Propaganda, i kako se od nje obraniti

“Ne vjeruj u sve što misliš”

Što je istina? Kada sami sebi odgovorimo na pitanje – što je istina – znati ćemo odgovor na pitanje – što je propaganda. Istina jest suprotno od propagande, propaganda jest, dakle, laž pomiješana s istinom, dakle, manipulacija koja vodi ka laži u koju se čovjeka uvjerava, da je istina, što je izokretanje stvarnosti, i tu smo već kod duhovnog pojma sotonizma, propaganda jest sotonizam jer izokreće stvarnost naše prošlosti pa čak i sadašnjosti.

Određenost (definicija) vrste riječi i pojma ‘propaganda’, koja dolazi iz latinskog (propagatio ili množenje; propago ili umnožiti, širiti, odgojiti, produljiti, nastaviti), glasi na osnovi njemačkog rječnika stranih rieči „DUDEN“ iz 1.990. godine, da je propaganda „sustavno širenje političkih i svjetonazorskih ili sličnih (za)misli (ideja) i mišljenja sa sredstvima javnog priopćavanja, i to sa ciljem utjecanja na opću (političku) sviest stanovništva (mišljenje javnosti ili kolektivno mišljenje naroda) u točno određenom smjeru. (Propaganda se, dakle, širi s masivnim publicističkim sredstvima poput tiska i televizije, interneta, knjiga, letaka ili pamphleta/brošura klevetničkog, dakle, neistinitog i manipulirajućeg sadržaja; manipulacija je riječ iz latinskog, koja znači ruku ili rukovanje, ali i vješto varanje, pravljenje smicalica ili izvođenje podvala to jest spletkaranje; imenica ‘politika’, inače, dolazi iz starogrčkog i francuzkog jezika i znači „djelovanje vlade ili vladara, parlamenta, stranaka i sredstava javnog priopćavanja ili medija, udruga i društava ili organizacija na provođenje određenih ciljeva posebno u području države i na oblikovanje javnog života stanovništva, ili skraćeno rečeno, politika jest upravljanje s državom, u konačnici upravljanje sa stanovništvom ili društvom to jest s narodom; može se još govoriti da je politika i vođenje naroda i države; politika jest, dakle, postupak za ostvarenje ciljeva, bilo ostvarenje nekog programa, unaprijed osmišljenih postupaka za postupno izvođenje i izvršenje). Propaganda je i oglašavanje u ekonomiji, dakle, reklama ili predstavljanje proizvoda na tržištu, ali propaganda je i oglašavanje u politici i u ratovima, tako da postoji i ratna propaganda; rat je nastavak politike nasilnim i ubojitim sredstvima. (Najava za oglašavanje proizvoda je na televiziji (st. grč., slanje poruka, glasa i slika valovima na daljinu) u komunističkoj Jugoslaviji zvana „ekonomsko propagandni program, skraćeno EPP; u Republici Hrvatskoj je predstavljanje proizvoda na prodaji u sredstvima javnog priopćavanja zvano „oglašavanje“ ili „oglasi“.)

„Ne vjeruj sve što misliš!“ (Švicarski povjesnik i mirotvorac Daniele Ganser, 2.019.)

„Tko nadzire poviest, nadzire budućnost, a tko nadzire sadašnjost, stavlja prošlost pod nadzor.“

(Arthur Blair alias George Orwell, umjetničkog imena, autor futurističkog ili utopijskog tzv. SF (Science Fiction) romana pod naslovom „1984.“, u kojem je opisao liberalno-demokratsku državu kao buduću policijsku državu ili diktaturu i tiraniju, vođena iz jednog političkog središta odnosno „Jedne svjetske vlade“.)

„Tko određuje jezik (pojmove), određuje razmišljanje.“

Primjer propagande i kako ona funkcionira

U propagandi se određuje englezki pojam „frame“ ili okvir u koji se kroz ponavljanje manipulirajućeg sadržaja stavlja čovjekovo razmišljanje, i tako usmjerava mišljenje javnosti u određenom smjeru. Tako je, npr., Predsjednik George Bush stariji u vrieme terrorističkih napada na gradove New York i Washington D. C. iz 2.001. godine koristio u javnosti glagol „padati“ kada je opisao ljude koji su u navedenim napadima poginuli odnosno umrli, to jest bili ubijeni, međutim, on se koristio manipualcijom, rekavši, da su žrtve „pale“, kao kada vojnici, gradovi, prve crte obrane i države padaju u ratovima. S tom manipulacijom je u mislima Američkih građana probuđeno prisjećanje (ili asocijacija) na rat, to jest stvorena je poveznica, da se Amerika nalazi u ratu, jer da je napadnuta izvana, a tko da ju je napao, napao ju je navodno Sadamov Irak, što je poviesna laž, jer vođa Iraka nije organizirao niti izveo niti poticao terrorističke napade od 11. rujna 2.001. godine, čak je stavio osumnjičenog vođu džihadista (muslimanskih ratnika-dobrovoljaca) iz rata u Afganistanu protiv invazije Crvene armije, Osamu bin Ladena, (koji je bio rodom iz Kraljevine Saudijske Arabije), i njegove borce, pod progon. (Zapadne tajne službe su izmislile rieč i ime za borce Osame bin Ladena, „Al-Kaida“, engl. „Al-Qaida“, što znači u prievodu „računovodstvo“, to jest tajne službe vodile su računovodstvene troškove za svoje doušnike među džihadistima, tako i za doušnika Osamu bin Ladena koji se nakon pobjede nad Crvenom armijom osamostalio od središnje Američke tajne službe C.I.A., i najavio rat protiv Sjedinjenih Američkih Država zbog otvaranja baza Američke vojske na tlu najvećih muslimanskih svetišta Meke i Medine, to jest na Arabijskom poluotoku za vrieme priprema za invaziju Zapadnih snaga predvođenih Amerikancima na Kuvajt, i Sadamov Irak, 1.991. godine. Ne znači da je Osama bin Laden izveo terrorističke napade na NYC i Washington D. C. ako je prije toga izveo napade na Američku vojsku i ciljeve Sjedinjenih Američkih Država, kao, npr. na Američko veleposlanstvo u Keniji, i jedan američki ratni brod; F.B.I. nikada zbog terrorističkih napada od „11. rujna“ nije podnio kaznenu prijavu protiv Osame bin Ladena. Tada je za vrieme ove velike i opsežne vojne operacije Pustinjske oluje, (pored invazije Sadamovog Iraka na Islamsku Republiku Iran druga najveća kopnena invazija nakon iskrcavanja Saveznika u Sjevernoj Afriki i na Siciliji, 1.943. i Normandiji, 1.944. godine odnosno njemačke invazije na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1.941. godine), najavio stvaranje „Novog svjetskog poredka“, („The New World Order“), što god to značilo, a značilo je vladavinu malecke skupine najbogatijih ljudi na svietu, i to na osnovi autoritarne i diktatorske „Jedne svjetske vlade“ i okultizma, glavnih medija to jest propagande i središnjih banaka, nad narodima svieta; drugim riečima, globalist, urotnik i ratni zločinac George W. Bush stariji najavio je osvajanje svieta i svjetske moći, točno ono što su Saveznici u propagandi predbacivali Adolfu Hitleru da želi zavladati svietom, što je, naravno, bila manipulacija i laž. Drugu Invaziju Američke vojske na Sadamov Irak, 2.003. godine, je ministar vanjskih poslova u vladi Američkog predsjednika Busha mlađeg, Colin Powel, (bivši načelnik Glavnog stožera Američke vojske), obrazložio na glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda s jednom manipulacijom, da Sadamov Irak navodno ima biološko-kemijsko oružje, i rakete koje za 45 minuta mogu pogoditi ciljeve u Europi. (Godine 2.020. će se Colin Powel ponovo javiti, bez ikakvog srama iako je pred cielim svietom lagao o Sadamovom Iraku, i to s otvorenim pismom Predsjedniku Trumpu, koje je u izbornoj godini predstavljalo propagandu protiv Predsjednika, u kojoj ga se ocrnjivalo to jest klevetalo odnosno govorilo laži o njemu, a uz to je bilo i protuzakonito pošto je Američkim časnicima i generalima u mirovini zabranjeno kritizirati aktualnu politiku Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.) Pošto su europske zemlje bile saveznice Amerike, tako je napad na Europu bio napad na Ameriku; u čovjekovom mozgu takve informacije izazivaju strah i paniku koja paralizira njegovo normalno razmišljanje, tako da čovjek razmišlja nadalje onako kako manipulator želi u točno određenom smjeru, a taj je 2.003. bio, da prosječni čovjek, stanovnik Amerike i Europe, pomisli kako se opasnost po „demokraciju“ i sigurnost građana mora odmah spriječiti s invazijom Zapadnih snaga na Sadamov Irak i onesposobiti iračkog diktatora, a usput se i osvetiti za terrorističke napade na gradove New York i Washington. (Kako se Osama bin Laden sklonio u brda Afganistana, a režim talibana odbio njegovo izručenje, nađen je izgovor i za napad na Afganistan i njegovu okupaciju od strane Američke vojske i njenih koalicijskih saveznika.) U propagandi Saveznika nije bila bitna istina nego laž, da se čovjeka manipulira kako bi ga se pridobilo za neku političku akciju ili rat u kojemu on gine, a ne pripadnici elite koji ga lažu i s njim manipuliraju, i zatim ga šalju u ratove u daleke zemlje. U invaziji na Irak je zajedno s građanskim ratom i partizanskim ratom džihadista protiv Američkih i snaga Zapadne koalicije poginulo 1 milijun iračkih civila kojima se nitko zbog toga nije ispričao niti platio odštetu niti na bilo koji način odgovarao prema njima i njihovim obiteljima i iračkom narodu, iako su Zapadni čelnici poput britanskog premijera Tonya Blaira lagali vlastitu i svjetsku javnost glede Sadamovog Iraka. Sadam Husein je srušen s vlasti, a Irak završio u apokaliptičnom kaosu, i to bez obzira što je uvedena demokracija s višestranačkim izborima i slobodom tiska u Iraku, ali biološko-kemijsko niti atomsko oružje tamo nije pronađeno, jer Sadamov Irak nije imao atomske bombe, dok se otrovnih plinskih granata i kemijskog oružja riešio nakon proglašenja prvih sankcija, ali javno to nije smio priznati zbog svog neprijatelja – Islamske Republike Iran. (To je, uostalom, ustanovio F.B.I. u Iraku i to u osobnoj istrazi nad ratnim zarobljenikom Sadamom Huseinom.) Također nisu pronađeni dokazi da je Sadamov Irak proizvodio komponente za izradu atomske bombe, sve je bilo izmišljeno, pri čemu su se Američke vlasti koristile plaćenim doušnicima iz Iraka, (obično politički protivnici režima Sadama Huseina i disidenti), koji su izmišljali navodne dokaze kako bi za sebe i svoje obitelji dobili politički azil u Ameriki i Američko državljanstvo. Kako je uvedena cenzura u Zapadnim medijima zbog rata u Iraku, tako je stanovništvo Zapada desetljećima nakon rata u Iraku bilo uvjereno, da je Sadamov Irak imao biološko-kemijsko oružje, i da je radio na izradi atomske bombe, te da je imao rakete koje mogu otrovni plin ili atomsku bombu prenieti do Američkog saveznika Državu Izrael ili do Europe. (Iračke rakete dosezale su Državu Izrael ali ne i Europu. U isto vrieme je Država Izrael imala atomske bombe i biološko-kemijsko oružje, koje vladajući Židovi nikada nisu stavili pod međunarodnu kontrolu.) Obmana radi izazivanja prvog rata protiv Sadamovog Iraka, 1.991. godine, bila je još više bezobrazna i brutalna nego izgovor za drugu invaziju, jer je jedna djevojka iz Kuvajta na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda plačući priopćila, da režim diktatora Sadama Huseina i njegova osvajačka vojska ubija dojenčad iz inkubatora u središnjoj bolnici glavnoga kuvajtskoga grada, pri čemu da ih nabija na bajunete pušaka i baca na tlo i gazi ih čizmama; pri tome je naglasila, da je to navodno vidjela svojim vlastitim očima, jer da je bila medicinska sestra u toj bolnici. Predsjednik Bush stariji tu je laž ponovio na televiziji. Američka javnost je sada bila spremna na rat protiv Sadamovog Iraka, dok bez navedene laži ne bi bila spremna niti bi rat odobrila, čak ni uz argument da je vojni napad na članicu Ujedinjenih naroda nedozvoljen ako neka članica nije nikoga napala, s obzirom da je Sadamov Irak napao emirat Kuvajt i osvojio tu pustinjsku zemlju bogatu s naftom, tvrdeći da su Englezi krivo i nepravedno povukli državne granice na Bliskom istoku i arabskom poluotoku nakon Prvog svjetskog rata, i da je jedno veliko naftno polje u pograničnom području prema Kuvajtu zapravo iračko. Američki vojnici išli su u rat zbog obrane „demokracije“ koje u Kuvajtu nije bilo, jer je to bila autoritarna država, i zbog osvete kroz pravdu zbog ubijenih kuvajtskih beba koje irački okupacijski vojnici nikada nisu ubili. Tek nakon izvjesnog protoka vremena je svjetska javnost saznala, da kuvajtska uplakana djevojka koja je nastupila na Glavnoj skupštini UN nije bila bolničarka, a pogotovo nije radila u bolnici u glavnom gradu Kuvajta, već je bila kćer od veleposlanika emirata Kuvajt u Washingtonu D. C. Međutim, očevi propagande su uspjeli u svom naumu – prevarili su američku i svjetsku javnost, i osigurali eliti globalista naftu u Kuvajtu, a zatim i u Iraku, čime su kontrolirali značajan postotak svjetske proizvodnje nafte i trgovinu s naftom, tako da su preko umjetnog snižavanja ili povećavanja svjetske ciene nafte mogli ucjenjivati određene neposlušne vlade, uvoditi embargo na prodaju i uvoz nafte u neku državu; o tome je računa vodila svjetska masonerija iz tajnog društva svjetske „elite“, Bilderberg, na svojim tajnim sastancima jednom godišnje u nekom Zapadnoeuropskom ili Sjevernoameričkom gradu; sastanci su desetljećima bili tajni, da bi nakon „11. rujna“ postali poznati to jest više nisu bili tajni jer su sami globalisti željeli pokazato svoju moć, pa tako i povodom održavanja sastanaka Bilderberg o kojima je javnost u kratkim crtama izvještavana da se održavaju, ali je sadržaj raspravljanja „elite“ na sastancima Bilderbegra i dalje ostao tajan za javnost. Tko djeluje u tajnosti, na konspirativan način? Vidi u Svetom pismu što o tome kaže Isus Krist.

Kako djeluje propaganda? Propaganda djeluje kroz uši i oči, i utječe na neurone u mozgu čovjeka. Propaganda, dakle, djeluje razorno na čovjekov mozak, jer ga navodi na pogrešno razmišljanje. Svaka izgovorena ili napisana rieč utječe na čovjekov mozak, koji izgovoreno ili pročitano pamti i povezuje; kada se propagandu o nekome ili nečemu često ponovalja, njen sadržaj bude pohranjen u čovjekovoj podsviesti. Čovjek vjeruje u ono što misli, a propagandisti stručno kroz medije plasiraju u čovjekov mozak ono što oni žele da čovjek misli, to jest određuju čovjekov smjer razmišljanja. To se zove varanje i radi se pomoću posebnih vojnih programa poput programa „Promjenjive slike čovjeka“, koji se primjenjuje kroz medije, i to na civile, a koji je osmislila britanska vojska između dva svjetska rata, a globalisti taj program dalje razvijali u svojim radionicama, (raznoraznim institutima sveučilišta), i nakon Drugog svjetskog rata ga primijenili na civilnom stanovništvu liberalnog Zapada. Globalisti su na osnovi navedenog vojnog programa vršili pokuse na civilnom stanovništvu prije nego su taj iskušani program počeli masovno primjenjivati putem glavnih medija u javnom prostoru, pa su tako testirali osjetljivost Američkog stanovništva na ratove; na početku su Amerikanci nakon Drugog svjetskog rata i Korejskog rata imali malu toleranciju prema ratovima, što se pokazalo na primjeru Američkog rata u Viet-Namu, koji je provocirala američka zaraćena strana s napadom pod Lažnim stiegom na vlastiti ratni brod u zaljevu Tonking, dana 4. kolovoza 1.964., i to ne u međunarodnim vodama nego u teritorijalnim vodama Sjevernog (komunističkog) Viet-Nama, i taj inscenirani „napad“ na špijunsko-borbeni brod ‘Maddox’ Američke ratne mornarice bio je truli izgovor Predsjednika i urotnika protiv Predsjednika Kennedya, Lyndona Johnsona, da zapovijedi zračna bombardiranja vojnih instalacija Sjevernog Viet-Nama, kao navodno čin odmazde, ali je ta u stvarnosti Američka agresija na Sjeverni Viet-Nam poslužila za Američku vojnu intervenciju širokih razmjera u Južnom (kapitalističkom) Viet-Namu protiv komunističke partizanske vojske Viet-Kong; u sliedu događaja su Predsjednici Johnson i Richard Nixon poslali preko pola milijuna Američkih vojnika u Južni Viet-Nam, dok je Američka vojska iz zraka bombardirala položaje Sjevernovietnamske vojske i civile u Sjevernom Viet-Namu i partizansku vojsku u nezavisnoj državi Laos i Južnom Vietnamu; Predsjednik JFK je bio potpisao uredbu sa zakonskom snagom o obustavljanju vojne pomoći Južnom Viet-Namu, a čim je ubijen je njegov nasljednik i nekadašnji Potpredsjednik Johnson poništio uredbu Predsjednika Kennedya i potpisao novu o slanju Američke vojske u Južni Viet-Nam. Vojno-industrijski kompleks globalista u Sjedinjenim Američkim Državama je na ratu u Viet-Namu (od 1.964. – 1.973.) zaradio 50 milijarda US$ na mukama 50.000 poginulih Američkih vojnika, i 1milijun poginulih Viet-Namaca.

Tako se čovjeka može kroz propagandu uvjeriti, da je laž navodno istina, a da je istina navodno laž, to jest može se sve izokrenuti, te usmjeriti mišljenje javnosti u točno određenom smjeru ili ka nekom političkom cilju. Tako je, npr., ratna propaganda jugoslavenskih partizana pod vodstvom komunističke partije, kao i poslijeratna komunistička propaganda, tvrdila, da su ustaše navodno „fašisti“, iako se ustaše nikada nisu sami nazivali „fašistima“, već ustanicima protiv velikosrpske diktature i jugoslavenske države; također je takova propaganda tvrdila, da su Hrvati-nekomunisti zapravo navodno „ustaše“, što je bilo dovoljno za diskvalifikaciju politički nepodobnih i odstrel. Poviesna činjenica da su hrvatskim ustašama saveznici bili talijanski fašisti (iako hinjeni) ne znači da su i ustaše automatski bili „fašisti“, međutim, ubojita propaganda je razorno djelovala na hrvatske branitelje hrvatskog državnog prava i hrvatske države u Drugom svjetskom ratu, kao i na njihove potomke koji nisu bili ustaše koje su partizani u ratnom zarobljeništvu pobili. Propaganda osvajačkg režima Slobodana Miloševića je također za hrvatske branitelje tvrdila da su „fašisti“ ili „ustaše“ iako nisu bili, niti fašisti niti ustaše već hrvatski branitelji, a Srbi su se predstavljali kao „antifašisti“, dok je hrvatska propaganda tvrdila za srpske osvajače i pobunjenike, da su „fašisti“, iako ni oni nisu bili fašisti već srpski vojnici-osvajači, pobunjenici i dragovoljci, okupatori i neprijatelji, vođeni od srpskih komunista iz redova JNA, kontraobavještajne službe KOS (JNA) i Miloševićeve Socijalističke partije i tajne službe Udbe odnosno Službe državne sigurnosti, međutim, efekt da je netko „fašist“ a netko drugi da je „antifašist“, je ogroman i ubojit za protivničku stranu, jer fašizam je na liberalnom Zapadu i u svietu komunizma postao u propagandi istoznačnica za najveći zločin u poviesti, iako su oni koji su druge i nevine optuživali da su navodno fašisti, bili (ratni) zločinci, djelujući po onoj narodnoj da lopov viče: Drž’te lopova! Fašizam je nastao kao reakcija na revoluciju i totalitarni komunizam. Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, je u svojoj propagandi također tvrdio za hrvatske dragovoljce i bojnovnike Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), da su navodno „fašisti“ i „ustaše“, ali ga je opovrgnuo Vrhovni sud 1.994. godine s konačnom oslobađajućom presudom osnivaču Hrvatskih obrambenih snaga i njihovom vrhovnom zapovjedniku Dobroslavu Paragi, u kojoj se kaže da je HOS regularan i legalan i legitiman dio Hrvatske vojske i Oružanih snaga Republike Hrvatske, a ona sigurno nije bila „fašistička“ nego demokratska.

Manipulacija u propagandi nije samo kada se nešto neistinito tvrdi i predstavlja laž kao istinu, i kada se to često ponavlja, nego i kada se, npr., kaže: Molim vas, nemojte misliti na strah. (Ako se to kaže u dobroj vjeri, onda je valjda razumljivo zašto je rečeno.) U trenutku kada ste to čuli ili pročitali, takova obaviest već je ušla u vaše mozgove, vi ste baš pomislili na strah, i autori i naručitelji propagande su uspjeli u svom naumu, jer ste u strahu koji se uvukao u vašu podsviest koju ne možete kontrolirati. Stvar je vještine, da se u tom trenutku pomisli na nešto liepo, npr., na ljubav, a ne na strah. U duhovnom svietu se s molitvom može strah izbaciti iz srca i glave, pa i iz podsviesti odnosno duše, pa se tako može i mržnju, prezir i ljubomoru, ili gorčinu izbaciti van, da se informacije o mržnji i preziru ili o ljubomori ne počnu nekontrolirano umnožavati i proizvoditi program straha, mržnje ili ljubomore, koji onda na svjesnoj razini eskalira u agresiju i nasilje nad samim sobom ili nad nekim drugim čovjekom ili nad ljudima, bez obzira bio čovjek u pravu ili u krivu, ili po prirodni miran, pa iznenada plane, jer se podsviest ne može kontrolirati, ali se njome može i te kako manipulirati.

Kako se obraniti od propagande? Od propagande se čovjek i društvo mogu obraniti s istinom, s jedne strane, i tako što ne uzimaju sve zdravo za gotovo, da, dakle, ne uzimaju sve za gotove činjenice koje da se ne trebaju više provjeravati, bez obzira koji autoritet im nešto tvrdio, bio taj neki autoritet Predsjednik države ili kardinal i biskup ili predsjednik vlade ili saborski zastupnik ili neki novinar i urednik nekog medija, ili tzv. stručnjaci na televizijama i u obrazovnom sustavu, jer svi oni mogu služiti agitacijskoj propagandi radi ostvarenja određenih političkih ciljeva, a neki i svjesno mogu služiti kao plaćenici. Čovjek se treba samo zapitati, je li to istina što netko tvrdi. Tako će se i čitatelji zapitati, je li istina što autor Goran Jurišić tvrdi u ovome djelu o Istini o našoj (krivotvorenoj) poviesti. (Ispričavam se, što pišem u trećem licu, napomena autora, G. J.) Čovjek se, dakle, od propagande može obraniti kada krene u potragu za istinom, to jest kada sam provjeri činjenice i njihovo tumačenje. Kada bih kao autor ovog djela rekao, da nisam „teoretičar zavjere“, učinio bih si medvjeđu uslugu, jer biste vi baš pomislili da jesam, pošto je pojam „teoretičar zavjere“ i „teorija zavjere“ ušao u javni razgovor kao negativan pojam. Sjetimo se, tko određuje jezik (pojmove), određuje razmišljanje. Iako sam sada to neizravno rekao, da nisam „teoretičar zavjere“, vi ste, barem većina vas, pomislili ili će te pomisliti, da možda i jesam, čim se tako branim, no, da sam rekao da pišem i tvrdim istinu, pomislili biste u većini da vjerojatno pišem istinu i istinito tvrdim. Na koncu, jesam li „teoretičar zavjere“ nije moj problem nego vaš ako biste povjerovali u takovu klevetu o meni, onda biste pošli krivim smjerom ili nastavili hodati u životu u krivom smjeru. Sami morate utvrditi istinu o tome, i to kroz preispitivanje. Radije sam sada žrtvovao dio svog kredibiliteta, da biste shvatili značenje onoga što kažu da je „ispiranje mozgova“, to jest kada se ljude sustavno laže kroz propagandu. U nekoj propagandi najveći svetac može postati najveći zločinac, a najveći zločinac može postati nevin i svetac. Zar u propagandi nije Baraba ispao narodni junak, a Isus Krist da je navodno zločinac?

U ekonomskoj propagandi se propagandisti često služe tielima liepih i polugolih žena, uz neki proizvod, iako taj proizvod nema ništa zajedničko s nekom ljepoticom, ali efekt je velik’ pošto u čovjeku razvija liep osjećaj. Odličan propagandist neke tvornice automobila ili trgovca novim autima će automobil reklamirat u prirodi, na plakatu ili u reklamnom spotu, što razvija osjećaj poželjnosti i slobodu; činjenica da će te s vašim novim i skupocjenim autom voziti satima kroz gradsku gužvu ili stajati u koloni na autocesti nije problem propagandista već vaš problem, dok će te se u prirodi i s osjećajem slobode rietko kada voziti jer ste možda pod stresom, ali propaganda je postigla efekt, i prodala vam robu proizvođača. Ako netko misli da ne može „pasti“ na propagandu jer ima maturu iili sveučilišnu diplomu, onda se gadno vara, jer na propagandu padaju u pravilu svi ljudi osim onih koji znaju kako propaganda funkcionira. Propagandu je objasnio i u političkoj praksi primijenio njemački i američki Židov Edward L. Bernays, nećak psihologa Sigmunda Freuda iz Beča. Zanimljiva je naslovnica njegove knjige, „Propaganda“, na kojoj je nacrtan čovjek s kojim se upravlja koncima na daljinu, kao s lutkom (marionetom). Funkcioniranje propagande je u svom djelu „Mein Kampf“ objasnio i Adolf Hitler, i to je po mojemu mišljenju i jedan od razloga, zašto je njegova knjiga bila u mnogim društvima na liberalnom Zapadu zabranjena. Iako je njegov suradnik dr. Joseph Goebbels koristio propagandu u nacional-socijalističkoj politici prema neprijateljima Njemačke, pa je nazvan najvećim propagandistom u poviesti“, i tako manipulacijom postao sinonim za propagandu; istinski majstor manipulacije je, međutim, bio svjetskoj javnosti gotovo nepoznat Edward L. Bernays od kojega je Joseph Goebbels učio, čitajući njegovu knjigu, dok će na javnoj sceni poznati propagandist, majstor propagande postati ekstremni ljevičar i masovni zločinac Vladimir Iljič Uljanov ‘Lenjin’, čelnik boljševika u revoluciji, ali to mu se neće uzeti za zlo, jer je navodno bio „progresivac“. (Propagandu Njemačke nacional-socijalističke radničke partije N.S.D.A.P. je na početku vodio njen vođa Adlf Hitler, da bi nakon izlazka iz zatvora zbog propalog državnog udara u Münchenu, i završetka političkog manifesta ‘Mein Kampf’ istu prepustio svom obožavatelju i najužem suradniku Josephu Goebbelsu koji se oženio najbogatijom Njemicom iz obitelji Quandt, nasljednicom tvornice motora BMW AG (‘Bayerische Motorenwerke’, ‘Bavarski zavod za motore’, automobilske i zrakoplovne). Goebbelsova propaganda usmjerena prema neprijateljima Njemačke prikazivala je Hitlerovu Njemačku jačom nego što je ona bila, pogotovo navodno jačom u vojnim snagama, jer 3. Reich zaostajao za Anglo-Amerikancima i Sovjetima u vojnoj proizvodnji koju je Hitler tek bio postavio radi obrane njemačkih nacionalnih interesa. Tako je odlična i vrlo nadarena redateljica Leni Riefenstahl vješto prikazivala tehnikama filmskih kamera skupove nacional-socijaista u Nürnbergu kao gotovo nadnaravne skupove kojima da nema ravne u poviesti i na svietu. Efekt na gledatelje u inozemstvu bio je fantastičan, i neprijatelji Njemačke su pomislili da gotovo nemaju priliku savladati „takovu jaku“ Njemačku; Njemačka jest bila jaka sila, ali nije bila ‘Superman’.) Također glavni propagandist Crvene armije u Drugom svjetskom ratu, i zapravo ratni zločinac Ilja Ehrenburg, židovski boljševik, isto nije ušao u fokus ratnih zločinaca jer je u propagandi ispao kao onaj koji da je predvodio „dobre dečke“ da pobijede zao fašizam i „zločeste dečke“, dakle, „fašističke“ vojnike. To što je s govorom mržnje huškao u propagandi pripadnike Crvene armije na počinjenjene ratnih zločina poput masovnog silovanja njemačkih djevojaka i žena, i na ubojstva njemačkih civila i ratnih zarobljenika, nikome ništa. No, veći propagandisti od ‘Lenjina’ postali su propagandisti Zapadnih saveznika i Crvene armije, ali svi oni zajedno su bebe u odnosu na strašne propagandiste globalista čiji glavni mediji vode do promjena u društvu i na svietu, u tom slučaju do negativnih promjena i do masovnih zločina nad ljudima i narodima, do genocida. Pošto Saveznici i globalisti do 2.020. godine nisu završili pred nekim vojnim tribunalom u Nürnbergu, javnost nije stekla dojam, da su zločinci, jer joj neki autoritet to nije rekao. Propaganda o navodnoj pandemiji corona-virusa 2.020. godine bila je strašna. Na koncu su čak i zaraženi bolesnici postali samo statistički brojevi, a ne više ljudi. Statistički brojevi rasta „zaraženih“ bili su potrebni radi uvođenja određenih „mjera“, i to sa ciljem ostvarenja određenih političko-ideoloških ciljeva u društvu i gospodarstvu, kao i radi širenja straha i panike, koji paraliziraju čovjekovo razmišljanje.

Propaganda širi strah i vodi čovjeka u krivom smjeru razmišljanja i djelovanja. Kad se čovjeku kroz propagandu „ispere“ mozak, on je poslušan kao vojnik u vojsci koji bespogovorno sluša zapovjedi pretpostavljenog dočasnika ili časnika i zapovjednika. Istu takovu poslušnost se u civilnom društvu postiže s propagandom, i ljudi u strahu od neke kazne ili sankcije, ili za svoje živote, radije izvrše naredbu ili „preporuku“, nego da preispitaju istinitost tvrdnje nekog autoriteta, i da se u slučaju laži suprotstave manipulaciji kako ne bi nastradali, jer, dame i gospodo, u rat idete vi, a ne propagandisti, oni samo ratuju protiv vas, vode psihološko-propagandni rat protiv vas, a mi povjesničari smo vaši branitelji koji vas branimo od propagandista koji krivotvore poviest kako bi kontrolirali vašu budućnost, a kontroliraju poviest jer vladaju u sadašnjosti koju usmjeravaju, dakle, kontroliraju i vrše apsolutnu kontrolu nad vama, kao da ste lutke na koncu. Ne vjerujete da je tako, jer ste pametni, školovani, lukavi, mudri, hrabri, odlučni i uspješni u životu, i imate životnog iskustva, i nitko s vama ne može manipulirati kroz propagandu, žrtve propagande su neki drugi ljudi, a ne vi? Mi povjesničari sve s vremenom otkrijemo, i razuvjerimo vas, samo se prisjetite kako ste razmišljali prije 10, 20 ili 30 godina, kome ste vjerovali i svoje povjerenje poklanjali, i u što ste vjerovali. Ljudi su u socijalizmu vjerovali u socijalizam, pa i desetljećima nakon što je taj sustav propao, vjerovali su u socijalizam, da bi se jednog dana razočarali u socijalizam, a oni više budni, razočarali su se u socijalizam još za socijalizma. Ljudi, budite budni i hodajte otvorenih očiju i ušiju kroz život da ne povjerujete baš u svaku laž koja vam se pred nos servira kao navodnu istinu. Zar treba u sve uviek vjerovati što mislimo? Preispitajmo naše razmišljanje o nama i svietu koji nas okružuje.

Poviest utemeljena na istini nam je potrebna radi pamćenja naše prošlosti i prošlosti naših predaka, da bismo danas-sutra mogli sa sigurnošću reći tko smo i što smo, čemu živimo na Zemlji, koja je svrha našeg postojanja, i čemu težimo, gdje idemo, jer ako krenemo krivim smjerom, završit ćemo u provaliji, skrenemo li na križanju života na pravi smjer, usrećit ćemo sebe i druge. Istina je, dakle, suprotna od propagande. Uvjerite se sami, tražite istinu. Tko traži, taj i nađe.

Ovo poglavlje o propagandi bilo je nužno, jer je važno shvatiti na koji se način krivotvori poviest, i čemu i kome krivotvorenje poviesti služi. Čemu pak služi poviest? Nama služi poviest, da znamo tko smo i što smo. Zato poviest treba biti istinita, da ne lutamo u životu, i da ne ponavljamo pogreške iz naše prošlosti ili prošlosti naših predaka, a u slučajevima slave i uspjeha naših predaka, da nam oni budu uzor kako se ipak nešto može, i da nije istina da se ništa u životu ne može postići.

Jednog dana srele su se istina i laž, i laž predloži istini da odu plivati u obližnje jezero. Bio je liep i sunčani dan, zašto ne kaže istina, i ona i laž se skinu do gola i uđu u jezero. Istina je uživala u plivanju i nije primijetila da je laž već izašla na obalu, jer ju je slatkorječivo prevarila i obukla njenu odjeću, i pobjegla, i u odielu istine koračala kroz sviet. Istina je ostala sama i gola, i svi su je izbjegavali jer su se sramili gole istine, ali zato i jest istina, naivna ali ispravna i prava. Dok laž optrči Zemaljski krug, istina tek oblači cipele, ali kad-tad sustigne laž i prestigne ju, jer istina na kraju uviek pobjeđuje. Laž je pobjednik samo na kratke staze, istina pobjeđuje na duge staze, i njena pobjeda jest konačna.

Povjesničar Goran Jurišić u Zagrebu, 1. studenog 2.020. g.

Cenzura je dio propagande – recipijentima (slušačima i gledateljima) se kroz medije uzastopno šalje manipulirajući sadržaj koji se utiskuje u njihovu podsviest i tako manipulira s njihovim razmišljanjem i djelovanjem dok se istovremeno u glavnim medijima pod cenzuru stavlja politički nepodoban sadržaj koji razotkriva propagandu i laži vlastodržaca. Cenzura je u demokracijama zakonom i Ustavom zabranjena, ali se u liberalnim demokracijama provodi bez ikakvog srama i respekta prema građanima/državljanima i Ustavu koji štiti prava i slobode stanovnika nacionalne države. tako se sa cenzurom gazi građanska i ljudska prava i demokratski Ustav.
Primjer propagande na izborima za savezni sabor Njemačke. Oporbena politička stranka Alternativa za Njemačku koristila se propagandnom porukom pod naslovom: “Izaberite pravu ‘Mutti’.” Imenica ‘Mutti’ za “majku” bila je asocijacija na kancelarku Angelu Merkel koju su ilegalni migranti s Bliskog istoka koje su globalisti dovodili u Njemačku 2.015./2.016. godine od milja zvali ‘Mutti’.; pojam ‘Mutti’ imao je negativnu konotaciju, i stranka AfD je taj pojam stavio u okvir razmišljanja prosječnog Niemca, s porukom da je kancelarka negativna, a prava “majka” da je stranka Alternativa za Njemačku, (AfD), a ne stranka kancelarke Merkel Kršćansko-demokratska unija CDU.
Zločesta propaganda tvrtke Disney iz Hollywooda u službi globalista koja kroz naoko simpatične crtane likove za djecu šalje djeci zapravo zločeste poruke u vidu znaka nečastivog kojeg s prstima prikazuju naoko liepe djevojke, a zapravo prostitutke, čime se apsolutno ruši kršćanski moral; asocijacija Disneyevih crtića i crtanih likova poput simpatičnog Mikey Mouse treba u djeci probuditi simpatije i za slične crtane likove.
Zločesta propaganda globalista koja služi čipiranju djece treba izazvati asocijaciju djece s vjeronauka u školama na Isusa Krista kojeg djeca drže pozitivnim, i tako je na plakatu Isus Krist prijatelj s malim simpatičnim likom Chippijem, što treba izazvati osjećaj da je micro-chip za implantaciju ispod ljudske kože dobar, jer eto i Isus Krist da simpatizira sa Chippiejem.

Objavio Goran Jurišić

Prof. povijesti i njemačkog jezika i književnosti

2 misli o “Propaganda, i kako se od nje obraniti

  1. Poštovani gospodine Jurišić,
    ovaj tekst o propagandi i istini je predobar, odličan. Podijelila sam ga na Facebooku i nekima proslijedila putem e-maila. Ono što vas želim priupitati, prisjetila sam se jednog Engleza, rodonačelnika moderne propagande 2.svjetskog rata, ali mu se nikako ne mogu sjetiti imena i prezimena. Mislim da ga niste spomenuli u tekstu, a vjerujem da znate o kome se radi.
    Biti ću vam zahvalna na odgovoru.

    Sviđa mi se

    1. Hvala Vam cij. gospođo Ferdinanda na komentiranju. Znam na kojeg britanskog propagandista mislite, bio je član britanskog general-štaba. Spomenut ću ga drugom prilikom, jer je to važžan podatak, da ljudi vide kako su Saveznici lagali.

      Sviđa mi se

Odgovori na ferdinandakvesi Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: