Lažna desnica oplakuje ljevičara Slavena Leticu

Pokoj duši Jugoslavenu Slavenu Letici, sličio je hrvatskom banu Josipu Jelačiću, jer je dvorski kolumnist imao ćelavu glavu i nosio brkove kao Hrvat Josip Jelačić Bužimski kojega je hrvatski narod na uspomenu ovjenčao narodnom pjesmom “Ustani bane, Hrvatska te zove, zove…” Slavena Leticu neće ovjenčati, jer nikakve zasluge za Hrvatsku i bilo kakve pravice nema, tako da mu neće pjevati niti ga se sjećati. Tko se sjeća kolumnista Denisa Kuljiša koji je bio kolumnist 30 godina dugo, a umro je tek u ljeto 2.019.? Tamo gdje je Slaven Letica sada otišao, dočekati će svoju plaću, onu koju nije mislio da želi dobiti, za razliku od ovozemaljskih privilegija s kojima je bio obasut, dok je hrvatski narod sve više i više postao siromašan, opljačkan, prevaren i izdan od titoističke elite lažljivaca i manipulatora, kojima je pripadao i pokojnik. Iako je rođen 1.947., njegova biografija počinje tek s 1.980. godinom kada postaje sveučilišni profesor, u totalitarnom komunizmu ondašnje Jugoslavije. Te godine je umro i njegov idol.

Glavni glasnogovornik lažne desnice, Velimir Bujanec, oprostio se na svom Facebook-profilu s biranim riječima od savjetnika Predsjednika Tuđmana, Slavena Letice, koji je na pomolu demokratskih promjena 1.990. zagovarao preustroj Titove Jugoslavije iz federacije u jugoslavensku konfederaciju, znači, profesor sociologije na Medicinskom fakultetu nije bio zagovaratelj hrvatske državne neovisnosti i punog suvereniteta hrvatskog naroda, isto kao ni njegov poslodavac Franjo Tuđman. Zanimljivi su Velimirovi hvalospjevi jednom ljevičaru, s obzirom da je na početku svog javnog djelovanja bio glasnogovornik Paragine stranke u vrijeme kada ju je prvi PRH nazivao „ustaškom“, što je u titoizmu Republike Hrvatske značilo etiketu za politički odstrel, da bi nakon Tuđmanovog udara na Paraginu stranku Velimir Bujanec svoju dušu prodao vragu, i od tada dobro i lijepo živi, braneći politiku Franje Tuđmana, iako je u Paraginom HSP-u preko megafona vikao: „Tito je imao Reksa, a Tuđman ima Šeksa“. Ovaj glumac „desnice“, a zapravo lažne desnice je eklatantan primjer kako čovjek u svom životu može nisko pasti. Vratimo se pokojniku.

Za vrijeme velikosrpske pobune je Slaven Letica kao Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku malo pregovarao s vođom srpskih pobunjenika iz Šibenika, psihijatrom Jovanom Raškovićem, kojem je u Hrvatskoj uvijek bilo dobro, od stalnog zaposlenja na dalje; kao i pokojnom njegovom sugovorniku Slavenu Letici. Nakon toga je u hrvatsku javnost iz Ureda PRH pušten transkript tajnog razgovora s Raškovićem, taman da više nitko sa srpske pobunjeničke strane zbog nepovjerenja više ne pregovara ni teoretski s hrvatskom stranom, iako većina njih i nije htjela uopće pregovarati, sigurni u srpsko oružje i razoružani hrvatski narod. Nakon toga Slaven Letica odlazi s položaja savjetnika u Uredu PRH i postaje dugogodišnji kolumnist tjednika Globus kojeg je osnovao (pokojni) ljevičar Denis Kuljiš, dijete Šuvarove agitpropovske škole. (Agitprop ili agitacijska komunistička propaganda.)

Zahvaljujući Predsjedniku Tuđmanu koji je stvorio lažnu desnicu je Slaven Letica imao odličnu karijeru u Republici Hrvatskoj. F. Tuđman je prvo od svoje vlastite stranke HDZ stvorio lažnu desnicu, a zatim od u državnom udaru 1.993. otete parlamentarne Hrvatske stranke prava koju je vodio njen uzurpator i neofašist Anto Đapić, na čijoj će izbornoj listi ljevičar Slaven Letica ući kao „neovisni“ zastupnik u Hrvatski sabor. Nije ga smetalo što je Anto Đapić nekoć dizao ruku na Mussolinijev pozdrav, džon-obraz je bio dovoljan, da se preko toga pređe radi „viših interesa“, a to je bila konstantna karijera, ili Judine škude koje su curile u potocima, u valuti omraženih „ustaških“ kuna. Tako je oteti HSP od jedine hrvatske državotvorne stranke postao promotor „Jugoslavena“ poput Slavena Letice, i sabiralište „slavo-srba“. Povijest se ponovila, jer je i na prijelazu iz 19. u 20. st. protuhrvatski režim također razbio jedinu hrvatsku državotvornu stranku Oca domovine Ante Starčevića, Stranku prava, koja je nakon režimskog udara postala prihvatilište za izdajnike svih boja, od Frana Folnegovića na dalje, tako da je Otac domovine bio prisiljen pred svoju ovozemaljsku smrt osnovati novu stranku, Čistu stranku prava, koju je vodio Josip (Jošua) Franck (Frank), politički Hrvat židovskog podrijetla i vjerni saveznik Oca domovine, koji je u svom životu više napravio za Hrvatsku od razglašenih „velikih“ Hrvata koji su prigrlili jugoslavenstvo biskupa Josipa Jurja Strossmayera, posebno nakon progona hrvatskih domoljuba zbog paljenja mađarske zastave na prosvjedu protiv diktature bana Khuena Hedervarya, prilikom posjeta cara Austro-Ugarske, Franje Josipa Habsburškog. Kako Josipu Franku nisu mogli ništa kompromitirajuće pronaći, njegovi politički protivnici koji su ga mrzili će potegnuti svoj antisemitizam, ne bi li ga zaustavili u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa.

HSP koji je Dobroslav Paraga s nekolicinom domoljuba obnovio 1.990. godine nakon njene zabrane 1.929. pod diktaturom velikosrpskoga kralja Aleksandra iz urotničke dinastije Karađorđević koja je sudjelovala u ubojstvu srpskoga kralja Milana Obrenovića i njegove supruge i njenog brata, ministra obrane, i polovice kabineta vlade Kraljevine Srbije u Beogradu, 1.903. godine, vuče pravno nasljedstvo od Frankove pravaške stranke, (danas Hrvatska stranka prava 1861., HSP 1861.), koja se jedina zalagala za hrvatsku neovisnost i vodila protujugoslavensku, a time i antivelikosrpsku politiku do njene zabrane kao Hrvatske stranke prava, 1.929. godine.

Na prosvjedu protiv mađarske diktature u Zagrebu su u istaknutoj ulozi bili Frankovi sinovi, dok će braća Radić s drugima koji su izbačeni sa Zagrebačkog sveučilišta nastaviti „studij“ u Pragu kod masona Thomasa Massaryka, i u Zagreb će se vratiti, ne više kao katolici, nego kao masoni, tako da je i njhovo hrvatsko domoljublje izgubilo početni sjaj koji je nastao pod utjecajem pravaša Ante Starčevića. Tako je bivši pravaš Fran Supilo (osnivač Novog lista u Rijeki) stvorio Hrvatsko-srpsku koaliciju kojoj su na koncu pristupili i braća Radić kada su na tiskovnoj konferenciji u Pragu za vrijeme Prvog svjetskog rata razvrgnuli saborsku koaliciju i većinu s Frankovim pravašima koje će od tog trenutka izdaje nazivati pogrdnim imenima, zrcaleći svoju zločestoću na pravaše. Ta koalicija nečastivog će sudjelovati u stvaranju prve Jugoslavije odnosno „Velike Srbije“. Badava će Stjepan Radić dobacivati Jugoslavenima, da “idu kao guske u maglu”, kada su krenuli u Beograd, da se poklone srpskome kralju. Na koncu će Stjepan Radić i zastupnici HSS-a završiti u lokvama vlastite krvi u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu gdje su zagovarali jugoslavensku konfederaciju iako su zakletvu položili na velikosrpski Vidovdanski ustav. Može se tvrditi, da je ljevičar Slaven Letica bio radićevac koji je preko lažne desnice ostvario privilegiranu saborsku mirovinu koje se nije odrekao kao Dobroslav Paraga koji je iz poštovanja prema instituciji Sabora, a to znači iz poštovanja prema hrvatskom narodu, napustio svjesno Hrvatski sabor prije isteka polovice mandata kada bi bio ostvario pravo na saborsku mirovinu, Hrvatski sabor kojeg je Predsjednik Tuđman, kako je Paraga istaknuo, pretvorio u svoj privjesak.

Suze za doživotnim kolumnistom Slavenom Leticom prolijevao je i vođa navodne desnice u Hrvatskom saboru, predsjednik političke stranke Domovinski pokret, Miroslav Škoro, koji nije postao pokretom već je ostao strankom koja nije ostvarila najavljeni rezultat niti sudioništvo u sastavljanju nove vlade nakon izbora od dana 5. srpnja 2.020. godine. Da je Škoro čvrst saveznik režima vlasti u Zagrebu potvrdio je time što je na lice stavio medicinsku zaštitnu masku koja uopće ne štiti od virusa, i to prilikom glasovanja na izborima za Hrvatski sabor, iako je maska bila od strane vladinog stožera Civilne zaštite odredbom propisana u zatvorenim javnim prostorima i trgovinama tek od 10. srpnja 2.020. godine, ali je pjevač išao brže-bolje dati znak da je vjeran režimu, unatoč. Predsjednik vlade Andrej Plenković „brnjičara“ nije nagradio za poslušnost, već ga je optužio za „radikalizacije Hrvatske“ koju da predvodi „slučajni“ Predsjednik Republike Zoran Milanović. Tako je „lažna Andreja“ uzela Škoru za žrtvenog jarca, jer je ionako s lažne desnice koja je stalni service vladajuće stranke, „zločinačke organizacije“ HDZ. To je potvrdio i njen glasnogovornik Velimir Bujanec svaki puta kada je na predsjedničkim izborima podržao kandidata lažne desnice, bilo euro-atlantičarku odnosno globalisticu Kolindu Grabar-Kitarović, bilo zagovornika Europske unije, Miroslava Škoru. U oba slučaja je podržao kandidata koji je bio protiv hrvatske neovisnosti. U drugom slučaju je Velimir doživio neuspjeh, jer pjevač nije pobijedio glumicu u 1. krugu, tako da je za nos vodio silne birače koji su onda u drugom krugu ostali dijelom doma, a dijelom su glas dali svojoj „kraljici“ koja ih je razočarala, zbog čega su uopće potražili spas u bivšem članu HDZ-a i Thompsonovom kumu dok mu je „pravaški“ kum ostao vjeran kandidatkinji HDZ-a, ne mareći što je HDZ odgovoran za političko ubojstvo pravaša i hrvatskog branitelja Ante Paradžika kojeg je ubio MUP Republike Hrvatske, i druge pravaše i hrvatske branitelje koji su likvidirani s leđa i u zasjedama. No, tako izgleda Tuđmanova močvara u koju kad se upadne, nema više van, nema spasa.

Mjesec listopad izgleda nije sretan za Banske dvore, s obzirom da se opet dogodio napad na zgradu vlade, ali ne „teroristički“ napad kako je ishitreno svoju tezu lansirao predsjednik vlade, bez jednog jedinog dokaza. Radilo se o očajničkom samoubilačkom činu jednog hrvatskog mladića koji nije mogao trpjeti nepravdu vlastodržaca prema hrvatskom narodu, kako je bio i napisao na svom osobnom profilu na društvenoj mreži Facebook, čiji je račun zatim odmah i ugašen, a njegov javni profil uklonjen. No, za predsjednika koalicijske vlade HDZ-SDSS to je „terorizam“, jer mu takva teza treba radi optuživanja hrvatskih domoljuba i nacionalista za „radikalizaciju društva“. Naravno da u najavljenoj hajci neće stradati Miroslav Škoro, kao što nisu stradali ni Savka i Tripalo koji su bili pošteđeni Titovog zatvora i sabirnog logora na Golom otoku, gdje su strpani hrvatski domoljubi, među njima ondašnji predsjednik Saveza studenata Hrvatske, Ante Paradžik i njegov vjenčani kum Dražen Budiša koji će se prikloniti njegovom ubojici za pisaćim stolom, Franji Tuđmanu, i u slijedu Dobroslav Paraga koji je nakon Titove smrti zatvoren u logoru na Golom otoku, i to zbog verbalnog delikta koji je opet uveden na razini Europske unije, a zove se „govor mržnje“. Za ljevičare je „govor mržnje“ kada se govori istinu, to treba naglasiti. Zato „premijer“ kad optužuje i dijeli optužbe kao etikete, voli često koristiti pojam „govor mržnje“, koji je kazneno djelo. U maniri jugo-boljševika nakon sloma Hrvatskog proljeća valja s lažnim optužbama kazniti hrvatske domoljube i nacionaliste, pravaše i hrvatske branitelje kojima se Plenkovićeva globalistička politika ne sviđa. Zna on da lažna desnica nije kriva za nikakvu radikalizaciju društva kad je poslušna i kao pudlica dok je radikalizaciju društva izazvala sama vladajuća stranka i njen ekstremno-ljevičarski pendant u glavnim medijima i na političkom boljševičkom spektru ljevice koja u demokraciji ne bi smjela djelovati jer je de facto protuustavna, ali djeluje jer tako liberalni demokrati žele, koji u Hrvatskoj vuku podrijetlo od bivših komunista pa sve do partizanskog terorističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, zato je Predsjednik Tuđman protuustavno lustrirao izvorne pravaše i istinsku antikomunističku demokratsku desnicu koja nije izvor mržnje kako tvrde boljševici, zrcaleći svoje grijehe na druge. U mržnju spada i toleriranje zla, to je posebni vid perfidne mržnje koja se očitava i na podsvjesnoj razini u pripadnika najgluplje političke klase u povijesti čovječanstva, na političkoj ljevici koja servisira totalni kapitalizam, a kapitalisti je i financiraju.

Na početku od medija najavljenog drugog vala corona-virusa i usred coronavirus-diktature je ovaj svijet, dakle, napustio Slaven Letica za kojim plače oportunistička lažna desnica više nego bezumna ljevica koja krivovjernicima na ljevici drži sve one koji nisu staljinisti i titoisti, i za koje misli da su pristupili “desnici”, (to jest lažnoj desnici), ali bi trebala imati samilosti prema liku i djelu pokojnog Slavena kojemu je „maršal Tito“ uvijek bio i ostao uzor i vrhovni komandant. Za ozdravljenje izvarane duše nacije je odlazak jednog njenog jugoslavenskog verbalnog tamničara koji je trovao um hrvatskog čovjeka prilika za novi početak. Kolumnist lažne desnice, ljevičar Slaven Letica je kao sociolog bio društveni fenomen samo zato što je bio politički podoban, tako da nije bio protuustavno cenzuriran kao što su vladajuće lopuže i izdajnici Hrvatske pod cenzuru stavili istinske hrvatske domoljube koji govore istinu, a nju prepoznaju oni koji su u istini, oni drugi će plakati za Slavenom koji je sve radio, da Hrvatske ne bude. Uspio je, nažalost, ali ne dovijeka! Vrijeme jugoslavenskih „slavo-serba“ je isteklo, i oni silaze s političke pozornice, neki osramoćeni korupcijom, a neki biološkom smrću. Dolazi vrijeme Hrvata. Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

Hrvatska Iznad Svega, u Zagrebu, dana 26. listopada 2.020.

Objavio Goran Jurišić

Prof. povijesti i njemačkog jezika i književnosti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: