Nužna kritika i lustracija Tuđmanove lažne desnice iz javnog i političkog života Hrvatske

Franjo Tuđman – ikona lažne desnice. Franji Tuđmanu je ikona bio diktator i masovni ubojica “maršal Tito”. Franjo Tuđman je za HRT izjavio, da je ponosan što je sudjelovao u revoluciji. Nije ga bilo sram to reći iako je revolucija bila zločinačka. Lažnu desnicu je stvorio Predsjednik Republike Hrvatske, i vrhovnik, Franjo Tuđman, i lažna desnica ga kuje u zvijezde, jer da je navodno stvorio hrvatsku državu, ali, gdje su dokazi o tome? Koju državu je “Francek” stvorio? Sudjelovao je u stvaranju jugoslavenske države, to da, dok je u partizanskom ratu uništavao Nezavisnu Državu Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu, i upropastio Republiku Hrvatsku. Tako lažna desnica živi u svom svijetu shizofrenije.

Bori se za istinu, i Gospod će se boriti za te

(Knjiga Sirah)

Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

(Otac domovine Ante Starčević)

Po čemu se prepoznaje lažnu desnicu? Lažnu desnicu prepoznaje se po lažima koje izgovara, i po onome što prešućuje ili kako bi se još reklo, LAŽNA DESNICA voli cenzuru, tako da ona može govoriti što hoće, a izvorna i istinska desnica ne može doći do riječi i opovrgnuti njene laži, jer se nalazi pod medijskom cenzurom. Stvarno viteški boj, nema što. Cenzura se vrši prešućivanjem. Tako, npr., neformalni glasnogovornici lažne desnice u medijima poput novinara Tihomira Dujmovića, Josipa Jovića ili Ivice Marijačića i Marka Juriča, i kvazi-novinara Velimira Bujanca, vole prešućivati bitne činjenice. Oni desetljećima truju hrvatsku političku scenu nuđenjem idola poput Tomislava Merčepa ili Slobodana Praljka, na kraju krajeva, Franju Tuđmana kuju u zvijezde i brane taj kult ličnosti do posljednjeg metka. Branili su Franju Tuđmana 90tih, i to napadima na istinsku desnicu i klevetanjem nje, da je navodno „neofašistička“, i to zbog pozdrava „Za dom spremni“, da bi oni danas, tri desetljeća nakon kleveta, ubojstava i sudskih progona pravaša žestoko branili pozdrav Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), tako da se čovjek pita, tko je tu zbunjen, a tko lud. Jedini koji od takvih propagandista odstupa jest Velimir Bujanec koji je počeo kao glasnogovornik u HSP-u pod predsjednikom Paragom, kada je žestoko napadao Predsjednika Tuđmana, da bi preko noći promijenio tabor i postao vatreni tuđmanovac. Anto Đapić je pak tipični izdanak Tuđmanove lažne desnice. O njemu ne treba trošiti riječi, osim da je na predsjedničkim izborima dobio manje glasova birača nego potpisa za svoju kandidaturu, ali DORH ne djeluje protiv njega jer se nalazi pod državnom zaštitom udbaške duboke države.  

Lažni desničari su besramni u krađi identiteta od istinske desnice. Kleptomani s lažne desnice prave se blesavi, i misle da su Boga uhvatili za bradu. Oholo već preko četvrt stoljeća neumorno šire među hrvatski narod zabludu o tome tko mu želi dobro, a tko zlo, tipična đavolja metoda izokretanja. Kako to da neumorno to rade? Zato što su jako dobro plaćeni za svoj posao, pa se može dobro živjeti i biti neumoran, nema se brige radi plaćanja računa i sličnih životnih troškova. Uglavnom, svojim lažima oni kradu drugim ljudima životnu snagu. Primjera ima puno.

Zajednički nazivnik lažnih desničara je što vole članstvo u Europskoj uniji, i još se besramno predstavljaju „suverenistima“, iako je opće poznata činjenica, da nema suvereniteta bez državne nezavisnosti, u svakom slučaju nema cjelovitog suvereniteta, a bez cjelovitog suvereniteta nema napredka ni sreće za narod, na koncu, nema slobode. Takve lažne suvereniste imamo u svim strankama lažne desnice, od HDZ-a, preko MOST-a, ili Domovinskog pokreta, HDZ ih je na neki način stvorio, da bi održao image (lažne) „desnice“, sa ciljem da se izvrši brutalna obmana hrvatskih domoljubnih birača koji čine većinu biračkog tijela. Aparat za krivotvorenje pak izbora stoji uvijek na raspolaganju, 350 tisuća pokojnih ljudi na biračkim spiskovima jamstvo su svake pobjede bivših komunista i njihovih potomaka na tzv. festivalima demo(n)kracije.  

Lažnu desnicu stvorio je Franjo Tuđman, tako da je HDZ predstavljao braniteljem hrvatskog suvereniteta iako se ova stranka osnovana od Udbe nije zalagala za hrvatski suverenitet nego za jugoslavensku konfederaciju, a kada je bivša Jugoslavija doživjela slom i propala, već su gledali neku drugu međudržavnu asocijaciju u koju bi Hrvatsku mogli utopiti, tako da im je Europska unija došla kao as na desetku, pod parolom „težnje ka Zapadu“ („Let’s Go West). To je bila parola za vrijeme totalitarnog socijalizma i diktature komunističke partije, ali ne u vrijeme hrvatske neovisnosti za koju se zalagala i zalaže istinska desnica. Tako je HDZ od jedne zapravo ljevičarsko-ekstremne stranke pod vodstvom komunista i udbaša u percepciji javnosti postao kroz propagandu jedna navodno stranka narodnog centra i „hrvatska desnica“, međutim, HDZ je metcima ubijao istinske desničare i stavljao pravaše pod sudske progone, lagao o njima i klevetao ih da su navodno „neofašisti“. Kad vas komunisti etiketiraju „neofašistom“ onda je to čast, jer komunisti su totalitaristi, ali, takova je boljševička etiketa dovoljna da vas izbace iz javnog i političkog života zemlje. Franjo Tuđman je bio totalitarist. Svima im je zajednički politički ekstremizam kojeg kroz propagandu pakiraju u lijepu najlonfoliju s natpisom: Mi smo dobri dečki, mi smo umjereni i razboriti i tolerantni, mi smo “antifašisti”, mi smo normalni, a oni drugi, naši oponenti su nenormalni, umobolni i isključivi. Samo su ekstremisti u stanju likvidirati stotine tisuća radnih mjesta, i izvršiti kriminalnu pretvorbu i privatizaciju, što je HDZ uspješno izvršio. Tko je tu onda ekstremist, proglašeni „neofašist“ ili deklarirani antifašist?

Ikona lažnih desničara je, npr., Tuđmanov samoubilački oholi general Slobodan Praljak, ratni zločinac ne samo zato što ga je međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Den Haagu proglasio ratnim zločincem, nego zato što on to stvarno jest bio, bavio se etničkim čišćenjem i nasilnim preseljavanjem stanovništva, surađivao je s velikosrpskim agresorom i isporučivao mu naftu za srpske tenkove koji su gađali hrvatske gradove, pod njegovom odgovornošću su djelovali sabirni logori u partizanskom stilu, (njegov otac imao je kao oznaš iskustva u likvidacijama Hrvata u Bleiburgu i na križnom putu), i odgovoran je za silne likvidacije muslimansko-bošnjačkih civila i ratnih zarobljenika. Vodio je Tuđmanov rat u BiH, i provodio Tuđmanovu politiku dijeljenja Bosne i Hercegovine s velikosrpskim agresorom na Republiku BiH. Odlično je surađivao s velikosrpskim agresorom, to jest bio je veleizdajnik kojega je na predsjedničkim izborima počastila Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s obilježavanjem obljetnice njegovog samoubojstva, iako je proglašen ratnim zločincem. Uvijek je ponavljao, da je samo provodio Tuđmanovu politiku, a to je trebalo značiti kao umjerenu, mudru, pametnu, genijalnu politiku „oca domovine“ Franje Tuđmana koji je isto, post mortem, osuđen kao ratni zločinac, a ne kako odvjetnik generala Gotovine, Luka Mišetić tvrdi u svom spinu, da nije presuđen ratnim zločincem. Jest, presuđen je ratnim zločincem, i tako je navedeno u obrazloženju presude, vodio je udruženi zločinački poduhvat vlasti Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, i izvršio su-agresiju na Republiku BiH. Pripadnicima i simpatizerima lažne desnice to ne odgovara, negoduju, bijesni su i razočarani, ali tako je to kada se slijede lažni idoli i krive politike. Izbor prave strane je bio moguć u svako doba, ali propušten ja vlak koji je krenuo s glavnog kolodvora. Adio! Good bye my love, goodbye! Mogli su stati uz istinsku politiku suradnje i pobjede, uz pravašku politiku Dobroslava Parage koju je u BiH provodio hrvatski emigrant iz Australije, Blaž Kraljević, kojeg su tuđmanovci ubili, ali nisu htjeli, radije su izabrali laži i obmane, jer je tako bilo komotno, a i kapnulo je podosta omraženih „ustaških“ kuna koje im je Franjo Tuđman bacao u naručje, kupujući ih za Judine srebrenjake; tako je kupio i mnogobrojne izdajnike koji su izdali Dobroslava Paragu i za novac i slavu javnih nastupa i druge privilegije šutke prihvatili strahovlast Franje Tuđmana koji je kupio njihovu šutnju s visokim vojnim mirovinama i stanovima, tako da su pogazili sva načela pod kojim su u obrambenom ratu ratovali. Nema kod Dobroslava Parage ratnih zločinaca pod njegovim vodstvom, ali u Franje Tuđmana bilo je pod njegovim vodstvom podosta pravomoćno osuđenih njegovih generala i časnika HV i HVO-a koji su presuđeni ratnim zločincima, kao i on. (Jabuka ne pada daleko od stabla.) To sve govori o razlici u politikama jednog i drugog. Time su nekadašnji hosovci koji su izdali Paragu zapravo pljunuli na svoje u ratu poginule suborce koji se nisu borili za podjelu BiH nego za obranu BiH i Republike Hrvatske od velikosrpske agresije, za Hrvatsku do Drine, za neovisnost, za slobodu. Ratni pobjednik je onaj tko je osvojio Drinu i tko ju drži u svojim rukama. To je stari aksiom hrvatskog geo-političara i povijesnog istraživača dr. Ive Pilara.

Kakva je bila Tuđmanova politika vidi se 2.020. godine kada nema sloboda, nema neovisnosti, nema ni obećanog prosperiteta u Europskoj uniji, izostalo je sve, jer obećanja su dali lažljivci s lažne desnice. Svejedno, biračkom tijelu, hrvatskim domoljubima kao da nedostaje mozak, pa onda podupiru antifašista Miroslava Škoru, tipični proizvod HDZ-a, a kao protiv HDZ-a su. Ne znaju domoljubi uopće za koga i što su, kao muhe bez glave. Ponudiš im mali prst i oni sretni, mašeš pred njima s hrvatskom zastavom i već misle da se radi o novom Poglavniku kojeg taj isti Miroslav Škoro prezire i osuđuje i pljuje po NDH i po Desetotravanjskoj generaciji Hrvata. Pljuvanje po NDH je delikatesa lažne desnice. Time žele izbjeći kritiku svojih drugova s esktremne ljevice da su oni navodno „neofašisti“. Marijačićev ‘Hrvatski tjednik’ iz Zadra u tim „neoliberalnim“ krugovima ekstremne ljevice nosi epitet „neofašističkog tjednika“. Upravo takvim boljševičkim rječnikom je komunist Josip Jović etiketirao Dobroslava Paragu i njegovu stranku i HOS, braneći tako Predsjednika Tuđmana i ponavljajući negove boljševičke optužbe i klevete na račun boraca za hrvatsku nezavisnost, ali ga njegov vrhovnik nije nagradio kako je trebao. Lažni desničari nisu se sramili da optužuju jednu žrtvu komunizma i nekadašnjeg logoraša s Golog otoka, političkog zatvorenika savjesti Dobroslava Paragu. Besramno danas brane hrvatski pozdrav „Za dom spremni“, kojeg je Paraga bio stavio u embleme HOS-a, i taj pozdrav, kojeg li apsurda, kojeg su 90tih predbacivali Paragi, danas oni brane, ali u korist svojih političkih ciljeva, a taj je da Hrvatska ne postane više neovisna i samostalna država, jer svojom politikom blokiraju hrvatske domoljube. Lažni desničari žele ropstvo u miru radije nego opasnu slobodu koja je opasna za njih, a ne za hrvatski narod.

