“SRPSKI SVET” MORA UZMAĆI PRED HRVATSKIM SVIETOM!

Milorad Pupovac mora pred hrvatskim narodom pasti na koljena, i moliti Hrvate za oprost!

Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina su jedna geo-politička cjelina koju je kao takovu vidio Otac domovine Ante Starčević, branitelj hrvatskog državnog prava i osnivač, zajedno s Eugenom Kvaternikom, pravaškog pokreta i Stranke prava, zatim, prijestolonasljednik Austro-Ugarske Monarhije, Franjo Ferdinand, i geo-političar i povjesnik dr. Ivo Pilar koji je cjeplokupno hrvatsko pitanje iznio u svojoj knjizi „Južnoslavensko pitanje“, dok je novi car Karlo potvrdio stvaranje hrvatske federalne jedinice, koja uključuje Bosnu i Hercegovinu, u saveznoj Velikoj Austriji, koja se zbog raspada Austro-Ugarske koncem 1918. nije ostvarila, već umjesto nje je ratni gubitnik u Beogradu proglasio ‘Veliku Srbiju’ pod južonslavenskim imenom ‘Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca’, preimenovane formalno, poslije za vrijeme diktature, u ‘Jugoslaviju’ koja bijaše tamnica naroda kao i njena istoimena nasljednica pod diktaturom komunističke partije od 1945. do 1991. godine, ‘Titova Jugoslavija’.

Etnička mapa Austro-Ugarske monarhije iz 1.907. godine, savezna Velika Austrija, kakvu je vidio priestolonasljednik Franjo Ferdinand, i ostvario car Karlo prije raspada Austro-Ugarske, 1.918. godine. Na toj karti Hrvatska čini federalnu jedinicu s Bosnom i Hercegovinom, kakva je kao neovisna antikomunistička država bila N.D.H. u Drugom svjetskom ratu.

Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kao jednu geo-političku cjelinu, ujedinjenju u jednu hrvatsku državu na osnovi referenduma u obje republike, vidjeli su i pravaške vođe Dobroslav Paraga i Ante Paradžik, koji su taj koncept dr. Ive Pilara i Ante Starčevića stavili u program obnovljene stranke prava, Hrvatske stranke prava, 1.990. godine, potvrđen na 1. saboru HSP-a, u veljači 1.991. godine, i branili obje republike s dragovoljcima, bojovnicima HOS-a, u kojima su se borili i hrvatski bosanski muslimani protiv JNA i četnika. (Stranka HSP je 1.993. od strane Tuđmanovog režima lažne desnice oteta, i do danas je uzurpirana.) Taj koncept je razbio prvi PRH, Franjo Tuđman, proglašeni ratni zločinac, koji je kao posrbica dijelio hrvatsku zemlju Bosnu i Hercegovinu s pobunjenim Srbima i Miloševićevim zločinačkim režimom u Beogradu. (U posrbice spadaju i pravaški izdajnici Ante Prkačin i Velimir Bujanec, koji su također dijelili hrvatsku zemlju sa Srbima, kao i ratni zločinac Slobodan Praljak, pa i svatko tko se zalaže za hrvatski tzv. 3. entitet u BiH jest posrbica, pa čak i glup i neodgovoran); transkripti iz Ureda PRH na Pantovčaku govore, da se Slobodan Praljak hvalio pred Predsjednikom Tuđmanom, da je s Antom Prkačinom razbio HOS; činjenica, da se Ante Prkačin i danas, 30 godina nakon tragičnih događaja u hrvatskoj poviesti oholo naziva „generalom HOS-a“, jest morbidno.)

“Veseli kurvini sinovi” lažne desnice, “posrbica” Velimir Bujanec i Ante Prkačin, obojica pravaški izdajnici, a Prkačin je i izdajnik HOS-a, dezerter u ratu koji je prešao na stranu posrbice Franje Tuđmana koji je sa Srbima dijelio hrvatsku zemlju Bosnu. “Posrbice” su oni hrvatski izdajnici koji dijele hrvatsku zemlju Bosu sa Srbima, ili podržavaju takvu provelikosrbsku politiku. “Posrbice” u hrvatskoj politici su tuđmanovci.

Nezavisna Država Hrvatska je u Drugom svjetskom ratu činila jednu geo-političku cjelinu sa civilizacijskom povijesnom granicom na Drini, koja je bila jamac mira u Srednjoj i Jugo-Iztočnoj Europi. Kad Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina čine jednu geo-političku cjelinu, onda nema ‘Velike Srbije’, onda nema „srpskog sveta“ zapadno od Drine. Kad pak ima hrvatski 3. entitet u BiH, onda zapadno od Drine ima ‘srpski svet’, odnosno ‘Velika Srbija’. Pametnom dosta!

Austro-Ugarska se raspala razbijanjem Solunskog fronta od strane Francuzke vojske 1.918. godine, i djelovanjem velikosrbskih terorističkih silnica u Beogradu, koje su putem svojih jataka u Zagrebu među masonerijom i velikosrbskim agentima izvršili državni udar i prevrat, i s protunarodnom odnosno protuhrvatskom stvorenom jugoslavenskom organizacijom ‘Narodno vijeće’ preuzeli od Hrvatskog sabora vlast u Zagrebu, koju su predali Srbima. Hrvatski pravoslavac, maršal Svetozar Boroević, je prevratničkom tzv. Narodom vijeću u Zagrebu, misleći, (krivo), da se radi o hrvatskoj organizaciji, stavio na razpolaganje svoju vojsku od 150 tisuća vojnika s fronta na Soči, na kojemu je odbio 11 talijanskih ofenziva u Prvom svjetskom ratu, a koja se u većini sastojala od Hrvata, među njima i od hrvatskih muslimana iz Bosne, pod njegovim zapovjedništvom se borio i mladi časnik Alozije Viktor Stepinac, ali kako je to ‘Vijeće’ bilo protuhrvatsko, tako je njegov prijedlog odbijen, i umjesto da je sa svojom armijom pošao u Zagreb i s vlasti srušio veleizdajničke jugoslavenske i velikosrbske prevratnike, on je vojsku razpustio, i sebe i hrvatski narod prepustio vjetrometini, jer očito nije bio svjestan što je u stvari napravio kad je odustao od pohoda na Zagreb, da sruši protunarodno revolucionarno tzv. Narodno vijeće.

Kakav je pak izdajnik, srbski zavjerenik, Petar I Karađorđević i njegov sin Aleksandar, koji je za svoju izdaju platio u lokvi krvi u Marseilleu, vidjelo se po odstupanju hrvatske zemlje Istre, i grada Rijeke s kvarnerskim otocima te grada Zadra sa zaleđem i otocima Kraljevini Italiji kroz Rappalski sporazum, 1920. godine, što je bilo jako nepravedno s obzirom da su Hrvati svojim velikim dankom u krvi u Prvom svjetskom ratu na frontu na Soči obranili ove hrvatske prostore, da bi jedan srbski seoski đilkoš poput Karađorđevića sve to poništio i hrvatsku zemlju prepustio talijanskim fašistima, a njegov unuk i sin se busao u prsa, u Drugom svjetskom ratu, da je „antifašist“.

Tako se 1.918. finalno ostvario velikosrbski projekt Ilije Garašanina, po nagovoru svjetske masonerije, koji je u tančine demaskirao crnogorski antivelikosrpski domoljub Savić Marković Štedimlija, hrvatski zet i politički Hrvat, žrtva komunizma 1945., tako i titoizma nakon povratka iz sibirskih logora u Zagreb. Velikosrbski projekt je tehnički ostvario šef propagande vojske Kraljevine Srbije, i čelnik terorističke tajne velikosrbske organizacije „Sloboda ili smrt“, zvana „Crna ruka“, tajna zavjerenička organizacija srbskih oficira na čelu s Dragutinom Dimitrijevićem – Apisom, krvnikom srbskoga kralja Aleksandra Obrenovića i njegove supruge, kraljice Drage Mašin, i njenog brata, premijera vlade Kraljevine Srbije, i ministra obrane. (Svoj je veliki zločin Apis platio vlastitim životom kada ga je zavjerenički kralj Petar I Karađorđevć dao u Solunu, 1917. strijeljati do smrti kako bi udovoljio austrougarskom ultimatumu i zahtjevu za kažnjavanjem odgovornih za Sarajevski atentat.) Krivom procjenom velikosrpske bande, koja je išla slušati Engleze i slijediti britansku politiku protiv Njemačke, se 1941. ruši ostvareni san o velikosrbskoj Jugoslaviji. Adolf Hitler, osuđujući u svom parlamentarnom govoru u Reichstagu britanskog premijera Winstona Churchilla kao ratnog huškača, koji da huška male narode Balkana na sukob protiv njemačkog vojnog stroja, kojeg mali narodi da ne mogu dobiti, već samo imati velike žrtve, spomenuo se i Srba, i izrazio je žaljenje, što su imali „glupo“, kako se izrazio, vodstvo, koje je na kocku stavilo ‘Veliku Srbiju’, uz poviesno objašnjenje, zbog iracionalne, đavolske mržnje prema Hrvatima, ne priznajući dogovor o stvaranju Banovine Hrvatske, koja je po četničkoj logici „srpski svet“, te Hrvatima da pripada samo zemlja koja se vidi s tornja zagrebačke katedrale. To je stajalište duhovnog nasljednika četničkog programa iz Drugog svjetskog rata, udbaškog doušnika i ratnog zločinca, crvenog „vojvode“ Vojislava Šešelja, mentora srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića koji vodi kriminalnu državu kojom vlada mafija, kako je ustanovio jedan francuzki iztraživački novinar u svom dokumentarnom filmu o balkanskoj Srbiji odnosno beogradskoj čaršiji nakon Slobodana Miloševića. Kako Memorandum II vlade Republike Srbije nastavlja s velikosrbskim projektom koji je već doživio dva puta slom u poviesti, uz velike srbske žrtve koje je velikosrbski režim prouzročio, tako valja očekivati nove velike žrtve među Srbima koji će svoj život dati na oltar Baala. Može se čak uztvrditi, da je zločinački projekt o stvaranju ‘Velike Srbije’, koji je preimenovan u ‘Srpski svet’, zločinački ne samo po tome što se krade zemlja susjednih drugih naroda, koje Velikosrbi ne priznaju kao narode, već se u ime „srpstva“ ubija druge narode u genocidu, i pod mlin stavlja i srpski narod koji gine, tako da je taj projekt genocidan za sve zaraćene i sukobljene strane, i očito se njime upravlja iz inozemstva, čak i izvan europskoga kontinenta, na britanskom otočju, u gradu Londonu, svjetskom financijskom britansko-židovskom centru.

Marksist Aleksandar Vulin, persona non grata u Republici Hrvatskoj, ministar obrane Republike Srbije, i koordinator u stvaranju “srpskog sveta” odnosno ‘Velike Srbije’

Očito je, da je Milorad Pupovac velikosrbski eksponent u Zagrebu, koji perfidnom politikom u stvari zastupa, ne srpsku etničku manjinu u Republici Hrvatskoj, nego „srpski svet“ koji je lansiran u Beogradu, nakon što su prevratnici s ubojstvom srbijanskoga premijera Zorana Đinđića 2.003. godine poništili antivelikosrpski prevrat od 5. listopada 2.000. protiv zločinačkog režima Slobodana Miloševića. U poviesti je već znalo doći do takovih kobnih prevrata u Beogradu, tako, npr., 1.903. godine, kada je Crna ruka ubila srbijanskoga kralja Aleksandra Obrenovića, nakon čega su zavjerenici iz klana Karađorđević preokrenuli vanjsko-politički kurs od vazala Austro-Ugarske i Trojedne Kraljevine Hrvatske do vazala Ruskog Carstva, da bi Srbi završili kao britanski vazal na Balkanu, ostavši na koncu Drugog svjetskog rata čak bez srpske države, potpuno obezglavljeni i izdani od svog velikosrbskog vodstva u Londonu, tako da se potvrdila izpravnom Hitlerova ocjena, da su glupi ljudi vodili Srbe u rat.

“Veseli kurvini sinovi” stvaraju “srpski svet” u Hrvatskoj, stvaraju, ali ne će ostvariti!

Ratni zločinac, srpski „vožd“ Slobodan Milošević, je kroz obnovljeni velikosrbski projekt dokrajčio prekodrinske Srbe, (Slobo je izvršio auto-etničko čišćenje hrvatskih Srba), a Aleksandar Vučić ima namjeru zajedno s Miloradom Pupovcem dokrajčiti Srbiju kroz program „srpski svet“ kojeg tumači i brani marksist, Aleksandar Vulin. Umrla je velikosrbska ideologinja, marksistica i partizanka Smilja Avramov, mrziteljica hrvatskog naroda, i marksistički velikosrbski ideolog Dobrica Ćosić, nakon čega uzdanica stvaranja ‘Velike Srbije’ postaje protuhrvatski šovinist Vojislav Šešelj čiji je vodonoša Aleksandar Vučić lutak na koncu.

U interesu svih naroda koji graniče sa Srbima, pa i šire, pa i samih Srba, jest likvidacija velikosrbskog projekta stvaranja ‘Velike Srbije’ na račun hrvatskog poviesnog i etničkog teritorija u Bosni i Hercegovini. Genocidna tzv. Republika Srpska u BiH mora biti likvidirana kao ostavština Miloševćevog rata Srbije protiv međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, koja s Republikom Hrvatskom čini jednu geo-političku cjelinu, i hrvatski svijet do Drine i ušća Save u Dunav. To nije ‘velika’ Hrvatska nego normalna hrvatska država, a Velika Hrvatska bi bila kada bi Zagreb svojatao za sebe Šumadiju, ili dijelove madžarske sjeverno od Drave, ili dijelove Slovenije. Srpska pravoslavna crkva mora nestati iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, jer je SPC jedna srbijanska državna Crkva koja služi ekspanziji Srbije u susjednom inozemstvu, i zato što je to hrvatski zahtjev za smirivanjem situacije u Jugo-Istočnoj Europi, to je državna politika. U hrvatskoj državi smije i mora biti samo i izključivo Hrvatska pravoslavna crkva što se tiče hrvatskih pravoslavaca i svih ostalih pravoslavaca neke druge nacionalnosti ili etničkog podrijetla.

Milorad Pupovac kao eksponent „srpskog sveta“ u Zagrebu, mora dati ostavku na sve svoje funkcije u Republici Hrvatskoj, uključujući kao profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i vratiti sav hrvatski novac, koji je zlouporabom koristio za stvaranje „srpskog sveta“, u hrvatski državni proračun. Pupovac se mora izpričati hrvatskom narodu zbog objede, da su Hrvati u Oluji navodno etnički čistili pobunjene Srbe u Hrvatskoj, jer nisu, i to je kleveta koju se kroz velikosrbski program „srpski svet“ širi po svijetu, i krši odluku Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, ICTY, koji je u konačnoj oslobađajućoj presudi generalima Anti Gotvini i Markaču naglasio, da nije bilo etničkog čišćenja Srba u Oluji, tako da je ovaj sud Ujedinjenih naroda odbacio optužbu, da je Oluja navodno zločin, jer nije zločin već radost i sreća, to jest oslobođenje Hrvatske od velikosrbske okupacije i tiranije srpskih ratnih zločinaca. Milorad Pupovac, iako dio vlasti Republike Hrvatske, odlazio je u Beograd na ‘komemoraciju srpskih žrtava u Oluji’, sudjelujući u protuhrvatskom činu, i propagandi protiv hrvatskog naroda. Zbog toga treba Milorad Pupovac pasti na koljena, i moliti hrvatski narod za oprost! Za svoju protuhrvatsku politiku on mora biti primjereno kažnjen, kao i svi oni u hrvatskoj politici, koji su mu omogućili protuhrvatski rad još od onog vremena iz rata, kada je lagao i širio klevetu, da „se Srbe pokrštava, kao u vrijeme NDH“, što je, inače, izjava glupog čovjeka, jer se jednog pravoslavca kao krštenog čovjeka (vjernika) ne može dva puta kristiti u životu, a Katolička Crkva priznaje pravoslavno krštenje, kao što sveto pravoslavlje priznaje sveto katoličko krštenje. Upravo kao što Pupovčeva hrvatska snaha u svojoj jednoj poznatoj pjesmi pjeva – Na koljena! – tako Milorad Pupovac mora pasti na koljena, kapitulirati kao pobunjeni Srbi u Oluji, i ako ima časti u sebi, zatražiti oprost od hrvatskog naroda kao što je to zatražio bivši pobunjeni srpski vođa Milan Babić iz Knina, koji je, iako proglašen ratnim zločincem, pokazao pred smrt da u njemu ima bar malo časti kad je zatražio oprost od hrvatskog naroda za srpske zločine. Milanu Babiću je oprošteno, ali Miloradu Pupovcu neće biti oprošteno ako se ne pokaje! Bog i Hrvati!

P.S.: Milorade Pupovac, znaj, da stari hrvatski pozdrav Za dom spremni ne možeš dati zabraniti, jer ga je pravomoćno legalizirao Vrhovni sud Republike Hrvatske u konačnoj oslobađajućoj presudi Dobroslavu Paragi, 1.994. godine, osnivaču Hrvatskih obrambenih snaga HOS, koje su u toj presudi proglašene ustavobraniteljskima, tako da su u vodu pale Tuđmanove optužbe i klevete za „fašizam“, koje su služile kao etiketa u vidu boljševičke propagande protiv pravaša i hrvatskih dragovoljačkih branitelja Hrvatske u njenim poviesnim i etničkim granicama koje obuhvaćaju geo-politički okvir Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Znaj, Milorade Pupovac, da ćemo mi Hrvati zabraniti četničke simbole i partizanski pozdrav!

Profesor Goran Josip Jurišić u Zagrebu, dana 18. listopada 2.021. godine

Objavio Goran Jurišić

Prof. povijesti i njemačkog jezika i književnosti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: