“Karl Marx” – Tko je zapravo bio publicist “Manifesta komunističke partije”, i što i koga je predstavljao?

Piše profesor Goran Jurišić

U njemačkom gradu Trieru rodilo se 5. svibnja 1.818. muško dijete iz židovske rabbinerske obitelji, Chaim Hirschel Mordechai, koji će u poviest ući pod političkim borbenim imenom „Karl Marx“. Marx jest, inače, njemačko prezime, ali Karl Marx nije bio Niemac nego Židov po oba roditelja, (njemački ili aškenazi Židov), kako po ocu Hirschelu Mordechaiu, tako i po majci Henriette Pressburg, kako nas obavještava u poviesnoj istrazi Američki Židov, antiglobalist i antikomunist Henry Makow, koji za antisemitizam reče da je antisotonizam, s obzirom da čelnici svjetske masonerije ne vjeruju u Boga-Tvorca nego u Njegovu pobunjenu kreaciju, palog anđela Lucifera ili „Sotonu“ ili „staru zmiju“ ili „nečastivog“, kako ga u Svetom pismu naziva Isus Krist po evanđelistu Ivanu.

Masoni su duhovni sljedbenici i borci Antikrista, uz demone koji predstavljaju zloduh potomaka mješanaca između palih anđela i čovječjih žena. Vođa masona u Sjevernoj Ameriki, bivši general Juga u Američkom građanskom ratu i osnivač rasističke tajne organizacije masona, Ku-Klux-Klan, (KKK), Albert Pike, je u obraćanju svome masonskom bratu i revolucionarnom vođi Giuseppeu Mazziniju u Italiji rekao, da je pali anđeo Lucifer njihov duhovni vođa, to jest vođa slobodnih zidara, a što potvrđuje i nekadašnji mason Henry Makow koji je kao „insider“ u tajnoj organizaciji ‘Illuminati’ rekao, da je ona kao „urotnički kult otela cieli sviet“, i da se na njenom čelu nalazi bankarska obitelj Rothschild iz Londona, (City of London), koju da masoni viših stupnjeva zovu „svetom obitelji“.

„Sveta obitelj“ Rothschild, koju je osnovao izumitelj revolucije, Amschel Meyer Bauer, koji je svoje prezime (u prijevodu na hrvatski jezik: Seljak) preimenovao u prezime Rothschild, (znak crvenog heksagrama koji je kao obrtnički znak stajao na zgradi njegove mjenjačnice u židovskom ghettu u Frankfurtu na Maini, “zum rothen Schild” – “ka crvenom znaku”), drži se etničkim aškenazi (njemačkim) Židovima koji nisu potomci etničkih Judejaca pa tako ni farizeja iz antičke Judeje pod rimskom okupacijom, koje su Rimljani protjerali 70. godine nakon Krista kao dijasporu u sviet, nego su podrietlom Hazari ili Kazari, (ovisno kako se čita), jedan kajinitski narod iz Azije koji je u 1. st. nakon Krista doselio u istočnu Europu na područje današnje Ukrajine oko Crnog mora i osnovao svoju hazarsku državu koja je bila poganska dok njihov kralj Bulan nije u 8. st. priveo svoj narod židovskoj vjeri farizeja po babilonskom Talmudu (svetoj knjizi farizeja s antikršćanskim i protubjelačkim sadržajem). Hazari ili aškenazi Židovi su po tome duhovni potomci farizeja koji su Isusa Krista osudili na smrt i predali ga rimskom upravitelju Pilatu da je potvrdi i izvrši. Tako u biblijskoj knjizi Otkrivenja čitamo o „lažnim Židovima u sinagogi Sotone“, kako doslovno otkriva Isus Krist. Tako je autor knjige o vlasnicima središnjih banaka i njihovoj globalnoj novčarskoj politici, Andrew Carrington Hitchcock, međunarodne bankare nazvao „đavoljim bankarima“, i njima tako nazvao i svoje djelo, „The Satan’s Banker“ (1.997.)

Chaima Mordechaia zvati ćemo nadalje njegovim političkim imenom pod kojim je postao poznat u cielom svietu kao „Karl Marx“. Marxov otac Hirschel Mordechai postao je mason ili slobodni zidar 1.813. godine, pridruživši se loži L’Etoile anseatique, (Hanse-Stern), u gradu Osnabrücku, ali je javno konvertirao nakon Napoleonskih ratova sa židovstva na protestantizam kako bi se i kao Židov mogao uklopiti u društvo Kraljevine Prusije. I njegov sin Chaim odnosno Karl (Heinrich) Marx postati će mason i član lože ‘Liga pravednih’ koja će postati ‘Komunistička liga’. Enciklopedija Britannica nas obavještava da je Karl Marx bio „njemački filozof“, tako da ovakav opis daje i enciklopedija na Međumrežju (Internet), Wikipedija, iako ne odgovara istini, jer je bio židovski filozof, te se prešućuje i njegovo židovsko podrijetlo koje je s antisemitskim izjavama nastojao prikriti; tako čitamo u novini ‘Neue Rheinische Zeitung’ od 01. 1. 1.849. šovinističku, tako i protuhrvatsku te antisemitsku izjavu Karla Marxa, sljedećeg saržaja:

„(…) U Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serecani i slično smeće ugušili germansku slobodu“, „(…) I sada Židovi, koji su od emancipacije njihove sekte barem kroz svoje otmjene predstavnike svugdje stali na čelo kontra-revolucije, međutim, što iščekuju?“ (NRZ od 17. 11. 1.848.)

Naravno da Hrvati predvođeni s banom Jelačićem nisu ugušili u Beču „germansku slobodu“ nego židovsku revoluciju, pa je Karl Marx zato bio ljut na Hrvate kojima je poželio istrebljenje u svjetskom ratu, ali je na smetlištu poviesti završilo njegovo djelo „marksizam“, iako se još miče i gmiže kao zmija na vatri, što se vidi po marksističkoj anarhiji i pokušajima revolucije u Americi protiv Predsjednika Trumpa i Američkih patriota koji se bore za nezavisnost od globalizacije. Globalisti (međunarodni đavolji bankari) su zapravo tvorci komunističke revolucije. Da Niemci („Germani“) nisu zainteresirani za revoluciju nego da su vatreni kontra-revolucionari dokazali su, kada su njemački dragovoljci u krvi ugušili revoluciju židovskih boljševika Rose Luxemburg i Karla Liebknechta u Berlinu i Eugena Levya u Münchenu, 1.918./1.919. Adolf Hitler je zatim dovršio kontra-revoluciju time što je ekstremnu ljevicu stavio izvan zakona, i na slom revolucije stavio točku na „i“, što je taktički nazvao „nacional-socijalističkom revolucijom“. Time je dovršio mukotrpni posao hrvatskog bana Josipa Jelačića i ruskog cara Nikolaja I Romanova i drugih vođa kontra-revolucije u Europi. Zato je u socijalističkim zemljama najveća kazna slijedila za optužbu za „kontra-revoluciju“.

Enciklopedija Britannica govori o Karlu Marxu kao uredniku političke novine ‘Neue rheinische Zeitung’ (od 1.842.) sa sjedištem u njemačkom katoličkom gradu Kölnu na rijeci Rheini, spominjući zanimljiv detalj kako je navedena novina „liberalno-demokratski organ skupine trgovaca, bankara i inustrijalaca.“ Karl Marx će u spomenutoj novini voditi filipiku protiv Hrvata kojima je zbog bana Jelačića predbacio da su „kontra-revolucionari“, što je istina, jer je hrvatski ban i Hrvat Josip Jelačić Bužimski kao general Austro-Ugarske i predvodeći hrvatsku vojsku krajišnika Hrvata ugušio u krvi revolucije u Pešti i Beču, koje su organizirane kao revolucija jacobinaca u Parizu, 1.789. godine, i Pariška komuna iz 1.871.:

„Među svim nacijama i nacijicama Austrije samo su tri koje su nositelj napredka, koje su aktivno sudjelovale u poviesti, koje su i sada još životno sposobne – Niemci, Poljaci i Mađari. Stoga su sada i revolucionarni. Sva druga velika i mala plemena i narodi imaju misiju potonuti u revolucionarnoj oluji. (…) Ovi ostatci jedne od hoda poviesti, kako Hegel kaže, nemilosrdno pregažene nacije, ti otpadci naroda postaju svaki puta i ostaju sve do njihovog potpunog poništenja ili denacionalizacije fanatični nositelji kontra-revolucije, kao što je i njihovo postojane prosvjed protiv jedne velike poviesne revolucije (…) Tako su u Austriji panslavenski Slaveni ništa drugo nego narodni otpadak jednog jako mutnog tisućljetnog razvitka. (…) Sljedeći svjetski rat će s lica Zemlje izbrisati ne samo reakcionarne klase i dinastije nego i čitave reakcionarne narode. To je napredak.“ (Friedrich Engels, ‘Neue rheinische Zeitung’, NRZ od 13. 1. 1.849.)

Karl Marx će se oženiti sa Jenny Westphahlen koja je bila sestra pruskog ministra unutarnih poslova, i njemački autor Wolfgang Waldner u svojoj knjizi pod naslovom „Der preußische Regierungsagent Karl Marx“ tvrdi, da je Karl Marx bio doušnik (špijun) pruske tajne službe. Waldner svoju tvrdnju podkrepljuje sa činjenicom, da se Karl Marx 1.843. godine oženio sa Jenny von Westphalen koja je dolazila iz moćne pruske obitelji, naime, njezin je brat Ferdinand von Westphalen bio od 1.850. do 1.858. ministar unutarnjih poslova Kraljevine Prusije. Kao “reakcionar”, Marxov je šogor uspostavio široku doušničku (špijunsku) mrežu. Preselivši u London, Karla Marxa je tamo čekao njegov slavni rođak Lionel de Rothschild iz istoimene bankarske židovske dinastije koja je bila vlasnik Englezke banke (‘The Company of the bank  of England’), osnovana 1.694. godine u Londonu od strane židovskih mjenjača novca iz Amsterdama, koji su od kralja Englezke, Holanđanina Jamesa III Oranskog, dobili monopol na tiskanje i distribuciju papirnatog novca, funte. Jedna od Marxovih baka bila je Nanette Salomon Barent-Cohen, koja je pripadala amsterdamskoj židovskoj obitelji. Njezina se sestrična udala za Nathana Mayera Rothschilda, i rodila Lionela Nathana Rothschilda, ‘baruna’, i člana parlamenta City of London. Karl Marx pripadao je obitelji koja je mrzila Isusa Krista, naglašava poznavaoc urotničkog kulta illuminata koji je oteo sviet, Henry Makow kojeg bankarski korporacijski mediji nazivaju „teoretičarom zavjere“, što znači da govori istinu.

Karl Marx je u Londonu objavio 1.848. politički program ‘Manifest komunističke partije’, i to na njemačkom jeziku („Das Manifest der kommunistischen Partei“). To je prepisano djelo masona Clintona Roosevelta koji je u gradu New Yorku objavio 1.841. svoje djelo o „Znanosti upravljanja, utemeljeno na prirodnom zakonu“, („The Science of Government, Founded on Natural Law“), koje je ustupio svom slobodnozidarskom bratu Karlu Marxu iz Komunističke lige, da ga objavi u nešto izmijenjenom izdanju i pod drugim naslovom, i tako je objavljen Komunistički manifest koji sadrži odredbu o osnivanju jedne središnje banke. Kao autora knjige „Das Kapital“ se drži Karla Marxa kojeg će Američki domoljubni i neovisni tisak početkom 20. st. u karikaturi prikazati kao velikog prijatelja međunarodnih bankara odnosno globalista s Wallstreeta, poput John. D. Rockefellera i drugih, u čemu Američki patrioti nisu pogriješili, jer su Karl Marx i Friedrich Engels stajali u funkciji trgovačkih putnika koji su narodima svieta nudili socijalizam pod upravom komunističke partije, („Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“), uz stvaranje utopijskog komunizma u nedefiniranoj budućnosti, koji se financira s kreditima sa zateznim kamatama đavoljih bankara i njihovih privatnih središnjih banaka. U tu svrhu su masoni upregnuli političku ljevicu čiji pripadnici ispadaju najgluplja politička klasa u poviesti čovječanstva jer su zapravo radili za kapitaliste. Titova Jugoslavija je također bila ovisna o Međunarodnom monetarnom fondu (IWF) koji joj je 1.989. stavio ključ u bravu kada je Američki kongres izglasao rezoluciju broj 169. o podržavanju napora Dobroslava Parage u borbi protiv kršenja ljudskih prava u SFRJ, na osnovi čega joj je MMF uskratio daljnje kredite, tako da je propala komunistička ekonomska reforma Ante Markovića, jedna vrsta jugoslavenske kopije sovjetske ‘Perestrojke’, čime je s raspadom komunističke Jugoslavije otvoren put ka restauraciji nacionalnih država na čijim područjima je 1.918. osnovana prva Jugoslavija kao „Velika Srbija“ koja je također projekt svjetske masonerije, a Jugoslavija produkt „Versailleskog poredka“.

Kako je totalitarni komunizam u osnovi projekt židovskih bankara-masona, i to radi instalacije središne banke putem revolucije, jugoslavenski komunisti vođeni od židovskih boljševika su zapravo bili nositelji revolucije u partizanskom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću Titove Jugoslavije koju je politbiro CK KPJ stavio pod diktat Međunarodnog monetarnog fonda. Tako su ekstremni ljevičari bili šegrti ne samo Staljina, nego i Rockefellera i Rothschilda. Totalitarni komunizam je na osnovi marksizma koji nije znanost nego politička ideologija, skrivio smrt preko 100 milijuna ljudi na svietu u 20. stoljeću, a od toga preko pola milijuna hrvatskih žrtava komunizma/titoizma.

Krivo je Karla Marxa gledati kao osnivača radničkog pokreta, jer je ruski socijalist Mihajl Bakunjin iz Prve internacionale skinuo krinku sa Karla Marxa, rekavši:

„Rothschildi drže sviet u jednoj ruci, a Karl Marx u drugoj, te autoritarni socijalizam i Marxov komunizam zahtijevaju centralizaciju države, a centralizirana država treba centralnu banku.“ (“Profession de foir d’un democrate socialiste russe precede d’une etude sur les juif allemands”, M. Bakunjin)

Između ostalog je Karl Marx mrzio i Ruse, ne samo Hrvate, ali su židovski boljševici na čelu s ‘Lenjinom’ cenzurirali Bakunjinove rieči i misli o mržnji prema Rusima kako bi lakše vladali nad njima, prodavši im rog za svieću.

Vladajuća ekstremna ljevica u okupiranoj Njemačkoj je 2.018. u gradu Trieru otkrila spomenik Karlu Marxu, a titoistička marksistička ljevica u Republici Hrvatskoj i glavni mediji ga slave kao da nije odgovoran za smrt niti jednog jedinog čovjeka na svijetu, ili upravo zato što je prouzročio smrt preko 100 milijuna ljudi, po čemu spada u jedne od navećih ubojica na svietu, inspiriran duhom nečastivog. Ne zaboravimo da je izum tzv. prava žena na izbor (odnosno abortus) bio izum boljševika u revoluciji u Rusiji 1.917., i da je prvi zakon o pravu na pobačaj usvojen baš u totalitarnoj komunističkoj državi SSSR (Savez Socijalističkih Sovjetskih Republika), tako da se žrtvama komunizma mogu pribrojati još stotine milijuna pobačene to jest ubijene djece u majčinoj utrobi, čime je komunistički pokret postao apsolutni predvoditelj masovnih ubojstava u poviesti čovječanstva. Marksizam je (bio) put do zloduha revolucije, a revolucija je (bila) put u pakao, jer je svaka revolucija prevratnička, pljačkaška i koljačka, koja se stavlja ispred Boga koji joj je neprijatelj.

Resume: Karl Marx bio je njemački Židov, filozof, mason, anti-kršćanin, doušnik, revolucionar ili komunist i bankarski pomoćnik – saveznik đavoljih bankara i njihov rođak.

Hrvatska Iznad Svega, Bog i Hrvati!

Povjesničar Goran Jurišić iz Zagreba, 27. 10. 2.020.

Komunistički genocide Holodomor nad Ukrajincima, Kozacima i Rusima u Sovjetskom Savezu tokom revolucije.
Jugo-komunistički genocide 1.945. nad Hrvatima, Slovencima i Nijemcima u Hudoj jami kod grada Laško u Sloveniji. Izvršitelj ovog masovnog ubojstva bio je oficir Titove Ozne, židovski boljševik Benjamin Žižmond.
“Antifašistička akcija” ili Antifa (borbena udruga komunista) u Njemačkoj između dva svjetska rata, i u Saveznoj Republici Njemačkoj, plaćena od strane globalista Georgea Sorosa, isto kao teroristička organizacija Antifa u Sjedinjenim Američkim Državama.
Polja smrti (“Killing fields”) u Kambodži, od 1.975. do 1.979. godine, preko dv milijuna Kambodžanaca i budista ubijeni u komunističkom genocidu Crvenih kmera.
Polja smrti u Titovoj Jugoslaviji. Godine 2.016. ekshumirane hrvatske žrtve komunizma/titoizma u Košnici kod grada Celja u Sloveniji, mladi Hrvati, polaznici srednje vojne škole N.D.H. u Zagrebu, ubijeni od strane Titovih partizana, 1.945.
Godine 2.020. ekshumirana masovna grobnica s hrvatskim žrtvama komunizma/titoizma na Maceljskoj gori kod grada Krapine u Hrvatskoj, hrvatske žrtve jugo-komunističkog genocida, 1.945.
Boljševici u Oktobarskoj revoluciji u Rusiji, 1.917. sa crvenom zvijezdom petokrakom, znakom revolucije na kapama boljševika, pod kojim su počinili genocide nad narodima. Prvi na fotografiji židovski boljševik i osnivač Crvene armije, Leon Bronstein borbenog imena “Trotsky” kojemu je međunarodni đavolji bankar Jacob Schiff iz grada New Yorka dao 20 milijuna američkih dollara, da u Rusiji digne revoluciju.
Partizanski “proleterski” boljševički odred pri Glavnom štabu Titovih partizana u Hrvatskoj pod vodstvom boljševika i ratnog zločinca Andrije Hebranga polažu zakletvu, 1.942. godine, uz zastavu zločinačke revolucije.
Ekshumacija hrvatskih žrtava komunizma/titoizma iz jame Jazovka kod mjesta Sošice na gorju Žumberak, 2.020. godine. Ubijene hrvatske ustaše i domobrane su iz jame ekshumirala njihova braća iz Hrvatske vojske. Hrvati su nad jamom Jazovkom ubijeni od strane pripadnika Titove tajne službe Ozne, inspirirani s marksizmom i revolucijom.
Svečani ispraćaj 111 ekshumiranih žrtava komunizma/titoizma na Dan europskog sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, dana 23. kolovoza 2.017. godine kod Mostara. Žrtve partizanskog terora su Hrvati iz Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu.
Spomenik u Moskvi u spomen na žrtve staljinističkog terora podignut od strane vlasti Predsjednika Putina, bivšeg oficira komunističke tajne službe KGB, nasljednice revolucionarne Lenjinove boljševičke tajne službe Čeke.
Proslava 100. obljetnice Oktobarske revolucije, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od strane ekstremni ljevičara, titoista koji nikakvu pouku iz poviesti nisu izvukli, jer oni bi opet revoluciju i opet socijalizam inspiriran marskizmom.
Ekshumacija hrvatskih žrtava komunizma/titoizma u zagrebačkoj rezidencijalnoj gradskoj četvrti Tuškanac.
Hrvatske žrtve komunizma/titoizma, ekshumirane 2.009. godine iz ugljenokopskog rova sv. Barbare u Hudoj jami kod grada Laško u Sloveniji. Ovaj masovni zločin su nakon završetka Drugog svjetskog rata nad zarobljenim hrvatskim djevojkama počinili Titovi partizani, tzv. narodni junaci.
Ratni zločinac “Maršal Tito” u karikaturi i ulju na platnu akademskog slikara i hrvatske žrtve komunizma, emigranta u Australiji Charlesa Billicha (Karlo Bilić iz Opatije)

Hrvatska Iznad Svega

https://wordpress.com/post/hrvatskaiznadsvega.com/320

Objavio Goran Jurišić

Prof. povijesti i njemačkog jezika i književnosti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: