Ukrajinska kriza – ili kako Zapad prešućivanjem činjenica krivotvori poviest radi manipulacije politikom i geo-političkim odnosima u sadašnjosti aktualno-političke situacije 2.022. [ČINJENICE O UKRAJINSKOJ KRIZI]

Geo-politička analiza Ukrajinske krize profesora Gorana Jurišića iz Zagreba

Ukrajinska kriza ima potencijal odvesti Europu i svijet u 3. svjetski rat, kao i Korejska kriza i Sirijska kriza. Sve tri krize potencira svjetska masonerija (međunarodni đavolji bankari duboke države i tajnih društava tipa Bilderberg i sl.), koja grabi svjetsku vlast, i koja je u tu svrhu osnovala svoju autoritarnu ‘Jednu svjetsku vladu’ koju niti jedan narod na svijetu nije birao i odobrio, i koja namjerava uvesti jednu svjetsku valutu, i jednu svjetsku religiju, a sve pod vodstvom Antikrista i njegovog Bogohulnog glasnogovornika, (koji će označiti sve ljude oportuniste i komformiste s micro-chip-om ispod kože na čelu ili desnici, predhodnica toga jesu COVID-potvrde, one su test za savjest svakoga), kojemu globalizacija svijeta prostire crveni tepih za svečani dolazak i drsko sjedanje u obnovljeni Božji 3. hram na hramskome brdu u Jeruzalemu, na budućim razvaljenim temeljima muslimanske džamije ‘Al-Akse’, čiju izgradnju židovska Država Izrael priprema, jer posebno Židovi očekuju svog mesiju koji je u Svetom pismu kršćana opisan kao Antikrist (jedan rođeni čovjek čiji je duh od začeća inspiriran Sotoninom mržnjom prema Bogu-Tvorcu i njegovom stvorenju čovjeku). Tako u Ukrajinskoj krizi imamo poviest, politiku, geo-politiku i religiju kao osnovne elemente analize, ali i politike. Unaprijed na znanje, da je Američki analitičar George Friedman, čija tvrtka STRATFOR Inc. s geo-političkim analizama uslužuje Bielu kuću u Wahingtonu D.C., na konferenciji u Chicagu 2.014., nakon prevrata u Kijevu izjavio, da je vanjsko-politički prioritet Sjedinjenih Američkh Država posljednjih 100 godina taj, da spriječi povezivanje Rusije i Njemačke, jer, da je to jedini političko-ekonomski savez na svijetu, koji može ugroziti anglo-američke interese (prešutio je reći i židovske interese). Toliko o tome, a sada odosmo in media res u srž ove teme: Tko je kriv za današnju eskalaciju Ukrajinske krize početkom 2.022. godine, Putin, (Rusija), ili Zapad?

Vladimir Vladimirovič Putin, i njegov mininstar obrane Šojgu

Predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Vladimirovič Putin, je koncem 2.021. otkazao predstavništvu NATO-saveza gostoprimstvo u Moskvi, i uputio Zapadu ultimatum, da  mora jamčiti nacionalnu sigurnost Rusiji. Kao jezik politike koju korumpirani zločinci na Zapadu jedino i razumiju, Putin koristi silu, dakle, jezik sile, te je u znak svoje ozbiljnosti izdao zapovjed za održavanjem velikih vojnih vježba Ruske vojske na rusko-ukrajinskoj i bjelorusko-ukrajinskoj granici, kao i na Krimu i Azovskom i Crnom moru. Zapadni mainstream-mediji i vladajući političari Putinov potez drže neizbježnom i planiranom ruskom invazijom na Ukrajinu, najavljujući čak i datume invazije, i okvirno vrieme, odnosno, kako od vremena aneksije Krima tumače, „rusku agresiju“, a Rusiju navode kao „agresora“, držeći je pod sankcijama Amerike i EU, na isti način kako je Zapad navodio od potpisivanja mirovnog Sporazuma u Münchenu iz 1.938. godine Njemačku kao „agresora“, iako nikome nije prijetila, a najmanje Zapadu (Velikoj Britaniji i Francuzkoj). Rus je u Zapadnim medijima postao „zločest“, a Putin da je novi Hitler. Koriste se poznate etikete iz spremnika ratne propagande. Oktroirani Predsjednik Joe Biden je Putina počekom 2.021. nazvao čak „ubojicom“. Putin je izjavio, da Rusija ne namjerava izvršiti invaziju Ukrajine, ali želi zaustavljanje širenja NATO-saveza na istoku Europe, u ovom slučaju na Ukrajinu, i demontažu proturaketnog štita u Poljskoj i Češkoj, i Rumunjskoj i Bugarskoj, te odlazak Američke vojske iz istočne- i jugoistočne Europe. (Kada se nešto u trgovini želi dobiti, mora se uviek tražiti više, da bi se dobilo željeno!)

Za vrieme zimske Olympijade u Pekingu, (Kini), tresu se gaće Europi, zbog Ukrajinske krize. Postavlja se osnovno pitanje: Tko je poruzročio Ukrajinsku krizu? Naime, onaj tko je uzrok krize, kriv je za njenu eskalaciju.

Zapad tvrdi (Amerika, EU, NATO i Velika Britanija), da je kriva Rusija, i da je kriv Putin, zato što je u ožujku 2.014. priključio silom (što silom, a što narodnim referendumom koji je dio međunarodnog prava) poluotok Krim na Crnom moru Ruskoj Federaciji. Prešućuje se, međutim, da je uzrok Krimske krize nasilna promjena vlasti u Kijevu, u veljači 2.014. godine, koja se na Zapadu tumači kao navodna „narodna revolucija“ protiv korumpirane vlasti Predsjednika Ukrajine, Viktora Janukoviča, pro-ruskog političara stare komunističke garde, ali izabran na višestranačkim demokratskim izborima. Kako glasi istina, ne, koja je istina, nego kako glasi istina u ovom slučaju?

Aneksiju Krima se treba gledati i ruskim očima, ona se dogodila zbog aneksije Ukrajine od strane Europske unije, a Ukrajina je bila ekskluzivna interesna sfera bivšeg Sovjetskog Saveza, i njenog pravnog nasljednika, Ruske Federacije; uz to, bez Krima, Rusija može zaboraviti na svoju Crnomorsku ratnu flotu.

(Krim je povijesno ratni plijen carice Rusije, Katarine Velike, koja ga je osvojila od Otomanskog Carstva, da bi boljševici počinili u revoluciji i građanskom ratu velike zločine na Krimu, kao i Staljin, a aparatčik iz Ukrajine, židovski boljševik Nikita Perlmuter zvan Hruščov predao je Krim iz socijalističke republike Rusije bratskoj republici Ukrajini, nakon Staljinove smrti. Nakon raspada SSSR-a je na Krimu ostala sovjetska ratna Crnomorska flota koja je većim dijelom prešla u ruke Rusije koja je s Ukrajinom dogovorila vojno-pomorske baze na Krimu u trajanju od 25 godina, i Putin je koristio ruske vojnike iz tih baza, da pripreme aneksiju Krima, tako da nije došlo do invazije Rusije na Krim, niti do „agresije“, a prevrat je izvršen beskrvno, bez žrtava.)

Majdan, Kijev, oko 20. veljače 2.014. godine, sliči bojnom polju

Majdan [engl. Maidan] 20. 2. 2.014., glavni trg u glavnom gradu Ukrajine, Kijevu, od otdprilike 5 sati i 30 minuta ujutro se s nekih krovova ili najmanje s jednoga krova jedne zgrade na trgu puca iz snajperskih pušaka po prosvjednicima, ali i po specijalnoj policiji koja se borila s prosvjednicima, bez uporabe vatrenog oružja, iako u nasilnim prosvjedima koji su eskalirali s obje strane, kako policije tako i pro-nacionalističkih ukrajinskih prosvjednika. Rezultat dana: Najmaje 40 mrtvih Ukrajinaca, mahom prosvjednika, ali i specijalnih policajaca, i mnoštvo ranjenih policajaca i prosvjednika. Brzinom vjetra se među prosvjednicima širi glas, da je Predsjednik Janukovič bio zapovijedio specijalnoj policiji ‘Berkut’, da puca po njima koji traže slobodu, međutim, balističko-medicinska analiza žrtava je pokazala, da su prosvjednici dobili metke u leđa, dok su se redovi specijalaca nalazili njima sučelice, što znači da je priča o krivnji Predsjednika Janukoviča vrlo šuplja, i ne drži vodu. Glasine su bile brže od istine, i ogorčene narodne mase navališe radi pravde na državne zgrade i institucije, i Predsjednik Janukovič morao je glavom bez obzira bježati iz predsjedničke palače, ali i iz glavnoga grada pa na koncu i iz same Ukrajine, u susjednu Rusiju, gdje su ga odveli ruski specijalci, da ne postane žrtva ‘lincha ‘ ljute rulje; na koncu mu je Putin dao politički azil u Rostovu na Donu. Žrtve s Majdana dovele su do pada pro-ruskog Predsjednika Ukrajine, Viktora Janukoviča, dana 22. veljače 2.014. „Masakr na Majdanu“ doveo je do promjene vlasti u Kijevu. (Kako su Rusi u Donbasu protiv priključenja Ukrajine Europskoj uniji, tako su u kontra-udaru preuzeli vlast, i od tada se vodi građanski rat u Ukrajini, u Europi.)

Za koga su radili snajperisti na Majdanu, koji su ubili najmanje 40 ukrajinskih prosvjednika (civila) i policajaca? Ona (politička) snaga koja je upravljala snajperistima na Majdanu od 20. veljače 2.014., za vrijeme zimske Olympijade u Sočiju, Rusiji, manipulirala je „revolucijom“ u Kijevu.

Masovni prosvjedi u Kijevu počeli su bili u studenom 2.013. kada je Predsjednik Janukovič odbio potpisati sporazum o asocijaciji s Europskom unijom, koji je sadržavao i vojni dio sporazuma, što je za ondašnju ukrajinsku vlast koja je odbijala članstvo Ukrajine u Zapadnom vojno-političkom NATO-paktu (Sjevernoatlantski savez, osnovan kao anglo-američki savez Amerike, Kanade i Velike Britanije), dok je nova, pučistička ili pobunjenička vlast protiv stare vlasti bila i jest za članstvo Ukrajine u NATO-paktu. Znači, nova vlast u Kijevu je ZA NATO, stara vlast je bila PROTIV članstva Ukrajine u NATO-paktu. Uz to je odbijeni sporazum o asocijaciji imao vrlo nepovoljne izvozne kvote za ukrajinsko žito na tržište u Europskoj uniji. Nova vlast je odmah potpisala nepovoljni sporazum o asocijaciji Ukrajine s EU.

Zanimljivo, novi premijer umjesto starog, koji je kao i šef države morao pobjeći iz zemlje, zvao se Jacenjuk, i bio je za vrijeme starog Predsjednika Janukoviča šef središnje Ukrajinske narodne banke. Kakva prekrasna revolucija naroda koji na vlast dovodi stare kadrove i svoje tlačitelje iz stare vlasti, posebno iz krugova plutokracije poput šefa narodne banke!? To bi bilo isto kao da se u Zagrebu narod digne na općenarodni ustanak protiv vladavine neokomunista, i onda nakon preuzimanja vlasti za premijera postavi guvernera Hrvatske narodne banke koji je najuže surađivao sa starom korumpiranom vlašću i održavao krađu njegovog najbitnijeg suvereniteta – monetarnog suvereniteta.

Priča o „narodnoj revoluciji“, ili o „obojenoj revoluciji“ u Kijevu ne drži vodu, ali priča o državnom udaru američke tajne službe C.I.A. već ima smisla kada to tvrdi njen bivši analitičar Raymond McGovern koji je služio sedmorici Američkih predsjednika kojima je bio glavni sastavljač dnevnih analiza navedene vanjske tajne službe. Zanimljivo, da se ministar vanjskih poslova Kerry iz Obamine administracije na međunarodnoj konferenciji o sigurnosti sastao u Müchenu dana 3. veljače 2.014. s budućim novim vlastodržcima, Porošenkom, koji će u svibnju 2.014. nakon demokratskih izbora postati novi ukrajinski Predsjednik (jedan tycoon, oligarh koji sigurno nije izašao iz “revolucije na Majdanu“, a koji je bio krijumčar oružja, i vlasnik tvornice čokolade, zvan Kralj čokolade, i jednog brodogradilišta na Krimu, koje je palo pod Ruse, što znači da je imao vlasnički interes vratiti Krim natrag Ukrajini, to jest nalazio se u sukobu interesa). Prevrat u Kijevu je bio 22. veljače 2014., a Kerry se s Porošenkom i Jacenjukom sastao u Müchenu dana 3. veljače iste godine, dakle, tri tjedna prije nego će obojica postati novi vladari u Kijevu; Kerry se sastao i s bivšim boksačem Kličkom koji je sanjao postati ukrajinskim Predsjednikom, ili premijerom, ali šefica za istočnu Europu u Američkom državnom tajništvu za vanjske poslove, (State Department), Victoria Nuland, je u telefonskom razgovoru s veleposlanikom Sjedinjenih Američkih Država u Ukrajini, sa sjedištem u Kijevu, Geoffreyom Pyattom, naglasila, da na čelu Ukrajine ne želi vidjeti Klička nego Jacenjuka, čija je sestra, usput rečeno, bila šefica ogranka Scijentološke sekte u Los Angelesu; tako je Kličko postao “samo” gradonačelnik Kijeva.

Što se tiče navedenog Jacenjuka, on je bio prilagodljiv dečko, i jedan zanimljiv lik s bradom, općenito birokratskog izgleda knjiškog crva s naočalama i u odijelu i s košuljom i kravatom, naime, kad je trebalo surađivati s komunistima, surađivao je s komunistima, možda je i sam bio komunist, tko će znati, a kada mu je trebala podržka nacionalističkog lagera, npr., Desnog sektora i stranke ‘Svobode’ (Sloboda), koji su činili okosnicu prosvjeda na Majdanu, onda je desničare pozdravljao rimskim pozdravom, ali ih je držao podalje od izvršne vlasti, i u Donbasu podržavao ukrajinske dragovoljce pod znakom njemačkih oružanih SS-jedinica iz Drugog svjetskog rata, zanimljivo, financirani od strane jednog ukrajinsko-židovskog oligarha. Prema Zapadu je tada novi ukrajinski premijer djelovao pak kao liberal, nema problema, gušter samo promijeni kožu, i evo ga opet onaj stari vuk u janjećoj koži u novom ruhu. Zanimljivo, usput rečeno, premijer Andrej Plenković (HDZ, pravomoćno osuđen za političku korupciju), nije imao ništa protiv ukrajinskih desničara pod SS-znakom, dok je domaće desničare u Hrvatskoj opuživao zbog pozdrava Hrvatskih obrambenih snaga HOS, ‘Za dom spremni’; Ako to nije licemjerje, što je onda licemjerje?

Bivši analitičar Cije, Raymond McGovern, koji je Predsjedniku Bushu zbog invazije na Afganistan i Irak vratio sva svoja državna odličja, reče u svezi navodne „revolucije“ na Majdanu“ sljedeće:

„Majdan je bio državni udar, sponzoriran od strane Zapada [čitaj: Amerike] i nema nikakove sumnje da tako nije bilo.“ (Tvrdnja izrečena u razgovoru s urednikom njemačkog online Weltnetz.tv, Haraldom Neubertom, 21. 9. 2.014.)

Dana 21./22. veljače 2.014. nije se dogodila nikakova „revolucija“ već klasični „Regime-Change“, čije je konce vukla središnja tajna vanjska služba Američke vlade odnosno Biele kuće, u Langeleyu kod Washnngton D. C:, dakle, državni udari, sponzorirani od Amerike, a dogovoren na tajnim sastancima slobodnih zidara u Bilderberg-organizaciji Henrya Kissingera, desne ruke đavoljeg bankara Davida Rockefellera iz grada New Yorka, već viđeni u prošlosti vrlo često, kao, npr., 1.953. državni udar Cije (i britanske vanjske tajne službe MI6) u Teheranu protiv prvog demokratski izabranog premijera Irana, Muhameda Mosadeka, jer se usudio nacionalizirati iransku naftu u vlasništvu British Petroleuma, (poslije će C.I.A. izvršiti 1.979. opet držav udar u Teheranu, taj puta protiv cara Irana, šaha Reze Pahlevija, kojeg su Amerikanci doveli na vlast 1.953.), ili pak državni udar u Guatemali, Srednja Amerika, 1.959. godine, radi zaštite monopola na izvoz banana američkog koncerna, ili pak u Chileu, zanimljivo, dana 11. rujna 1.973. godine protiv demokratski izabranog socijalističkog Predsjednika Allendea, a deset godina ranije u samim Sjedinjenim Američkim Državama prevrat u Dallasu s ubojstvom demokratskog Predsjednika Kennedya koji je bio nacionalizirao središnju privatnu banku Sustav federalne rezerve u vlasništvu đavoljih bankara Rothschilda iz City of London, i Rockefellera iz New York City, jer je JFK dao tiskati državni dollar umjesto privatnog, to jest njegova je vlada počela kontrolirati američku valutu, a ne više đavolji bankari s istočne obale i Londona.

Raymond Mc Govern tvrdi, da su Obamina administracija i 44. Predsjednik Barack Hussein Obama glavni krivci za rat u Ukrajini, za Donbas, u Europi, od 2.014. godine, do danas, 2.022. godine. Od državnika, jedino je Putin tvrdio, da je u Kijevu izvršen državni udar uz pomoć Zapada. (Zanimljivo, početkom 2.022. bio je pokušaj „revolucije“ u Kazahstanu, opet Putinu ispred nosa, ali je ovaj puta ruski medvjed brzo reagirao, i puč ugušio u krvi, brzo i efikasno, ruske specijalne vojne jedinice su red i mir uspostavile u roku od 48 sati.)

Da nešto s „revolucijom“ u Kijevu ne štima, naslutila je povjerenica EU za vanjsku politiku, Catherine Ashton, koja je sumnjala, da su snajperisti s Majdana povezani s novom vlašću u Kijevu, i zatražila je službenu istragu o tome u Europskoj uniji, ali do nje nikada na kraju nije došlo.

Putin reče 2.021. na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu svom „prijatelju“ Klausu Schwabu, pobornik globalizacije i 4. digitalne revolucije, koji u svom uredu drži bistu masovnog zločinca Lenjina, da je „novi svjetsk poredak („NWO“) propao“. Zanimljiva konstatacija ruskoga predsjednika. Zanimljivo je i da svjetska masonerija izaziva atomsku vojnu silu Rusiju na 3. svjetski rat protiv NATO-pakta, a preko Ukrajinske krize, koju je prouzročila, sa ciljem da se u sljedećem svjetskom sukobu pobiju bivši Saveznici iz WWII, i međusobno unište bijeli narodi i kršćani u Americi i Europi. Zanimljivo je i da je Predsjednik Putin na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu, 2.007. godine, upozorio Zapad, da će širenje NATO-pakta na istok Europe dovesti do sukoba s Rusijom, a na što je upozorio i bivši čelnik Sovjetskog Saveza, Mihajl Gorbačov 2.012. godine u Müchenu, kada je kao komunist primio mirovnu nagradu nazvanu po antikomunistu, bavarskom državniku i nekadašnjem ministru obrane Zapadne Njemačke, Franzu Josefu Straussu.

Zanimljivo, u Ukrajnskoj krizi Američka vlada zahtijeva od njemačke vlade u Berlinu, da raskine sve političke i gospodarske veze s Rusijom, posebno projekt ‘Nordstream 2’, njemačko-ruski privatni naftovod i plinovod kroz baltičko more, koji Poljska i Ukrajina ne kontroliraju. Washington zahtijeva od socijalističke vlade u Berlinu, da raskine sve veze s Moskvom! EU podržava Washington u tome protiv Berlina. Geo-politička šahovska igra se nastavlja. Usput rečeno, do ruske invazije na Ukrajinu će kad-tad doći, ali u tom slučaju posljedično u nastavku i do 3. svjetskog rata na tlu Europe, i to zbog sankcija Američke vlade i vlada zemalja-članica EU protiv Ruske Federacije, kao što su i Američke sankcije protiv Japana 1.941. (uvedene već 1.937.) dovele do Drugog svjetskog rata s japanskim napadom na Pearl Harbor kao posljedičnom vezom.

Zanimljivo, za vrijeme eskalacije Ukrajinske krize u veljači 2.022., kada je Putin u poluokruženje stavio Ukrajinu s oko 150 tisuća ruskih vojnika, što, usput rečeno, ni približno nije dovoljno za invaziju za koju treba najmanje pola milijuna vojnika, novi ukrajinski Predsjednik Zelensky daje granatirati ruske separatiste u Donbasu, taman da provocira Rusiju na invaziju, kao Poljaci Hitlerovu Njemačku 1.939. godine. Poviest se ponavlja. Sjećamo se kako su Poljaci dobili jamstva od Engleza koja nikada nisu ispunili, jamstvo o vojnoj pomoći, dapače, prodali su Poljsku Staljinu. Jesu li Amerikanci i Englezi nešto obećali Ukrajincima 2.022.godine, dali im neko tajno jamstvo, da naivne Ukrajince namame u rat protiv Rusije, pa da nakon toga izbije 3.svjetski rat?

U ovom tekstu zorno možemo pratiti kako Zapad s prešućivanjem ključnih činjenica krivotvori poviest, i manipulira s drugom silom na Zapadu, nakon Američkog carstva i plutokracije, naime s javnošću, kao što je to bilo i u nedavnoj prošlosti kada je Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt lagao u Američkom kongresu prilikom objave rata Japanskom Carstvu zbog napada na ratnu luku Pearl Harbor, da su „japanske snage napale američko tlo“, [American island], što nije točno, jer, niti su Filipini činili američko tlo ili Američki politički teritorij, niti Hawaii, jer je otočje Hawaii s lukom Pearl Harbor bilo 1941. pod okupacijom Američke vojske, (od 1.893. godine, to jest od državnog udara protiv kraljice nezavisne države Hawaii, Lili’uokalani), i tek je 1.959. godine priključeno Sjedinjenim Američkim Državama kao 50. savezna država, to jest Američka vlada Predsjednika Eisenhowera izvršila je aneksiju Hawaiija, dok se Predsjedniku Putinu ne odobrava aneksija Krima, ali morao je Krim priključiti Rusiji, jer bi ga inače nove vlasti u Kijevu dale na uporabu NATO-paktu koji bi na Krimu instalirao rakete i atomske bombe, što bi bio šah-mat Ruskoj Federaciji.

Prof. Goran Jurišić, dana 20. veljače 2.022. godine.

Dozvoljeno je dijeljenje teksta uz navođenje njegovog autora Gorana Jurišića iz Zagreba.

O Ukrajinskoj krizi možete analize profesora Gorana Jurišića slušati i gledati na YouTube-kanalu Moja Hrvatska: CRO History & Politics i kanalu Fakat Podcast.

Objavio Goran Jurišić

Prof. povijesti i njemačkog jezika i književnosti

One thought on “Ukrajinska kriza – ili kako Zapad prešućivanjem činjenica krivotvori poviest radi manipulacije politikom i geo-političkim odnosima u sadašnjosti aktualno-političke situacije 2.022. [ČINJENICE O UKRAJINSKOJ KRIZI]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: