Pokret svjetske masonerije “New Age” (“Novo doba”) i “sekularni humanizam” revolucije masona u Francuskoj 1.789. ima svoj izvor u okultizmu starog Babilona čiji je vladar Sargon I “Veliki” izmislio mnoštvo božanstava, a koji je znao da Bog-Stvoritelj postoji ali je to prešutio svom hibridnom narodu, Babiloncima. Na području Mezopotamije pronađeni su monoteistički tekstovi o Bogu-Tvorcu iz antike.

Otac globalista današnjice (međunarodnih bankara/komunista) starobabilonski car Sargon I “Veliki”, tvorac simbola sotonizma – zvijezde petokrake – i višeboštva odnosno idolpoklonstva što je grijeh

Za priestup koji počinih, nisam kriv. O griehu koji počinih, ništa ne znadoh. Skakoh po zabranjenoj stvari. Moj Gospodin me savladaše u gnievu srca svoga, Bog, koji znadoh, iako ja ne znadoh, probo’ me. Ležah na podu, i niti jedan muškarac me ne drža za ruku. Plakah, i nitko me ne drža za ruku. Vikah, i nikoga ne bijaše, koji me ću. Nalazih se u mraku, i zabrinut bi. Ne podigah se sam. Mojem Bogu rekoh za svoju nuždu u kojoj se nalazih. Moje molitve usmjerih… Kako dugo, o Bože moj, ću ja još patiti? Kako dugo, o Bože moj, koji znadoh, iako ja ne znadoh, će Tvoje srce biti gnjevno?

(Babilonska molitvena himna Bogu-Tvorcu pronađena na steli assirskoga kralja Ašur-bani-pala, 668. – 626., relief s natpisom, pronađen među tisućama glinenih pločica s klinastim pismom u kraljevskoj knjižnici u Ninivi, koja predstavlja preslik starobabilonskog monoteističkog teksta; prijevod s njemačkog jezika na hrvatski jezik: Stalni sudski tumač za njemački jezik, Goran Jurišić, prof.)

U drevnom tekstu pronađen na području Iraka to jest na nekadašnjem području Mezopotamije se babilonski vladar Sargon I izravno obraća Bogu-Tvorcu jer očito zna da postoji Stvoritelj svijeta, jer nemoćan leži na tlu i bespomoćan je, te moli Boga da mu pomogne. To je senzacionalno pošto se u školama uči, da je Babilon bio država u kojoj su se njegovi stanovnici molili mnoštvu bogova i klanjali svom božanskom vladaru, dok su arheolozi pronašli povijesni dokaz o tome da su babilonski vladari znali da Bog postoji ali su to svom multi-kulturalnom narodu prešutjeli, što je zločin, što je veliki grijeh propusta i laganja.

Kako je moguće, da se Sargon I moli Bogu-Tvorcu, a njegovi podanici u starom Babilonu se mole bogovima i klanjaju pred kipovima nebrojenih idola, pa i pred njime samome, koji se proglasio božanstvom?

Kao i Kajin je Sargon I se ne kaje zbog grijeha koji je počinio, i drzak je prema Bogu kojeg moli za pomoć, jer kaže, da ne zna kako je djelo koje je počinio grijeh, dakle, pravi se blesav kao i Kajin kad ga je Bog pitao – gdje mu je brat – a Kajin drsko odgovara da se njega ne tiče gdje mu je brat Abel, kojeg je ubio. Molitva Sargona I Bogu-Tvorcu je povijesni dokaz o Kajinovoj liniji u povijesti čovječanstva koja je znala da postoji Bog ali se postavila ispred ili iznad Boga, što je sotonizam, pobuna protiv Boga kakvu je bila pokrenula jedna trećina anđela na nebu na čelu s najsjajnijim anđelom Luciferom, tom “starom zmijom”, “oca laži i čovjekoubojice od samoga početka” , kako je opisan u Svetom pismu.

Ta povijesna činjenica postojanja monoteističkih tekstova u starom Babilonu je stanovništvu liberalnog Zapada u cijelosti prešućena u službenoj povijesti i javnom školsko-obrazovnom sustavu, kao i cenuzurirana od strane masovnih medija i prešućena od strane dvorskih povjesničara i vladajućih političara.

Sveukupno su na području Iraka pronađene četiri monoteistička teksta iz starog Babilona.

Izvor babilonskog teksta je profesor Kittel i njegovo djelo “Die babylonischen Ausgrabungen und die biblische Urgeschichte”, Leipzig, 1.903. (“Iskapanja u Babilonu, i biblijska prapoviest”), kao i “The Schweich Lectures”, 1.909. (“The British Academy Modern Research as illustrating the Bible”, by the Rev. S. R. Driver, profesor hebrejskog jezika, str. 23. tako zvana Kajinova/Sargonova himna kajanja.)

Jednoga dana došao je u Babilon jedan stranac, kako su stari Babilonci prenijeli, kojeg nitko od domaćih stanovnika nije poznavao, a došao je iznenada, i nenajavljeno, i to ne kao gost nego kao migrant i mladi muškarac koji je imao veliko znanje i razrađene vještine; na početku svog boravka u Babilonu bavio se sa zemljoradnjom, bio je vrtlar; na koncu je postao vladar Babilonskog carstva koje je bilo jedno multi-kulturalno carstvo s mnoštvom poganih i nepokajanih naroda, i ne čudi da se uspio nametnuti domorodačkom stanovništvu za vladara kada su pogani vjerovali u svaku izmišljotinu koju im je netko servirao pod nos, te su novim naucima bili kao očarani. U službenu povijest svijeta je stranac koji je došao u Babilon i postao vladarom ušao kao babilonski car Sargon I Akkadski, koji je u stvarnosti bio Kajin, što nije slučajno, da se prešućuje njegovo stvarno podrijetlo. Izvorno se Sargon, naime, zvao “zemljoradnik” Kajin, i bio je nezakoniti sin Eve i njenog muža Adama. (Babilon je biblijska zemlja “nužde” u koju je Kajin putovao.) Kajin kao car Sargon I vodio je stalne ratove protiv adamitske rase ili arijskih naroda. (Knjiga Postanka 3, 15)

Kajinovi/Sargonovi podanici opisani su kao “crnoglavci” (“lullubi”); bili su to Sumerani, jedna miešana rasa pre-adamita, koja je imala niska čela, velike oči i orlovske noseve, te debele noge i nožne prste, kao i debele usne. Vidi djelo gospođe Sidney Bristowe “Sargon The Magnificent” (1927.) Titulu “Veliki” si je Sargon sam dao. (Na koga nas silnik Sargon I podsjeća? Na tzv. ‘maršala Tita’, vođu terorističkih partizana u N.D.H. i Srbiji, koji si je titulu vojnog maršala sam dao.) Uglavnom, povjesničarka Sidney Bristowe navodi, da je Sargon uveo obožavanje božanstava na Zemlji. To je u naše doba tako zvani “New Age” /novo doba/. Sargon I se proglasio božanstvom.

Sveto pismo ili Riječ Božja, u suglasju s povijesnom znanošću čovjeka, potvrđuje, da su “pali anđeli” i Kajin izvor svakog poganstva, a “moderna” verzija antičkog poganstva i okultizma je “New Age” ili u prijevodu novo doba, dakle, jedna stara ideja i tradicija iz antike.

Carstvo Sargona I, (Kajina), babilonsko, poticalo je višeboštvo i krivi nauk koji je ljude vodio u zabludu; on je počeo i krivotvoriti povijest, tako je ep o Gilgamešu zapravo priča o Potopu i Božjem čovjeku Noi, potomka Adama i Eve, i nije stariji od priče o Potopu iz Svetog pisma već je znatno mlađi. Okultizam u New Age-pokretu je isti kao što je bio u antici – molitve demonima, a demoni su duhovna bića nastala od Nefila ili hibrida (divova) između palih anđela i čovječjih kćeri koje su nasilno uzimali (otimali ih, i silovali).

Pali anđeli i Kajin su izvor svega poganstva i borbenog ateizma u suvremeno doba, doktrina sekularnog humanizma (odvajanje čovjeka od Boga) svoj izvor crpi iz starog Babilona, i sav nemoral liberalnog Zapada ima svoj izvor u Babilonu.

Profesor povijesti Goran Jurišić, u Zagrebu, dana 1. listopada 2020. godine.

Objavio Goran Jurišić

Prof. povijesti i njemačkog jezika i književnosti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: