara pod vodstvom ljevičara Adolfa Hitlera. Kao argument u prilog tome navodi, da se i Hitlerov pokret i njegova politička stranka zvala „Nacional-socijalistička njemačka radnička partija“, to jest da je u svom nazivu imala pridjev iz imenice socijalizam, i da je to „dokaz“ da joj je korijen na političkoj ljevici. Međutim, to je nonsens, i to potkrepljuje tvrdnju, da ljudi koji nisu povjesničari mogu počiniti velike pogreške u tumačenju povijesti, što mogu i povjesničari, ali oni koji su samo laici za poviesnu znanost mogu iz neznanja počiniti nesvjesno pogreške, a kada su osobe od javnog utjecaja i medijski eksponirane, onda to ima veliki utjecaj na javnost odnosno narod koji to sluša i prati, i tako može doći nehotice do zavođenja narodnih masa, a u nekim slučajevima i do namjernog zavođenja. Povijest u hrvatskoj politici zna tumačiti, pa i knjige o povijesti pisati, admiral u mirovini Davor Domazet-Lošo koji isto nije povjesničar nego je završio jugoslavensku vojnu akademiju, i radio u Kontraobavještajnoj službi JNA (KOS) kao obavještajac, prije nego je prešao na hrvatsku stranu za vrijeme rata (1.991.) u vrijeme raspada Titove Jugoslavije i velikosrbske agresije na Republiku Hrvatsku, i stručnjak je za informativno-političku djelatnost odnosno psihološko-propagandni rat. On tako tvrdi, da je Poglavnik ustaškog pokreta i Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić, bio navodno „britanski agent“, što je tvrdila i velikosrbski ideolog i mentorica svesrbskog vođe Slobodana Miloševića, Smilja Avramov. Tako javne osobe s ugledom, a kao laici za poviest, mogu krivim tumačenjem povijesti zavoditi mase određenim povijesnim tvrdnjama koje su više teorije nego argumenti temeljeni na činjenicama, jer hrvatski neprijatelji Englezi odnosno Britanci su mogli krivotvoriti dossier o Poglavniku Anti Paveliću, i podmetnuti svjetskoj javnosti dokument iz kojeg se iščitava, da je navodno bio britanski agent, ali je li taj dokument istinit, ili je krivotvoren, druga je stvar. Povjesničar iz Australije, hrvatskog podrietla, Nevenko Bartulin, koji je autor djela o rasizmu u N.D.H., nije se složio s Karolinom Vidović-Krišto i njenom tvrdnjom o nacionalsocijalizmu kao pokretu koji da potječe s političke ljevice, i naglasio je da u liberalnoj demokraciji postoji tendencija koju je nazvao „taktika reductio ad Hitlerum“, to jest da se sve u politici reducira na Hitlera kako bi se uništilo političkog protivnika. Ja bih rekao, da postoji tendencija, da se za sve zlo na svijetu okrivljuje Hitlera. U partikularnim interesima zastupanja moralnih vrlina na račun Hitlerovog nacionalsocijalizma „zaboravlja“ se, da je Nezavisna Država Hrvatska bila ratni saveznik Hitlerove Njemačke, i da su ustaše bili suradnici njemačkih nacionalsocijalista, i fašista Benita Mussolinija, tako da teorija o ljevičarskom izvoru Hitlerovog nacionalsocijalizma, dok je ljevica u hrvatskom narodu omražena, zapravo baca tamno svjetlo na Nezavisnu Državu Hrvatsku i Desetotravanjsku generaciju Hrvata, ili drugim riječima rečeno, na taj način se veselo reže grana na kojoj se sjedi. Krenimo redom…

Konzervativni politički aktivist u Americi, Dinesh D’Souza, zastupnik teorije o ljevičarskom korijenu njemačkog nacionalsocijalizma, osuđen od američkog pravosuđa na zatvorsku kaznu zbog korupcije, pomilovan od strane Predsjednika Trumpa

Zanimljivo, Adolf Hitler nije bio socijalist kao Benito Mussolini prije nego je ovaj novinar osnovao fašistički pokret u Kraljevni Italiji, kao reakciju na Oktobarsku revoluciju u Rusiji, i pred strahom da Italija padne pod utjecaj marksizma. Adolf Hitler prije 1.919. nije bio član niti jedne političke stranke, i do tada nije bio antisemit, čak je s jednim židovskim vršnjakom dijelio zajedničku sobu u Beču, dok mu je pretpostavljeni časnik u ratu bio jedan Nijemac židovskog podrietla, koji ga je odlikovao njemačkim križom za hrabrost, a židovskog podrijetla bio je i liječnik njegove pokojne majke koja je umrla od raka, i nikada nije rekao ni rieč protiv njega niti ga optužio. (Za vrijeme rata je Hitleru dijetna kuharica u glavnom stožeru vođe, „Führerhauptquartier“, bila bečka Židovka.) Njegov radikalni antisemitizam javit će se u trenutku ulaska u politiku. Kao suradnik njemačke vojno-obavještajne službe u Münchenu dobiva zadatak, da tajno prati rad političkih stranaka na njihovim javnim tribinama, i to sa ciljem da obavještava o mogućoj protunjemačkoj komunističkoj djelatnosti; tako je po službenoj dužnosti bio nazočan i na skromno posjećenom skupu Njemačke radničke partije, D.A.P., („Deutsche Arbeiterpartei“), koja je bila antisemitska nacionalno-konzervativna, i u koju će se zatim učlaniti i postati njen glasnogovornik, da bi je nakon toga preuzeo i postao njen vođa i promijenio joj ime, pa se onda po njegovoj zamisli zvala ‘Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka’ (‘National-sozialistische deutsche Arbeiterpartei’, ili skraćeno N.S.D.A.P.) U tim trenutcima njemačke i svjetske poviesti Adolf Hitler postaje, ne samo antisemit, nego radikalni antisemit pod utjecajem revolucije židovskih boljševika koji su 1.918./1.919. pokušali u tzv. Spartakovom ustanku preuzeti vlast u Njemačkoj, kao u Rusiji godinu dana ranije, ali su u Njemačkoj bili spriječeni protuudarom njemačkih dragovoljaca odnosno Njemačke vojske koja je u njemačkoj republici postala pas-čuvar nad vladajućom socijaldemokratskom ljevicom, da ne skrene u vode boljševizma i postane kvisling Staljina kao što su bili komunisti u Njemačkoj zapravo staljinisti. U to vrijeme anglo-francuski ratni Saveznici diktiraju u Versaillesu lažni i nepravedni mirovni ugovor na štetu Njemačke, kojem su kumovali židovski međunarodni bankari. (Vidi djelo F. Williama Engdahla, „STOLJEĆE RATA“.) Kako je antisemitizam bio zbog židovskih protukršćanskih i rasnih zakona i odredbaba u židovskom Talmudu državna politika u Ruskom Carstvu i Njemačkom Carstvu, kao i u drugim nekim europskim državama poput Poljske i Madžarske, tako nije bilo neuobičajno postati antisemit u Njemačkoj za vrijeme cara, ali ni nakon prevrata (revolucije) kada je u Weimaru kod Berlina proglašena republika. Tako je antisemitizam cvjetao i u (njemačkoj) Weimarskoj Republici od 1.919.do 1.933. godine.

(Crvena armija izgubila je rat protiv Poljske, a židovski boljševici u Budimpešti su potučeni u kontra-revoluciji, u kojoj je spriječena revolucija komunista predvođenih sa židovskim boljševicima na čelu s Belom Kuhnom koji je htio crvenu republiku; tako je, usput rečeno, svita židovskih boljševika nakon propale revolucije u Budimpešti došla u Zagreb, gdje ju je širokom rukom dočekala masonerija, to jest njeni sunarodnjaci, i tako je austro-ugarski dočasnik Josip Broz iz Kumrovca 1.921. po povratku iz ruskog pa sovjetskog ratnog zarobljeništva postao najamni radnik kod židovskog boljševika iz Madžarske, Samuela Polacka (ili Polak) u njegovom mlinu u Velikom Trojstvu, koji je kupio od novca iz državne riznice u Budimpešti koju su on i drugovi boljševici otuđili; vidi navode u knjizi „HRVATSKA 1945“ od Ive Omrčanina; nije poznato, je li Josip Broz postao komunist u Sovjetskom Savezu, i da li je sudjelovao u revoluciji, ili je komunist postao kada ga je pod svoje preuzeo navedeni Samuel Polack koji je napravio Broza takvog, da su ga ljubili i Englezi, Amerikanci i Srbi; po židovskm vilama u Zagrebu su od Broza počeli praviti svog boljševičkog mesiju, naglašava Ivo Omrčanin.)

Kao što je poznato, Njemačka je nakon Prvog svjetskog rata kao republika bila antisemitska, njemačko društvo je bilo antisemitsko, ali Adolf Hitler tada nije bio na vlasti, nego tek vođa jedne male političke stranke s desnice, koju će preobraziti u narodnu stranku koja je 1.933. preuzela vlast u Njemačkoj, i ukinula republiku i vratila državu, Njemački Reich, i to kao 3. po redu od kada je u stoljeću 10. osnovano ono prvo Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti (‘Römisches Reich Deutscher Nation’). Hitler će na vlasti kriviti svjetsko financijsko židovstvo (međunarodne bankare) za huškanje na rat protiv Njemačke, i razvlastiti će njemačke tzv. aškenazijske Židove u 3. Reich-u, ali zašto nije progon zaustavio na progonu židovske elite u Njemačkoj, već je progon proširio na sve Židove u Njemačkoj (i za vrieme rata na one u Poljskoj i Sovjetskom Savezu), ostalo je do danas u povijesti misterij zašto je njegov radikalni antisemitizam obuhvatio u konačnici sve nekrštene Židove u Njemačkoj i šire, pa i one pokrštene, koje je onda tek u svjetskom ratu poslao u sabirne logore, i istrebljivao u genocidu, iako daleko od toga da ih je dao pobiti šest milijuna kako židovski cionisti tvrde da je njhove sunarodnjake dao ubijati u plinskim komorama. (O tome njemački Židov Gerard Menuhin ima svoje jedno mišljenje, da je holocaust najveća laž u poviesti; njegovi roditelji, koji su bili logoraši u Auschwitzu, tvrdili su da u tom logorskom kompleksu nije bilo plinskih komora za ubijanje logoraša; vidi u tom smislu njegovu knjigu pod naslovom „Tell the Truth & Shame the Devil“ ili u slobodnom prijevodu na hrvatski jezik: „Izreci istinu i posrami đavla“.) Postoji jedno objašnjenje od samog Adolfa Hitlera, zašto je u njemačkim nacionalsocijalističkim sabirnim logorima, ustrojeni, inače, po modelu sovjetskih komunističkih sabirnih radnih logora u Sibiru, dao kroz teški robovski rad ubijati židovske logoraše, pošto u svom političkom testamentu navodi, da su Židovi stradali u znak odmazde zbog Savezničkih bombardementa njemačkih gradova i s tim u vezi pokolja nad njemačkim civilima u takovim terrorističkim napadima iz zraka. No, je li to cijela istina ili djelomična, prepuštamo povijesti, da da odgovor na to pitanje, zašto je vođa njemačkih nacionalsocijalista izvršio progon svih Židova na području pod njegovom kontrolom i njegovim utjecajem u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata, a ne samo židovske (gospodarske) elite, s tim da je od 600.000 Židova u Njemačkoj u konačnici stradalo nešto manje od dvije trećine, dok će 200.000 njih odseliti do početka Drugog svjetskog rata, na pritisak Hitlerovog režima, u Englezku i Ameriku, a 50.000 njih čak u Palestinu, i to uz pomoć i poticaj Trećeg Reich-a. Židovska populacija je u Hitlerovoj Njemačkoj 1.933. činila izpod 1 posto stanovništva, kao i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Interregnum: Židovske objave rata Hitlerovoj Njemačkoj. Novina u Kanadi, ‘Evening Telegram’ u Torontu, piše 26. veljače 1.940.: „Židovski Svjetski kongres nalazi se već sedam godina u ratu protiv Njemačke.“ (Citat iz Harold Ribinson, „Verdammter Antisemitismus“, str. 119.) Židovska pak novina ‘The Sentinel“ u Chicagu, USA; piše 8. listopada 1.942.: „Drugi svjetski rat vodi se radi obrane židovskih načela.“ Dnevnik s najvećom tiražom u Engleskoj, ‘The Daily Express’ donosi dana 24. ožujka 1.933. godine vijest o tome, da su Židovi objavili rat protiv Hitlerove Njemačke, i to niti dva mjeseca nakon što je Adolf Hitler postao kancelar njemačke vlade:

„ŽIDOVSTVO OBJAVLJUJE NJEMAČKOJ RAT!“ Podnaslov je glasio: „14 milijuna Židova … objavljuje rat.“ Sljedeću pak židovsku objavu rata protiv Njemačke objavio je u kolovozu 1.933. predsjednik ‘International Jewish Federation to combat Hitlerite Oppression of Jewish’, Samuel Untermayer:

„Ovaj sada dogovoreni rat protiv Njemačke je sveti rat. On mora biti vođen do njenog kraja, do potpunog uništenja Njemačke!“ (‘The New York Times’ od 7. kolovoza 1.933.)

„Hitler ne želi rat, ali biti će na njega prisiljen, ne ove godine, ali uskoro… . Posljednju riječ u vezi toga imati će, kao i 1914. Engleska.“ (Emil Ludwig Cohn u ‘Les Annales’, lipanj 1.934. Citat dr. H. Jonaka von Freyenwlad u ‘Jüdsche Bekentnisse’ [Židovska očitovanja], FaksimileVerlag Bremen, 1.992.)

Židovske organizacije u USA organizirale po dolasku Hitlera na vlast bojkot njemačkog gospodarstva, i izvršile pritisak na američke uvoznike, da ne uvoze njemačku robu, što je znatno pogodilo gospodarstvo u Hitlerovoj Njemačkoj. Tek nakon toga je u Njemačkoj Hitler proglasio (kratkotrajni, nekoliko dana) bojkot židovskih radnja i trgovina:

“Nijemci, branite se, ne kupujte kod Židova!” (Njemački odgovor na poziv američkih Židova za bojkotom njemačke robe u Americi)

Hitler je židovsku financijsku elitu u Engleskoj i Americi optužio, da huška Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države na rat protiv Njemačke, kao i za nedaće odnosno posljedice Versailleskog ugovora iz 1.919. godine, i s tim u vezi slom njemačkoga gospodarstva i propast čitavih slojeva njemačkog naroda zbog nametnutih visoke ratne odštete koju je njemačka republika plaćala ratnim pirovim pobjednicima na liberalnom Zapadu. Uz to je revolucija u Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj i Madžarskoj ostala duboko u svijesti njemačke elite kao velika vremenska nepogoda i opasnost koja visi nad glavama Nijemaca kao Damaklov mač. U okolnostima gospodarskog sloma, i svjetske gospodarske krize koja je i službeno izbila s propašću dionica na burzi Wallstreet u gradu New Yorku, 1.929. godine, jačao je komunistički pokret u Njemačkoj 20tih godina 20. stoljeća, koji je bilježio veliki uspjeh kod redova njemačkih radnika. Komunisti bi u Njemačkoj u konačnci bili u takovim ekonomsko nepovoljnim okolnostima došli na vlast, da se u podjelu kolača nije umiješao Adolf Hitler i njegova Nacional-socijalistička njemačka radnička stranka koja se s ljevicom borila na ulicama njemačkih gradova za svakog radnika, kako s komunistima, tako i sa socijaldemokratima, to jest za svaki glas na višestranačkim izborima. Kako bi uopće mogao zabilježiti uspjeh, i nadvladati stranke s marksističke ljevice, Adolf Hitler morao je biti lukav i mudar, što je i bio, tako da je primijenio geslo ljevice s kojim je pridobio njemačke radničke mase, ponudvši im ono što su im nudili marksisti – kruh u ruke i krov nad glavom. U tu svrhu je svoj pokret i svoju političku stranku nazvao i socijalističkim pridjevom koji je u radničkom pokretu bio poznat i prepoznatljiv, a kao točku na „i“ je sa crvenom bojom u zastavi svoje stranke i pokreta N.S.D.A.P. uklonio i najmanju dvojbu bilo kojeg radnika, da nacionalsocijalisti ne bi bili odani socijalističkim radničkim idejama ljevice, o kojoj su radnici sanjali još od neuspjele Pariške komune 1.871. godine, odnosno pokušaja socijalističke revolucije u gradu Parizu, koju je u krvi ugušila francuska republikanska vojska. Tada je čak francuski car Napoleon III radije bio objavio rat Bismarckovoj Prusiji, kako bi puku u Parizu skrenuo pažnju, da ljevičari među njime u Parizu ne proglase republiku,nego da ratuje protiv ljevičara na ulicama Pariza, međutim, Pruska vojska i njezin bavarski saveznik su ga pobijedili na ratnom polju, i čak i zarobili, da bi ljevičari svejedno u Parizu proglasili republiku, ali boljševici među njima htjeli su socijalističku republiku odnosno socijalizam, tako da su proglasili Parišku komunu, i izvršili progon katolika i kontra-revolucionara, nadahnuti Karlom Marxom koji je iz Londona promatrao kako mu se raspada san, iako je nekoć i on kao politički emigrant i aktivist živio u revolucionarnom Parizu, središtu revolucionarnog svijeta toga doba, koji će se kasnije preseliti u Moskvu, nakon uspješne revolucije bolješvika u Rusiji, koji su uništili rusku državu i bacili je na smetlište poviesti. Hitlerov nacionalsocijalistički pokret, međutim, nije bio socijalistički, niti mu je korijen bio na političkoj ljevici. Kao što reče sastavljač psihološkog profila Adolfa Hitlera, Walter C. Langer, Adolf Hitler je učio od svih ostalih, tako i od Lenjnovih boljševika u Njemačkoj, žestoko se protiveći svemu onome u što su komunisti vjerovali, tako je bio protivnik nacionalizacije privatnog vlasništva kao boljševci koji su stupali po Komunističkom manifestu od Karla Marxa, i ukinuli privatno vlasništvo u Sovjetskom Savezu. Hitler je bio protivnik kapitalizma, i socijalizma, i nije u Njemačkoj ukinuo privatno vlasništvo već je stvorio njemačko narodno gospodarstvo („Volkswirtschaft“), i sukobio se s lijevim krilom svoje stranke, pošto je Ernst Röhm htio nakon preuzimanja vlasti 1.933. godine nastavak „revolucije“, ali je njegov šef proglasio njen kraj. U stvarnosti to i nije bila nacionalsocijalistička revolucija nego kontra-revolucija, Adolf Hitler je dokinuo sve stečevine revolucije u Njemačkoj, koje su bile simbolizirane republikom. Lijevo krilo stranke N.S.D.A.P. činio je i Joseph Goebbels, Hitlerov propagandist, oženjen vlasnicom koncerna BMW, ali se mudro suzdržao od svojih želja, i priklonio Hitleru u trenutku njegovog obračuna s vodstvom smeđekošuljaških jurišniih SA-odreda, 1.934. godine. Adolf Hitler je vještom lukavom i mudrom politikom pod jedan krov stavio i ljevicu i desnicu u Njemačkoj, i to pod krov svog pokreta N.S.D.A.P., i u tome leži sva tajna njegovog uspjeha, jer je vodio zapravo narodnu politiku koja je vodila njemačkom jedinstvu, potrebno za ponovnu izgradnju Njemačke nakon versailleskih ruševina, i tako je uspio njemački narod izvući iz bijede odnosno siromaštva u koju su ga postavile Zapadne sile uz pomoć ljevice u Njemačkoj. Kako ni Njemačka radnička partija od Antona Drechslera s početka ove priče nije bila socijalistička, tako Hitlerov pokret ne vuče korijen s ljevice koju je mudro i lukavo nadmudrio, kao što će 1.941. i Staljina nadmudriti paktom s njim, i sa svojom vojskom Wehrmacht, u preventivnom iznenadnom napadu, stići do predgrađa Moskve. Staljin je, usput rečeno, izmislio pojam „antifašizam“, s kojim je napadao socijaldemokrate u Njemačkoj, koji su komunistima odnosno boljševicima sprečavali dolazak na vlast, označivši drugove sa socijaldemokratske ljevice „fašistima“, pošto su sljedbenici diktatora Staljina bili „antifašisti“ (u stvarnosti komunisti). Tako je stvorena Antifa u Njemačkj, to jest „antifašistički front“ protiv socijaldemokrata koji su zbog straha od komunista poslužil Hitleru za dolazak na vlast, a kad je došao na vlast, isključio je i ljevicu i desnicu iz igre, i demokratskim putem vješto prigrabio vlast u svoje ruke, i ukinuo višestranački sustav, i uveo autokratski sustav na čelu s narodnim vođom dok njemačke narodne mase nisu prolile niti jednu suzu za starim strankama koje su ih vodile u propast, poslušno izvršavajući zadatke iz inozemstva na ubiranju strahovite ratne odštete kroz oporezivanje i ovrhu nad njemačkim radnikom i seljakom.

U govoru u njemačkom saveznom parlamentu ‘Reichstag’ u Berlinu, 30. siječnja 1.939., je njemački vođa Adolf Hitler upozorio “svjetsku financijsku židovsku elitu”, da “ukoliko bi joj uspjelo još jednom gurnuti svijet preko provalije u novi svjetksi rat, da to neće značiti boljševizaciju svijeta, a time pobjedu židovstva, nego kraj židovske rase u Europi”. To je bio ujedno Hitlerov odgovor na prijetnju ratom Njemačkoj, koju je u britanskom donjem domu u Londonu izrekao nekoliko dana ranije britanski premijer Neville Chamberlain, koji je time iznevjerio Münchenski mirovni sporazum iz 1.938. godine. (Fotografija, izvor: Bundesarchiv Savezne Republike Njemačke.) Od Sporazuma u Münchenu 1.938. do objave rata Njemačkoj od strane britanske i francuske vlade od 3. rujna 1.939., Hitlerova vlada nije niti jednom zaprijetila ratom protiv Francuske i Velike Britanije, ali britanska vlada je non-stop prijetila Njemačkoj ratom.
“Antifašistička akcija”, Staljinova podrška komunistima u Njemačkoj, sa zapovijedi da se njemačke socijaldemokrate etiketira “fašistima”. Pojam “antifašizam” osmislio je komunistički diktaotr Staljin. Na fotografiji geslo komunista na njemačkom jeziku: “Živio crveni front jedinstva”
Members of ANTIFA get in formation after entering the security checkpoint required to enter the mall in downtown Charlottesville, Virginia, one-year after the violent white nationalist rally that left one person dead and dozens injured. (Photo by Logan Cyrus / AFP) (Photo credit should read LOGAN CYRUS/AFP via Getty Images)

Na kraju ovog objašnjenja temeljeno na poviesnim činjenicama koje čine argumente u tumačenju poviesti, valja istaknuti, da čak nije od najveće važnosti, da se u tumačenju povijesti od strane hrvatskih političara ne vuče kroz blato „nacističku“ Njemačku koja je bila ratni saveznik ustaške Hrvatske, već je bitna istina, a istina glasi da Hitlerov nacionalsocijalizam ne vuče korijen s političke ljevice, niti su ljevičari „antifašisti“, niti rasizam ljevičara potječe od njemačkih nacionalsocijalista, već od Karla Marxa i Friedricha Engelsa. U Americi pak 2.021. godine zgodno je političke protivnike optužiti da su grozni kao „njemački nacisti“, i tumačti krivotvorenu povijest Drugog svjetskog rata, da je Hitler kriv za sve. Tako „argumentira“ i (pro-cionistička) desnica i pro-globalistička ljevica u Sjedinjenim Američkm Državama, oba tabora si uzimaju za pravo političkog protivnika etiketirati pogrdnim „nacističkim“ optužbama, ne bi li se istaknuo vlastiti vrijednosni navodno moralni kodeks, ali daleko je to od morala kada se krivotvori povijest, i svu krivnju svaljuje na vječitog Pedra, Adolfa Hitlera, ali tako je to i u Hrvatskoj, 30 godina nakon što je Franjo Tuđman i njegov udbaški HDZ stvorio lažnu desnicu, čak je i vladajući HDZ u Tuđmanovo vrijeme glasio kao „desna stranka“ iako s desnicom nije imao veze, već je korijen Tuđmanove stranke bio na političkoj ljevici, na koncu, „Tito“ je bio uzor Franji Tuđmanu, i nije dao da se u tog sovjetskog doušnika i britanskog agenta dira, smatrajući ga „najvećim državnikom Europe“, što je bila njegova osobna sramota i politička kratkovidnost, na koncu, to je  jedna velika laž, kao što je velika laž, da je Hitlerov nacionalsocijalizam potjecao s političke ljevice.

Na koncu je i kriva teza, da je desnica iz revolucionarne skupštine u Parizu iz 1.789. godine, dakle, žirondinci, navodno bila protiv revolucije kada su sudjelovali u revoluciji, samo što su htjeli konstitutivnu monarhiju, dok je ljevica (jakobinci) htjela republiku. U takovoj podjeli na ljevicu i desnicu u parlamentu je ljevica pojela desnicu jer nikada ne trpi političku konkurenciju, ali zato se ne treba čuditi kada se svi ujedine protiv nje, da je sruše u narodnoj vojnoj kontra-revoluciji, kao u Španjolskoj, 1.939. godine, kada je ljevica izgubila građanski rat. U tom sukobu je navodni ljevičar Adolf Hitler pomagao antikomunističke snage generala Francisca Franca. Pametnom dosta!

“Adoolf Hitler je jedan od najvećih ljudi, stari mu vjeruju, mladi ga idealiziraju. To je borba narodnog junaka koji je služio svojoj domovini. Za nekoliko godina s Adolfa Hitlera skinuti će se veo tame, i pokazati će se kao jedna od najznačajnijih povijesnih ličnosti koja je ikada živjela.”
35. američki Predsjednik John Fitzgerald Kennedy (Dnevnik putopisa i pisma 1937. – 1945., JFK, “JOHN F. KENNEDY UNTER DEN DEUTSCHEN”)

Hitlerova Njemačka nije bila niti kapitalistička, niti socijalistička, nego nacional-socijalistička. Nacional-socijalizam je bio izum Adolfa Hitlera, i predstavljao je novost u politici i ekonomiji, koja je Nijemcima omogućila jedan novi, što bi Amerikanci rekli, Life Style, jedan novi način života bez kamatarenja i nacionalizacije privatnog vlasništva, kakav je postojao u Sjedinjenim Američkim Državama Abrahama Lincolna, do Prvog svjetskog rata kada vlast preuzimaju međunarodni bankari s Istočne obale.

Profesor povijesti Goran Jurišić, u Zagrebu, dana 10. travnja 1.941. godine, na 80. obljetnicu proglašenja hrvatske države N.D.H.   

Povijesni izvori za članak, knjiga “UNSER KAMPF um die Wahrheit über den Zweiten Weltkrieg, und seine historischen Ursachen”, Zagreb, 2.018., 730 str., [“NAŠA BORBA za istinu o Drugom svjetskom ratu i njegove povijesne uzroke”, uz podnaslov: “NE ŽELMO 3. SVJETSKI RAT, ŽELIMO 1. SVJETSKI MIR!”], autor: Goran Jurišić, ISBN: 978-953-97922-2-8 CIP – NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U ZAGREBU pod brojem: 781393
(CROATIAN NATIONAL AND UNIVERSITY LIBRARY IN ZAGRE

BOG I HRVATI!

Istaknuto

Istina o Vukovaru

Poviesno-dokumentarni film:

ISTINA O VUKOVARU

“ISTINA O VUKOVARU” (#DokumentarniFilm; 20. listopad 2019., trajanje: 1h i 8 min.)

ISTINA O VUKOVARU PREKIDA AGONIJU VUKOVARACA I AGRESIJU 5. KOLONE NA VUKOVAR I OSLOBAĐA HRVATSKU – SAMO ISTINA ĆE NAS OSLOBODITI! 📌#BitkaZaVukovar 1991. je jedan od rjeđih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti, koji ne može imati višestruku interpretaciju. Vukovar, a time i Republika Hrvatska, jesu bili žrtva jugoslavenske i velikosrpske agresije, žrtva agresije SFRJ i Miloševićeve Srbije i protunarodne i bivše partizanske Titove vojske JNA, ali i veleizdaje Tuđmanovog udbaškog režima i 5. kolone bivših komunista/ titoista u Zagrebu! Vukovar je pao u Zagrebu, i bio je nakon pada Iloka i Tovarnika pod srpsku okupaciju otpisani i žrtvovani hrvatski grad. U kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda Vukovar ima kodificirano mjesto borbe za slobodu u hrvatskoj povijesti kao Sziget 1.566. godine. Kad je laž o Vukovaru napala Vukovar, ISTINA ju je pobijedila, i pirovu pobjedu Srba, i Tuđmanovih komunista, LJEVIČARA-TITOISTA, i sljedbenika ispranih mozgova (LAŽNIH DESNIČARA) pretvorila u KONAČNU POBJEDU HRVATSKOG NARODA. Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatima!📌D I J E L I T E ovaj dokumentarni film! Hvala na čitanju i gledanju. Vaš prof. Goran Jurišić.

Napomene: Tijekom izrade ovog dokumentarnog filma, osim što su korišteni materijali iz knjige prof. Gorana Jurišića “HRVATSKA I HRVATSKI NAROD U RATU ZA NEZAVISNOST I OPSTANAK 1991.” (Zagreb, 2018., ISBN 978-953-97922-3-5 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), korišteni su i drugi video-povijesni dokumentarci, audio- i slikovni materijali iz arhiva raznih drugih dokumentarnih filmova. Korišteni su sukladno Zakonu o autorskom pravu i drugim pravima čl. 89. i 90., a riječ je o materijalima iz dokumentarnih filmova: Heroji Vukovara: Bogdanovci, Heroji Vukovara: Groblje tenkova I, Progon Vukovaraca i Vukovarska tragedija, Vodotoranj Vukovar. Sve nabrojano do danas je dostupno na platformi YouTube. Glazbene podloge korištene u dokumentarnom filmu su iz YouTube copyright free glazbene arhive, izuzev jednog dijela iz dokumentarnog filma Heroji Vukovara: Bogdanovci i Heroji Vukovara: Groblje Tenkova I.FAIR USE Copyright Disclaimer: Under section 107 of the Copyright Act 1976, allowance is made for “fair use” for purposes such as criticism, comment, news reporting, teaching, scholarship, and research. Fair use is a use permitted by copyright statute that might otherwise be infringing. Non-profit, educational or personal use tips the balance in favor of fair use.

Ovaj video sadržajno služi povijesnoj istini, istraživanju i obrazovanju. Na njega ne polažem autorska prava, osim u dijelovima u kojima citiram svoje vlastito djelo – knjigu gore navedenu. Potražite i #YouTube kanal za #politiku, #povijest i #geo-politiku i vijesti: Moja Hrvatska: CRO History & Politics

Vidi još dokumentarce o Bitci za Vukovar 1991.:

GROTLO PAKLA: VUKOVAR (Hrvatski povijesno-dokumentarni film)

Vidi i Hrvatska Iznad Svega na društvenoj mreži Facebook:

https://www.facebook.com/Hrvatska.iznad.svega

Istaknuto

#CROexit: Zašto? Zato…

Hitni izlazak Hrvatske iz članstva u Europskoj uniji, u suprotnom potop!

U Europskoj uniji, koja je nadnacionalna umjetna tvorevina koja nije država, i nema mjesto u članstvu Ujedinjenih naroda, ne postoji samostalnosti i neovisnosti, nacionalne države se ne priznaje, kao što se ne priznaje narode već se govori samo o “građanima”, i to je za hrvatski narod i druge narode u Europskoj uniji jedna katastrofa sama po sebi.

Tvorci EU su istu kreirali prema Titovoj totalitarnoj multi-nacionalnoj i multi-religijskoj Jugoslaviji, s tim da su u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji narodi imali veća prava nego što narodi imaju prava u Europskoj uniji, tako da je i ta činjenica za promisliti i jako dobro razmisliti, jer je Hrvatska napustila članstvo u SFRJ iz razloga nedostatka nacionalnih prava za Hrvate u političkoj praksi.

S ulaskom u članstvo EU naš suverenitet predan je u ruke stranim moćnicima koji nisu birani od strane hrvatskog naroda, i osim što smo izloženi nekontroliranim ilegalnim migracijama na naš teritorij, protuzakonitim upadima stranaca i rušenju naše državne granice, uz pomoć vlade (!) i PRH (!), naše zakone i gospodarstvo diktira režim Europske komisije EU, svaki projekt za financiranje iz EU-fondova za naše gospodarstvo prvo prolazi odobrenje stranih moćnika, nismo samostalni u vođenju našega gospodarstva, i naši proizvođači izloženi su poplavi strane robe kojoj ne mogu konkurirati i propadaju. Za sve to još plaćamo i članarinu što smo u EU u svezi koje nam ispiru mozak kako je to privilegija, kako je protuhrvatska političarka Vesna Pusić znala reći da je to “privilegija” biti u elitnom klubu, i da nećemo imati za isplatu mirovina ako ne uđemo u članstvo EU, što je bila njena notorna laž s kojom je plašila Hrvate, a istina je da sada kad je RH u članstvu EU dolazi u pitanje isplata ne samo vojnih mirovina hrvatskih branitelja, nego i uopće isplata mirovina za gotovo 1 milijun hrvatskih umirovljenika! Ima tu još privilegija, samo što hrvatski narod pojma nema koje su to, pa izvolite se upoznati s istima:

– Na tisuće EU-birokrata ima plaću veću od prosječne plaće predsjednika vlade Republike Hrvatske.
– Oko 45 zgrada u vlasništvu EU-režima spadaju među najveće građevine u Europi.
– EU-Parlament troši godišnje 150 milijuna eura ili oko 1 milijardu kuna koje mi plaćamo, za njihovo sastančenje u Strasbourgu, i za svaki pokušaj da se barem spoje sastančenja u Bruxellesu i Strasbourgu u jednom mjestu radi smanjena enormno visokih birokratskih troškova, u Strasbourgu, Francuska ulaže veto.
– U Bruxellesu postoji Shopping-centar isključivo za EU-birokrate, kao u Sovjetskom Savezu u Moskvi za komunističku oligarhiju. Funkcioneri Europske komisije zovu se isto kao u totalitarnom Sovjetskom Savezu, naime, zovu se “komesari”. Riječ ministar su izbacili, jer ta riječ znači “služenje narodu/narodima”.
– EU-zaposlenici imaju šofere koji ih voze na posao, i šoferi uopće ne gase službene automobile, djelatnici EU izađu iz vozila, odskeniraju svoje zaposleničke kartice i vrate se natrag i pa-pa posao (ionako izmišljeno radno mjesto), “dnevnica”, i to velika, osigurana je bez obzira radili ili ne radili. Idemo dalje…
– EU je formirao EU-policiju, FRONTEX, koja ne služi za zaštitu vanjske granice EU, iako je glupo pričati o “vanjskoj granici EU” kada EU nije država.

Predstavniku EU u Washingtonu je State Department u administraciji predsjednika Trumpa snizio diplomatski status, uz obrazloženje da EU nije država i ne može imati isti status kao jedna samostalna i nezavisna država. Nadalje, EU stvara EU-vojsku tzv. EUFOR, iako je Bruxelles tvrdio da se to nikada neće dogoditi. Time će biti ukinuta Hrvatska vojska (HV). Zar to nije zabrinjavajuće?


– EU izvlači novac iz mnogih, ne samo ribarskih kompanija, i mnoge obalne zemlje pate zbog toga gubeći resurse zbog toga što ne primjenjuju gospodarski pojas po UN na što imaju pravo. EU se postavlja iznad međunarodnih zakona. Zamislite! Je li vam stalo do primjene zakona, kako nacionalnih tako i međunarodnih ili nije?
– Zemlje-članice, kako se nazivaju nacionalne države, se mobbingiraju (pravi se veliki pritisak na njih) da potpišu Maastrichtski ugovor o uvođenju zajedničke valute euro, što u hrvatskom slučaju znači gubitak hrvatske kune u hrvatskom džepu. Hrvatski narod jest doduše, davno izgubio svoj monetarni suverenitet koji znači sve u životu jednog naroda kada njegova vlada i njegov nacionalni parlament nadziru domaću valutu, u hrvatskom slučaju kunu (HRKn), tiskanje papirnatog novca i kovanje kovanica, kao i distribuciju novca preko Hrvatske narodne banke koja mora biti središnja državna banka, a ne filijala Europske centralne banke!
– Za Lisabonski sporazum koji regulira zakone EU trebao je biti održan referendum u svakoj zemlji-članici, ali nije, iako je za prethodni predloženi Ustav EU bio održan referendum koji je u Francuskoj i Nizozemskoj odbijen Lisabonski sporazum se samo tako zove, a u stvarnosti je to Ustav EU.
-Da je sve ostalo na Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ) kakva je bila do 1992. godine, sve bi bilo u redu, ovako ništa nije u redu.

Sloboda nema cijenu, i iz EU treba izaći bez obzira na cijenu! #CROexit. Hrvatska mora iz članstva EU izaći najkasnije do 31.12.2020. godine, jer globalisti planiraju izazvati veliku krizu u cijeloj Europskoj uniji !!! (Ovaj tekst je pisan 2019. godine, sada u 2020. godini vidimo veliku krizu Coronavirus-krizu, “lock-down” hrvatskoga gospodarstva od završetka sabora HDZ-a 15. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. i karantena za cjelokupno stanovništvo, što se nikada u povijesti Hrvata nije bilo dogodilo, kao ni zatvaranje crkava za kršćanske vjernike, rimo.- i grko-katolike i hrvatske pravoslavce.

Jesmo li znali da, ukoliko jedan narod, kojeg u EU njeni upravitelji zovu “građani” (dakle, denacionalizira se ljude i narode), želi da njegova ukinuta država, koja se zove “zemlja-članica”, izađe iz članstva EU, da je izlazak iz članstva Europske unije BESPLATAN ako se ne postigne međusobni sporazum, jeste li znali za to? Na primjer, BREXIT, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz članstva EU, ako se ne postigne dogovor između Bruxellesa i Londona, onda će to Engleze, Škote i Walešane stajati 0,0 funta ili 0,0 eura, ili 0,0 kuna, dakle doslovno ih neće stajati ništa. Ako postignu dogovor, London mora platiti oko 50 milijarda eura; zauzvrat bi imao sporazum o trgovanju s EU.

S ulaskom Hrvatske u članstvo EU su vladajući bivši komunisti nasamarili hrvatsko stanovništvo obećavajući mu brda i doline, i lagali da će hrvatski suverenitet, koji je Hrvatima jako važan, u EU biti čak još i ojačan, što je notorna laž, naprotiv s ulaskom Republike Hrvatske u članstvo Europske unije dana 1. srpnja 2013. godine je u potpunosti likvidiran suverenitet hrvatskog naroda, Hrvati više nisu nezavisni, dok u EU nisu doživjeli očekivani materijalni procvat ili prosperitet, već se stotine tisuća mladih Hrvata iselilo na rad u inozemstvo, to jest u druge zemlje-članice EU poput Austrije, Njemačke i Irske. Na mjesto iseljenih Hrvata, zločesta Plenkovićeva koalicijska vlada naseljava strance, ilegalne migrante, nekadašnje sirijske pobunjenike i džihadiste, to jest svoje saveznike kojima je Milanovićeva vlada slala hrvatsko oružje (preko zračne luke Rijeka na otoku Krku), i počinila de facto ratni zločin kada je nezavisnoj državi Arapskoj Republici Siriji prijetila s ratom, bez mandata Vijeća sigurnosti UN. Može li gore? Uvijek može gore, ovisi o tome koliko će Hrvati trpjeti i čekati da nešto poduzmu protiv urušavanja hrvatske države i nestanka svoje nezavisnosti i slobode. Točka na “i” jest potez Plenkovićeve koalicijske hrvatsko-srpske vlade za vrijeme coronavirus-diktature iza leđa hrvatskom narodu, kojeg je stavila u karantenu, u smjeru ukidanja hrvatske valute kune i uvođenje ionako bezvrijedne valute euro (EUR) čija kupovna moć ovisi o njemačkom izvozu, a ne o rezervama zlatnih poluga, a njemački izvoz je u koronavirus-krizi doživio slom, tako da će i euro doživjeti visoku inflaciju i slom, ali globalisti ga drže na površini dok ne etabliraju svoju tiranijsku “Jednu svjetsku vladu” u sotonističkom “Novom svjetskom poredku” (NWO), jer taj poredak mora sadržavati i jednu valutu.

Sin komunista i udbaša, Andrej Plenković, je Hrvatsku stavio pod globalnu upravu svjetskih vladara iz sjene, međunarodnih bankara ili globalista. Vladajući bivši komunisti i njihova djeca su Hrvatsku gurnuli u ralje globalizacije koja melje sve nacionalno i vjersko pred sobom. Ostatci ostataka hrvatskog stanovništva stoje pred progonom u vlastitoj zemlji koji je na neki način i počeo s coronavirus-diktaturom. Svejedno, globalizacija ne prolazi bez otpora, u Njemačkoj su se Nijemci probudili, i 1. i 29. kolovoza 2020. je preko 2 milijuna Nijemaca izašlo na ulice Berlina u prosvjed protiv diktature globalista koji se koriste lažnom pandemijom za izazivanje straha i panike. Sin u političkoj uroti ubijenog pokojnog senatora i borca za ljudska prava Roberta Francisa Kennedya, i nećak u zavjeri ubijenog predsjednika Amerike, John F. Kennedya, Robert F. Kennedy Jr. je u svom govoru pred stotine tisuća Nijemaca u Berlinu na aveniji Unter den Linden i 17. lipnja naglasio, (avenija nazvana tako u spomen na ustanak Nijemaca protiv staljinizma u Istočnom Berlinu, 17. lipnja 1953., prvi antikomunistički ustanak u Europi nakon podjele Europe u Drugom svjetskom ratu od strane Saveznika, u Jalti, 1945.), da je Berlin postao središnja svjetska točka otpora globalistima.

#HrvatskaIznadSvega #BogiHrvati #Hrvatska #Croatia #HrvatskaDržava #StateOfCroatia

GLOBALIZACIJA PROSTIRE CRVENI TEPIH ANTIKRISTU

Charles Baudelaire reče, da je najveće lukavstvo đavla u tome, da nas uvjeri kako ne postoji. Najbolji liričar 19. st., Charles Baudelaire, mislio je pri tome na od Boga stvoreno duhovno biće Lucifera, vođu palih anđela u pobuni protiv Boga. Prisjetimo se razloga pobune, trećina anđela se pobunila na Nebu u Kraljevstvu Božjem protiv Boga iz ljubomore prema tjelesnom stvorenju Čovjeku, (Adam), kojeg Bog stvori na svoje naličje. To što neki u knjizi Postanka ‘otkrivaju’ da Bog prilikom stvaranja prvog Čovjeka o sebi govori u množini, pa to onda tumače da se radi o „bogovima“, na krivom su putu, jer radi se o Ocu, Sinu i Duhu Svetom, dakle, o trojednom Bogu. U svakom slučaju je Charles Baudelaire bio u pravu kada reče da nas đavao nastoji prevariti, na što nas upozorava Isus Krist u svojoj Riječi, to jest u Bibliji. Na to je upozorio i konstruktor prve balističke rakete u povijesti, rakete „Aggregat 4“ ili pod vojnim nazivom „V2“ („Vergeltungswaffe“, ili „oružje odmazde“), njemački ingenieur Wernher von Braun, koji će postati i izumiteljem američke rakete „Saturn V“, radeći nakon Drugog svjetskog rata za američku svemirsku agenciju NASA, tako da je bio upućen i u vojne i državne tajne pa i u neke tajne koje je vladajuća samozvana „elita“ globalista (đavoljih bankara) držala tajnama. Wernher von Braun je upozorio čovječanstvo, da će posljednja obmana ili posljednji trik s kojim će „elita“ pokušati prevariti svijet biti priča o tako zvanim Izvanzemaljcima.

Globalizacija svijeta služi ne samo bogaćenju samoprozvane tako zvane svjetske „elite“, (vlasnika banaka, koncerna i medija, međunarodni đavolji bankari, međunarodni zato što djeluju na internacionalnoj razini), koja u svojim rukama drži preko 95 posto svjetskog materijalnog bogatstva i kapitala, i koja vlada iz sjene putem korumpiranih političara i državnika koji su svoje duše prodali vragu, i to na osnovi monopola na novac koji drži, i njegovu distribuciju, te putem kamata na taj novac čija se vrijednost temelji na ničemu, dakle, kule u zraku, i uz pomoć medija za dezinformiranje javnosti, koji, dakle, lažu ili vode propagandu protiv javnosti to jest stanovnika, „građana“, naroda. Predstavnik zla, Vladimir Iljič ‘Lenjin’ reče o propagandi sljedeće: „Često ponavljana laž postaje stvarnost.“ Bivši direktor središnje Američke tajne službe C.I.A., William Casey, reče: „Znamo, da je naš program za dezinformiranje javnosti cjelovit kada je sve, u što američki narod vjeruje, krivo.“ Mediji su u stanju od nevinog čovjeka stvoriti lopova, lažljivca i ubojicu, to jest takvim ga prikazati, a od lažljivca, podmićenog ili korumpiranog čovjeka i lopova i ubojice stvoriti navodno poštenog čovjeka. Cilj globalista jest uspostava „Novog svjetskog poredka“ koji je novi sekularni poredak bez Boga, dakle, bez istine i ljubavi. U svom novom poredku bez istine i ljubavi globalisti uspostavljaju svoju tako zvanu Jednu svjetsku vladu (ona funkcionira najkasnije odmah nakon terrorističkih napada na grad New York i Washington D.C. od „11. rujna“), zatim, „jednu svjetsku valutu“ (digitalnu, papirnati novac ukidaju), i „jednu svjetsku religiju“, kao i s jednim svjetskim vođom na čelu tog novog sekularnog poredka, a to je ANTIKRIST, ili utjelovljeni zloduh Lucifera ili Sotone, dakle, djelitelj ljudi, tužitelj, lažac, i ubojica. Kako globalisti misle postići stanje u kojemu većina stanovnika svijeta,  denacionalizirani tako zvani „građani“ medijima ispranih mozgova, slabi ili nikakvi vjernici prihvaćaju vlast jednog vođe na svijetu, odnosno „Novi svjetski poredak“ antikrista?

U nastavku ćemo otkriti odgovor na to pitanje, s tim da treba još jednom upozoriti kako Isus Krist upozorava na to, da se vjernici ne bi trebali dati prevariti od strane Zloga i njegovih đavoljih bankara i zvjerskih medija:  

„Ako vam tko tada rekne: ‘Slušaj! Mesija je ovdje’, ili ‘ondje’,  – ne vjerujte, jer će se pojaviti lažne mesije i lažni proroci te će činiti tolike čudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguće i same izabranike.“ „Jer će dolazak Sina Čovječjeg biti sličan munji što sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada.“(Mt 24, 23-24, 27)

Ovdje imamo, dakle, apsolutno upozorenje Isusa Krista o lažnim mesijama i lažnim prorocima, što znači da se moramo paziti da ne padnemo na štos lažljivaca, prevaranata i zavodnika, obmanitelja, jednom rječju rečeno!

Kako globalisti zavode ljude? Zavode ih tako zvanom visokom tehnologijom, čije su znanje dobili od palih anđela i ukrali od znanstvenika poput Nikole Tesle kome je tajna služba u Americi otela (konfiscirala) njegov patent o novim vrstama letjelica, tako zvanim letećim tanjurima, (‘UFO’), o kojima je novina ‘The Sun’ iz grada New Yorka 1.911. izvještavala pod naslovom „Tesla Promises Big Things“, citirajući velikog izumitelja iz Hrvatske:

„Primjena ovog principa [elektromagnetske sile ili anti-gravitacije] će svietu darovati leteći stroj koji ničemu ne sliči što je ikada bilo predloženo. Ne će imati krila, propeler ili naprave bilo koje vrste, koje su do sada primjenjivane. Biti će mali i kompaktni, jako brzi, i prije svega u cijelosti sigurni, čak i pri jakom nevremenu. Oni [leteći strojevi] mogu biti izgrađeni u bilo kojoj veličini i nositi željeni teret.“ (Nikola Tesla, 1.911.)

Globalisti imaju projekt „BLUE BEAM“ za uspostavu „Novog svjetskog poredka“ hologramskom tehnologijom koja je trodimenzionalna tehnologija ili 3D-tehnologija. Plan je u isto vrijeme na Zemlji projicirati hologram različitih vjerskih figura i osnivača religija poput Isusa Krista, Buddhe ili Muhameda na nebu, te uz pomoć valova niske frekvencije simulirati razgovor Boga s ljudima, na njihovom jeziku, koji se projicira u čovjekovom mozgu, a sve vođeno računalima iz jednog središta i putem dronova, zrakoplova i GPS-satelitskih veza. Bilo je već proba projekcije Isusa Krista u pustinji, kao i drugih različitih hologramskih slika na nebu. Toj tehnologiji služe kemotragovi kao vodilice, zato su se razpršivali na nebu, a uz to ujedno štete čovjekovom zdravlju i biljnom i životinjskom svijetu, dakle, savršeno za globaliste kojima život drugih ništa ne znači, kao ni njihovom gospodaru Sotoni koji mrzi čovjeka na kojeg je kao Božju kreaciju ljubomoran jer mu je Bog dao vlast nad svijetom kojeg stvori, da njime upravlja. Lažju će „stara zmija“ u Edenskom vrtu uzeti ključ za upravljanje svijeta iz ruku Adama i Eve koje prevari, da jedu sa zabranjenog stabla, i otme im vlast nad Zemljom koju im Bog povjeri. Tek na kraju Posljednih vremena Isus Krist vraća vlast na Zemlji natrag iz ruku palog anđela u svoje ruke. Kako su ljudi u pravilu, nažalost, i inače praznovjerni, pa čak i kad su vjernici, tako globalisti projekcijama slika na nebu „koje govore“ mogu prevariti naivne, da im se poklone, i prihvate vlast jednog svjetskog vođe. Oni koji odbiju jednog svjetskog vođu dolaze pod progon i nastoji ih se ubiti. To su protivnici globalizacije koje se putem medija kleveće, a putem sekularnih vlasti proganja i ubija. Dio ove prevare jest i priča o „Izvanzemaljcima“, na koje se kroz raznorazne hollywoodske igrane filmove ljude baždari, i najavljuje događaje koji se trebaju dogoditi; tako je najgledaniji genre (žanr) na svietu tako zvani znanstveno-fantastični film (SF-filmovi) poput ‘Alien’ u nastavcima, ‘The Independence Day’, ‘Elisium’, ‘Predator’, ‘E.T.’, ‘Rat svjetova’ i ‘Rat zvijezda’ dok je kultni SF-film „2001: Odiseja u svemiru’, čiji je redatelj Stanley Kubrick, a podloga za scenarij je roman Sir Arthura Charlesa Clarka, slobodnog zidara. Stanley Kubrick je u studiju snimnio i let posade Apollo 11 do Mjeseca i njezino slijetanje na Mjesecu, (što je priznao), o čemu je kao dječak sanjao i Wernher von Braun koji je mogao biti inspiriran identičnim filmom (i isto takvom pričom) iz 1.902. godine u kojemu slobodni zidari sa svojim kapuljačama ulaze u svemirski brod koji je identičan svemirskom brodu Apollo 11, i slijeću na Mjesec s kojeg gledaju Zemlju, dok će posada Apolla 11 snimiti navodno fotografiju Zemlje s Mjeseca koja predstavlja jedinu fotografiju Zemlje iz svemira u povijesti, dok nam je „svemirska“ agencija NASA pod nos servirala stotine i stotine fotografija planeta, zvijezda i zvjezdanih sustava, ali samo jednu fotografiju Zemlje, snimljena navodno s Mjeseca. Čudno, ili? Sumnjivo? Ne vjeruj sve što misliš! Biblija ne spominje svemir već nebeski svod. Čudno je, da su fotografije s Mjeseca i eksponati ekspedicije na Mjesec izloženi u hramu slobodnih zidara Vrhovnog vijeća 33. stupnja Škotskog obreda u Washingtonu D.C. Zar je slučajnost, da je voditelj “svemirskog” programa ‘Apollo’, u agenciji NASA, program nazvan dakle, po jednom božanstvu, C. Fred Kleinknecht, bio slobodni zidar, i da je postao „Sovereign Grand Commander“ 33. stupnja ili „Suvereni veliki zapovjednik“ škotskog obreda slobodnog zidarstva „Južne jurisdikcije“ za Sjedinjene Američke Države. Astronauti Neil Armstrong, Allan Sheppard, William Pogue, Vance Brant i Anthony England imali su svi istog oca koji je bio slobodni zidar, i zastupao heliocentrični sustav kao i Kopernik. Astronaut James Irwin, koji je lagao, da je bio na Mjesecu, bio je slobodni zidar 33. stupnja, i pripadnik Tejon-lože u Coloradu Springsu, a član posade Apollo 11, astronaut odnosno pilot i glumac Edwin „Buzz“ Aldrin bio je također slobodni zidar 33. stupnja iz lože ‘Montclair’ broj 144 u New Jerseyu. Kad se pobliže promatra slobodnozidarstvo astronauta koji su navodno bili na Mjesecu, i voditelja tako zvanog svemirskog programa koji je bio slobodni zidar, onda obmana s pričom o „Izvanzemaljcima“ ne izgleda nevjerojatna, i mogla bi biti dio scenarija za Posljednja vremena. Na to je upozorio Wernher von Braun.

Njemački ingennieur, konstruktor prve balističke rakete u povijesti, rakete V2, i nakon Drugog svjetskog rata rakete Saturn V za američku “svemirsku” agenciju NASA, Wernher von Braun, i Predsjednik John F. Kennedy
Hram i sjedište slobodnozidarskog Škotskog reda 33. stupnja u Washingtonu D.C.
Izloženi eksponati u sjedištu slobodno-zidarskog Škotskog reda 33. stupnja u hramu u Washingtonu D.C.
Originalna fotografija američke “svemirske” agencije NASA navodno snimljena na Mjesecu, sa slobodnozidarskom zastavom

Wernher von Braun je posljednje godine svog života u Americi proveo na dužnosti potpredsjednika tvrtke ‘Fairchild Industries’ za „svemirsko putovanje“ i elektroniku, a njegova suradnica je bila inženjerka i managerica Carol Rosin, stručnjak za raketnu obranu, koja je prenijela von Braunovo svjedočanstvo o tome, da globalisti namjeravaju izvesti prevaru s pričom o Izvanzemaljcima:

„I misli na to, Carol, što ti kažem, posljednja karta [na kraju igre] je ona s Izvanzemaljcima. Morati ćemo proizvoditi svemirska oružja protiv Izvanzemaljaca, i sve je ništa nego jedna laž.“

Nije slučajno pokojni Wernher von Braun na svojoj nadgrobnoj ploči u Americi dao staviti naznaku biblijskog psalma 19,1 koji glasi:

„Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.“

Wernher von Braun očito nije više vjerovao u postojanje svemira, i ostavio je poruku potomstvu čovječanstva, da je sve jedna laž. Znao je o čemu govori, jer je bio ili postao vjernik, i družio se s globalistima, s „elitom“, tako da je saznao njihove neke tajne.

Arthur C. Clark reče: „Svaka dalekosežno razvijena tehnologija ne razlikuje se od magije.“

Plan globalista je visokom tehnologijom simulirati invaziju tako zvanih Izvanzemaljaca, i onda u nuždi se pred čovječanstvom pojaviti kao „spasitelj“ od zlih bića koji žele porobiti i iztrijebiti čovjeka, a zapravo je to cilj globalista. Radi se o planu, reakciji i rješenju.

Tko su „Izvanzemaljci“, ili „drevni astronauti“ koji se putem medija nude gledateljstvu i slušateljstvu svijeta? Nema sumnje da se ljude baždari na događaje koji se trebaju dogoditi po planu globalista, o predvidljivom programiranju uma („Predective programming“). Svrha programa je čovjeku najaviti, što će se dogoditi, a to je „magija“ jer tko od ljudi može gledati u budućnost, pa nitko osim šarlatana! Zato SF-filmovi, zato SF-romani, zato pseudo-znanstvene priče na kabelskim televizijama, i pseudo-znanstvena djela poput popularnog djela Zecharia Sitchtina o „drevnim austronautima“, (knjiga “Dvanaesti planet”), koji da su posjećivali Zemlju u području Mezopotamije odnosno starog Sumera, i na čovjeka prenosili svoju tehnologiju, čak i samog čovjeka prvotno od majmunolikog bića pretvorili bio-inženjeringom u čovjeka. Na „ovim prostorima“ (Balkana) takovu fantastičnu priču širi, npr., sociolog dr. Semir Osmanagić s „bosanskim piramidama“; on, doduše, upozoravao na globaliste, ali istodobno prenosi neke njihove agende poput priče, da su Izvanzemaljaci navodno donijeli život na Zemlju, i sl. Dr. Steven Greer je u Americi pak upozoravao da vlada krije izvanzemaljske letjelice i vijesti i dokaze o njima, ali je imao odlične kontakte s Kongresnicima i nastupao pred milijunskim gledateljstvom u ‘National Press Club’ u Washingtonu D.C., što običan smrtnik sigurno ne bi mogao privući tako veliku pažnju medija, a da na neki način nije „njihov“ ili da ne zastupa agendu „elite“, a to je „New Age“-ideologija globalista.

Kako reče profesor Tomislav Terzin (1.971.) iz Sombora, (genetičar i vjernik), pirov pobjednik predsjedničkih izbora, Joe Biden, i Kongres, dali su donijeti zakon o pomoći Američkom gospodarstvu odnosno o financiranju posljedica štete za gospodarstvo, koja je nastala proglašenom pandemijom corona-virusa, i zatvaranjem ekonomije („Lock Down“), koji sadržava i odredbu o obvezi Pentagona, da do ljeta 2.021. objavi sve tajne o tzv. Izvanzemaljcima i „nepoznatim letećim objektima“ („UFO“), koje, i inače, zanimaju svjetsku javnost s obzirom na tajnovitost raznoraznih mnogobrojnih snimaka nepoznatih letećih objekata na nebu iznad mnogih zemalja svijeta nakon Drugog svjetskog rata, fenomeni koji su se razvili od 1.947. godine s pojavom i padom navodnog izvanzemaljskog letećeg tanjura kod gradića Roswell u saveznoj državi Novi Mexico, i tajnim i podzemnim objektima Američke vlade, (ili bolje rečeno „elite“), u području „Area 51“ u pustinji savezne države Nevade, a što je sve skupa od strane vlasti stavljeno pod cenzuru, tako da je javnost bila još više zaintrigirana, i zanimanje po tom pitanju joj je sve više i više raslo. Tisak je od tada kontinuirano izvještavao diljem svijeta o „nepoznatim letećim objektima“ velike brzine, brzine veće od bilo kojeg mlaznog zrakoplova na nadzvučni pogon. Mogu reći da sam i ja kao vjernik bio znao biti pomalo zbunjen u životu nekim djelima poput autora Zecharia Sitchina ili Ericha von Dänikena, o „drevnim izvanzemaljcima“, jedna tema koja je s pojavom kabelske televizije bila podosta eksploatirana, kao, npr., na kanalu ‘National Geographic’, iako u određenim obrocima, i gledateljstvo i recipijente takvog programa i knjiga s takvim sadržajem se baždarilo na „Izvanzemaljce“, a Hollywoodski igrani filmovi od redatelja Stevena Spielberga, „E.T.“, ili igrani film „Rat svjetova“, s popularnim glumcem Tomom Cruisom, o invaziji zločestih „Izvanzemaljaca“ na Zemlju, te mnogobrojni drugi popularni filmovi znanstvene fantastike („Science Ficiton“) tipa „Svemirski brod Enterprise“, „Galactica“, „Rat zvijezda“ i dr. jesu pomoćna poluga globalista u pripremanju svjetskog stanovništva s vijestima o izmišljenim „Izvanzemaljcima“, i „izvanzemaljskoj tehnologiji“, što ljude treba očarati. Zar nisu vjernici u Americi pokazali praznovjerje ili slabu vjeru kada su uoči Drugog svjetskog rata pali na štos radio-drame Orsona Wellsa o navodnoj invaziji „Izvanzemaljaca“ s letećim tanjurima iznad glavnoga grada Washingtona? Da su se čvrsto držali Biblije, znali bi, da je to bila radio-drama, a ne vijest na krugovalu. Sažetak svih tih priča o tome da su, npr., stari Egipćani, Sumeri i stare Maje dobivali tehnologiju za razvoj od Izvanzemaljaca, od „drevnih astronauta“ iz drugih svjetova, jest u negiranju istinitosti Biblije, i prevari nad ljudima i narodima, da lažnog mesiju Lucifera prihvate za mesiju koji se ljudima kao Sin Božji već ukazao prije dvije tisuće godina u Galileji i Judeji, ali ga farizeji nisu prepoznali niti prihvatili, lažući da vjeruju u Boga. Slobodni zidari pisali su i popularne knjige u kojima se negira božanstvenost Isusa Krista, da je postojao, ali da je bio običan čovjek s moralnim načelima, (kao Budha), i da je bio i oženjen i iza sebe ostavio potomstvo, itd. Sve su to laži koje čovjeka trebaju skrenuti s Božjeg puta, s istine, i odvojiti ga od ljubavi, i spriječiti mu život vječni, tako da ga se navede na počinjenje grijeha, a jedan od grijeha jest idolpoklonstvo, obožavanje nekih ljudi ili pojava i lažnih ili izmišljenih bogova, što je izravno kršenje jedne od deset Božjih zapovjedi. Ono što su stari Egipćani, stari Grci i stari Rimljani zvali „bogovima“, i što slobodni zidari ili masoni zovu „Izvanzemaljcima“ i „drevnim astronautima“, zapravo su pali anđeli na čelu s Luciferom koji u mržnji prema Bogu, proizašla iz ljubomore zbog čovjeka kojeg Bog stvori, i kojem se trećina njih na čelu s najsjajnijim stvorenim duhovnim bićem, palim anđelom Luciferom, nije htjela pokloniti i čuvati ga, koji demonski razaraju čovjekovu dušu grijesima i uništavaju mu tako priliku za život vječni ako čovjek ostaje nepokajan, ili ako ne vjeruje ili prestane vjerovati, i počne vjerovati u, npr., „Izvanzemaljce“, onda će povjerovati i u lažnog mesiju kad se utjelovi, jer đavo imitira Boga, pošto želi biti jednak Bogu, kao kad bi dijete htjelo biti jednako roditelju, a što je nemoguće, i nepotrebno. Mnogi će pasti na svjetsku obmanu o „Izvanzemaljcima“, kao u konačnici i na pojavu antikrista koji će biti utjelovljeni đavo Lucifer. Zato je važno čitati Bibliju, tako i knjigu Otkrivenja, jer Isus Krist kaže, kad bude ponovo došao na Zemlju nakon završetka Posljednjih vremena, na Sudnji dan, da će to biti veličanstveni dolazak s anđelima na oblacima, ali neće fizički sići na Zemlju, za koji nitko osim Boga-Otca ne zna kada će taj dan i trenutak biti, dok će lažni mesija, dakle, antikrist sjesti drsko u obnovljeni Božji 3. hram u Jeruzalemu, i predstavljati će se mirotvorcem, da bi onda iznenada preko noći nakon tri i pol godine lažnog mira zaveo krvavu tiraniju u trajanju od 1.250 dana nad narodima i ljudima koji će se dati prevariti, a koje će u posljednji trenutak upozoriti dva Božja proroka, među njima sveti Ilija, (zaštitnik Bosne), koji nije umro već je uznesen na Nebo, koje će nevjerna svjetina, međutim, ubiti i njihova tijela će tri dana ležati na otvorenom, da bi treći dan, na zgražanje farizejske svjetine i cijelog svijeta, oba proroka ustala od mrtvih i bila uznijeta na Nebo. Posljednja vremena su počela kad je knjiga Otkrivenja objavljena, i traju do danas, a kada će završiti i početi Božji poredak na Zemlji, koji će vlast oduzeti palom anđelu s demonskom snagom, Luciferu, koji ju je kroz istočni grieh Adama i Eve na prevaru lukavstvom i lažju oteo, obećavši Božjim stvorenjima u Edenskom vrtu, da će razpoznati dobro i zlo, i postati kao Bog ako jedu plod sa zabranjenog stabla, piše u Svetom pismu: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ (Mk 13, 22) Uglavnom, „drevni astronauti“ su zapravo duhovna zla bića – pali anđeli koji obmanjuju čovjeka kojeg mrze kao i njegovog tvorca Boga-Oca, Sina i Duha Svetog. Kako bi globalisti kao đavolje sluge mogli dovesti čovječanstvo u pat-poziciju, da padnu na obmanu lažnog mesije, tako su uveli tzv. transhumanizam, program o dehumanizaciji čovjeka kroz feminizam i rodnu ideologiju, dakle, kroz dijeljenje društva na načelu podjele i vladanja, „divide et impera“, razbijanje osnovne ćelije društva i naroda, obitelji. Ne zaboravimo što đavolje ime na starogrčkom jeziku, među inim, znači – diabolus ili „onaj koji dijeli“! Isus Krist zove antikrista đavla ili sotonu Lucifera „ocem laži“ i „čovjekoubojicom od samoga početka“. Zato je važno da do Sudnjeg dana budemo budni, to jest da ne padnemo na štos demonskih palih anđela i njihovih pomoćnih snaga globalista, nepokajanih grešnika, koji izvode raznorazna „čudesa“, da bi impresionirali, a zapravo zaveli čovjeka! U impresioniranju i zavođenju čovjeka se globalisti služe (visokom) tehnologijom koju su moguće razvili pali anđeli ili „drevni astronauti“ zvani „Izvanzemaljci“ koji to nisu već su na Zemlji, i prave nered i kaos. Pustinje na Zemlji su, npr., njihovo zlodjelo, jer mrze Boga koji stvori nebo i zemlju, prekrasnu, raznolike prirode u kojoj cvjeta život, samo pustinje su prostor u kojem u pravilu nema života. Tko živi u Sahari? Samo rijetki, ljudi bježe od pustinje u plodna područja na Zemlji. Visoka tehnologija se naglo razvija početkom 20. stoljeća, i posebno nakon Drugog svjetskog rata, tako imamo mobilne bežične telefone, ručna računala, i ‘Micro-Chip’ za brzo procesuiranje radnja, i predočenje tekstova, (trodimenzionalnih) slika i holograma, pa međumrežje, i to svjetski ‘Internet’ i svakakva druga „čudesa“, koja kad se zlouporabljuju, porobljavaju čovjekov um i samog čovjeka i fizički, npr., implementirani mikročip pod ljudskom kožom, na glavi ili desnici ruke, što možemo opet o tome čitati u knjizi Otkrivenja. Zar tzv. 5-G-tehnologija ne služi prepoznavanju čovjekovog lica, dakle, masovnom nadzoru, dakle, porobljavanju čovjeka? Zar se visokom tehnologijom, npr., u komunističkoj Kini 2.021. godine ne dijele bodovi za tzv. dobro i loše  ponašanje čovjeka u društvu? Takav sustav sveopćeg nadzora i nagrađivanja i kažnjavanja uvodi se i na liberalnom Zapadu, u Sjevernoj Ameriki i zemljama- članicama Europske unije, danas, 2.021. još utopija i „teorija zavjere“, sutra  već gorka stvarnost. Čak i kad imamo primjer kao u totalitarnoj komunističkoj Kini, ne vjerujemo da je takav sustav kod nas moguć gdje vladaju slobode, pravna država, ljudska prava i slično. Kroz lihvarsku kamatu na novac, nad kojim su si prevarom i silom stvorili monopol, globalisti su narode svijeta privezali kao konja za ‘Saloon’, a kroz širenje straha putem ratova, virusa i politike o klimi i s tim povezanom lažju o štetnosti CO2, paralizirali su narode, i tako pripremili svoj „Novi svjetski poredak“ („NWO“) i „Jednu svjetsku vladu“ u njemu kao pripremna faza dolazka lažnog mesije, antikrista, i njegovog glasnogovornika, to jest lažnog proroka, koji će narode odvesti na Armageddon ili iztrebljenje kroz rat, moguće kroz 3. svjetski rat, ali nije bitno je li 3. ili neki drugi, u svakom slučaju iztrebljenje kroz svjetski rat. Tek s povratkom Isusa Krista na oblacima, počinje Prvi svjetski mir koji će trajati tisuću godina.

Izvor: Djelo/knjiga autora Gorana Jurišića, “PREŠUĆENO ZLO U POVIJESTI”

Prof. Goran Jurišić, povjesničar, u Zagrebu, 23. travnja 2.021.

Naslovnica knjige Copyright Goran Jurišić 2.021.

USKRS 2.021. NADA ZA BOŽJE ČOVJEČANSTVO I USKRSLU HRVATSKU


USKRSNUĆE ISUSA KRISTA JEST USRKSNUĆE SVAKOG ČOVJEKA KOJI U NJEGA VJERUJE USKRS JEST SPASENJE SVAKOG NARODA (DJECE BOŽJE) KOJI JE UZ BOGA STVORITELJA

Uoči Cvjetnice 2.021 godine Gospodnje, koja je navještenje uskrsnuća Gospodina našeg Isusa Krista koji uskrsnu od mrtvih i pobijedi smrt, jedan komentar na aktualno-političku situaciju u zemlji i svijetu. Bog-Stvoritelj poslao je i žrtvovao svog Sina zbog naših grijeha i našeg spasenja. Slava Ocu, Sinu i Duhu Svetom, kako bijaše na početku tako sada i na vijeke vjekova, Amen!

Hrvatski narode u Domovini i hrvatskom iseljeništvu u svijetu, svaka obljetnica Uskrsa je posebna, slavna, lijepa, jer nas podsjeća na uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih prije više od dvije tisuće godina, i Njegovo uzašašće na nebo u Kraljevstvo Božje, otkada teku i Posljednja vremena do ponovnog dolaska Isusa Krista na Zemlju, tada ne više kao jagnje nego kao lav, na Sudnji dan kada će uskrsnuti mrtve ljude zapisane u Knjizi života, kada će suditi i živima i mrtvima.  („A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“, Mk 13, 22) Kada su učenici (apostoli) pitali Isusa Krista, kako je to kad čovjek umre pa do uskrsnuća, učitelj im odgovori, da je to kao jedan trenutak manji od jedne ljudske sekunde, i da je to kao kad čovjek spava, ali ne sanja, iako po čovjekovom shvaćanju trenutak manje od jedne sekunde može trajati i godinama, desetljećima, stoljećima ili tisućljećima, ali za Boga vrijeme ne igra ulogu, vrijeme je za Boga vječna sadašnjost. Stoga uvijek vrijedi moliti za predke, bez obzira kada su umrli, jer nikada nije kasno za spas njihovih duša. (Vjera je život duše – sv. Toma Akvinski).

Uskrsnuće raspetog Isusa Krista je jedinstveni događaj u povijesti čovječanstva. Isus Krist je na križu oprostio svojim ubojicama, farizejima, jer nisu znali što rade. Isus Krist je pobijedio smrt, pobijedio je mržnju, licemjerje, ljubomoru, Onaj koji je bezgrešan pobijedio je grešnike koji se ne kaju, i dao je nadu grešnicima koji se kaju i opraštaju, za ozdravljenje njihovih duša, a ne samo tijela. Čovjek najviše vrijeđa Isusa Krista kada živi u grijehu, a posebno Isus Krist pati kada njegovi svećenici, biskupi, kardinali i pape žive u grijehu, jer oni su produljena ruka Crkve za spas duša, i kada oni zakažu, vjernike vode u propast. Đavo se uvukao u Crkvu i sjeo u njeno naručje, poručio je sv. padre Pio početkom 60tih godina 20. st., i čini se, nažalost, da ju danas i vodi. Stoga se trebamo moliti za naše crkvene pastire da izdrže svako iskušenje, da se ne daju potkupiti, zavesti i ucijeniti, a posebno se trebamo moliti za zavedene, ucijenjene i potkupljene, da se vrate s puta izdaje, koji vodi po širokoj cesti u propast, na usku stazu koja vodi kroz ušicu igle u kraljevstvo Božje, i da što više našeg naroda doživi život vječni. Do tada se molimo i za našu Domovinu Hrvatsku, za njen uskrs kao slobodne i neovisne države, jer je danas zarobljena u Europskoj uniji, u grijesima nepokajanih grešnika koji je predvode (bivši komunisti, sinovi komunista i udbaša, kurvini sinovi nečastivog, to jest titoisti).

Sv. padre Pio
Bleiburg i križni put 1945.
Vukovar 18. 11. 1991.: Odvođenje zarobljenih Hrvata od strane tzv. JNA u srbsko robstvo u sabirne logore u Srbiji

Iako je hrvatski narod dao 1991. godine do kraja rata veliku žrtvu i danak u krvi za slobodu i neovisnost, za slobodno ispovjedanje vjere i iskazivanje nacionalnih domoljubnih osjećaja i život u odgovornoj slobodi, simboliziran hrvatskom „šahovnicom“ s prvim bijelim ili crvenim poljem, danas nema niti svoje nacionalne simbole, niti slobode, zabranjena su njegova gesla, iseljava ga se kroz neimaštinu i veliku nezaposlenost, silom se mijenja njegov način života, živi porobljen, opljačkan i ponižen u vlastitoj domovini Hrvatskoj koju su izdajnici iz redova nelustrirane 5. kolone jugoslavenskih licemjera uništili iznutra, ljubomorni na uspješno i ponosno hrvatstvo, na nepobijeđenu Hrvatsku, na hrabre hrvatske ratnike, na dragovoljce bez premca, na neustrašive bojovnike, i njihove majke, na hrvatske muževe, supruge, kćeri i sinove.

Globalizacija naroda u zemljama-članicama Europske unije

Što bi generacije Hrvata iz kasnog srednjeg vijeka i novog doba dale za taj trenutak uskrsnuća samostalne i neovisne hrvatske države, koju je čast imala doživjeti Desetotravanjska generacija Hrvata 1941. godine, prvi puta nakon 840 godina, i što bi Hrvati današnjice dali, da žive u takvoj dostojnoj državi u kojoj nije bilo kamatarenja niti ovrha, zastrašujuće političke korupcije koja proždire hrvatsko društvo današnjice, niti pobačaja koji danas ubija vlastito potomstvo, što ne postoji u životinjskom svijetu. Podsjetimo se, boljševci su prvi na svijetu uveli zakon o tzv. pravu žena na pobačaj, u Oktobarskoj revoluciji u Savezu Socijalističkih Sovjetskih Republika, i zatim u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj kao administrativnoj sovjetskoj republici u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Time je početkom tzv. modernog 20. stoljeća obnovljen kult poganskih naroda i đavoljih sinova o žrtvovanju ljudi na oltaru Baala, to je taj tako zvani „New Age“ koji nije novo doba nego doba okultizma starog Babilona. Boljševike i njihov socijalizam, koji potječe iz revolucije masona u Francuskoj iz 1.789. godine, financirali su đavolji međunarodni bankari lažnih Židova iz City of London i s Wallstreeta u gradu New Yorku (Manhattan), opisani u knjizi Oktirvenja kao „sotonina sinagoga“, te su i Lenjinovi boljševici kao slijednici Karla Marxa bili takvi koji su ubili preko 100 milijuna ljudi za vrijeme diktature komunističke partije širom svijeta, a danas u eri globlizacije svijeta žele ponoviti masovna ubojstva uvećana za nekoliko puta, žele uništiti kršćanske narode i nacionalne države koje su zarobili preko svog zvjerskog sustava središnjih banaka neovisnih od naroda od kojeg su ukrali domaću valutu s kojom ga kamatare i nabijaju mu državni dug na njegovu grbaču koju kao rob otplaćuje kroz raznorazne poreze, namete i prireze, i to sve ima i te kako veze s nečastivim, to su đavolja posla! Što bi generacije Hrvata današnjice dale, da mogu živjeti slobodno kao Hrvati u Drugom svjetskom ratu, čak i u uvjetima strašnog svjetskog rata i velike pogibelji u vlastitoj domovini Hrvatskoj zbog terorističkih napada (velikosrpskih) četnika i (jugoslavenskih) partizana, samo da ih kao čopor vukova mediji ne napadaju u njihovoj vlastitoj domovini, i da ih vladajući političari u Banskim dvorima i Hrvatskom saboru ne kleveću kroz širenje Jasenovačkog mita, da su „genocidan narod“?

Kroz Plandemiju s virusom, sekta svjetske masonerije koja upravlja s Europskom unijom i NATO-savezom pokrenula je tiraniju nad narodima Europske unije i nad Američkim narodom u Sjedinjenim Američkim Državama, uvode se tzv. COVID-putovnice, i PCR-testovi na COVID-19 za ulazak u trgovine s prehrambenim namirnicama. To je predvorje pakla, to jest predvorje čipiranja ljudi ljudskim znakom „Zvijeri“, opisano u Otkrivenju. Sluge Sotone grabe za svjetskom moći i vlasti preko samoprozvane tzv. Jedne Svjetske vlade u tzv. Novom svjetskom poredku („NWO“) nepokajanih grešnika, duhovnih potomaka kurvinih sinova bratoubojice Kajina. Taj poredak Zloga uništio je kršćanski Zapad i pretvorio ga u Zvijer ništa manje opasna od zvjerske komunističke Kine s njenim arsenalom atomskih bomba i kemijsko-biološkim oružjem, na koncu, virus potječe iz međunarodnog vojnog laboratorija iz tog dijela svijeta.

Trg Republike Hrvatske u Zagrebu ispred HNK, jesen 2.020. prosvjed hrvatske mladeži koja koristi pamet koju joj je Bog dao

Agitacijska propaganda medija u svakoj zemlji, tako i u Hrvatskoj, straši stanovništvo svakodnevno s virusom i njegovim navodnim posljedicama, dok je virus gripe čudesno ispario, iako svaka gripa sadrži 5% do 15% coronavirusa. Oni nas zapravo plaše s virusom gripe koji postoji od Prvog svjetskog rata, kojeg su genetički modificirali, dakle, malo ga obradili i dodali mu kojekakve dodatke, da ruši zdravlje ljudi slabijeg imunuloškog sustava, tako posebno u starijih ljudi i pacijenata s onkološkim bolestima, što je veliki kukavičluk globalista, a onima zdravog imunološkog sustava da isti dovedu do urušavanja i unište zdravlje kroz cijepljenja i cjepiva čiji sadržaj mi, Djeca Božja, ne znamo, (jer sadržaj cjepiva od nas kriju kao zmija noge), koju u biblijskoj alegoriji Zmija (Sotona) nastoji ugristi za petu, a mi, „žena“ (Isusova mladenka), njoj nastojimo satrti glavu, što znači da se trebamo boriti protiv diktatora i tirana proglašene koronavirus-krize.

Globalisti su svoju tiraniju nad narodima Europe i Amerike počeli provoditi s ucjenama glede virusa, a obveza nošenja maske na licu predstavlja ritual globalista, pošto iste uopće ne štite od virusa, i to je istina. Ako je što krivo rečeno, neka nam Bog oprosti! PCR-testovi na COVID-19 (bris nosa) jest takva jedna velika ucjena, jer čovjek je zdrav i kada je nosioc virusa, bez simptoma bolesti, i takav zdrav čovjek ne bi iz zdravstvenih razloga smio nositi masku, jer manjak kisika u organizmu razvija stanice raka! Zdravog čovjeka s razvijenim imunološkim sustavom neće savladati nikakav virus, tako da se ne treba cijepiti, a kamoli bojati, imati strah.

Cjepivo farmaceutskih kompanija, bez da znamo njegov sadržaj, je isto kao genetski modificirana hrana, (GMO), koja razara čovjekovu DNK, izaziva lančanu reakciju čije posljedice su nesagledive po zdravlje ljudi i zdravlje potomstva. Oprez! Onaj koji najviše promovira cjepiva, tzv. doktor cjepiva, globalist Bill Gates, koji je postao bogat prodajući računarski program ‘Windows’, i koji nije liječnik ni epidemiolog, nije se cijepio, i neće se cijepiti, pa nije lud da si uništi zdravlje, lukav je on, i zao, jer cjepivo nudi drugima kojima ne želi dobro. Svjetska samozvana „elita“ se ne cijepi, (jedino je cijepljena protiv istine), a vladajući političari mogu glumiti da se cijepe. Otkud i zašto bi im vjerovali kada ih nekakvi Mamići kupuju i podmićuju kao kurve na štajgi, kako i zašto vjerovati onima koji su upropastili hrvatsko narodno gospodarstvo, i stotine tisuća mladih Hrvata i njihove obitelji poslali na tzv. privremeni rad u inozemstvo? Takvima koji su uništili Hrvatsku, je stalo do zdravlja stanovništva? Vrabci se na granama smiju i pucaju od smijeha.

Vrh Katoličke Crkve, i pravoslavne Crkve po svijetu, sudjeluje u prevari zvana Plandemija, to jest lažno proglašenoj pandemiji iz 2.020. godine, kardinali i biskupi i papa nose masku, čega se ovi katolici boje, zar svjetovne smrti, gdje je ovim pastirima vjera? Sram ih bilo! Oni su đavlu prodali svoje duše i zavode vjernike, ili ih osuđuju, proglašavajući ih „teoretičarima zavjere“ ako ne vjeruju u svakodnevne „propovijedi“ Nacionalnog stožera za Civilnu zaštitu MUP-a Republike Hrvatske, koji je „nacionalan“, a ne „građanski“ kad treba zavoditi mase. Vrh Katoličke Crkve u Hrvata sudjeluje i u sotonističkim napadima na hrvatski narod kroz širenje Jasenovačkog mita i ekumensko druženje s „duhovnom JNA“, kako je Ljubica Štefan, nositeljica odličja Jad Vašem, nazvala Srpsku pravoslavnu crkvu koja je u ratu blagosljivljala oružje koljača Ratka Mladića i Radovana Karadžića. No, Bogočovjek Isus Krist ju nije utemljio da bi vodila ekumenu, nego širila evanđelje radi spasenja duša nevjernika od vječne propasti.

Zanimljivo, sotonističke snage sve poduzimaju ne bi li ocrnile Desetotravanjsku generaciju Hrvata i generaciju hrvatskih branitelja iz 90tih, koja se u desetcima tisuća, i stotinama tisuća žrtvovala za Nezavisnu Državu Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu, i u jugoslavenskoj i velikosrpskoj agresiji 90tih, blati se njen pastir bl. Alojozije Stepinac, i blati se njen poglavnik, da je navodno bio britanski agent, što kao robot radi admiral Lošo koji piše antiglobalističke knjige, da bi onda na izborima podržao Trilateralku, globlisticu Kolindu Grabar-Kitarović za Predsjednicu Republike Hrvatske, previše prozirno za nekadašnjeg ofcira Kontra-obavještajne službe JNA, nevjernika-komunista kojemu je gazda i uzor bio masovni ubojica „Tito“, utemeljitelj KOS-a JNA, najneprijateljskije organizacije hrvatskog naroda u njegovoj povijesti, izuzev same sekte slobodnih zidara – saveznika totalitarnih komunista. Blateći poglavnika NDH, grešnika koji se kajao, uzvisuje nepokajanog grešnika Franju Tuđmana, titoista, jugoboljševika koji se nikada nije pokajao što je sudjelovao u zločinačkoj revoluciji u Drugom svjetskom ratu, i oružanim napadima na NDH u najgorem partizanskom ratu koji se može zamisliti, i na koncu u jugo-komunističkom genocidu Bleiburg i križni put 1945. Ubojicu časnog i poštenog Ante Paradžika nam admiral Lošo nudi kao uzor, taman da hrvatski narod odvede preko ruba u ponor. Majstor za dezinformacijski rat, admiral Lošo, vodi vrhunski psihološko-propagandni rat protiv hrvatske nacije, ali time se stavio ispred Boga i protiv Svevišnjeg koji će kazniti njegovu oholost, kao i oholost svih tuđmanovaca, pogotovo lažne desnice koja visi na koncima jugo-boljševika i udbaša čije je vrijeme isteklo. Nakon što je njihova voljena partija, pa armija i na kraju Jugoslavija završila na smetlištu povijesti, tako će i oni tamo skončati. Uskrs je uvijek vrijeme nade. Bog i Hrvati!

Tekst osmislio i napisao profesr Goran (Josip) Jurišić iz Zagreba, hrvatski povjesničar, političar i branitelj, A. D. dana 27. ožujka 2.021. godine.

Počiniteljica za pisaćim stolom SMILJA AVRAMOV, velikosrpski ideolog

Poštovani Hrvati u Hrvatskoj domovini od Mure i Drave do Jadrana, i Sutle do Drine, (i na okupiranim područjima), i hrvatskom iseljeništvu u svijetu, draga braćo i drage sestre u Kristu, dame i gospodo, i promatrači, dobrodošli na stranicu Hrvatska Iznad Svega na međumrežju, za istinu iz politike, povijesti i geo-politike, i na čitanje, gledanje i slušanje teme o velikosrbskom komunizmu i njegovim zločinima, kao i opovrgnuću teza velikosrbskog ideologa Smilje Avramov, mentorice ratnog zločinca Slobodana Miloševića, “majke Srbije i Slobe”, “antifašističke” aktivistice komunističkog pedigrea, i velikosrbske šovinistice, koja je 80 godina mrzila hrvatski narod i o Hrvatima širila klevete sotonističkog tipa, optužujući hrvatski narod za genocid nd Srbima dok je licemjerno podupirala velikosrbski genocidni projekt u BiH, tzv. Republiku Srpsku. Smilja Avramov, djevojačkog prezimena Blagojević, rođena 1918. u Pakracu u Hrvatskoj, (preminula 2.018. u Beogradu), spada u najveće neprijatelje u povijesti hrvatskog naroda, i ona je počinitelj za pisaćim stolom, veći je zločinac od njenog “đaka” Slobodana Miloševića!

Ona je inventivno i intenzivno lagala kada je perfidno optuživala hrvatski narod za genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu i velikosrbskoj agresiji 1991. – 1995. Kako je velikosrbski ideolog Dobrica Ćosić znao reći, inventivna laž je sastavnica srpskog bića, tako je Smilja Avramov inventivno lagala, da je Američki predsjednik Roosevelt navodno rekao Petru II Karađorđeviću u Bijeloj kući, siječnja 1942. godine, da su Srbi navodno doživjeli genocide u N.D.H., navodno predbacujući srpsko-jugoslavenskoj delegaciji, što inzistira na obnavljanju Jugoslavije. Naravno, da je F. D. Roosevelt htio da Jugoslavija ne bude obnovljena, ona ne bi u Jalti 1945. bila potvrđena, već bi se priznalo Hrvatsku, i Srbiju.

Gdje je dokaz, da je F. D. Roosevelt to ikada rekao o Hrvatima, da su genocidan narod? Da je to i rekao, onda bi bio izrekao jednu notornu laž, što njemu kao masonu nije bilo strano lagati, jer je lagao i američku i svjetsku javnost prilikom objave rata od strane US Congress Japanskom Carstvu, s kojom je zapravo počeo u prosincu 1941. godine Drugi svjetski rat kojeg je provocirao, jer je rekao, da su Japanci “napali američki otok” (“Amercan island”), što ne odgovara istini pošto Hawaii nisu bili američki otok odnosno politički teritorij republike Sjedinjenih Američkih Država. Hawaii su postali savezna država Sjedinjenih Američkih Država (U.S.A.) tek 1959. godine kada je izvršen “Anschluss” nekadašnje nezavisne države Kraljevine Hawaii na Sjedinjene Američke Države. Japanci s (preventivnim) napadom na Pearl Harbor od 7. prosinca 1941. nisu napali američko tlo, nego Američku ratnu mornaricu i ratno zrakoplovstvo US Air Force na okupiranom teritoriju Hawaii i Filipinima, koji je Američka vojska (vod marinaca) zauzela 1893. godine kada je u državnom udaru i s vlasti srušena kraljica Lili, dok se Predsjednik Clinton zbog tog sramotnog događaja ispričao Američkom narodu, ali je okupacija Hawaiija ostala na snazi, i to bez ikakve posebne osude u međunarodnoj javnosti.

Predsjednik F. D. Roosevelt je provocirao Japansko Carstvo tako što je u veljači 1941. dao premjestiti Američku pacifičku flotu sa smrtonosnim oružjem (borbenim nosačima zrakoplova, napadačkim podmornicama i razaračima) iz Kalifornije u Pearl Harbor, tako da je od tamo imala radijus kretanja do Japana, dok to iz Kalifornije nije imala, i premještanje flote na Hawaiije značilo je izravnu prijetnju ratom prema Japanu. Uz to je Predsjednik FDR uveo i sankcije odnosno embargo na naftu protiv Japana u srpnju 1941. godine, što je vid objave rata, i svjesno je žrtvovao preko 2.400 života mladih američkih mornara, vojnika i pilota na oltaru Baala, jer je znao točan datum japanskog napada, ali ga je svjesno prešutio admiral Kimmelu i generalu Shortu na Hawaiima.

Objava rata Japanskom Carstvu od strane US Congress bila je protivna Američkom ustavu i međunarodnom pravu, jer Japan nije napao američki politički teritorij, tako da nije bilo osnove za objavu rata koji je objavljen ilegalno, i to s osnovnom namjerom da Amerika ratuje u prvom redu protiv Njemačke. Pošto Adolf Hitler nije Franklinu Delanu Rooseveltu dao povod za rat, kako navodi američki novinar George Morgenstern iz novine ‘Chicago Tribune’, tako je FDR išao provocirati Japan ne bi li na mala vrata ušao u rat protiv Njemačke, i imao alibi pred američkom javnošću koja nije htjela da S.A.D. sudjeluju u ratu u Europi i na Paficiku. (FDR je zapravo prekršio proklamirani neutralni status Amerike, jer je do japanskog napada na Pearl Harbor tajno i ilegalno švercao oružje i streljivo britanskoj vladi preko Atlantika; njemačke podmornice su potapale američke konvoije bez straha da bi FDR objavio rat Njemačkoj, jer bi američka javnost inače saznala da je Američki predsjednik prekršio međunarodno pravo odnosno neutralni status Sjedinjenih Američkih Država.) Kad je Hitler zbog američke objave rata njemačkom savezniku objavio rat Sjedinjenim Američkim Državama, u Reichstagu je očitao Franklinu Delanu Rooseveltu lekciju iz međunarodnog prava i nazvao ga velikim licemjerom.

Ne postoje povijesni dokazi, da je u N.D.H. izvršen genocid nad Srbima, pa ni 1941. godine, jer ne postoje posmrtni ostatci Srba, (na području Jasenovca nisu pronađeni posmrtni ostatci, dok je jama Jadovno prazna od ljudskih kostura, itd.), koji bi bili corpus delicti. U pravnoj stvari po rimskom pravu kada nema tijela onda nema ni okrivljenika. Pored toga N.D.H. u proljeće i ljeto 1941. nije imala vojsku, a genocide se bez vojske ne može izvršiti, što pokazuje genocide koji je JNA izvršila nad Hrvatima 1991. i 1992. kao i nad Bošnjacima 1992. i 1995. (“Srebrenica”), ili turski genocide nad armenskim narodom i kršćanima u Osmanskom Carstvu za vrijeme Prvog svjetskog rata, koji je počinila vojska Osmanskog Carstva, zbog čega je protestirao njemački saveznik da neka se vojska Osmanskog Carstva hitno vrati na front da se isti ne bi raspao prema Britancima. Dok je Smilja Avramov prstom upirala u Hrvate, sama je podupirala genocide za stvaranje Velike Srbije, kojeg li licemjerja! (Bila je i 12 godina članica Senata genocidne tzv. Republike Srpske, i branila je velikosrpskog koljača i ratnog zločinca generala Ratka Mladića pred haaškim sudom ICTY, i svjedočila u korist obrane Slobodana Miloševića pred istim sudom.) Podupirala je podjelu BiH, u kojoj je sudjelovala kao Miloševićev član ekspretne skupine Republike Srbije. Ova nositeljica odličja “Svetog Save” Srpske pravoslavne crkve svoju je karijeru počela graditi u komunističkom tužiteljstvu u Beogradu i Novom Sadu, od 1946. do 1949. kada su brojni ljudi nestajali pod optužbama Titovog tužiteljstva. Totalitarni komunizam je Smilji Avramov bio odskočna daska do svjetske masonerije koja ju je kao nekadašnju partizanku objeručke prihvatila, da radi za interese svjetske elite protivno srpskim nacionalnim interesima, npr. u sjedištu Trilateralne komisije u gradu New Yorku. Pravila se nevina i nemoćna, a huškala je Slobodana Miloševića, svog “đaka”, na velikosrbske ratove. Tvrdila je bez dokaza, da su joj ustaše ubile u Jasenovcu njenog oca (Blagojević iz Pakraca), ali o tome nije svjetskoj javnosti podastrijela dokaz, no, njen otac je zapravo “otac laži – čovjekoubojica od samoga početka”. Njen otac je vjerojatno završio u srpskom logoru ‘Sajmište’ s kojim je upravljala Nedićeva Srbija koja nije voljela partizane. U svakom slučaju je Slobodan Milošević koristio Jasenovački mit, koji je Smilja Avramov širila cijeli svoj život, kao i mržnju protiv Hrvata, da nagovori Srbe u Republici Hrvatskoj i BiH na oružanu pobunu radi stvaranja velike Srbije, i plašio Srbe da će doživjeti genocide u Republici Hrvatskoj i BiH kao navodno u N.D.H. ako se ne dignu na oružje protiv vlasti u Zagrebu u Sarajevu. Tako je Jasenovačka laž postala povod za rat protv Hrvatske, i može uvijek i u budućnosti biti velikosrbskoj politici u Beogradu casus belli za napadački rat protiv Hrvatske, ako službeni Zagreb ne bude prestao širiti Jasenovačku laž u Republici Hrvatskoj, kao što navedenu laž i klevetu širi službeni Beograd.

(Profesor poviesti, Goran Jurišić iz Zagreba, 12. ožujka 2.021.)

“Upoznat će te istinu, a istina će vas oslobodit.” (Ev/Iv 8, 32)

“VELIKOSRBSKI KOMUNIZAM, dementi Smilje Avramov i F. D. Roosevelta”

Nastup hrvatskog novinara i publicista Igora Vukića, autora knjige “Radni logor Jasenovac”, na srpskoj televiziji Happy TV dana 15. ožujka 2.021. govorio je pred srbijanskom publikom o Jasenovačkom mitu, dok je na Hrvatskoj radio-televiziji pod protuustavnom cenzurom, nakon jednog njegovog nastupa prilikom čega je predstavio svoju knjigu s povijesnim dokumentima o hrvatskom ustaškom sabirnom logoru u Jasenovcu, voditeljica emisije Karolina Vodivić Krišto je suspendirana, a Igor Vukić od tada više nije smio nastupiti na HRT-u. Voditelj emisije u Srbiji ugostio Vojislava Šešelja i Igora Vukića koji je demontirao Daru iz Jasenovca i komunističku i velikosrpsku propagandu:

Predsjednik Tuđman širio Jasenovački mit i 1990. pozvao židovske izbjeglice u USA na povratak u Hrvatsku

Iako je znao stvarni broj logoraša u ustaškom sabirnom (radnom) logoru N.D.H. u Jasenovcu, Franjo Tuđman je širio Jasenovački mit kao i ratni zločinac i velikosrpski vođa Draža Mihailović i partizanski vođa i jugo-komunistički diktator “Tito”, sa ciljem da hrvatski narod drži u pokornosti i pod nadzorom. U svojoj knjizi “Bespuća”, F. Tuđman navodi statistički broj navodnih žrtava u logoru u Jasenovcu, od 1941. do 1945. s približno”58.000″, dok je stvarni broj umrlih logoraša po dokumentaciji iz Beograda između četiri stotine (400) i cca. 1.850.

Franjo Tuđman širio je Jasenovački mit isto kao Slobodan Milošević, SPC, kardinal Josip Bozanić, Aleksandar Vučić, Zoran Milanović, Tito, Draža Mihailović, Ivica Račan i dr. U svojoj knjizi ‘Bespuća’ je Franjo Tuđman zastupao statistički broj navodnih “58.000” žrtava u ustaškom sabirnom logoru N.D.H. u Jasenovcu, tako da nema načelne razlike u broju navodnih “83.000” žrtava koje zastupaju vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor putem Spomen-područja Jasenovac, ili Vučićeva Srbija i velikosrpska i jugo-komunistička kleveta o navodnih preko “700.000 srpskih, romskih i židovskih” žrtava hrvatske države i njene ustaške vlade u Drugom svjetskom ratu. Spomen-područje Jasenovac navodi 2.021. podatak, da su ustaše u Jasenovcu ubili čak 20.000 djece, pretežito srpske djece, iako je povijesna istina, da ustaše u Jasenovcu nisu ubili niti jedno jedino dijete. (Tuđmanova brojka navodnih 58 tisuća žrtava u Jasenovcu također sadrži podataka o 20.000 navodno uijene djece u Jasenovcu, što je sotonistička laž.)

Franjo Tuđman je kao prvi PRH znao istinu, da broj logoraša u Jasenovcu od 1941. do 1945. iznosi 18.600, a broj umrlih logoraša u istome razdoblju od oko četiri stotine do 1.850, koliko je svjetskoj i hrvatskoj javnosti predočio g. Roman Leljak, i hrvatski novinar, g. Igor Vukić i dr. (prof. Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat, mr. Mladen Ivezić i dr.) Broj hrvatskih žrtava u Jasenovcu je pak više nego dvostruki od neprijatelja NDH, naime, preko 3.000 ubijenih ustaša u ratnom zarobljeništvu Jugoslavenske armije, 1945., i 12 zaklanih hosovaca 1991., žrtava srbskih pobunjenika i četnika. “Za dom spremni” HOS je, inače, 1991. sačuvao Kameni cvijet u Jasenovcu gdje je prolazila prva crta na frontu prema velikosrbskom agresoru.

Prvi i jedini legalni i jedini predsjednik Hrvatske stranke prava, (predsjednik HSP 1861.), DOBROSLAV PARAGA, i osnivač Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), je izravno zaslužan što je Kameni cvijet u Jasenovcu, na području spomen-područja, sačuvan od uništenja kako sramota zbog mogućeg razaranja spomenika ne bi pala na Hrvatsku, s obzirom na bilo koje žrtve i bez obzira na njihov broj, jer je zabranio hosovcima miniranje spomenika koji su ga htjela minirati jer je u osnovi predstavljao i predstavlja Jasenovački mit. HOS je 1991. držao prve crte obrane od velikosrpske agresije u Jasenovcu, i prva linija je prolazila kroz središte Spomen-područja koje su srbski pobunjenici nakon zauzimanja Jasenovca devastirali, kako se spominje u foto-monografiji Spomen-područja Jasenovac, što je malo poznato u svijetu da su četnici (srbski pobunjenici) devastirali postav Spomen-područja u Jasenovcu. Nakon pada Jasenovca su srbski pobunjenici zaklali 12 zarobljenih bojovnika HOS-a, a Plenkovićev režim je spomen-ploču u Jaenovcu u spomen na njihovu žrtvu dao ukloniti i premjestiti na groblje u Novskoj. (Na fotografiji prenijete s portala Dnevno je Dobroslav Paraga na svečanom otvaranju spomenika poginulim dragovoljcima IX bojne HOS-a “Rafael vitez Boban” u Splitu, 2.014. godine, kada je držao glavni govor, i na koncu upozorio sve one koji ruše HOS i žele zabraniti stari hrvatski pozdrav “Za dom spremni”, da ne znaju, niti hrvatsku povijest, niti da razumiju hrvatski narod i njegovu borbu za slobodu, i da je obrana gesla HOS-a, “Za dom spremni”, posljednja crta obrane Hrvatske, koja ne smije i neće pasti.)
Plenkovićeva koalicijska vlada (HDZ-SDSS i dr.) u savezništvu s predsjednikom Židovske općine Zagreb, Ognjenom Krausom, i tzv. nevladinim, a zapravo režimskim udruga ekstremne ljevice i opozicijom političke ljevice u Hrvatskom saboru želi 2.021. zabraniti embleme Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) zbog njihovoga gesla “Za dom spremni”, što je protuustavno, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u konačnoj oslobađajućoj presudi Dobroslavu Paragi od monstruozne Tuđmanove optužbe (pred Vojnim sudom RH) za “rušenje ustavnog poretka” ustanovio i obrazložio, da je HOS branio ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, kao i njegov osnivač Dobroslav Paraga, tako da HOS nije bio niti “ustaški”, niti “fašistički” nego ustavobraniteljski. Dok je JNA napadala 1991. Vukovar i razorila ga pod geslom “Smrt fašizmu – sloboda narodu”, HOS je branio Vukovar i Hrvatsku pod geslom “Za dom spremni”; tako je to u povijesti, danas si gore, sutra dolje, a prekosutra opet gore. HOS je u Vukovaru i za vrijeme jugoslavenske i velikosrbske agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu branio demokraciju, ustavni poredak, ljudska prava, i borio se za hrvatsku nezavisnost i slobodu i za nezavisnost države BiH. Demoniziranjem HOS-a, što je partizanskim Agitpropom provodio prvi PRH Franjo Tuđman, želi se 2.021. godine u Republici Hrvatskoj uništiti spomen na hrvatsku anti-komunističku vojsku HOS i njene hrabre i junačke branitelje Hrvatske, i slomiti svaki nacionalni otpor globalizaciji Hrvatske.

Predsjednik Franjo Tuđman je 1990. prilikom posjete upravi ogranka židovske lože B’nai B’rith u Sjedinjenim Američkim Državama, Anti-Defamation League, pozvao hrvatske Židove, izbjegle iz Nezavisne Države Hrvatske zbog progona Židova, “da se vrate u svoju hrvatsku domovinu i da u njoj uživaju svoju baštinu”. (Progon Židova nije isto što i holokaust, “holocaust” se u N.D.H. nije dogodio.) Za N.D.H. je Predsjednik Tuđman pred američkim Židovima izjavio, da je bila “kvislinška”, i da se on u WWII borio protiv njenog “naci-fašističkog režima”. To znači da je Franjo Tuđman znao, da Pavelićev režim nije istrijebio hrvatske Židove, inače ih ne bi pozvao da se kao bivši stanovnici N.D.H. vrate u Hrvatsku, 1990. godine. To znači da je F. Tuđman znao da je Jasenovački mit – mit odnosno laž, svejedno je i dalje zastupao Jasenovački mit, i jugokomunističke i velikosrpske laži o N.D.H., uvjeravajući hrvatsku javnost, da su ustaše u Jasenovcu ubili oko 58.000 Srba, Roma i Židova. (Vidi poglavlje “ŽIDOVSKI IZVJEŠTAJ O TUDJMANU” u knjizi “HRVATSKA 1945” njenog autora Mirka Omrčanina, svjedoka povijesti o nevinosti zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, bl. ALojzija Stepinca.)

General JNA Franjo Tuđman (na fotografiji s Titove desne strane, s lijeve strane na fotografiji) i njegov vrhovni zapovjednik, maršal Tito, zajedno su širili Jasenovački mit, Tito je širio malo veći mit o navodno “500.000” žrtava ustaškog režima Poglavnika Ante Pavelića u NDH (koliko je u ljeto 1941. javio radio-vezom centrali terorističke organizacije Kominterne u Moskvu, i Staljinu) dok je Franjo Tuđman širio malo manji mit o navodno “58.000” žrtava. I jedan i drugi su lagali i klevetali NDH, njenog Poglavnika, ustaše i hrvatski narod, optužujući njegovu državu NDH da je navodno bila zločinačka iako je Tuđmanova i Titova Jugoslavija zapravo bila zločinačka država.

Predsjednik Tuđman se nije bio odrekao zločinačke Socijalističke revolucije koju je kao marksist zastupao u partizanskom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske, nije se bio odrekao lažnog “NOB-a”, niti je ukinuo partizansko-komunistički Agitprop u Republici Hrvatskoj, tako da je starom propagandom tukao hrvatski narod i njegove hrvatske državotvorne političare i hrvatske branitelje, pravaše i hosovce. Kao i ratni sekretar CK KPH, Andrija Hebrang, zastupao je njegovo mišljenje, da mali narodi poput hrvatskog naroda ne mogu imati svoju samostalnu državu, i da se trebaju udružiti s drugim narodima u jednu nad-državu ili uniju država. Franjo Tuđman je posebno bio mišljenja 1989., da obnova samostalne i neovisne hrvatske države nije moguća zbog “hipoteke zločina N.D.H.”, hipoteka koju je i sam i osobno tovario na leđa hrvatskom narodu i njegovoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata, jer je klevetao ustaški režim i poglavnika N.D.H. Antu Pavelića na isti način kako ga je klevetao partizanski titoističko-komunistički režim i totalitarni režim komunističke zločinačke Jugoslavije, kao i četnička emigrantska Jugoslavenska vlada u Londonu tokom WWII. Franjo Tuđman nikada nije za Titovu Jugoslaviju rekao, da je bila zločinačka država, iako je bila zločinačka država. N.D.H. nije bila “kvislinška” tvorevina, jer je bila međunarodno priznata, ali kvislinška tvorevina je bila četnička odnosno velikosrpska tzv. “Republika Srpska Krajina” na okupiranim područjima Republike Hrvatske, likvidirana u Oluji 1995. Režim vlasti u N.D.H. nije bio “naci-fašistički” nego ustaški, i autoritarni odnosno nedemokratski, ali ne totalitaran jer su totalitarni režimi samo socijalistički režimi pod diktaturom komunističke partije, kao i režim globalista.

Iako Franjo Tuđman nije stvorio hrvatsku državu, a da i jeste stvorio 100 hrvatskih država, a uništavao je hrvatsku državu N.D.H., i upropastio Republiku Hrvatsku, nije imao pravo klevetati N.D.H. i širiti Jasenovački mit, ali je Jasenovački mit širio da bi mogao kontrolirati hrvatski narod i držati ga u pokornosti. Bog mu je konačni sudac, a mi Hrvati ćemo se uz Božju pomoć osloboditi kulta ličnosti “maršala Tita” i Franje Tuđmana, i postati ćemo kad-tad slobodni i neovisni u nezavisnoj i slobodnoj hrvatskoj državi čije granice Hrvatske Domovine je odredio Bog-Stvoritelj, a obranio hrvatski ratnik uz pomoć hrvatskog naroda.

Bog i Hrvati!

#HrvatskaIznadSvega u Zagrebu, 14. veljače 2.021. Profesor Goran Jurišić, hrvatski povjesničar i političar.

#NDH#Stepinac#FranjoTuđman#AntePavelić#Poglavnik#Uzoriti#Tito#Partija#Jugoslavija#RepublikaHrvatska#JasenovačkiMit#ADL#Croatia#Hrvatska

H R V A T S K A

Hrvatska u Drugom svjetskom ratu

Hrvatska u Drugom svjetskom ratu nastala je jer su je Hrvati htjeli, željeli i o njoj sanjali, i svoje sne ostvarili. Desetotravanjska generacija Hrvata iz 1941. je bila generacija ostvarenja narodne sreće, one istinske, prave, bez iluzije kao drogirane generacije Amerikanaca u Woodstocku, 1969., kada se okupilo pola milijuna hippyja kao pola milijuna Hrvata na Bleiburgu, 1945. Nikada više nitko u Woodstock nije stupio, u Bleiburg svake godine dolaze Hrvati iz cijelog svijeta, da svjedoče o britanskoj izdaji međunarodnih konvencija. Možete Nezavisnu Državu Hrvatsku (N.D.H.) voljeti ili mrziti, ali ne možete negirati njeno postojanje, kao što ne možete njeno postojanje priznavati samo kada nabrajate njene navodne zločine. N.D.H. nije bila zločinačka država, naprotiv, ona je bila hrvatska država. Možete po N.D.H. pljuvati i lagati o njoj iz ljubomore i zločestoće, ili izreći istinu o njoj, ili je ignorirati, ali nikada zaboraviti, jer je ušla u podsvijest memorije hrvatskog naroda i povijesti čovječanstva!

N.D.H. je bila međunarodno priznata, nezavisna i nacionalna država hrvatskog naroda, u ondašnjem poretku Hitlerove Njemačke u Europi. Tako ona nije bila “marionetska tvorevina” kako se tvrdi krivo na Wikipediji, i kako tvrde oni neprijatelji Hrvatske, koji ne mogu povijest brisati gumicom pa onda izmišljaju nepostojeće da bi je umanjili, diskreditirali i učinili bezvrijednom. Ona je bila vrijedna, vrijedila je Hrvatima koji su svoje živote za nju davali da bi hrvatski narod bio neovisan, i da bi Hrvati bili slobodni danas ili u bilo koje doba u budućnosti. Marionetske tvorevine nemaju međunarodno priznanje, tako, na primjer, bivša pobunjenička tzv. SAO Krajina iz Republike Hrvatske, u slijedu samozvana “Republika Srpska Krajina”, likvidirana od strane HV u Oluji dana 5. kolovoza 1.995., bila je priznata samo od jedne zemlje na svijetu, od strane Republike Srbije koja sama nije bila međunarodno priznata jer je SFRJ, u čije ime je postojala u promijenjenom obliku kao ‘Savezna Republika Jugoslavija’, (pod sankcijama međunarodne zajednice Zapada, do 1.999. godine), izgubila mjesto u Ujedinjenim narodima. Separatistička republika muslimana u Gruziji također nema međunarodno priznanje, (i neće ga ikada imati), iako je proglasila odcjepljenje od Gruzije, ali priznala ju je samo Ruska Federacija, dakle, i ta para-republika kao i nekadašnja ‘SAO Krajina’ je marionetska tvorevina Moskve, kao što je pobunjenička para-republika Srba u Hrvatskoj bila marioneta Beograda.

Nezavisna Država Hrvatska imala je svog šefa države (Poglavnika) i svoju vladu, hrvatska vlada je imala svoja ministarstva, tako i Ministarstvo vanjskih poslova, i državne agencije, u Zagrebu su bila veleposlanstva i konzularna predstavništva stranih međunarodno priznatih zemalja, N.D.H. je godine 1943. ratificirala međunarodnu ženevsku i haašku konvenciju o ratovanju i postupanju s ratnim zarobljenicima koje su potpisale i S.A.D., Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Južna Afrika, Belgija, Španjolska, Japan, i mnoge druge zemlje svijeta, njih 60 na broju u to vrijeme, a neutralna Švicarska Konfederacija njenu ratifikaciju potvrdila i o tome obavijestila sve druge države na svijetu. N.D.H. je potpisala preko 300 međunarodnih i bilateralnih te multi-lateralnih ugovora. Tako je pristupila Silama osovine i Paktu protiv Komunističke internacionale. Međunarodna nogometna federacija FIFA primila je N.D.H. u svoje članstvo, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je međunarodne prijateljske utakmice, s Njemačkom i Slovačkom na primjer, za vrijeme rata. N.D.H. je imala svoje medije i svoju kulturu, svoje oružane snage i policiju i tajnu službu, i svoje ratno zrakoplovstvo i svoju ratnu mornaricu, svoj politički teritorij, manji od Islanda, veći od Irske, a hrvatska država svoju tisući i tristo godišnju tradiciju na Jugo-istoku Europe, i 1500 godina povijesti na europskom kontinentu. Nezavisna Država Hrvatska postojala je na području prethodne Kraljevine Hrvatske od Mure i Drave do Jadrana, i Sutle do Drine, na nekadašnjem području Zapadnorimske provincije Dalmacije i Zapadnog Ilirika s povijesnom granicom na Drini između Istočnog i Zapadnog Rimskog carstva. Hrvatska je kao nezavisna država obnovljena u Zagrebu, dana 10. travnja 1941. njenim proglašenjem na Radio Zagrebu od strane predstavnika ustaško-domobranskog pokreta i hrvatskog vojskovođe Slavka Kvaternika.

N.D.H. je imala svoju Hrvatsku državnu banku i sama je tiskala svoj novac, svoju valutu kunu s kojom je sama raspolagala, tako da nije imala državni dug niti je njeno stanovništvo plaćalo kamate na kredite, jer su zajmovi bili beskamatni, hrvatska vlada nije samu sebe kamatarila preko leđa hrvatskog naroda kao što to radi vlada Republike Hrvatske.

Nezavisna Država Hrvatska sudjelovala je u Drugom svjetskom ratu u ratnom sukobu na Istočnom bojištu, na Lenjingradskom frontu u zračnim bitkama protiv sovjetskog ratnog zrakoplovstva, i u zračnom bombardementu tvrđave Lenjingrad i položaja Crvene armije. Pješačke jedinice hrvatske dragovoljačke vojske sudjelovale su u ratnim operacijama Sila osovine u Ukrajini i na području Rusije, napose u bitci za Staljingrad gdje je 10 tisuća Hrvata pokazalo primjereno junaštvo i nezaboravno požrtvovanje. Na svim teškim ratnim zadatcima su hrvatski dragovoljci pokazali na moru, u zraku i na kopnu veliku požrtvovnost i taktičko umijeće viteškog ratovanja protiv jakog neprijatelja i njegove revolucionarne iregularne paravojske Crvene armije koju je izgradila američka vojna tehnologija i ratna industrija Sjedinjenih Američkih Država preko masonskih veza s komunistima koje su međunarodni bankari financirali. Izuzetnu izdržljivost i hrabrost su hrvatski vojnici Hrvatskog domobranstva, regularne vojske N.D.H., i ustaških jedinica, pokazali u partizanskom ratu protiv jugoslavenskih komunista i njihove para-vojske, kao i protiv regularnih četničkih velikosrpskih jedinica vojske kapitulantske Kraljevine Jugoslavije u ilegali i njene vlade u emigraciji u Kairu i Londonu, potpomognute od britanskog neprijatelja koji će u slijedu rata odbaciti svoje srpske ratne saveznike i prihvatiti jugoslavensko-komunističke revolucionarne paravojne jedinice potpomognute od Staljina.

Hrvatska 369. pojačana pješačka pukovnija 100. divizije njemačke vojske Wehrmacht u Staljingradu, 1942. Cilj borbe za Staljingradje bio odsjeći sve komunikacije prema Moskvi s lijeve strane rijeke Volge zauzimanjem Staljingrada, jer između Staljingrada i Moskve s lijeve strane Volge više nije bilo jedinica Crvene armije. Time bi opet bio otvoren put prema zauzimanju glavnoga grada Sovjetskog Saveza i izbacivanja SSSR-a iz rata, ili njegove kapitulacije.

N.D.H. je po međunarodnom pravu objavila rat Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, i Sjedinjenim Američkim Državama, i s njima će Hrvatska jednog dana sklopiti mirovne ugovore, ako one budu postojale.

Hrvatska stoji i postoji, i postojati će do povratka Isusa Krista na Zemlju i jedino pred Svevišnjim će klečati, ona je i kraj Drugog svjetskog rata dočekala na nogama i nepobijeđena, kao Velika Hrvatska u srednjem vijeku.

Njemačka nije bila okupator u Hrvatskoj, kako neprijatelji Hrvatske krivo govore, nego je bila ratni saveznik Hrvatske, Wehrmacht je u Hrvatskoj bio legalno, po volji hrvatskog državnog vodstva, da pomogne u teškoj borbi protiv partizana i četnika. Hrvati su aklamacijom u Zagrebu dočekali Wehrmacht jer su slavili oslobođenje od velikosrpske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, versailleskoj tvorevini. Hrvatski drugi veliki saveznik Italija je zakazao, i počinio izdaju prema N.D.H. jer su talijanski fašisti surađivali s velikosrpskim četnicima koji su etnički čistili hrvatsko civilno stanovništvo.

Šef države, Poglavnik N.D.H. u posjetu hrvatskim vojnicima na Istočnom bojištu i stožeru njemačke VI armije pod glavnim zapovjedništvom planera vojnog poduhvata ‘Barbarossa’ (preventivni vojni napad Sila osovine na SSSR), stožernim generalom Friedrichom Paulusom, blizu rijeke Don, mjesec rujan 1942. godine.
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske u posjetu stožeru njemačke VI armije pod glavnim zapovjedništvom stožernog generala Friedricha Wilhelma Ernesta Paulusa, u obilasku hrvatskih i njemačkih jedinica na rijeci Don prilikom prodora 369. hrvatske pukovnije u Staljingrad

Titovi partizani su vodili zločinačku revoluciju u namjeri uspostave komunističke Jugoslavije, što su na kraju rata ostvarili uz pomoć Crvene armije Sovjetskog Saveza koja je izvršila invaziju na N.D.H. i probila Srijemski front u travnju 1945. godine, a Jugoslavenska armija okupirala Hrvatsku do 1991. godine, kada odlazi u Srbiju i na srpske okupirane teritorija u Bosni i Hercegovini. HOS je u Republici Hrvatskoj zadao Jugoslavenskoj armiji teški poraz u Vukovaru 1991. godine, kada se JNA raspala i nestala, tako da je umjetna tvorevina i tamnica naroda ustupila po prirodnom pravu mjesto prirodnoj tvorevini hrvatskoj naroda, Hrvatskoj.

Glavni štab pobunjenih jugoslavenskih partizana na okupiranom području N.D.H. u svibnju 1942. prilikom polaganja zakletve Staljinu i Komunističkoj internacionali pod crvenom zastavom boljševizma i revolucije, predvođeni sa ratnim sekretarom CK KPH Andrijom Hebrangom koji je Nezavisnu Državu Hrvatsku proglasio glavnim protivnikom kojeg treba uništiti, da bi komunistička Jugoslavija mogla zaživjeti. Priče o “hrvatskim” partizanima su besmislice i propaganda vladajućih komunista u Repubici Hrvatskoj, mahom ratni zločinci iz Drugog svjetskog rata koji su se ogriješili o hrvatski narod i hrvatsku državu, ratujući za strane interese internacionalnog komunizma čiji je glavni cilj bilo izvođenje zločinačke Oktobarske (socijalističke) revolucije na hrvatskom tlu.
Šef sigurnosti N.D.H. (Ravnateljstva za javni red i sigurnost), pukovnik Eugen Dido Kvaternik, zatim, Jure Francetić, (u sredini), glavni zapovjednik ustaške Crne legije, i ministar vanjskih poslova N.D.H., Mladen Lorković (prvi s desne strane), na mostu preko Drine, 1942. godine, granici između Hrvatske i Srbije na civilizacijskoj razdjelnici Zapadnorimskog i Istočnorimskog carstva, nakon vojne pobjede nad srpskom vojskom. Eugen Dido Kvaternik organizirao je na zapovjed vojskovođe Slavka Kvaternika narodno-oslobodilački Poduhvat Trio radi spasa hrvatskog naroda, muslimana i katolika, na istoku Bosne koji su postali žrtve velikosrpskog genocida u zimu 1941./1942. Kako je ova hrvatska vojna operacija obuhvaćala južnu talijansku zonu u NDH, talijansko vojno zapovjedništvo, i njemačko vojno-okupacijsko zapovjedništvo u Beogradu, zabranilo je oslobođenje Bosne od četnika, (namjera je bila da talijanska vojska zauzme istočnu Bosnu od Sarajeva do Save), a poglavnik Pavelić operaciju nije autorizirao, da bi Eugen Dido Kvaternik poderao njemačku zapovjed o zabrani i poslao Francetićevu legiju u boj da oslobodi hrvatski narod od četničkih pokolja i jarma, a kad su Hrvati krenuli u oslobođenje, talijanska vojska ostala je paralizirana, a Nijemci se nisu miješali, tako da je oko 1,500 hrvatskih bojovnika i dragovoljaca pobijedilo 5.000 četnika majora Dangića koji su poraženi pobjegli natrag preko Drine u Srbiju. Nadalje je hrvatska vojska pobijedila i partizane na Romaniji koji su četnicima čuvali leđa, a na Kupresu su ustaške jedinice potukle Titove “proleterske” brigade dok su hrvatsko-njemačke jedinice izbacile Titove brigade s Kozare i porazile srpske pobunjenike, i pacificirali Bosansku krajinu nakon srpskog ustanka i pokolja stotine Hrvata iz Prijedora i okolice od strane partizana koji su ubijene Hrvate skrivali u četiri jame u Pašincu podno Kozare. Gdje god bi partizani prošli, ostavili bi jame popunjene s ubijenim zarobljenim hrvatskim civilima, kao prilikom tzv. zasjedanja komunista u zaposjednutom Jajcu, studenog 1943. U rujnu 1943. su partizani u Zrinu na Uni pobili preko 700 hrvatskih seljaka i članove njihovih obitelji, te zapalili katoličku crkvu. Niti je u Zrinu bilo ustaša niti domobrana, samo hrvatskih civila i vjernika u Boga.
U Drugom svjetskom ratu je od 1941. do 1945. poginulo u boju protiv četnika i partizana oko 50 tisuća hrvatskih branitelja. Na fotografiji grobovi palih hrvatskih vojnika na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoj u vrijeme NDH, koje su Titovi partizani nakon okupacije Zagreba 1945. sravnili sa zemljom, što je neviđeni necivilizirani postupak jedne zaraćene strane, sramotan i neviteški čin jedne iregularne komunističke vojske koja je imala status bande jer Titov AVNOJ i Hebrangov ZAVNOH nisu ratificirali međunarodnu ženevsku i haašku konvenciju o ratovnaju i postupanju s ratnim zarobljenicima. Naredbom komunista Krstulovića iz komunističke lokalne vlade CK KPH su svi grobovi palih ustaša i domobrana sravnjeni sa zemljom, to jest uništeni. Bio je to pokušaj uništenja identiteta hrvatskog naroda i njegove borbe za slobodu protiv komunističke tiranije.
Obilježavanje najveće tragedije hrvatskog naroda u povijesti, ‘Bleiburg i križni put 1945.’ od strane hrvatske emigracije u Buenos Airesu koja je bila skromna, pa je navela samo 300 tisuća hrvatskih žrtava komunizma/titoizma, iako ih je 534.000 hrvatskih žrtava ili preko pola milijuna Hrvata koje je samozvani maršal Tito, ratni zločinac i partizanski vođa, dao ubiti u ratnom zarobljeništvu u kojem su partizanske zvjeri ubijale i hrvatske ratne ranjenike i zarobljene hrvatske žene i hrvatsku djecu, kao i rimokatoličke svećenike i islamske hodže dok su Hrvatsku pravoslavnu crkvu i njenog patrijarha svetog Germogena zajedno sa svećenstvom HPC titoističke vlasti uništile. U slijedu će titoistički režim ubiti trovanjem zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, bl. Alojzija Stepinca dok će od partizanske i četničke zločinačke ruke stradati 632 rimokatolička svećenika Katoličke Crkve u Hrvata. U komunističkoj Jugoslaviji će više od sto tisuća Hrvata biti osuđeno na političkim namještenim sudskim procesima, od toga trećina hrvatskih žena. Titoisti su najveći zločinci nad hrvatskim narodom koji su se ikada pojavili u hravtskoj povijesti.

U Drugom svjetskom ratu je 50.000 hrvatskih vojnika svoje živote položilo od 1941. do 1945. na oltar hrvatske domovine u obrani od terorističkih i partizanskih napada četnika i jugoslavenskih komunista, a desetci tisuća hrvatskih civila postali su žrtve etničkog čišćenja i pokolja od strane partizana i četnika.

Kao što je i liberalno-demokratska republika S.A.D. (U.S.A.) imala svoj sabirni logor za državne neprijatelje, tako je i N.D.H. imala takav sabirni i radni logor od kojeg su jugoslavenski komunisti stvorili Jasenovački mit o navodno desetcima i stotinama tisuća srpskih, židovskih i romskih žrtava, iako je kroz logor prošlo nešto preko 18 tisuća logoraša, a od toga je umrlo 1.650. njih iz raznoraznih razloga. Stotine logoraša je prije isteka administrativne kazne pušteno na slobodu. Nikada itko nije svijetu pokazao corpus delicti, niti desetke tisuća, a kamoli stotine tisuća posmrtnih ostataka navodnih žrtava iz ustaškog logora u Jasenovcu, dok je od pada Titove Jugoslavije otkriveno preko 2.000 masovnih grobnica i ekshumirano na tisuće smaknutih Hrvata koje su titoisti pobili. Sveukupno je za N.D.H. u Drugom svjetskom ratu i poraću svoje živote dalo preko 600.000 Hrvata ili preko pola milijuna pripadnika hrvatskog naroda, što je najveća stopa žrtava na svijetu u Drugom svjetskom ratu, svaki peti stanovnik Hrvatske svoj je život dao za Hrvatsku, da bi Hrvatska mogla živjeti, a njeno stanovništvo bilo slobodno. (Jednaki proporcionalni broj žrtava za slobodu dao je još jedino njemački narod u Drugom svjetskom ratu.)

Nezavisna Država Hrvatska se do kraja rata borila na strani svojih saveznika Njemačke i Japana, i bila je preostala jedini ratni saveznik Njemačke u Europi, jer nije iz straha pred prodorom Crvene armije mijenjala ratnu stranu, kao Bugarska i Rumunjska, koje su postale komunističke kao cijena ratne izdaje koju su Bugari i Rumunji platili za nepromišljene poteze svojih vodstava, kao i Srbi koji su 1941. platili raspadom Jugoslavije zbog neodgovornog ponašanja svog velikosrpskog vodstva opijeno šovinističkom mržnjom prema Hrvatima. Hrvatske oružane snage N.D.H. kapitulirale su u Bleiburgu, dana 15. svibnja 1.945., osam dana nakon kapitulacije njemačke vojske Wehrmacht i njemačke oružane sile u zraku i na moru, i predale se britanskim okupacijskim snagama koje su ih, zajedno sa 300 tisuća hrvatskih civila u njenoj pratnji, a bilo je 20 hrvatskih divizija s preko 200 tisuća vojnika, izručile protivno međunarodnim konvencijama iregularnoj Jugoslavenskoj armiji u čijem ratnom zarobljeništvu je zatim ubijeno preko 530 tisuća Hrvata, zarobljenih vojnika i časnika i dočasnika, zarobljenih žena i djevojaka, svećenika, staraca i zarobljene djece. Bio je to genocid Bleiburg i križni put, najveći pokolj nad hrvatskim narodom u njegovoj tisuću i pet stotina godišnjoj povijesti u Europi, što svjedoči o velikoj mržnji prema Hrvatima koji su ispravan, ratnički, hrabar, pravedan, vrijedan i Bogobojazan narod privržen obiteljima, domovini i Stvoritelju, tuđe neće, Hrvatsku ne da. Hrvatski narod odlikuje njegov veliki psihološki potencijal, preživio je dva genocida u 20 stoljeću, i strahovita razaranja i etnička čišćenja u Turskim ratovima od kraja 15. do konca 17. stoljeća, kada je izgubio tri četvrtine svog teritorija na Osmansko Carstvo, ali nikada Hrvatska nije pala u stoljetnim ratovima protiv islamskog kalifata, kao Grčka, Bugarska, Rumunjska i Srbija. Hrvatska nije pismeno kapitulirala niti u Drugom svjetskom ratu, N.D.H. nikada nije kapitulirala, kapitulaciju nije potpisala niti hrvatska vlada niti poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, niti glavni stožer Hrvatskih oružanih snaga N.D.H., ona je ostala nepobijeđena kao i Velika Hrvatska u stoljeću nakon sloma Zapadnog Rimskog carstva, i što je najvažnije, ostala je u srcima Hrvata, onih koji se takvima iskreno smatraju političkim Hrvatima i koji potječu od Hrvata koji su branili Hrvatsku da bi danas slobodno živjeli. Četiri godine Nezavisne Države Hrvatske je bilo najljepše razdoblje za hrvatski narod posljednjih osam stoljeća, ljepše nego da je 400 godina živio u blagostanju u zlatnom kavezu, a bez svoje države i slobode.

N.D.H. je postala dio hrvatskog vrijednosnog sustava kao simbol borbe za slobodu i požrtvovnost. N.D.H. nije bacila atomsku bombu na neki grad, ona nije bombardirala i rušila gradove kao što su Saveznici rušili njene gradove u zračnim napadima, N.D.H. je samo branila svoje i europski Zapad od boljševizma, i to kao uzorna autoritarna, antikomunistička i narodna država. Njenu povijest njeni su branitelji ispisali svojom krvlju. Njima, mrtvima svaka čast, a nama živima pameti da to prepoznamo, cijenimo i prenesemo sljedećim generacijama Hrvata, da je nekoć bila država, zvana Nezavisna Država Hrvatska, na ponos njenom narodu i svim budućim pokoljenjima Hrvata. N.D.H. može biti kontroverzna samo u privremenoj, aktualnoj službenoj, krivotvorenoj povijesti, jer pobjednici pišu povijest, ali ne dovijeka. Nezavisna Država Hrvatska nije izuzetna ili ‘eksepcionalna’ kao Sjedinjene Američke Države, jer Hrvati nisu oholi niti se prave važni, oni su nešto puno veće od Amerike, oni su Božji narod, a Hrvatska je Božja država, Bog joj je u Svetom pismu kao i svakom svom narodu odredio njene granice i nitko na svijetu ih ne može mijenjati, one su stalne kao i Hrvatska koja je posebna jer je Božja i hrvatska.

Profesor povijesti i hrvatski političar i branitelj Goran Jurišić, u Zagrebu, 29. siječnja 2.021.

P.S.: Tekst je na društvenoj mreži Facebook i stranici o povijesti Drugog svjetskog rata, WWII: History without censorship objavljen 30. siječnja, a već je 1. veljače 2.021. cenzuriran u skladu sa standardima Facebook-zajednice, a protivno međunarodnoj konvenciji o slobodi javne riječi i slobodnog povijesnog istraživanja i tumačenja povijesti. Istine se plaše samo neprijatelji Hrvatske. Ne vjeruj sve što misliš!

Nužna kritika i lustracija Tuđmanove lažne desnice iz javnog i političkog života Hrvatske

Franjo Tuđman – ikona lažne desnice. Franji Tuđmanu je ikona bio diktator i masovni ubojica “maršal Tito”. Franjo Tuđman je za HRT izjavio, da je ponosan što je sudjelovao u revoluciji. Nije ga bilo sram to reći iako je revolucija bila zločinačka. Lažnu desnicu je stvorio Predsjednik Republike Hrvatske, i vrhovnik, Franjo Tuđman, i lažna desnica ga kuje u zvijezde, jer da je navodno stvorio hrvatsku državu, ali, gdje su dokazi o tome? Koju državu je “Francek” stvorio? Sudjelovao je u stvaranju jugoslavenske države, to da, dok je u partizanskom ratu uništavao Nezavisnu Državu Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu, i upropastio Republiku Hrvatsku. Tako lažna desnica živi u svom svijetu shizofrenije.

Bori se za istinu, i Gospod će se boriti za te

(Knjiga Sirah)

Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

(Otac domovine Ante Starčević)

Po čemu se prepoznaje lažnu desnicu? Lažnu desnicu prepoznaje se po lažima koje izgovara, i po onome što prešućuje ili kako bi se još reklo, LAŽNA DESNICA voli cenzuru, tako da ona može govoriti što hoće, a izvorna i istinska desnica ne može doći do riječi i opovrgnuti njene laži, jer se nalazi pod medijskom cenzurom. Stvarno viteški boj, nema što. Cenzura se vrši prešućivanjem. Tako, npr., neformalni glasnogovornici lažne desnice u medijima poput novinara Tihomira Dujmovića, Josipa Jovića ili Ivice Marijačića i Marka Juriča, i kvazi-novinara Velimira Bujanca, vole prešućivati bitne činjenice. Oni desetljećima truju hrvatsku političku scenu nuđenjem idola poput Tomislava Merčepa ili Slobodana Praljka, na kraju krajeva, Franju Tuđmana kuju u zvijezde i brane taj kult ličnosti do posljednjeg metka. Branili su Franju Tuđmana 90tih, i to napadima na istinsku desnicu i klevetanjem nje, da je navodno „neofašistička“, i to zbog pozdrava „Za dom spremni“, da bi oni danas, tri desetljeća nakon kleveta, ubojstava i sudskih progona pravaša žestoko branili pozdrav Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), tako da se čovjek pita, tko je tu zbunjen, a tko lud. Jedini koji od takvih propagandista odstupa jest Velimir Bujanec koji je počeo kao glasnogovornik u HSP-u pod predsjednikom Paragom, kada je žestoko napadao Predsjednika Tuđmana, da bi preko noći promijenio tabor i postao vatreni tuđmanovac. Anto Đapić je pak tipični izdanak Tuđmanove lažne desnice. O njemu ne treba trošiti riječi, osim da je na predsjedničkim izborima dobio manje glasova birača nego potpisa za svoju kandidaturu, ali DORH ne djeluje protiv njega jer se nalazi pod državnom zaštitom udbaške duboke države.  

Lažni desničari su besramni u krađi identiteta od istinske desnice. Kleptomani s lažne desnice prave se blesavi, i misle da su Boga uhvatili za bradu. Oholo već preko četvrt stoljeća neumorno šire među hrvatski narod zabludu o tome tko mu želi dobro, a tko zlo, tipična đavolja metoda izokretanja. Kako to da neumorno to rade? Zato što su jako dobro plaćeni za svoj posao, pa se može dobro živjeti i biti neumoran, nema se brige radi plaćanja računa i sličnih životnih troškova. Uglavnom, svojim lažima oni kradu drugim ljudima životnu snagu. Primjera ima puno.

Zajednički nazivnik lažnih desničara je što vole članstvo u Europskoj uniji, i još se besramno predstavljaju „suverenistima“, iako je opće poznata činjenica, da nema suvereniteta bez državne nezavisnosti, u svakom slučaju nema cjelovitog suvereniteta, a bez cjelovitog suvereniteta nema napredka ni sreće za narod, na koncu, nema slobode. Takve lažne suvereniste imamo u svim strankama lažne desnice, od HDZ-a, preko MOST-a, ili Domovinskog pokreta, HDZ ih je na neki način stvorio, da bi održao image (lažne) „desnice“, sa ciljem da se izvrši brutalna obmana hrvatskih domoljubnih birača koji čine većinu biračkog tijela. Aparat za krivotvorenje pak izbora stoji uvijek na raspolaganju, 350 tisuća pokojnih ljudi na biračkim spiskovima jamstvo su svake pobjede bivših komunista i njihovih potomaka na tzv. festivalima demo(n)kracije.  

Lažnu desnicu stvorio je Franjo Tuđman, tako da je HDZ predstavljao braniteljem hrvatskog suvereniteta iako se ova stranka osnovana od Udbe nije zalagala za hrvatski suverenitet nego za jugoslavensku konfederaciju, a kada je bivša Jugoslavija doživjela slom i propala, već su gledali neku drugu međudržavnu asocijaciju u koju bi Hrvatsku mogli utopiti, tako da im je Europska unija došla kao as na desetku, pod parolom „težnje ka Zapadu“ („Let’s Go West). To je bila parola za vrijeme totalitarnog socijalizma i diktature komunističke partije, ali ne u vrijeme hrvatske neovisnosti za koju se zalagala i zalaže istinska desnica. Tako je HDZ od jedne zapravo ljevičarsko-ekstremne stranke pod vodstvom komunista i udbaša u percepciji javnosti postao kroz propagandu jedna navodno stranka narodnog centra i „hrvatska desnica“, međutim, HDZ je metcima ubijao istinske desničare i stavljao pravaše pod sudske progone, lagao o njima i klevetao ih da su navodno „neofašisti“. Kad vas komunisti etiketiraju „neofašistom“ onda je to čast, jer komunisti su totalitaristi, ali, takova je boljševička etiketa dovoljna da vas izbace iz javnog i političkog života zemlje. Franjo Tuđman je bio totalitarist. Svima im je zajednički politički ekstremizam kojeg kroz propagandu pakiraju u lijepu najlonfoliju s natpisom: Mi smo dobri dečki, mi smo umjereni i razboriti i tolerantni, mi smo “antifašisti”, mi smo normalni, a oni drugi, naši oponenti su nenormalni, umobolni i isključivi. Samo su ekstremisti u stanju likvidirati stotine tisuća radnih mjesta, i izvršiti kriminalnu pretvorbu i privatizaciju, što je HDZ uspješno izvršio. Tko je tu onda ekstremist, proglašeni „neofašist“ ili deklarirani antifašist?

Ikona lažnih desničara je, npr., Tuđmanov samoubilački oholi general Slobodan Praljak, ratni zločinac ne samo zato što ga je međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Den Haagu proglasio ratnim zločincem, nego zato što on to stvarno jest bio, bavio se etničkim čišćenjem i nasilnim preseljavanjem stanovništva, surađivao je s velikosrpskim agresorom i isporučivao mu naftu za srpske tenkove koji su gađali hrvatske gradove, pod njegovom odgovornošću su djelovali sabirni logori u partizanskom stilu, (njegov otac imao je kao oznaš iskustva u likvidacijama Hrvata u Bleiburgu i na križnom putu), i odgovoran je za silne likvidacije muslimansko-bošnjačkih civila i ratnih zarobljenika. Vodio je Tuđmanov rat u BiH, i provodio Tuđmanovu politiku dijeljenja Bosne i Hercegovine s velikosrpskim agresorom na Republiku BiH. Odlično je surađivao s velikosrpskim agresorom, to jest bio je veleizdajnik kojega je na predsjedničkim izborima počastila Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s obilježavanjem obljetnice njegovog samoubojstva, iako je proglašen ratnim zločincem. Uvijek je ponavljao, da je samo provodio Tuđmanovu politiku, a to je trebalo značiti kao umjerenu, mudru, pametnu, genijalnu politiku „oca domovine“ Franje Tuđmana koji je isto, post mortem, osuđen kao ratni zločinac, a ne kako odvjetnik generala Gotovine, Luka Mišetić tvrdi u svom spinu, da nije presuđen ratnim zločincem. Jest, presuđen je ratnim zločincem, i tako je navedeno u obrazloženju presude, vodio je udruženi zločinački poduhvat vlasti Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, i izvršio su-agresiju na Republiku BiH. Pripadnicima i simpatizerima lažne desnice to ne odgovara, negoduju, bijesni su i razočarani, ali tako je to kada se slijede lažni idoli i krive politike. Izbor prave strane je bio moguć u svako doba, ali propušten ja vlak koji je krenuo s glavnog kolodvora. Adio! Good bye my love, goodbye! Mogli su stati uz istinsku politiku suradnje i pobjede, uz pravašku politiku Dobroslava Parage koju je u BiH provodio hrvatski emigrant iz Australije, Blaž Kraljević, kojeg su tuđmanovci ubili, ali nisu htjeli, radije su izabrali laži i obmane, jer je tako bilo komotno, a i kapnulo je podosta omraženih „ustaških“ kuna koje im je Franjo Tuđman bacao u naručje, kupujući ih za Judine srebrenjake; tako je kupio i mnogobrojne izdajnike koji su izdali Dobroslava Paragu i za novac i slavu javnih nastupa i druge privilegije šutke prihvatili strahovlast Franje Tuđmana koji je kupio njihovu šutnju s visokim vojnim mirovinama i stanovima, tako da su pogazili sva načela pod kojim su u obrambenom ratu ratovali. Nema kod Dobroslava Parage ratnih zločinaca pod njegovim vodstvom, ali u Franje Tuđmana bilo je pod njegovim vodstvom podosta pravomoćno osuđenih njegovih generala i časnika HV i HVO-a koji su presuđeni ratnim zločincima, kao i on. (Jabuka ne pada daleko od stabla.) To sve govori o razlici u politikama jednog i drugog. Time su nekadašnji hosovci koji su izdali Paragu zapravo pljunuli na svoje u ratu poginule suborce koji se nisu borili za podjelu BiH nego za obranu BiH i Republike Hrvatske od velikosrpske agresije, za Hrvatsku do Drine, za neovisnost, za slobodu. Ratni pobjednik je onaj tko je osvojio Drinu i tko ju drži u svojim rukama. To je stari aksiom hrvatskog geo-političara i povijesnog istraživača dr. Ive Pilara.

Kakva je bila Tuđmanova politika vidi se 2.020. godine kada nema sloboda, nema neovisnosti, nema ni obećanog prosperiteta u Europskoj uniji, izostalo je sve, jer obećanja su dali lažljivci s lažne desnice. Svejedno, biračkom tijelu, hrvatskim domoljubima kao da nedostaje mozak, pa onda podupiru antifašista Miroslava Škoru, tipični proizvod HDZ-a, a kao protiv HDZ-a su. Ne znaju domoljubi uopće za koga i što su, kao muhe bez glave. Ponudiš im mali prst i oni sretni, mašeš pred njima s hrvatskom zastavom i već misle da se radi o novom Poglavniku kojeg taj isti Miroslav Škoro prezire i osuđuje i pljuje po NDH i po Desetotravanjskoj generaciji Hrvata. Pljuvanje po NDH je delikatesa lažne desnice. Time žele izbjeći kritiku svojih drugova s esktremne ljevice da su oni navodno „neofašisti“. Marijačićev ‘Hrvatski tjednik’ iz Zadra u tim „neoliberalnim“ krugovima ekstremne ljevice nosi epitet „neofašističkog tjednika“. Upravo takvim boljševičkim rječnikom je komunist Josip Jović etiketirao Dobroslava Paragu i njegovu stranku i HOS, braneći tako Predsjednika Tuđmana i ponavljajući negove boljševičke optužbe i klevete na račun boraca za hrvatsku nezavisnost, ali ga njegov vrhovnik nije nagradio kako je trebao. Lažni desničari nisu se sramili da optužuju jednu žrtvu komunizma i nekadašnjeg logoraša s Golog otoka, političkog zatvorenika savjesti Dobroslava Paragu. Besramno danas brane hrvatski pozdrav „Za dom spremni“, kojeg je Paraga bio stavio u embleme HOS-a, i taj pozdrav, kojeg li apsurda, kojeg su 90tih predbacivali Paragi, danas oni brane, ali u korist svojih političkih ciljeva, a taj je da Hrvatska ne postane više neovisna i samostalna država, jer svojom politikom blokiraju hrvatske domoljube. Lažni desničari žele ropstvo u miru radije nego opasnu slobodu koja je opasna za njih, a ne za hrvatski narod.

Lažni desničari se prave da su politički progonjeni od dana 3. siječnja 2.000. godine, pa je tako Josip Jović kažnjen od strane međunarodnog suda za ratne zločine, ICTY, s 20.000 EUR zato što je objavio identitet zaštićenog svjedoka haaškog suda Stjepana Mesića, nekadašnjeg Tuđmanovog najbližeg suradnika uz Josipa Manolića i Gojka Šuška. Dobio je otkaz u novinama koja je platila njegoviu kaznu (koju li je samo privilegiju imao, ali nema čuđenja kad je bio partijski sekretar), ali uvijek iznova se opet i zapošljavao, nije ostao na ulici, a to je zato jer je nekoć bio komunist, a na svoje se nikada ne zaboravlja. Antikomunisti i oni Hrvati koji nikada nisu bili članovi Saveza komunista Jugoslavije, kad su dobili otkaz u nekoj državnoj službi iz političkih razloga, nikada više u svom životu nisu mogli dobiti posao u Republici Hrvatskoj. Tihomir Dujmović isto tako, razglašena žrtva „političkih progona“ režima Račan-Budiša dobio otkaz u Slobodnoj Dalmaciji, i hop, evo ga vodi emisiju na HRT-u, dobije otkaz i hop evo ga opet piše svoje vječne kolumne za neki lažno desničarski portal, i hop, koncem 2.020. vodi emisiju Press Klub na televiziji Z1. Ne vodi je besplatno, dobro je plaćen kao „žrtva“. Zar tako izgledaju žrtve političkih progona? Dobroslav Paraga, žrtva političkih progona od strane titoista i tuđmanovaca je pod cenzurom od 1981. godine, otkad je sakupljao potpise za oslobađanje političkih zatvorenika iz logora i zatvora Titove boljševičke satrapije SFRJ. I nakon tzv. demokratskih promjena 1.990. je cenzura protiv Parage ostala na snazi u Republici Hrvatskoj. Zato umjesto njega i takvih dokazanih hrvatskih domoljuba nastupaju raznorazni clownovi i niš-koristi od kupljenih političara prodanih duša u medijima koji bi za novac i kratku slavu prodali i vlastitu mater.

Prave se katolicima, a ništa takvim lažnim desničarima nije sveto, besramni su, pokvareni, lukavi naravno, kakvi farizeji jesu. Strah ih je, međutim, od istine, dršću pred istinskom desnicom koja zna za njihov lažni identitet koji su ukrali od nje, da bi od desnice učinili krpu za brisanje prljavih cipela, i ruglo. U vječitom su strahu da nad desnicom jednog dana bude ukinuta medijska cenzura, jer u tom slučaju je njihovo zlodjelo, inače, davno razotkriveno, zrelo za bacit na smetlište povijesti, a oni zreli za lustraciju. Lustracija mora obuhvatiti propagandiste lažne desnice poput Velimira Bujanca koji hrvatskom biračkom tijelu uvijek nudi pogrešne favorite, pa je tako zdušno poržavao partizansku unuku Kolindu Grabar Kitarović koja je s guštom pljuvala po NDH, a nakon nje, kada ga je razočarala, manijakalno je podržavao Miroslava Škoru koji je hrvatske domoljubne birače dobro povukao za nos, i na predsjedničkim izborima izgubio u 1. krugu čak od jedne kompromitirane „kraljice“ kakva je Kolinda. Koja sramota. Osramotio se i Davor Domazet-Lošo, geo-političar lažne desnice, koji je podržavao Škoru, a zatim se u njega razočarao. Nevjerojatno koja perfidnost da ovaj bivši kosovac iz Beograda, ne samo godinama tumači geo-politiku u Hrvatskoj, nego piše silne knjige protiv globalizma i globalizacije svijeta i Hrvatske, da bi onda podržao kandidate na izborima koji zastupaju globlizaciju, jer kada ste za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-u, onda podržavate globalizaciju. Tako je bio podržao svojedobno i Kolindu Grabar-Kitarović. Tko je tu onda lud?

Uhvatiše se ovi neformalni glasnogovornici lažne desnice, novinari Dujmović, Jović i Marijačić ikone lažne desnice, Tomislava Merčepa, kojemu je Vrhovni sud RH potvrdio osuđujuću presudu za „zločine u ratnim okolnostima“, dakle, čak nije presuđen ratnim zločincem, nego zločincem u ratnim okolnostima zbog ubojstva 43 srpskih zarobljenika u Pakračkoj poljani, 1991. godine, što je ispravna pravna kvalifikacija, jer onaj koji domovinu brani od agresije ne može počiniti ratni zločin već samo napadač, agresor. Tako je u međunarodnom pravu, sviđalo se to nekome ili ne; nažalost, nisu se hrvatski sudovi, kadrovirani u pravilu s bivšim komunistima, (što imamo zahvaliti Franji Tuđmanu), uvijek držali toga, već su u brojnim presudama hrvatske branitelje osudili kao „ratne zločince“, iako su branili Republiku Hrvatsku. Toga ima samo u Hrvatskoj pod vladavinom bivših komunista i njihove djece i unučadi. Hrvatska je feud u kojem vlast prelazi od oca na sina, od sina na unuka, itd. Tako imamo i PRH Zorana Milanovića koji je kao i Josip Jović bio komunist, (kao i njegov otac), doduše ne kao Jović partijski sekretar. Danas je taj partijski sekretar „hrvatski domoljub“. Gušter mijenja boje ali ostaje gušter, ne postane ptica zato što je primijenio boje kože. Novinarskom trijumviratu ne odgovara, što Tomsilav Merčep nije ukopan s vojnim počastima, pucanjem plotuna, državničkim govorima i slično, jer da je nevin osuđen i presuđen. Nevin? Oprostite, on nije odgovoran za brutalno silovanje i likvidaciju Hrvatice MARINE NUIĆ u Pakračkoj poljani, hrvatske braniteljice, dragovoljke tog vašeg Tuđmanovog Domovinskog rata? Morate stvarno imati debeli džon-obraz da preko toga pređete kao da ne postoji nasilna smrt jedne nevine hrvatske djevojke, koja je bila vatreni hrvatski domoljub, a koju je ubila Prva zagrebačka specijalna postrojba MUP-a Republike Hrvatske, i to u zatvoru u koji su je merčepovci bacili i pod lažnom optužbom je prebili na mrtvo ime, kao da je stoka, i zatim je svirepo ubili. Prije toga je 19 puta silovana. Postoji i primjer silovanja supruge i njene prijateljice od jednog hrvatskog dragovoljca, hosovca, kojemu su tuđmanovci iz HVO-a upali u njegov stan u Novom Zagrebu, silovali njegovu suprugu i prijateljicu koja je bila došla na svadbu, i prijateljicu brutalno likvidirali i na Glavnom kolodvoru u Zagrebu bacili njeno mučeničko tijelo, a stan zauzeli i godinama ga držali pod opsadom dok ih sudska presuda nije prisilila na iseljavanje. Marina Nuić je bila i članica Hrvatske demokratske stranke od Marka Veselice, ali ovaj također bivši komunist nije imao hrabrosti da rasvijetli njeno ubojstvo, pa su se jadni roditelji obratili Dobroslavu Paragu koji je njen slučaj internacionalizirao, da ne padne u zaborav. Silovatelj(i) i ubojice nisu nikada odgovarali za njeno maltretiranje i ubojstvo, nitko nije kažnjen zato što je ona silovana i ubijena od strane merčepovaca/tuđmanovaca. Predsjednik Tuđman je glavni odgovorni za njeno mučeništvo i perfidno ubojstvo. Koja sramota za Hrvatsku i hrvatski narod. Njeno mučeništvo vapi za pravdom do neba. Nisu kažnjeni ni silovatelji i ubojice mlade žene u Novom Zagrebu, jer su stajali pod Tuđmanovom zaštitom. Pod Tuđmanovom zaštitom moglo se zlostavljati i ubijati hrvatske domoljube, nacionaliste, pravaše, i hosovce po miloj volji, bez ikakvih kazneno-pravnih posljedica. Ljudi, Hrvati, nisu gubili samo posao, imovinu, nego i glave, samo zato što nisu bili bivši komunisti, samo zato što im preci nisu bili u partizanskom terorističkom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, samo zato što nisu bili tuđmanovci i sljedbenici Tuđmanovog komunističkog Zavnoha, i njegove iracionalne i izdajničke politike u Republici Hrvatskoj.

Vrhunac laži pak lažnih desničara jest ničim dokazana tvrdnja, da je Franjo Tuđman navodno stvorio hrvatsku državu. Oprostite, kada to, onda kada je bio ponosni zločinački revolucionar u Drugom svjetskom ratu i vodio partizanski rat protiv NDH i hrvatskih civila, ili kada je ubijao Hrvate na Križnom putu s Bleiburga, 1.945., ili kada je dao ubiti hrvatskog državotvorca Antu Paradžika, i branitelja hrvatskog državnog prava, generala Blaža Kraljevića? Mržnja lažnih desničara prema istini, i prema pravim Hrvatima je neograničena. Da nije otvoreno zabranjeno ubijati ljude, pobili bi  istinske desničare i bacili ih u jame, kao što su njihovi partizanski pretci bacali Hrvate u jame, u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Jedini argument lažne desnice jest cenzura, prešućivanje. Kad želite krivotovoriti povijest, onda prešutite bitne činjenice. Za lažnu desnicu je sve krenulo nizbrdo s preuzimanjem vlasti od strane koalicije Račana i Budiše, od 3. siječnja 2.000. godine, međutim, drugovi i gospodo, prešutjeli ste činjenicu da je sve krenulo nizbrdo s koalicijom HDZ-SDP od 30. svibnja 1.990. godine, i da demokratske tranzicije vlasti iz ruku komunista u ruke antikomunista nikada nije bilo, ali će je biti, jer mi Hrvati ćemo iznova doći na vlast u Zagrebu, prvi puta nakon 8 svibnja 1.945. godine.

Sva vlast pravu, sva prava narodu.

Prof. Goran Jurišić, dana 8. prosinca 2.020. godine.

Hrvatska iznad svega, iznad Hrvatske samo Bog!

Stvaranje lažne desnice zvana HDZ uz blagoslov Kaptola, da bi zatim HDZ stvorio daljnje klonove lažne desnice. Živjela lažna desnica! Živjeli!
Doušnik Udbe Krunoslav Prates (od njemačkg pravosuđa osuđen na doživotnu robiju zbog sudjelovanja u zavjeri i ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena, 1983. godine, u društvu Franje Tuđmana, PRH, i drugih udbaša. Franjo Tuđman – ikona lažne tzv. domoljubne desnice.
Tuđmanovi ratni zločinci iz udruženog zločinačkog poduhvata u Bosni i Hercegovini. Samoubojica i ratni zločinac Slobodan Praljak ikona je lažne desnice kojeg hrvatskom društvu nameće kao uzor. Bože sačuvaj!
Ikona lažne desnice u Republici Hrvatskoj i BiH jest Franjo Tuđman koji na fotografiji pleše Kozaračko kolo u društvu svog partizanskog “druga” Janića-Cape koji je u šumi Žabno kod Siska, 22. lipnja 1941. digao oružani ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske. “Francek” na fotografiji treći s lijeve strane, u naočalama.

Hrvatica katoličke vjere, MARINA NUIĆ, (19. g.), žrtva Tuđmanove lažne desnice, u Pakračkoj poljani silovana 19 puta, u pritvoru pod lažnom optužbom dobila teške batine, i zatim od strane merčepovaca likvidirana. Lažna desnica slavi Merčepa, dok Marinu Nuić prešućuje. Nažalost, od žrtve Tuđmanovog režima, Marine Nuić, nemamo fotografiju. Bila je dragovoljac Hrvatskog rata za nezavisnost i slobodu, hrvatska braniteljica i veliki hrvatski domoljub, ali i mučenica jednog zvjerskog protuhrvatskog režima u Zagrebu pod vodstvom Franje Tuđmana koji je i inače u obraćanju svojim zapovjednicima na terenu govorio preko telefona i motorole jezikom mržnje, da čovjeku pamet stane. U javnosti ga je propaganda prikazivala kao uglađenog gospodina, umjerenog, hoće reći razboritog političara i velikog državnika. Prosudite sami što je bio, dobar ili zao, ali tvorac Hrvatske nije bio, to da se zna, a i da je bio, na njegovim rukama je krv nevine hrvatske djevojke Marine Nuić, za čije višestruko silovanje i svirepo ubojstvo nikada nitko nije odgovarao u Tuđmanovoj kvazi-Hrvatskoj.

Mile Dedaković – Jastreb, bojnik, glavni zapovjednik obrane Vukovara, također žrtva Tuđmanovog režima, divlje premlaćen u Zagrebu nakon pada Vukovara od strane udbaša. Nakon toga se aranžiroa s lažnom desnicom, izdao Dobroslava Paragu, i prodao se za vojnu mirovinu, čin i javne nastupe na TV. Nikada Tuđmanovi batinaši nisu odgovarali za teško zlostavljanje Mile Dedakovića-Jastreba.
Žrtva Tuđmanovog režima, ANTE PARADŽIK, kojeg je Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, dao ubiti, dana 21. rujna 1.991. godine u Sesvetama kod Zagreba. To, i ubojstva u zasjedi generala HOS-a i Armije BiH, BLAŽA KRALJEVIĆA, i osam stožernih časnika HOS-a, 9. kolovoza 1.992., spadaju u najveća i najsramnija ubojstva koja je Tuđmanov režim počinio, iako nisu jedina, naprotiv, brojna su. Za Paradžikovu likvidaciju je vrlo vjerojatno operativno odgovoran udbaš i pravomoćno osuđeni zločinac Josip Perković, šef tajne službe SIS, čovjek od najvećeg Tuđmanovog povjerenja, kojemu je njegov vrhovnik dao čin brigadira Hrvatske vojske. Paradžika su s predumišljajem ubili pripadnici MUP-a Republike Hrvatske na kontrolnoj točci koja je pretvorena u zasjedu. Preživjeli Paradžikov vozač Ante Perković je posvjedočio, da je policajac-ubojica prvo provjerio identitet Ante Paradžika, i kada se uvjerio da je to on, ispalio u njega metke iz automatske puške i ubio ga na licu mjesta. Ante Paradžik je bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća, 1.9171. godine, politički zatvorenik savjesti i žrtva komunizma, i dopredsjednik Hrvatske stranke prava i ratni načelnik Hrvatskih obrambenih snaga HOS, 1.991. godine. Zajedno s Dobroslavom Paragom suprotstavljao se podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića, i organizirao hrvatsku obranu od velikosrpske agresije. Pored Ante Paradžika je Tuđmanov udbaški režim dao ubiti sveukupno 30 suradnika Dobroslava Parage iz HSP-a, posljednja žrtva je ubijena 1999. godine, neposredno pred Tuđmanovu smrt. kada je u svom domu u Opatiji ubijena predsjednica Hrvatske stranke prava 1861. u Rijeki, gospođa Katica Lanciotti, čije su ubijeno tijelo spalili u njenom domu u kojem su je ubili. Nikada nitko za njeno ubojstvo nije odgovarao, a nije bila neka baba s paca, nego predsjednica ogranka najveće demokratske oporbene stranke u Hrvatskoj. Postoji i slučaj silovanja supruge jednog hosovca, i njezine prijateljice koja je bila došla na svadbu, a koju su napadači na koncu i ubili; silovatelji i ubojice su bili pripadnici Tuđmanovog HVO-a koji su zaposjeli stan dragovoljca HOS-a koji se u trenutku tog svirepog zločina u Novom Zagrebu nalazio na osiguranju političke tribine predsjednika HSP-a 1861. Dobroslava Parage, u Varaždinu. Četvorica pripadnika HVO-a su nesretne mlade žene silovali i jednu ubili i njeno tijelo bacili kao smeće na ranžirnom kolodvoru u Zagrebu. Iz zaposjednutog stana su iselili tek nakon nekoliko godina, to jest nakon sudske presude, ali za ubojstvo i silovanje nisu odgovarali jer su se nalazili pod zaštitom Tuđmanovog režima pošto su uspješno počinilo zlodjelo nad suradnikom Dobroslava Parage, iz osvete Dobroslavu Paragi što je branio Hrvatsku od Franje Tuđmana i njegovog saveznika, velikosrpskog agresora. Stvarnost je groznija nego si čovjek to može zamisliti, ali istina nema alternative. Neka Tuđmanove žrtve počivaju u miru Božjem. Amen!

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić, na Istočnom bojištu u obilazku stožera 6. armije njemačke vojske Wehrmacht i hrvatske 369 legije (“ojačane pukovnije”) 100. divizije Wehrmacht-a

Poglavnik N.D.H. i glavni zapovjednik njemačke 6. armije Wehrmacht-a na Istočnom bojištu, general Friedrich von Paulus. / Staatschef Kroatiens und General und Oberbefehlshaber der 6. Armee der Wehrmacht, Friedrich Wilhelm Ernst von Paulus an der Ostfront, Truppenbesuch.
Poglavnik Ante Pavelić u posjetu hrvatskoj 369 legiji na Istočnom bojištu, rujan 1942.
Hrvatski legionari 369 ojačane pukovnije na Istočnom bojištu u Sovjetskom Savezu, 1942.
Legionari 369. hrvatske ojačane pukovnije na Istočnom bojištu 1942. u pokretu prema liniji fronta u Staljingradu. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić.
Hrvatska 369. legija s geslom “Što Boga da i sloga junačka”
“General zima”, Istočno bojište, hrvatski legionari. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić, hrvatski poslijeratni emigrant u Buenos Airesu.
Konjica 369. hrvatske legije na Istočnom bojištu. Fotografija legionara Kazimira Kovačića objavljena u knjizi o povijesti Drugog svjetskog rata, “WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE”, Zagreb, 2011.
Hrvatski legionari 369. u gradu Harkovu, Ukrajina, Istočno bojište u Sovjetskom Savezu, 1942. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić.
Hrvatski vojnici 369. legije Hrvatskih oružanih snaga na Istočnom bojištu, u društvu ukrajinskih hazjajka, 1942. godine. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić.
Hrvatska 369. legija u Golubinskaji, zapadno od Staljingrada, rujan 1942. u pokretu prema Staljingradu
Odmor hrvatskih legionara nakon napornog marša prema Staljingradu. Fotografija legionara, pokojnog Kazimir Kovačića, ustupljena od strane hrvatskog migranta Kazimira Kovačića iz Buenos Airesu hrvatskom povjesničaru Goranu Jurišiću iz Zagreba.
Hrvatska zrakoplovna legija na Istočnom bojištu

Propaganda, i kako se od nje obraniti

“Ne vjeruj u sve što misliš”

Što je istina? Kada sami sebi odgovorimo na pitanje – što je istina – znati ćemo odgovor na pitanje – što je propaganda. Istina jest suprotno od propagande, propaganda jest, dakle, laž pomiješana s istinom, dakle, manipulacija koja vodi ka laži u koju se čovjeka uvjerava, da je istina, što je izokretanje stvarnosti, i tu smo već kod duhovnog pojma sotonizma, propaganda jest sotonizam jer izokreće stvarnost naše prošlosti pa čak i sadašnjosti.

Određenost (definicija) vrste riječi i pojma ‘propaganda’, koja dolazi iz latinskog (propagatio ili množenje; propago ili umnožiti, širiti, odgojiti, produljiti, nastaviti), glasi na osnovi njemačkog rječnika stranih rieči „DUDEN“ iz 1.990. godine, da je propaganda „sustavno širenje političkih i svjetonazorskih ili sličnih (za)misli (ideja) i mišljenja sa sredstvima javnog priopćavanja, i to sa ciljem utjecanja na opću (političku) sviest stanovništva (mišljenje javnosti ili kolektivno mišljenje naroda) u točno određenom smjeru. (Propaganda se, dakle, širi s masivnim publicističkim sredstvima poput tiska i televizije, interneta, knjiga, letaka ili pamphleta/brošura klevetničkog, dakle, neistinitog i manipulirajućeg sadržaja; manipulacija je riječ iz latinskog, koja znači ruku ili rukovanje, ali i vješto varanje, pravljenje smicalica ili izvođenje podvala to jest spletkaranje; imenica ‘politika’, inače, dolazi iz starogrčkog i francuzkog jezika i znači „djelovanje vlade ili vladara, parlamenta, stranaka i sredstava javnog priopćavanja ili medija, udruga i društava ili organizacija na provođenje određenih ciljeva posebno u području države i na oblikovanje javnog života stanovništva, ili skraćeno rečeno, politika jest upravljanje s državom, u konačnici upravljanje sa stanovništvom ili društvom to jest s narodom; može se još govoriti da je politika i vođenje naroda i države; politika jest, dakle, postupak za ostvarenje ciljeva, bilo ostvarenje nekog programa, unaprijed osmišljenih postupaka za postupno izvođenje i izvršenje). Propaganda je i oglašavanje u ekonomiji, dakle, reklama ili predstavljanje proizvoda na tržištu, ali propaganda je i oglašavanje u politici i u ratovima, tako da postoji i ratna propaganda; rat je nastavak politike nasilnim i ubojitim sredstvima. (Najava za oglašavanje proizvoda je na televiziji (st. grč., slanje poruka, glasa i slika valovima na daljinu) u komunističkoj Jugoslaviji zvana „ekonomsko propagandni program, skraćeno EPP; u Republici Hrvatskoj je predstavljanje proizvoda na prodaji u sredstvima javnog priopćavanja zvano „oglašavanje“ ili „oglasi“.)

„Ne vjeruj sve što misliš!“ (Švicarski povjesnik i mirotvorac Daniele Ganser, 2.019.)

„Tko nadzire poviest, nadzire budućnost, a tko nadzire sadašnjost, stavlja prošlost pod nadzor.“

(Arthur Blair alias George Orwell, umjetničkog imena, autor futurističkog ili utopijskog tzv. SF (Science Fiction) romana pod naslovom „1984.“, u kojem je opisao liberalno-demokratsku državu kao buduću policijsku državu ili diktaturu i tiraniju, vođena iz jednog političkog središta odnosno „Jedne svjetske vlade“.)

„Tko određuje jezik (pojmove), određuje razmišljanje.“

Primjer propagande i kako ona funkcionira

U propagandi se određuje englezki pojam „frame“ ili okvir u koji se kroz ponavljanje manipulirajućeg sadržaja stavlja čovjekovo razmišljanje, i tako usmjerava mišljenje javnosti u određenom smjeru. Tako je, npr., Predsjednik George Bush stariji u vrieme terrorističkih napada na gradove New York i Washington D. C. iz 2.001. godine koristio u javnosti glagol „padati“ kada je opisao ljude koji su u navedenim napadima poginuli odnosno umrli, to jest bili ubijeni, međutim, on se koristio manipualcijom, rekavši, da su žrtve „pale“, kao kada vojnici, gradovi, prve crte obrane i države padaju u ratovima. S tom manipulacijom je u mislima Američkih građana probuđeno prisjećanje (ili asocijacija) na rat, to jest stvorena je poveznica, da se Amerika nalazi u ratu, jer da je napadnuta izvana, a tko da ju je napao, napao ju je navodno Sadamov Irak, što je poviesna laž, jer vođa Iraka nije organizirao niti izveo niti poticao terrorističke napade od 11. rujna 2.001. godine, čak je stavio osumnjičenog vođu džihadista (muslimanskih ratnika-dobrovoljaca) iz rata u Afganistanu protiv invazije Crvene armije, Osamu bin Ladena, (koji je bio rodom iz Kraljevine Saudijske Arabije), i njegove borce, pod progon. (Zapadne tajne službe su izmislile rieč i ime za borce Osame bin Ladena, „Al-Kaida“, engl. „Al-Qaida“, što znači u prievodu „računovodstvo“, to jest tajne službe vodile su računovodstvene troškove za svoje doušnike među džihadistima, tako i za doušnika Osamu bin Ladena koji se nakon pobjede nad Crvenom armijom osamostalio od središnje Američke tajne službe C.I.A., i najavio rat protiv Sjedinjenih Američkih Država zbog otvaranja baza Američke vojske na tlu najvećih muslimanskih svetišta Meke i Medine, to jest na Arabijskom poluotoku za vrieme priprema za invaziju Zapadnih snaga predvođenih Amerikancima na Kuvajt, i Sadamov Irak, 1.991. godine. Ne znači da je Osama bin Laden izveo terrorističke napade na NYC i Washington D. C. ako je prije toga izveo napade na Američku vojsku i ciljeve Sjedinjenih Američkih Država, kao, npr. na Američko veleposlanstvo u Keniji, i jedan američki ratni brod; F.B.I. nikada zbog terrorističkih napada od „11. rujna“ nije podnio kaznenu prijavu protiv Osame bin Ladena. Tada je za vrieme ove velike i opsežne vojne operacije Pustinjske oluje, (pored invazije Sadamovog Iraka na Islamsku Republiku Iran druga najveća kopnena invazija nakon iskrcavanja Saveznika u Sjevernoj Afriki i na Siciliji, 1.943. i Normandiji, 1.944. godine odnosno njemačke invazije na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1.941. godine), najavio stvaranje „Novog svjetskog poredka“, („The New World Order“), što god to značilo, a značilo je vladavinu malecke skupine najbogatijih ljudi na svietu, i to na osnovi autoritarne i diktatorske „Jedne svjetske vlade“ i okultizma, glavnih medija to jest propagande i središnjih banaka, nad narodima svieta; drugim riečima, globalist, urotnik i ratni zločinac George W. Bush stariji najavio je osvajanje svieta i svjetske moći, točno ono što su Saveznici u propagandi predbacivali Adolfu Hitleru da želi zavladati svietom, što je, naravno, bila manipulacija i laž. Drugu Invaziju Američke vojske na Sadamov Irak, 2.003. godine, je ministar vanjskih poslova u vladi Američkog predsjednika Busha mlađeg, Colin Powel, (bivši načelnik Glavnog stožera Američke vojske), obrazložio na glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda s jednom manipulacijom, da Sadamov Irak navodno ima biološko-kemijsko oružje, i rakete koje za 45 minuta mogu pogoditi ciljeve u Europi. (Godine 2.020. će se Colin Powel ponovo javiti, bez ikakvog srama iako je pred cielim svietom lagao o Sadamovom Iraku, i to s otvorenim pismom Predsjedniku Trumpu, koje je u izbornoj godini predstavljalo propagandu protiv Predsjednika, u kojoj ga se ocrnjivalo to jest klevetalo odnosno govorilo laži o njemu, a uz to je bilo i protuzakonito pošto je Američkim časnicima i generalima u mirovini zabranjeno kritizirati aktualnu politiku Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.) Pošto su europske zemlje bile saveznice Amerike, tako je napad na Europu bio napad na Ameriku; u čovjekovom mozgu takve informacije izazivaju strah i paniku koja paralizira njegovo normalno razmišljanje, tako da čovjek razmišlja nadalje onako kako manipulator želi u točno određenom smjeru, a taj je 2.003. bio, da prosječni čovjek, stanovnik Amerike i Europe, pomisli kako se opasnost po „demokraciju“ i sigurnost građana mora odmah spriječiti s invazijom Zapadnih snaga na Sadamov Irak i onesposobiti iračkog diktatora, a usput se i osvetiti za terrorističke napade na gradove New York i Washington. (Kako se Osama bin Laden sklonio u brda Afganistana, a režim talibana odbio njegovo izručenje, nađen je izgovor i za napad na Afganistan i njegovu okupaciju od strane Američke vojske i njenih koalicijskih saveznika.) U propagandi Saveznika nije bila bitna istina nego laž, da se čovjeka manipulira kako bi ga se pridobilo za neku političku akciju ili rat u kojemu on gine, a ne pripadnici elite koji ga lažu i s njim manipuliraju, i zatim ga šalju u ratove u daleke zemlje. U invaziji na Irak je zajedno s građanskim ratom i partizanskim ratom džihadista protiv Američkih i snaga Zapadne koalicije poginulo 1 milijun iračkih civila kojima se nitko zbog toga nije ispričao niti platio odštetu niti na bilo koji način odgovarao prema njima i njihovim obiteljima i iračkom narodu, iako su Zapadni čelnici poput britanskog premijera Tonya Blaira lagali vlastitu i svjetsku javnost glede Sadamovog Iraka. Sadam Husein je srušen s vlasti, a Irak završio u apokaliptičnom kaosu, i to bez obzira što je uvedena demokracija s višestranačkim izborima i slobodom tiska u Iraku, ali biološko-kemijsko niti atomsko oružje tamo nije pronađeno, jer Sadamov Irak nije imao atomske bombe, dok se otrovnih plinskih granata i kemijskog oružja riešio nakon proglašenja prvih sankcija, ali javno to nije smio priznati zbog svog neprijatelja – Islamske Republike Iran. (To je, uostalom, ustanovio F.B.I. u Iraku i to u osobnoj istrazi nad ratnim zarobljenikom Sadamom Huseinom.) Također nisu pronađeni dokazi da je Sadamov Irak proizvodio komponente za izradu atomske bombe, sve je bilo izmišljeno, pri čemu su se Američke vlasti koristile plaćenim doušnicima iz Iraka, (obično politički protivnici režima Sadama Huseina i disidenti), koji su izmišljali navodne dokaze kako bi za sebe i svoje obitelji dobili politički azil u Ameriki i Američko državljanstvo. Kako je uvedena cenzura u Zapadnim medijima zbog rata u Iraku, tako je stanovništvo Zapada desetljećima nakon rata u Iraku bilo uvjereno, da je Sadamov Irak imao biološko-kemijsko oružje, i da je radio na izradi atomske bombe, te da je imao rakete koje mogu otrovni plin ili atomsku bombu prenieti do Američkog saveznika Državu Izrael ili do Europe. (Iračke rakete dosezale su Državu Izrael ali ne i Europu. U isto vrieme je Država Izrael imala atomske bombe i biološko-kemijsko oružje, koje vladajući Židovi nikada nisu stavili pod međunarodnu kontrolu.) Obmana radi izazivanja prvog rata protiv Sadamovog Iraka, 1.991. godine, bila je još više bezobrazna i brutalna nego izgovor za drugu invaziju, jer je jedna djevojka iz Kuvajta na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda plačući priopćila, da režim diktatora Sadama Huseina i njegova osvajačka vojska ubija dojenčad iz inkubatora u središnjoj bolnici glavnoga kuvajtskoga grada, pri čemu da ih nabija na bajunete pušaka i baca na tlo i gazi ih čizmama; pri tome je naglasila, da je to navodno vidjela svojim vlastitim očima, jer da je bila medicinska sestra u toj bolnici. Predsjednik Bush stariji tu je laž ponovio na televiziji. Američka javnost je sada bila spremna na rat protiv Sadamovog Iraka, dok bez navedene laži ne bi bila spremna niti bi rat odobrila, čak ni uz argument da je vojni napad na članicu Ujedinjenih naroda nedozvoljen ako neka članica nije nikoga napala, s obzirom da je Sadamov Irak napao emirat Kuvajt i osvojio tu pustinjsku zemlju bogatu s naftom, tvrdeći da su Englezi krivo i nepravedno povukli državne granice na Bliskom istoku i arabskom poluotoku nakon Prvog svjetskog rata, i da je jedno veliko naftno polje u pograničnom području prema Kuvajtu zapravo iračko. Američki vojnici išli su u rat zbog obrane „demokracije“ koje u Kuvajtu nije bilo, jer je to bila autoritarna država, i zbog osvete kroz pravdu zbog ubijenih kuvajtskih beba koje irački okupacijski vojnici nikada nisu ubili. Tek nakon izvjesnog protoka vremena je svjetska javnost saznala, da kuvajtska uplakana djevojka koja je nastupila na Glavnoj skupštini UN nije bila bolničarka, a pogotovo nije radila u bolnici u glavnom gradu Kuvajta, već je bila kćer od veleposlanika emirata Kuvajt u Washingtonu D. C. Međutim, očevi propagande su uspjeli u svom naumu – prevarili su američku i svjetsku javnost, i osigurali eliti globalista naftu u Kuvajtu, a zatim i u Iraku, čime su kontrolirali značajan postotak svjetske proizvodnje nafte i trgovinu s naftom, tako da su preko umjetnog snižavanja ili povećavanja svjetske ciene nafte mogli ucjenjivati određene neposlušne vlade, uvoditi embargo na prodaju i uvoz nafte u neku državu; o tome je računa vodila svjetska masonerija iz tajnog društva svjetske „elite“, Bilderberg, na svojim tajnim sastancima jednom godišnje u nekom Zapadnoeuropskom ili Sjevernoameričkom gradu; sastanci su desetljećima bili tajni, da bi nakon „11. rujna“ postali poznati to jest više nisu bili tajni jer su sami globalisti željeli pokazato svoju moć, pa tako i povodom održavanja sastanaka Bilderberg o kojima je javnost u kratkim crtama izvještavana da se održavaju, ali je sadržaj raspravljanja „elite“ na sastancima Bilderbegra i dalje ostao tajan za javnost. Tko djeluje u tajnosti, na konspirativan način? Vidi u Svetom pismu što o tome kaže Isus Krist.

Kako djeluje propaganda? Propaganda djeluje kroz uši i oči, i utječe na neurone u mozgu čovjeka. Propaganda, dakle, djeluje razorno na čovjekov mozak, jer ga navodi na pogrešno razmišljanje. Svaka izgovorena ili napisana rieč utječe na čovjekov mozak, koji izgovoreno ili pročitano pamti i povezuje; kada se propagandu o nekome ili nečemu često ponovalja, njen sadržaj bude pohranjen u čovjekovoj podsviesti. Čovjek vjeruje u ono što misli, a propagandisti stručno kroz medije plasiraju u čovjekov mozak ono što oni žele da čovjek misli, to jest određuju čovjekov smjer razmišljanja. To se zove varanje i radi se pomoću posebnih vojnih programa poput programa „Promjenjive slike čovjeka“, koji se primjenjuje kroz medije, i to na civile, a koji je osmislila britanska vojska između dva svjetska rata, a globalisti taj program dalje razvijali u svojim radionicama, (raznoraznim institutima sveučilišta), i nakon Drugog svjetskog rata ga primijenili na civilnom stanovništvu liberalnog Zapada. Globalisti su na osnovi navedenog vojnog programa vršili pokuse na civilnom stanovništvu prije nego su taj iskušani program počeli masovno primjenjivati putem glavnih medija u javnom prostoru, pa su tako testirali osjetljivost Američkog stanovništva na ratove; na početku su Amerikanci nakon Drugog svjetskog rata i Korejskog rata imali malu toleranciju prema ratovima, što se pokazalo na primjeru Američkog rata u Viet-Namu, koji je provocirala američka zaraćena strana s napadom pod Lažnim stiegom na vlastiti ratni brod u zaljevu Tonking, dana 4. kolovoza 1.964., i to ne u međunarodnim vodama nego u teritorijalnim vodama Sjevernog (komunističkog) Viet-Nama, i taj inscenirani „napad“ na špijunsko-borbeni brod ‘Maddox’ Američke ratne mornarice bio je truli izgovor Predsjednika i urotnika protiv Predsjednika Kennedya, Lyndona Johnsona, da zapovijedi zračna bombardiranja vojnih instalacija Sjevernog Viet-Nama, kao navodno čin odmazde, ali je ta u stvarnosti Američka agresija na Sjeverni Viet-Nam poslužila za Američku vojnu intervenciju širokih razmjera u Južnom (kapitalističkom) Viet-Namu protiv komunističke partizanske vojske Viet-Kong; u sliedu događaja su Predsjednici Johnson i Richard Nixon poslali preko pola milijuna Američkih vojnika u Južni Viet-Nam, dok je Američka vojska iz zraka bombardirala položaje Sjevernovietnamske vojske i civile u Sjevernom Viet-Namu i partizansku vojsku u nezavisnoj državi Laos i Južnom Vietnamu; Predsjednik JFK je bio potpisao uredbu sa zakonskom snagom o obustavljanju vojne pomoći Južnom Viet-Namu, a čim je ubijen je njegov nasljednik i nekadašnji Potpredsjednik Johnson poništio uredbu Predsjednika Kennedya i potpisao novu o slanju Američke vojske u Južni Viet-Nam. Vojno-industrijski kompleks globalista u Sjedinjenim Američkim Državama je na ratu u Viet-Namu (od 1.964. – 1.973.) zaradio 50 milijarda US$ na mukama 50.000 poginulih Američkih vojnika, i 1milijun poginulih Viet-Namaca.

Tako se čovjeka može kroz propagandu uvjeriti, da je laž navodno istina, a da je istina navodno laž, to jest može se sve izokrenuti, te usmjeriti mišljenje javnosti u točno određenom smjeru ili ka nekom političkom cilju. Tako je, npr., ratna propaganda jugoslavenskih partizana pod vodstvom komunističke partije, kao i poslijeratna komunistička propaganda, tvrdila, da su ustaše navodno „fašisti“, iako se ustaše nikada nisu sami nazivali „fašistima“, već ustanicima protiv velikosrpske diktature i jugoslavenske države; također je takova propaganda tvrdila, da su Hrvati-nekomunisti zapravo navodno „ustaše“, što je bilo dovoljno za diskvalifikaciju politički nepodobnih i odstrel. Poviesna činjenica da su hrvatskim ustašama saveznici bili talijanski fašisti (iako hinjeni) ne znači da su i ustaše automatski bili „fašisti“, međutim, ubojita propaganda je razorno djelovala na hrvatske branitelje hrvatskog državnog prava i hrvatske države u Drugom svjetskom ratu, kao i na njihove potomke koji nisu bili ustaše koje su partizani u ratnom zarobljeništvu pobili. Propaganda osvajačkg režima Slobodana Miloševića je također za hrvatske branitelje tvrdila da su „fašisti“ ili „ustaše“ iako nisu bili, niti fašisti niti ustaše već hrvatski branitelji, a Srbi su se predstavljali kao „antifašisti“, dok je hrvatska propaganda tvrdila za srpske osvajače i pobunjenike, da su „fašisti“, iako ni oni nisu bili fašisti već srpski vojnici-osvajači, pobunjenici i dragovoljci, okupatori i neprijatelji, vođeni od srpskih komunista iz redova JNA, kontraobavještajne službe KOS (JNA) i Miloševićeve Socijalističke partije i tajne službe Udbe odnosno Službe državne sigurnosti, međutim, efekt da je netko „fašist“ a netko drugi da je „antifašist“, je ogroman i ubojit za protivničku stranu, jer fašizam je na liberalnom Zapadu i u svietu komunizma postao u propagandi istoznačnica za najveći zločin u poviesti, iako su oni koji su druge i nevine optuživali da su navodno fašisti, bili (ratni) zločinci, djelujući po onoj narodnoj da lopov viče: Drž’te lopova! Fašizam je nastao kao reakcija na revoluciju i totalitarni komunizam. Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, je u svojoj propagandi također tvrdio za hrvatske dragovoljce i bojnovnike Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), da su navodno „fašisti“ i „ustaše“, ali ga je opovrgnuo Vrhovni sud 1.994. godine s konačnom oslobađajućom presudom osnivaču Hrvatskih obrambenih snaga i njihovom vrhovnom zapovjedniku Dobroslavu Paragi, u kojoj se kaže da je HOS regularan i legalan i legitiman dio Hrvatske vojske i Oružanih snaga Republike Hrvatske, a ona sigurno nije bila „fašistička“ nego demokratska.

Manipulacija u propagandi nije samo kada se nešto neistinito tvrdi i predstavlja laž kao istinu, i kada se to često ponavlja, nego i kada se, npr., kaže: Molim vas, nemojte misliti na strah. (Ako se to kaže u dobroj vjeri, onda je valjda razumljivo zašto je rečeno.) U trenutku kada ste to čuli ili pročitali, takova obaviest već je ušla u vaše mozgove, vi ste baš pomislili na strah, i autori i naručitelji propagande su uspjeli u svom naumu, jer ste u strahu koji se uvukao u vašu podsviest koju ne možete kontrolirati. Stvar je vještine, da se u tom trenutku pomisli na nešto liepo, npr., na ljubav, a ne na strah. U duhovnom svietu se s molitvom može strah izbaciti iz srca i glave, pa i iz podsviesti odnosno duše, pa se tako može i mržnju, prezir i ljubomoru, ili gorčinu izbaciti van, da se informacije o mržnji i preziru ili o ljubomori ne počnu nekontrolirano umnožavati i proizvoditi program straha, mržnje ili ljubomore, koji onda na svjesnoj razini eskalira u agresiju i nasilje nad samim sobom ili nad nekim drugim čovjekom ili nad ljudima, bez obzira bio čovjek u pravu ili u krivu, ili po prirodni miran, pa iznenada plane, jer se podsviest ne može kontrolirati, ali se njome može i te kako manipulirati.

Kako se obraniti od propagande? Od propagande se čovjek i društvo mogu obraniti s istinom, s jedne strane, i tako što ne uzimaju sve zdravo za gotovo, da, dakle, ne uzimaju sve za gotove činjenice koje da se ne trebaju više provjeravati, bez obzira koji autoritet im nešto tvrdio, bio taj neki autoritet Predsjednik države ili kardinal i biskup ili predsjednik vlade ili saborski zastupnik ili neki novinar i urednik nekog medija, ili tzv. stručnjaci na televizijama i u obrazovnom sustavu, jer svi oni mogu služiti agitacijskoj propagandi radi ostvarenja određenih političkih ciljeva, a neki i svjesno mogu služiti kao plaćenici. Čovjek se treba samo zapitati, je li to istina što netko tvrdi. Tako će se i čitatelji zapitati, je li istina što autor Goran Jurišić tvrdi u ovome djelu o Istini o našoj (krivotvorenoj) poviesti. (Ispričavam se, što pišem u trećem licu, napomena autora, G. J.) Čovjek se, dakle, od propagande može obraniti kada krene u potragu za istinom, to jest kada sam provjeri činjenice i njihovo tumačenje. Kada bih kao autor ovog djela rekao, da nisam „teoretičar zavjere“, učinio bih si medvjeđu uslugu, jer biste vi baš pomislili da jesam, pošto je pojam „teoretičar zavjere“ i „teorija zavjere“ ušao u javni razgovor kao negativan pojam. Sjetimo se, tko određuje jezik (pojmove), određuje razmišljanje. Iako sam sada to neizravno rekao, da nisam „teoretičar zavjere“, vi ste, barem većina vas, pomislili ili će te pomisliti, da možda i jesam, čim se tako branim, no, da sam rekao da pišem i tvrdim istinu, pomislili biste u većini da vjerojatno pišem istinu i istinito tvrdim. Na koncu, jesam li „teoretičar zavjere“ nije moj problem nego vaš ako biste povjerovali u takovu klevetu o meni, onda biste pošli krivim smjerom ili nastavili hodati u životu u krivom smjeru. Sami morate utvrditi istinu o tome, i to kroz preispitivanje. Radije sam sada žrtvovao dio svog kredibiliteta, da biste shvatili značenje onoga što kažu da je „ispiranje mozgova“, to jest kada se ljude sustavno laže kroz propagandu. U nekoj propagandi najveći svetac može postati najveći zločinac, a najveći zločinac može postati nevin i svetac. Zar u propagandi nije Baraba ispao narodni junak, a Isus Krist da je navodno zločinac?

U ekonomskoj propagandi se propagandisti često služe tielima liepih i polugolih žena, uz neki proizvod, iako taj proizvod nema ništa zajedničko s nekom ljepoticom, ali efekt je velik’ pošto u čovjeku razvija liep osjećaj. Odličan propagandist neke tvornice automobila ili trgovca novim autima će automobil reklamirat u prirodi, na plakatu ili u reklamnom spotu, što razvija osjećaj poželjnosti i slobodu; činjenica da će te s vašim novim i skupocjenim autom voziti satima kroz gradsku gužvu ili stajati u koloni na autocesti nije problem propagandista već vaš problem, dok će te se u prirodi i s osjećajem slobode rietko kada voziti jer ste možda pod stresom, ali propaganda je postigla efekt, i prodala vam robu proizvođača. Ako netko misli da ne može „pasti“ na propagandu jer ima maturu iili sveučilišnu diplomu, onda se gadno vara, jer na propagandu padaju u pravilu svi ljudi osim onih koji znaju kako propaganda funkcionira. Propagandu je objasnio i u političkoj praksi primijenio njemački i američki Židov Edward L. Bernays, nećak psihologa Sigmunda Freuda iz Beča. Zanimljiva je naslovnica njegove knjige, „Propaganda“, na kojoj je nacrtan čovjek s kojim se upravlja koncima na daljinu, kao s lutkom (marionetom). Funkcioniranje propagande je u svom djelu „Mein Kampf“ objasnio i Adolf Hitler, i to je po mojemu mišljenju i jedan od razloga, zašto je njegova knjiga bila u mnogim društvima na liberalnom Zapadu zabranjena. Iako je njegov suradnik dr. Joseph Goebbels koristio propagandu u nacional-socijalističkoj politici prema neprijateljima Njemačke, pa je nazvan najvećim propagandistom u poviesti“, i tako manipulacijom postao sinonim za propagandu; istinski majstor manipulacije je, međutim, bio svjetskoj javnosti gotovo nepoznat Edward L. Bernays od kojega je Joseph Goebbels učio, čitajući njegovu knjigu, dok će na javnoj sceni poznati propagandist, majstor propagande postati ekstremni ljevičar i masovni zločinac Vladimir Iljič Uljanov ‘Lenjin’, čelnik boljševika u revoluciji, ali to mu se neće uzeti za zlo, jer je navodno bio „progresivac“. (Propagandu Njemačke nacional-socijalističke radničke partije N.S.D.A.P. je na početku vodio njen vođa Adlf Hitler, da bi nakon izlazka iz zatvora zbog propalog državnog udara u Münchenu, i završetka političkog manifesta ‘Mein Kampf’ istu prepustio svom obožavatelju i najužem suradniku Josephu Goebbelsu koji se oženio najbogatijom Njemicom iz obitelji Quandt, nasljednicom tvornice motora BMW AG (‘Bayerische Motorenwerke’, ‘Bavarski zavod za motore’, automobilske i zrakoplovne). Goebbelsova propaganda usmjerena prema neprijateljima Njemačke prikazivala je Hitlerovu Njemačku jačom nego što je ona bila, pogotovo navodno jačom u vojnim snagama, jer 3. Reich zaostajao za Anglo-Amerikancima i Sovjetima u vojnoj proizvodnji koju je Hitler tek bio postavio radi obrane njemačkih nacionalnih interesa. Tako je odlična i vrlo nadarena redateljica Leni Riefenstahl vješto prikazivala tehnikama filmskih kamera skupove nacional-socijaista u Nürnbergu kao gotovo nadnaravne skupove kojima da nema ravne u poviesti i na svietu. Efekt na gledatelje u inozemstvu bio je fantastičan, i neprijatelji Njemačke su pomislili da gotovo nemaju priliku savladati „takovu jaku“ Njemačku; Njemačka jest bila jaka sila, ali nije bila ‘Superman’.) Također glavni propagandist Crvene armije u Drugom svjetskom ratu, i zapravo ratni zločinac Ilja Ehrenburg, židovski boljševik, isto nije ušao u fokus ratnih zločinaca jer je u propagandi ispao kao onaj koji da je predvodio „dobre dečke“ da pobijede zao fašizam i „zločeste dečke“, dakle, „fašističke“ vojnike. To što je s govorom mržnje huškao u propagandi pripadnike Crvene armije na počinjenjene ratnih zločina poput masovnog silovanja njemačkih djevojaka i žena, i na ubojstva njemačkih civila i ratnih zarobljenika, nikome ništa. No, veći propagandisti od ‘Lenjina’ postali su propagandisti Zapadnih saveznika i Crvene armije, ali svi oni zajedno su bebe u odnosu na strašne propagandiste globalista čiji glavni mediji vode do promjena u društvu i na svietu, u tom slučaju do negativnih promjena i do masovnih zločina nad ljudima i narodima, do genocida. Pošto Saveznici i globalisti do 2.020. godine nisu završili pred nekim vojnim tribunalom u Nürnbergu, javnost nije stekla dojam, da su zločinci, jer joj neki autoritet to nije rekao. Propaganda o navodnoj pandemiji corona-virusa 2.020. godine bila je strašna. Na koncu su čak i zaraženi bolesnici postali samo statistički brojevi, a ne više ljudi. Statistički brojevi rasta „zaraženih“ bili su potrebni radi uvođenja određenih „mjera“, i to sa ciljem ostvarenja određenih političko-ideoloških ciljeva u društvu i gospodarstvu, kao i radi širenja straha i panike, koji paraliziraju čovjekovo razmišljanje.

Propaganda širi strah i vodi čovjeka u krivom smjeru razmišljanja i djelovanja. Kad se čovjeku kroz propagandu „ispere“ mozak, on je poslušan kao vojnik u vojsci koji bespogovorno sluša zapovjedi pretpostavljenog dočasnika ili časnika i zapovjednika. Istu takovu poslušnost se u civilnom društvu postiže s propagandom, i ljudi u strahu od neke kazne ili sankcije, ili za svoje živote, radije izvrše naredbu ili „preporuku“, nego da preispitaju istinitost tvrdnje nekog autoriteta, i da se u slučaju laži suprotstave manipulaciji kako ne bi nastradali, jer, dame i gospodo, u rat idete vi, a ne propagandisti, oni samo ratuju protiv vas, vode psihološko-propagandni rat protiv vas, a mi povjesničari smo vaši branitelji koji vas branimo od propagandista koji krivotvore poviest kako bi kontrolirali vašu budućnost, a kontroliraju poviest jer vladaju u sadašnjosti koju usmjeravaju, dakle, kontroliraju i vrše apsolutnu kontrolu nad vama, kao da ste lutke na koncu. Ne vjerujete da je tako, jer ste pametni, školovani, lukavi, mudri, hrabri, odlučni i uspješni u životu, i imate životnog iskustva, i nitko s vama ne može manipulirati kroz propagandu, žrtve propagande su neki drugi ljudi, a ne vi? Mi povjesničari sve s vremenom otkrijemo, i razuvjerimo vas, samo se prisjetite kako ste razmišljali prije 10, 20 ili 30 godina, kome ste vjerovali i svoje povjerenje poklanjali, i u što ste vjerovali. Ljudi su u socijalizmu vjerovali u socijalizam, pa i desetljećima nakon što je taj sustav propao, vjerovali su u socijalizam, da bi se jednog dana razočarali u socijalizam, a oni više budni, razočarali su se u socijalizam još za socijalizma. Ljudi, budite budni i hodajte otvorenih očiju i ušiju kroz život da ne povjerujete baš u svaku laž koja vam se pred nos servira kao navodnu istinu. Zar treba u sve uviek vjerovati što mislimo? Preispitajmo naše razmišljanje o nama i svietu koji nas okružuje.

Poviest utemeljena na istini nam je potrebna radi pamćenja naše prošlosti i prošlosti naših predaka, da bismo danas-sutra mogli sa sigurnošću reći tko smo i što smo, čemu živimo na Zemlji, koja je svrha našeg postojanja, i čemu težimo, gdje idemo, jer ako krenemo krivim smjerom, završit ćemo u provaliji, skrenemo li na križanju života na pravi smjer, usrećit ćemo sebe i druge. Istina je, dakle, suprotna od propagande. Uvjerite se sami, tražite istinu. Tko traži, taj i nađe.

Ovo poglavlje o propagandi bilo je nužno, jer je važno shvatiti na koji se način krivotvori poviest, i čemu i kome krivotvorenje poviesti služi. Čemu pak služi poviest? Nama služi poviest, da znamo tko smo i što smo. Zato poviest treba biti istinita, da ne lutamo u životu, i da ne ponavljamo pogreške iz naše prošlosti ili prošlosti naših predaka, a u slučajevima slave i uspjeha naših predaka, da nam oni budu uzor kako se ipak nešto može, i da nije istina da se ništa u životu ne može postići.

Jednog dana srele su se istina i laž, i laž predloži istini da odu plivati u obližnje jezero. Bio je liep i sunčani dan, zašto ne kaže istina, i ona i laž se skinu do gola i uđu u jezero. Istina je uživala u plivanju i nije primijetila da je laž već izašla na obalu, jer ju je slatkorječivo prevarila i obukla njenu odjeću, i pobjegla, i u odielu istine koračala kroz sviet. Istina je ostala sama i gola, i svi su je izbjegavali jer su se sramili gole istine, ali zato i jest istina, naivna ali ispravna i prava. Dok laž optrči Zemaljski krug, istina tek oblači cipele, ali kad-tad sustigne laž i prestigne ju, jer istina na kraju uviek pobjeđuje. Laž je pobjednik samo na kratke staze, istina pobjeđuje na duge staze, i njena pobjeda jest konačna.

Povjesničar Goran Jurišić u Zagrebu, 1. studenog 2.020. g.

Cenzura je dio propagande – recipijentima (slušačima i gledateljima) se kroz medije uzastopno šalje manipulirajući sadržaj koji se utiskuje u njihovu podsviest i tako manipulira s njihovim razmišljanjem i djelovanjem dok se istovremeno u glavnim medijima pod cenzuru stavlja politički nepodoban sadržaj koji razotkriva propagandu i laži vlastodržaca. Cenzura je u demokracijama zakonom i Ustavom zabranjena, ali se u liberalnim demokracijama provodi bez ikakvog srama i respekta prema građanima/državljanima i Ustavu koji štiti prava i slobode stanovnika nacionalne države. tako se sa cenzurom gazi građanska i ljudska prava i demokratski Ustav.
Primjer propagande na izborima za savezni sabor Njemačke. Oporbena politička stranka Alternativa za Njemačku koristila se propagandnom porukom pod naslovom: “Izaberite pravu ‘Mutti’.” Imenica ‘Mutti’ za “majku” bila je asocijacija na kancelarku Angelu Merkel koju su ilegalni migranti s Bliskog istoka koje su globalisti dovodili u Njemačku 2.015./2.016. godine od milja zvali ‘Mutti’.; pojam ‘Mutti’ imao je negativnu konotaciju, i stranka AfD je taj pojam stavio u okvir razmišljanja prosječnog Niemca, s porukom da je kancelarka negativna, a prava “majka” da je stranka Alternativa za Njemačku, (AfD), a ne stranka kancelarke Merkel Kršćansko-demokratska unija CDU.
Zločesta propaganda tvrtke Disney iz Hollywooda u službi globalista koja kroz naoko simpatične crtane likove za djecu šalje djeci zapravo zločeste poruke u vidu znaka nečastivog kojeg s prstima prikazuju naoko liepe djevojke, a zapravo prostitutke, čime se apsolutno ruši kršćanski moral; asocijacija Disneyevih crtića i crtanih likova poput simpatičnog Mikey Mouse treba u djeci probuditi simpatije i za slične crtane likove.
Zločesta propaganda globalista koja služi čipiranju djece treba izazvati asocijaciju djece s vjeronauka u školama na Isusa Krista kojeg djeca drže pozitivnim, i tako je na plakatu Isus Krist prijatelj s malim simpatičnim likom Chippijem, što treba izazvati osjećaj da je micro-chip za implantaciju ispod ljudske kože dobar, jer eto i Isus Krist da simpatizira sa Chippiejem.