Lažni desničari se prave da su politički progonjeni od dana 3. siječnja 2.000. godine, pa je tako Josip Jović kažnjen od strane međunarodnog suda za ratne zločine, ICTY, s 20.000 EUR zato što je objavio identitet zaštićenog svjedoka haaškog suda Stjepana Mesića, nekadašnjeg Tuđmanovog najbližeg suradnika uz Josipa Manolića i Gojka Šuška. Dobio je otkaz u novinama koja je platila njegoviu kaznu (koju li je samo privilegiju imao, ali nema čuđenja kad je bio partijski sekretar), ali uvijek iznova se opet i zapošljavao, nije ostao na ulici, a to je zato jer je nekoć bio komunist, a na svoje se nikada ne zaboravlja. Antikomunisti i oni Hrvati koji nikada nisu bili članovi Saveza komunista Jugoslavije, kad su dobili otkaz u nekoj državnoj službi iz političkih razloga, nikada više u svom životu nisu mogli dobiti posao u Republici Hrvatskoj. Tihomir Dujmović isto tako, razglašena žrtva „političkih progona“ režima Račan-Budiša dobio otkaz u Slobodnoj Dalmaciji, i hop, evo ga vodi emisiju na HRT-u, dobije otkaz i hop evo ga opet piše svoje vječne kolumne za neki lažno desničarski portal, i hop, koncem 2.020. vodi emisiju Press Klub na televiziji Z1. Ne vodi je besplatno, dobro je plaćen kao „žrtva“. Zar tako izgledaju žrtve političkih progona? Dobroslav Paraga, žrtva političkih progona od strane titoista i tuđmanovaca je pod cenzurom od 1981. godine, otkad je sakupljao potpise za oslobađanje političkih zatvorenika iz logora i zatvora Titove boljševičke satrapije SFRJ. I nakon tzv. demokratskih promjena 1.990. je cenzura protiv Parage ostala na snazi u Republici Hrvatskoj. Zato umjesto njega i takvih dokazanih hrvatskih domoljuba nastupaju raznorazni clownovi i niš-koristi od kupljenih političara prodanih duša u medijima koji bi za novac i kratku slavu prodali i vlastitu mater.

Prave se katolicima, a ništa takvim lažnim desničarima nije sveto, besramni su, pokvareni, lukavi naravno, kakvi farizeji jesu. Strah ih je, međutim, od istine, dršću pred istinskom desnicom koja zna za njihov lažni identitet koji su ukrali od nje, da bi od desnice učinili krpu za brisanje prljavih cipela, i ruglo. U vječitom su strahu da nad desnicom jednog dana bude ukinuta medijska cenzura, jer u tom slučaju je njihovo zlodjelo, inače, davno razotkriveno, zrelo za bacit na smetlište povijesti, a oni zreli za lustraciju. Lustracija mora obuhvatiti propagandiste lažne desnice poput Velimira Bujanca koji hrvatskom biračkom tijelu uvijek nudi pogrešne favorite, pa je tako zdušno poržavao partizansku unuku Kolindu Grabar Kitarović koja je s guštom pljuvala po NDH, a nakon nje, kada ga je razočarala, manijakalno je podržavao Miroslava Škoru koji je hrvatske domoljubne birače dobro povukao za nos, i na predsjedničkim izborima izgubio u 1. krugu čak od jedne kompromitirane „kraljice“ kakva je Kolinda. Koja sramota. Osramotio se i Davor Domazet-Lošo, geo-političar lažne desnice, koji je podržavao Škoru, a zatim se u njega razočarao. Nevjerojatno koja perfidnost da ovaj bivši kosovac iz Beograda, ne samo godinama tumači geo-politiku u Hrvatskoj, nego piše silne knjige protiv globalizma i globalizacije svijeta i Hrvatske, da bi onda podržao kandidate na izborima koji zastupaju globlizaciju, jer kada ste za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-u, onda podržavate globalizaciju. Tako je bio podržao svojedobno i Kolindu Grabar-Kitarović. Tko je tu onda lud?

Uhvatiše se ovi neformalni glasnogovornici lažne desnice, novinari Dujmović, Jović i Marijačić ikone lažne desnice, Tomislava Merčepa, kojemu je Vrhovni sud RH potvrdio osuđujuću presudu za „zločine u ratnim okolnostima“, dakle, čak nije presuđen ratnim zločincem, nego zločincem u ratnim okolnostima zbog ubojstva 43 srpskih zarobljenika u Pakračkoj poljani, 1991. godine, što je ispravna pravna kvalifikacija, jer onaj koji domovinu brani od agresije ne može počiniti ratni zločin već samo napadač, agresor. Tako je u međunarodnom pravu, sviđalo se to nekome ili ne; nažalost, nisu se hrvatski sudovi, kadrovirani u pravilu s bivšim komunistima, (što imamo zahvaliti Franji Tuđmanu), uvijek držali toga, već su u brojnim presudama hrvatske branitelje osudili kao „ratne zločince“, iako su branili Republiku Hrvatsku. Toga ima samo u Hrvatskoj pod vladavinom bivših komunista i njihove djece i unučadi. Hrvatska je feud u kojem vlast prelazi od oca na sina, od sina na unuka, itd. Tako imamo i PRH Zorana Milanovića koji je kao i Josip Jović bio komunist, (kao i njegov otac), doduše ne kao Jović partijski sekretar. Danas je taj partijski sekretar „hrvatski domoljub“. Gušter mijenja boje ali ostaje gušter, ne postane ptica zato što je primijenio boje kože. Novinarskom trijumviratu ne odgovara, što Tomsilav Merčep nije ukopan s vojnim počastima, pucanjem plotuna, državničkim govorima i slično, jer da je nevin osuđen i presuđen. Nevin? Oprostite, on nije odgovoran za brutalno silovanje i likvidaciju Hrvatice MARINE NUIĆ u Pakračkoj poljani, hrvatske braniteljice, dragovoljke tog vašeg Tuđmanovog Domovinskog rata? Morate stvarno imati debeli džon-obraz da preko toga pređete kao da ne postoji nasilna smrt jedne nevine hrvatske djevojke, koja je bila vatreni hrvatski domoljub, a koju je ubila Prva zagrebačka specijalna postrojba MUP-a Republike Hrvatske, i to u zatvoru u koji su je merčepovci bacili i pod lažnom optužbom je prebili na mrtvo ime, kao da je stoka, i zatim je svirepo ubili. Prije toga je 19 puta silovana. Postoji i primjer silovanja supruge i njene prijateljice od jednog hrvatskog dragovoljca, hosovca, kojemu su tuđmanovci iz HVO-a upali u njegov stan u Novom Zagrebu, silovali njegovu suprugu i prijateljicu koja je bila došla na svadbu, i prijateljicu brutalno likvidirali i na Glavnom kolodvoru u Zagrebu bacili njeno mučeničko tijelo, a stan zauzeli i godinama ga držali pod opsadom dok ih sudska presuda nije prisilila na iseljavanje. Marina Nuić je bila i članica Hrvatske demokratske stranke od Marka Veselice, ali ovaj također bivši komunist nije imao hrabrosti da rasvijetli njeno ubojstvo, pa su se jadni roditelji obratili Dobroslavu Paragu koji je njen slučaj internacionalizirao, da ne padne u zaborav. Silovatelj(i) i ubojice nisu nikada odgovarali za njeno maltretiranje i ubojstvo, nitko nije kažnjen zato što je ona silovana i ubijena od strane merčepovaca/tuđmanovaca. Predsjednik Tuđman je glavni odgovorni za njeno mučeništvo i perfidno ubojstvo. Koja sramota za Hrvatsku i hrvatski narod. Njeno mučeništvo vapi za pravdom do neba. Nisu kažnjeni ni silovatelji i ubojice mlade žene u Novom Zagrebu, jer su stajali pod Tuđmanovom zaštitom. Pod Tuđmanovom zaštitom moglo se zlostavljati i ubijati hrvatske domoljube, nacionaliste, pravaše, i hosovce po miloj volji, bez ikakvih kazneno-pravnih posljedica. Ljudi, Hrvati, nisu gubili samo posao, imovinu, nego i glave, samo zato što nisu bili bivši komunisti, samo zato što im preci nisu bili u partizanskom terorističkom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, samo zato što nisu bili tuđmanovci i sljedbenici Tuđmanovog komunističkog Zavnoha, i njegove iracionalne i izdajničke politike u Republici Hrvatskoj.

Vrhunac laži pak lažnih desničara jest ničim dokazana tvrdnja, da je Franjo Tuđman navodno stvorio hrvatsku državu. Oprostite, kada to, onda kada je bio ponosni zločinački revolucionar u Drugom svjetskom ratu i vodio partizanski rat protiv NDH i hrvatskih civila, ili kada je ubijao Hrvate na Križnom putu s Bleiburga, 1.945., ili kada je dao ubiti hrvatskog državotvorca Antu Paradžika, i branitelja hrvatskog državnog prava, generala Blaža Kraljevića? Mržnja lažnih desničara prema istini, i prema pravim Hrvatima je neograničena. Da nije otvoreno zabranjeno ubijati ljude, pobili bi  istinske desničare i bacili ih u jame, kao što su njihovi partizanski pretci bacali Hrvate u jame, u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Jedini argument lažne desnice jest cenzura, prešućivanje. Kad želite krivotovoriti povijest, onda prešutite bitne činjenice. Za lažnu desnicu je sve krenulo nizbrdo s preuzimanjem vlasti od strane koalicije Račana i Budiše, od 3. siječnja 2.000. godine, međutim, drugovi i gospodo, prešutjeli ste činjenicu da je sve krenulo nizbrdo s koalicijom HDZ-SDP od 30. svibnja 1.990. godine, i da demokratske tranzicije vlasti iz ruku komunista u ruke antikomunista nikada nije bilo, ali će je biti, jer mi Hrvati ćemo iznova doći na vlast u Zagrebu, prvi puta nakon 8 svibnja 1.945. godine.

Sva vlast pravu, sva prava narodu.

Prof. Goran Jurišić, dana 8. prosinca 2.020. godine.

Hrvatska iznad svega, iznad Hrvatske samo Bog!

Stvaranje lažne desnice zvana HDZ uz blagoslov Kaptola, da bi zatim HDZ stvorio daljnje klonove lažne desnice. Živjela lažna desnica! Živjeli!
Doušnik Udbe Krunoslav Prates (od njemačkg pravosuđa osuđen na doživotnu robiju zbog sudjelovanja u zavjeri i ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena, 1983. godine, u društvu Franje Tuđmana, PRH, i drugih udbaša. Franjo Tuđman – ikona lažne tzv. domoljubne desnice.
Tuđmanovi ratni zločinci iz udruženog zločinačkog poduhvata u Bosni i Hercegovini. Samoubojica i ratni zločinac Slobodan Praljak ikona je lažne desnice kojeg hrvatskom društvu nameće kao uzor. Bože sačuvaj!
Ikona lažne desnice u Republici Hrvatskoj i BiH jest Franjo Tuđman koji na fotografiji pleše Kozaračko kolo u društvu svog partizanskog “druga” Janića-Cape koji je u šumi Žabno kod Siska, 22. lipnja 1941. digao oružani ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske. “Francek” na fotografiji treći s lijeve strane, u naočalama.

Hrvatica katoličke vjere, MARINA NUIĆ, (19. g.), žrtva Tuđmanove lažne desnice, u Pakračkoj poljani silovana 19 puta, u pritvoru pod lažnom optužbom dobila teške batine, i zatim od strane merčepovaca likvidirana. Lažna desnica slavi Merčepa, dok Marinu Nuić prešućuje. Nažalost, od žrtve Tuđmanovog režima, Marine Nuić, nemamo fotografiju. Bila je dragovoljac Hrvatskog rata za nezavisnost i slobodu, hrvatska braniteljica i veliki hrvatski domoljub, ali i mučenica jednog zvjerskog protuhrvatskog režima u Zagrebu pod vodstvom Franje Tuđmana koji je i inače u obraćanju svojim zapovjednicima na terenu govorio preko telefona i motorole jezikom mržnje, da čovjeku pamet stane. U javnosti ga je propaganda prikazivala kao uglađenog gospodina, umjerenog, hoće reći razboritog političara i velikog državnika. Prosudite sami što je bio, dobar ili zao, ali tvorac Hrvatske nije bio, to da se zna, a i da je bio, na njegovim rukama je krv nevine hrvatske djevojke Marine Nuić, za čije višestruko silovanje i svirepo ubojstvo nikada nitko nije odgovarao u Tuđmanovoj kvazi-Hrvatskoj.

Mile Dedaković – Jastreb, bojnik, glavni zapovjednik obrane Vukovara, također žrtva Tuđmanovog režima, divlje premlaćen u Zagrebu nakon pada Vukovara od strane udbaša. Nakon toga se aranžiroa s lažnom desnicom, izdao Dobroslava Paragu, i prodao se za vojnu mirovinu, čin i javne nastupe na TV. Nikada Tuđmanovi batinaši nisu odgovarali za teško zlostavljanje Mile Dedakovića-Jastreba.
Žrtva Tuđmanovog režima, ANTE PARADŽIK, kojeg je Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, dao ubiti, dana 21. rujna 1.991. godine u Sesvetama kod Zagreba. To, i ubojstva u zasjedi generala HOS-a i Armije BiH, BLAŽA KRALJEVIĆA, i osam stožernih časnika HOS-a, 9. kolovoza 1.992., spadaju u najveća i najsramnija ubojstva koja je Tuđmanov režim počinio, iako nisu jedina, naprotiv, brojna su. Za Paradžikovu likvidaciju je vrlo vjerojatno operativno odgovoran udbaš i pravomoćno osuđeni zločinac Josip Perković, šef tajne službe SIS, čovjek od najvećeg Tuđmanovog povjerenja, kojemu je njegov vrhovnik dao čin brigadira Hrvatske vojske. Paradžika su s predumišljajem ubili pripadnici MUP-a Republike Hrvatske na kontrolnoj točci koja je pretvorena u zasjedu. Preživjeli Paradžikov vozač Ante Perković je posvjedočio, da je policajac-ubojica prvo provjerio identitet Ante Paradžika, i kada se uvjerio da je to on, ispalio u njega metke iz automatske puške i ubio ga na licu mjesta. Ante Paradžik je bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća, 1.9171. godine, politički zatvorenik savjesti i žrtva komunizma, i dopredsjednik Hrvatske stranke prava i ratni načelnik Hrvatskih obrambenih snaga HOS, 1.991. godine. Zajedno s Dobroslavom Paragom suprotstavljao se podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića, i organizirao hrvatsku obranu od velikosrpske agresije. Pored Ante Paradžika je Tuđmanov udbaški režim dao ubiti sveukupno 30 suradnika Dobroslava Parage iz HSP-a, posljednja žrtva je ubijena 1999. godine, neposredno pred Tuđmanovu smrt. kada je u svom domu u Opatiji ubijena predsjednica Hrvatske stranke prava 1861. u Rijeki, gospođa Katica Lanciotti, čije su ubijeno tijelo spalili u njenom domu u kojem su je ubili. Nikada nitko za njeno ubojstvo nije odgovarao, a nije bila neka baba s paca, nego predsjednica ogranka najveće demokratske oporbene stranke u Hrvatskoj. Postoji i slučaj silovanja supruge jednog hosovca, i njezine prijateljice koja je bila došla na svadbu, a koju su napadači na koncu i ubili; silovatelji i ubojice su bili pripadnici Tuđmanovog HVO-a koji su zaposjeli stan dragovoljca HOS-a koji se u trenutku tog svirepog zločina u Novom Zagrebu nalazio na osiguranju političke tribine predsjednika HSP-a 1861. Dobroslava Parage, u Varaždinu. Četvorica pripadnika HVO-a su nesretne mlade žene silovali i jednu ubili i njeno tijelo bacili kao smeće na ranžirnom kolodvoru u Zagrebu. Iz zaposjednutog stana su iselili tek nakon nekoliko godina, to jest nakon sudske presude, ali za ubojstvo i silovanje nisu odgovarali jer su se nalazili pod zaštitom Tuđmanovog režima pošto su uspješno počinilo zlodjelo nad suradnikom Dobroslava Parage, iz osvete Dobroslavu Paragi što je branio Hrvatsku od Franje Tuđmana i njegovog saveznika, velikosrpskog agresora. Stvarnost je groznija nego si čovjek to može zamisliti, ali istina nema alternative. Neka Tuđmanove žrtve počivaju u miru Božjem. Amen!

Objavio Goran Jurišić

Prof. povijesti i njemačkog jezika i književnosti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: