Počiniteljica za pisaćim stolom SMILJA AVRAMOV, velikosrpski ideolog

Poštovani Hrvati u Hrvatskoj domovini od Mure i Drave do Jadrana, i Sutle do Drine, (i na okupiranim područjima), i hrvatskom iseljeništvu u svijetu, draga braćo i drage sestre u Kristu, dame i gospodo, i promatrači, dobrodošli na stranicu Hrvatska Iznad Svega na međumrežju, za istinu iz politike, povijesti i geo-politike, i na čitanje, gledanje i slušanje teme o velikosrbskom komunizmu i njegovim zločinima, kao i opovrgnuću teza velikosrbskog ideologa Smilje Avramov, mentorice ratnog zločinca Slobodana Miloševića, “majke Srbije i Slobe”, “antifašističke” aktivistice komunističkog pedigrea, i velikosrbske šovinistice, koja je 80 godina mrzila hrvatski narod i o Hrvatima širila klevete sotonističkog tipa, optužujući hrvatski narod za genocid nd Srbima dok je licemjerno podupirala velikosrbski genocidni projekt u BiH, tzv. Republiku Srpsku. Smilja Avramov, djevojačkog prezimena Blagojević, rođena 1918. u Pakracu u Hrvatskoj, (preminula 2.018. u Beogradu), spada u najveće neprijatelje u povijesti hrvatskog naroda, i ona je počinitelj za pisaćim stolom, veći je zločinac od njenog “đaka” Slobodana Miloševića!

Ona je inventivno i intenzivno lagala kada je perfidno optuživala hrvatski narod za genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu i velikosrbskoj agresiji 1991. – 1995. Kako je velikosrbski ideolog Dobrica Ćosić znao reći, inventivna laž je sastavnica srpskog bića, tako je Smilja Avramov inventivno lagala, da je Američki predsjednik Roosevelt navodno rekao Petru II Karađorđeviću u Bijeloj kući, siječnja 1942. godine, da su Srbi navodno doživjeli genocide u N.D.H., navodno predbacujući srpsko-jugoslavenskoj delegaciji, što inzistira na obnavljanju Jugoslavije. Naravno, da je F. D. Roosevelt htio da Jugoslavija ne bude obnovljena, ona ne bi u Jalti 1945. bila potvrđena, već bi se priznalo Hrvatsku, i Srbiju.

Gdje je dokaz, da je F. D. Roosevelt to ikada rekao o Hrvatima, da su genocidan narod? Da je to i rekao, onda bi bio izrekao jednu notornu laž, što njemu kao masonu nije bilo strano lagati, jer je lagao i američku i svjetsku javnost prilikom objave rata od strane US Congress Japanskom Carstvu, s kojom je zapravo počeo u prosincu 1941. godine Drugi svjetski rat kojeg je provocirao, jer je rekao, da su Japanci “napali američki otok” (“Amercan island”), što ne odgovara istini pošto Hawaii nisu bili američki otok odnosno politički teritorij republike Sjedinjenih Američkih Država. Hawaii su postali savezna država Sjedinjenih Američkih Država (U.S.A.) tek 1959. godine kada je izvršen “Anschluss” nekadašnje nezavisne države Kraljevine Hawaii na Sjedinjene Američke Države. Japanci s (preventivnim) napadom na Pearl Harbor od 7. prosinca 1941. nisu napali američko tlo, nego Američku ratnu mornaricu i ratno zrakoplovstvo US Air Force na okupiranom teritoriju Hawaii i Filipinima, koji je Američka vojska (vod marinaca) zauzela 1893. godine kada je u državnom udaru i s vlasti srušena kraljica Lili, dok se Predsjednik Clinton zbog tog sramotnog događaja ispričao Američkom narodu, ali je okupacija Hawaiija ostala na snazi, i to bez ikakve posebne osude u međunarodnoj javnosti.

Predsjednik F. D. Roosevelt je provocirao Japansko Carstvo tako što je u veljači 1941. dao premjestiti Američku pacifičku flotu sa smrtonosnim oružjem (borbenim nosačima zrakoplova, napadačkim podmornicama i razaračima) iz Kalifornije u Pearl Harbor, tako da je od tamo imala radijus kretanja do Japana, dok to iz Kalifornije nije imala, i premještanje flote na Hawaiije značilo je izravnu prijetnju ratom prema Japanu. Uz to je Predsjednik FDR uveo i sankcije odnosno embargo na naftu protiv Japana u srpnju 1941. godine, što je vid objave rata, i svjesno je žrtvovao preko 2.400 života mladih američkih mornara, vojnika i pilota na oltaru Baala, jer je znao točan datum japanskog napada, ali ga je svjesno prešutio admiral Kimmelu i generalu Shortu na Hawaiima.

Objava rata Japanskom Carstvu od strane US Congress bila je protivna Američkom ustavu i međunarodnom pravu, jer Japan nije napao američki politički teritorij, tako da nije bilo osnove za objavu rata koji je objavljen ilegalno, i to s osnovnom namjerom da Amerika ratuje u prvom redu protiv Njemačke. Pošto Adolf Hitler nije Franklinu Delanu Rooseveltu dao povod za rat, kako navodi američki novinar George Morgenstern iz novine ‘Chicago Tribune’, tako je FDR išao provocirati Japan ne bi li na mala vrata ušao u rat protiv Njemačke, i imao alibi pred američkom javnošću koja nije htjela da S.A.D. sudjeluju u ratu u Europi i na Paficiku. (FDR je zapravo prekršio proklamirani neutralni status Amerike, jer je do japanskog napada na Pearl Harbor tajno i ilegalno švercao oružje i streljivo britanskoj vladi preko Atlantika; njemačke podmornice su potapale američke konvoije bez straha da bi FDR objavio rat Njemačkoj, jer bi američka javnost inače saznala da je Američki predsjednik prekršio međunarodno pravo odnosno neutralni status Sjedinjenih Američkih Država.) Kad je Hitler zbog američke objave rata njemačkom savezniku objavio rat Sjedinjenim Američkim Državama, u Reichstagu je očitao Franklinu Delanu Rooseveltu lekciju iz međunarodnog prava i nazvao ga velikim licemjerom.

Ne postoje povijesni dokazi, da je u N.D.H. izvršen genocid nad Srbima, pa ni 1941. godine, jer ne postoje posmrtni ostatci Srba, (na području Jasenovca nisu pronađeni posmrtni ostatci, dok je jama Jadovno prazna od ljudskih kostura, itd.), koji bi bili corpus delicti. U pravnoj stvari po rimskom pravu kada nema tijela onda nema ni okrivljenika. Pored toga N.D.H. u proljeće i ljeto 1941. nije imala vojsku, a genocide se bez vojske ne može izvršiti, što pokazuje genocide koji je JNA izvršila nad Hrvatima 1991. i 1992. kao i nad Bošnjacima 1992. i 1995. (“Srebrenica”), ili turski genocide nad armenskim narodom i kršćanima u Osmanskom Carstvu za vrijeme Prvog svjetskog rata, koji je počinila vojska Osmanskog Carstva, zbog čega je protestirao njemački saveznik da neka se vojska Osmanskog Carstva hitno vrati na front da se isti ne bi raspao prema Britancima. Dok je Smilja Avramov prstom upirala u Hrvate, sama je podupirala genocide za stvaranje Velike Srbije, kojeg li licemjerja! (Bila je i 12 godina članica Senata genocidne tzv. Republike Srpske, i branila je velikosrpskog koljača i ratnog zločinca generala Ratka Mladića pred haaškim sudom ICTY, i svjedočila u korist obrane Slobodana Miloševića pred istim sudom.) Podupirala je podjelu BiH, u kojoj je sudjelovala kao Miloševićev član ekspretne skupine Republike Srbije. Ova nositeljica odličja “Svetog Save” Srpske pravoslavne crkve svoju je karijeru počela graditi u komunističkom tužiteljstvu u Beogradu i Novom Sadu, od 1946. do 1949. kada su brojni ljudi nestajali pod optužbama Titovog tužiteljstva. Totalitarni komunizam je Smilji Avramov bio odskočna daska do svjetske masonerije koja ju je kao nekadašnju partizanku objeručke prihvatila, da radi za interese svjetske elite protivno srpskim nacionalnim interesima, npr. u sjedištu Trilateralne komisije u gradu New Yorku. Pravila se nevina i nemoćna, a huškala je Slobodana Miloševića, svog “đaka”, na velikosrbske ratove. Tvrdila je bez dokaza, da su joj ustaše ubile u Jasenovcu njenog oca (Blagojević iz Pakraca), ali o tome nije svjetskoj javnosti podastrijela dokaz, no, njen otac je zapravo “otac laži – čovjekoubojica od samoga početka”. Njen otac je vjerojatno završio u srpskom logoru ‘Sajmište’ s kojim je upravljala Nedićeva Srbija koja nije voljela partizane. U svakom slučaju je Slobodan Milošević koristio Jasenovački mit, koji je Smilja Avramov širila cijeli svoj život, kao i mržnju protiv Hrvata, da nagovori Srbe u Republici Hrvatskoj i BiH na oružanu pobunu radi stvaranja velike Srbije, i plašio Srbe da će doživjeti genocide u Republici Hrvatskoj i BiH kao navodno u N.D.H. ako se ne dignu na oružje protiv vlasti u Zagrebu u Sarajevu. Tako je Jasenovačka laž postala povod za rat protv Hrvatske, i može uvijek i u budućnosti biti velikosrbskoj politici u Beogradu casus belli za napadački rat protiv Hrvatske, ako službeni Zagreb ne bude prestao širiti Jasenovačku laž u Republici Hrvatskoj, kao što navedenu laž i klevetu širi službeni Beograd.

(Profesor poviesti, Goran Jurišić iz Zagreba, 12. ožujka 2.021.)

“Upoznat će te istinu, a istina će vas oslobodit.” (Ev/Iv 8, 32)

“VELIKOSRBSKI KOMUNIZAM, dementi Smilje Avramov i F. D. Roosevelta”

Nastup hrvatskog novinara i publicista Igora Vukića, autora knjige “Radni logor Jasenovac”, na srpskoj televiziji Happy TV dana 15. ožujka 2.021. govorio je pred srbijanskom publikom o Jasenovačkom mitu, dok je na Hrvatskoj radio-televiziji pod protuustavnom cenzurom, nakon jednog njegovog nastupa prilikom čega je predstavio svoju knjigu s povijesnim dokumentima o hrvatskom ustaškom sabirnom logoru u Jasenovcu, voditeljica emisije Karolina Vodivić Krišto je suspendirana, a Igor Vukić od tada više nije smio nastupiti na HRT-u. Voditelj emisije u Srbiji ugostio Vojislava Šešelja i Igora Vukića koji je demontirao Daru iz Jasenovca i komunističku i velikosrpsku propagandu:

Predsjednik Tuđman širio Jasenovački mit i 1990. pozvao židovske izbjeglice u USA na povratak u Hrvatsku

Iako je znao stvarni broj logoraša u ustaškom sabirnom (radnom) logoru N.D.H. u Jasenovcu, Franjo Tuđman je širio Jasenovački mit kao i ratni zločinac i velikosrpski vođa Draža Mihailović i partizanski vođa i jugo-komunistički diktator “Tito”, sa ciljem da hrvatski narod drži u pokornosti i pod nadzorom. U svojoj knjizi “Bespuća”, F. Tuđman navodi statistički broj navodnih žrtava u logoru u Jasenovcu, od 1941. do 1945. s približno”58.000″, dok je stvarni broj umrlih logoraša po dokumentaciji iz Beograda između četiri stotine (400) i cca. 1.850.

Franjo Tuđman širio je Jasenovački mit isto kao Slobodan Milošević, SPC, kardinal Josip Bozanić, Aleksandar Vučić, Zoran Milanović, Tito, Draža Mihailović, Ivica Račan i dr. U svojoj knjizi ‘Bespuća’ je Franjo Tuđman zastupao statistički broj navodnih “58.000” žrtava u ustaškom sabirnom logoru N.D.H. u Jasenovcu, tako da nema načelne razlike u broju navodnih “83.000” žrtava koje zastupaju vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor putem Spomen-područja Jasenovac, ili Vučićeva Srbija i velikosrpska i jugo-komunistička kleveta o navodnih preko “700.000 srpskih, romskih i židovskih” žrtava hrvatske države i njene ustaške vlade u Drugom svjetskom ratu. Spomen-područje Jasenovac navodi 2.021. podatak, da su ustaše u Jasenovcu ubili čak 20.000 djece, pretežito srpske djece, iako je povijesna istina, da ustaše u Jasenovcu nisu ubili niti jedno jedino dijete. (Tuđmanova brojka navodnih 58 tisuća žrtava u Jasenovcu također sadrži podataka o 20.000 navodno uijene djece u Jasenovcu, što je sotonistička laž.)

Franjo Tuđman je kao prvi PRH znao istinu, da broj logoraša u Jasenovcu od 1941. do 1945. iznosi 18.600, a broj umrlih logoraša u istome razdoblju od oko četiri stotine do 1.850, koliko je svjetskoj i hrvatskoj javnosti predočio g. Roman Leljak, i hrvatski novinar, g. Igor Vukić i dr. (prof. Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat, mr. Mladen Ivezić i dr.) Broj hrvatskih žrtava u Jasenovcu je pak više nego dvostruki od neprijatelja NDH, naime, preko 3.000 ubijenih ustaša u ratnom zarobljeništvu Jugoslavenske armije, 1945., i 12 zaklanih hosovaca 1991., žrtava srbskih pobunjenika i četnika. “Za dom spremni” HOS je, inače, 1991. sačuvao Kameni cvijet u Jasenovcu gdje je prolazila prva crta na frontu prema velikosrbskom agresoru.

Prvi i jedini legalni i jedini predsjednik Hrvatske stranke prava, (predsjednik HSP 1861.), DOBROSLAV PARAGA, i osnivač Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), je izravno zaslužan što je Kameni cvijet u Jasenovcu, na području spomen-područja, sačuvan od uništenja kako sramota zbog mogućeg razaranja spomenika ne bi pala na Hrvatsku, s obzirom na bilo koje žrtve i bez obzira na njihov broj, jer je zabranio hosovcima miniranje spomenika koji su ga htjela minirati jer je u osnovi predstavljao i predstavlja Jasenovački mit. HOS je 1991. držao prve crte obrane od velikosrpske agresije u Jasenovcu, i prva linija je prolazila kroz središte Spomen-područja koje su srbski pobunjenici nakon zauzimanja Jasenovca devastirali, kako se spominje u foto-monografiji Spomen-područja Jasenovac, što je malo poznato u svijetu da su četnici (srbski pobunjenici) devastirali postav Spomen-područja u Jasenovcu. Nakon pada Jasenovca su srbski pobunjenici zaklali 12 zarobljenih bojovnika HOS-a, a Plenkovićev režim je spomen-ploču u Jaenovcu u spomen na njihovu žrtvu dao ukloniti i premjestiti na groblje u Novskoj. (Na fotografiji prenijete s portala Dnevno je Dobroslav Paraga na svečanom otvaranju spomenika poginulim dragovoljcima IX bojne HOS-a “Rafael vitez Boban” u Splitu, 2.014. godine, kada je držao glavni govor, i na koncu upozorio sve one koji ruše HOS i žele zabraniti stari hrvatski pozdrav “Za dom spremni”, da ne znaju, niti hrvatsku povijest, niti da razumiju hrvatski narod i njegovu borbu za slobodu, i da je obrana gesla HOS-a, “Za dom spremni”, posljednja crta obrane Hrvatske, koja ne smije i neće pasti.)
Plenkovićeva koalicijska vlada (HDZ-SDSS i dr.) u savezništvu s predsjednikom Židovske općine Zagreb, Ognjenom Krausom, i tzv. nevladinim, a zapravo režimskim udruga ekstremne ljevice i opozicijom političke ljevice u Hrvatskom saboru želi 2.021. zabraniti embleme Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) zbog njihovoga gesla “Za dom spremni”, što je protuustavno, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u konačnoj oslobađajućoj presudi Dobroslavu Paragi od monstruozne Tuđmanove optužbe (pred Vojnim sudom RH) za “rušenje ustavnog poretka” ustanovio i obrazložio, da je HOS branio ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, kao i njegov osnivač Dobroslav Paraga, tako da HOS nije bio niti “ustaški”, niti “fašistički” nego ustavobraniteljski. Dok je JNA napadala 1991. Vukovar i razorila ga pod geslom “Smrt fašizmu – sloboda narodu”, HOS je branio Vukovar i Hrvatsku pod geslom “Za dom spremni”; tako je to u povijesti, danas si gore, sutra dolje, a prekosutra opet gore. HOS je u Vukovaru i za vrijeme jugoslavenske i velikosrbske agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu branio demokraciju, ustavni poredak, ljudska prava, i borio se za hrvatsku nezavisnost i slobodu i za nezavisnost države BiH. Demoniziranjem HOS-a, što je partizanskim Agitpropom provodio prvi PRH Franjo Tuđman, želi se 2.021. godine u Republici Hrvatskoj uništiti spomen na hrvatsku anti-komunističku vojsku HOS i njene hrabre i junačke branitelje Hrvatske, i slomiti svaki nacionalni otpor globalizaciji Hrvatske.

Predsjednik Franjo Tuđman je 1990. prilikom posjete upravi ogranka židovske lože B’nai B’rith u Sjedinjenim Američkim Državama, Anti-Defamation League, pozvao hrvatske Židove, izbjegle iz Nezavisne Države Hrvatske zbog progona Židova, “da se vrate u svoju hrvatsku domovinu i da u njoj uživaju svoju baštinu”. (Progon Židova nije isto što i holokaust, “holocaust” se u N.D.H. nije dogodio.) Za N.D.H. je Predsjednik Tuđman pred američkim Židovima izjavio, da je bila “kvislinška”, i da se on u WWII borio protiv njenog “naci-fašističkog režima”. To znači da je Franjo Tuđman znao, da Pavelićev režim nije istrijebio hrvatske Židove, inače ih ne bi pozvao da se kao bivši stanovnici N.D.H. vrate u Hrvatsku, 1990. godine. To znači da je F. Tuđman znao da je Jasenovački mit – mit odnosno laž, svejedno je i dalje zastupao Jasenovački mit, i jugokomunističke i velikosrpske laži o N.D.H., uvjeravajući hrvatsku javnost, da su ustaše u Jasenovcu ubili oko 58.000 Srba, Roma i Židova. (Vidi poglavlje “ŽIDOVSKI IZVJEŠTAJ O TUDJMANU” u knjizi “HRVATSKA 1945” njenog autora Mirka Omrčanina, svjedoka povijesti o nevinosti zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, bl. ALojzija Stepinca.)

General JNA Franjo Tuđman (na fotografiji s Titove desne strane, s lijeve strane na fotografiji) i njegov vrhovni zapovjednik, maršal Tito, zajedno su širili Jasenovački mit, Tito je širio malo veći mit o navodno “500.000” žrtava ustaškog režima Poglavnika Ante Pavelića u NDH (koliko je u ljeto 1941. javio radio-vezom centrali terorističke organizacije Kominterne u Moskvu, i Staljinu) dok je Franjo Tuđman širio malo manji mit o navodno “58.000” žrtava. I jedan i drugi su lagali i klevetali NDH, njenog Poglavnika, ustaše i hrvatski narod, optužujući njegovu državu NDH da je navodno bila zločinačka iako je Tuđmanova i Titova Jugoslavija zapravo bila zločinačka država.

Predsjednik Tuđman se nije bio odrekao zločinačke Socijalističke revolucije koju je kao marksist zastupao u partizanskom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske, nije se bio odrekao lažnog “NOB-a”, niti je ukinuo partizansko-komunistički Agitprop u Republici Hrvatskoj, tako da je starom propagandom tukao hrvatski narod i njegove hrvatske državotvorne političare i hrvatske branitelje, pravaše i hosovce. Kao i ratni sekretar CK KPH, Andrija Hebrang, zastupao je njegovo mišljenje, da mali narodi poput hrvatskog naroda ne mogu imati svoju samostalnu državu, i da se trebaju udružiti s drugim narodima u jednu nad-državu ili uniju država. Franjo Tuđman je posebno bio mišljenja 1989., da obnova samostalne i neovisne hrvatske države nije moguća zbog “hipoteke zločina N.D.H.”, hipoteka koju je i sam i osobno tovario na leđa hrvatskom narodu i njegovoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata, jer je klevetao ustaški režim i poglavnika N.D.H. Antu Pavelića na isti način kako ga je klevetao partizanski titoističko-komunistički režim i totalitarni režim komunističke zločinačke Jugoslavije, kao i četnička emigrantska Jugoslavenska vlada u Londonu tokom WWII. Franjo Tuđman nikada nije za Titovu Jugoslaviju rekao, da je bila zločinačka država, iako je bila zločinačka država. N.D.H. nije bila “kvislinška” tvorevina, jer je bila međunarodno priznata, ali kvislinška tvorevina je bila četnička odnosno velikosrpska tzv. “Republika Srpska Krajina” na okupiranim područjima Republike Hrvatske, likvidirana u Oluji 1995. Režim vlasti u N.D.H. nije bio “naci-fašistički” nego ustaški, i autoritarni odnosno nedemokratski, ali ne totalitaran jer su totalitarni režimi samo socijalistički režimi pod diktaturom komunističke partije, kao i režim globalista.

Iako Franjo Tuđman nije stvorio hrvatsku državu, a da i jeste stvorio 100 hrvatskih država, a uništavao je hrvatsku državu N.D.H., i upropastio Republiku Hrvatsku, nije imao pravo klevetati N.D.H. i širiti Jasenovački mit, ali je Jasenovački mit širio da bi mogao kontrolirati hrvatski narod i držati ga u pokornosti. Bog mu je konačni sudac, a mi Hrvati ćemo se uz Božju pomoć osloboditi kulta ličnosti “maršala Tita” i Franje Tuđmana, i postati ćemo kad-tad slobodni i neovisni u nezavisnoj i slobodnoj hrvatskoj državi čije granice Hrvatske Domovine je odredio Bog-Stvoritelj, a obranio hrvatski ratnik uz pomoć hrvatskog naroda.

Bog i Hrvati!

#HrvatskaIznadSvega u Zagrebu, 14. veljače 2.021. Profesor Goran Jurišić, hrvatski povjesničar i političar.

#NDH#Stepinac#FranjoTuđman#AntePavelić#Poglavnik#Uzoriti#Tito#Partija#Jugoslavija#RepublikaHrvatska#JasenovačkiMit#ADL#Croatia#Hrvatska

H R V A T S K A

Hrvatska u Drugom svjetskom ratu

Hrvatska u Drugom svjetskom ratu nastala je jer su je Hrvati htjeli, željeli i o njoj sanjali, i svoje sne ostvarili. Desetotravanjska generacija Hrvata iz 1941. je bila generacija ostvarenja narodne sreće, one istinske, prave, bez iluzije kao drogirane generacije Amerikanaca u Woodstocku, 1969., kada se okupilo pola milijuna hippyja kao pola milijuna Hrvata na Bleiburgu, 1945. Nikada više nitko u Woodstock nije stupio, u Bleiburg svake godine dolaze Hrvati iz cijelog svijeta, da svjedoče o britanskoj izdaji međunarodnih konvencija. Možete Nezavisnu Državu Hrvatsku (N.D.H.) voljeti ili mrziti, ali ne možete negirati njeno postojanje, kao što ne možete njeno postojanje priznavati samo kada nabrajate njene navodne zločine. N.D.H. nije bila zločinačka država, naprotiv, ona je bila hrvatska država. Možete po N.D.H. pljuvati i lagati o njoj iz ljubomore i zločestoće, ili izreći istinu o njoj, ili je ignorirati, ali nikada zaboraviti, jer je ušla u podsvijest memorije hrvatskog naroda i povijesti čovječanstva!

N.D.H. je bila međunarodno priznata, nezavisna i nacionalna država hrvatskog naroda, u ondašnjem poretku Hitlerove Njemačke u Europi. Tako ona nije bila “marionetska tvorevina” kako se tvrdi krivo na Wikipediji, i kako tvrde oni neprijatelji Hrvatske, koji ne mogu povijest brisati gumicom pa onda izmišljaju nepostojeće da bi je umanjili, diskreditirali i učinili bezvrijednom. Ona je bila vrijedna, vrijedila je Hrvatima koji su svoje živote za nju davali da bi hrvatski narod bio neovisan, i da bi Hrvati bili slobodni danas ili u bilo koje doba u budućnosti. Marionetske tvorevine nemaju međunarodno priznanje, tako, na primjer, bivša pobunjenička tzv. SAO Krajina iz Republike Hrvatske, u slijedu samozvana “Republika Srpska Krajina”, likvidirana od strane HV u Oluji dana 5. kolovoza 1.995., bila je priznata samo od jedne zemlje na svijetu, od strane Republike Srbije koja sama nije bila međunarodno priznata jer je SFRJ, u čije ime je postojala u promijenjenom obliku kao ‘Savezna Republika Jugoslavija’, (pod sankcijama međunarodne zajednice Zapada, do 1.999. godine), izgubila mjesto u Ujedinjenim narodima. Separatistička republika muslimana u Gruziji također nema međunarodno priznanje, (i neće ga ikada imati), iako je proglasila odcjepljenje od Gruzije, ali priznala ju je samo Ruska Federacija, dakle, i ta para-republika kao i nekadašnja ‘SAO Krajina’ je marionetska tvorevina Moskve, kao što je pobunjenička para-republika Srba u Hrvatskoj bila marioneta Beograda.

Nezavisna Država Hrvatska imala je svog šefa države (Poglavnika) i svoju vladu, hrvatska vlada je imala svoja ministarstva, tako i Ministarstvo vanjskih poslova, i državne agencije, u Zagrebu su bila veleposlanstva i konzularna predstavništva stranih međunarodno priznatih zemalja, N.D.H. je godine 1943. ratificirala međunarodnu ženevsku i haašku konvenciju o ratovanju i postupanju s ratnim zarobljenicima koje su potpisale i S.A.D., Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Južna Afrika, Belgija, Španjolska, Japan, i mnoge druge zemlje svijeta, njih 60 na broju u to vrijeme, a neutralna Švicarska Konfederacija njenu ratifikaciju potvrdila i o tome obavijestila sve druge države na svijetu. N.D.H. je potpisala preko 300 međunarodnih i bilateralnih te multi-lateralnih ugovora. Tako je pristupila Silama osovine i Paktu protiv Komunističke internacionale. Međunarodna nogometna federacija FIFA primila je N.D.H. u svoje članstvo, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je međunarodne prijateljske utakmice, s Njemačkom i Slovačkom na primjer, za vrijeme rata. N.D.H. je imala svoje medije i svoju kulturu, svoje oružane snage i policiju i tajnu službu, i svoje ratno zrakoplovstvo i svoju ratnu mornaricu, svoj politički teritorij, manji od Islanda, veći od Irske, a hrvatska država svoju tisući i tristo godišnju tradiciju na Jugo-istoku Europe, i 1500 godina povijesti na europskom kontinentu. Nezavisna Država Hrvatska postojala je na području prethodne Kraljevine Hrvatske od Mure i Drave do Jadrana, i Sutle do Drine, na nekadašnjem području Zapadnorimske provincije Dalmacije i Zapadnog Ilirika s povijesnom granicom na Drini između Istočnog i Zapadnog Rimskog carstva. Hrvatska je kao nezavisna država obnovljena u Zagrebu, dana 10. travnja 1941. njenim proglašenjem na Radio Zagrebu od strane predstavnika ustaško-domobranskog pokreta i hrvatskog vojskovođe Slavka Kvaternika.

N.D.H. je imala svoju Hrvatsku državnu banku i sama je tiskala svoj novac, svoju valutu kunu s kojom je sama raspolagala, tako da nije imala državni dug niti je njeno stanovništvo plaćalo kamate na kredite, jer su zajmovi bili beskamatni, hrvatska vlada nije samu sebe kamatarila preko leđa hrvatskog naroda kao što to radi vlada Republike Hrvatske.

Nezavisna Država Hrvatska sudjelovala je u Drugom svjetskom ratu u ratnom sukobu na Istočnom bojištu, na Lenjingradskom frontu u zračnim bitkama protiv sovjetskog ratnog zrakoplovstva, i u zračnom bombardementu tvrđave Lenjingrad i položaja Crvene armije. Pješačke jedinice hrvatske dragovoljačke vojske sudjelovale su u ratnim operacijama Sila osovine u Ukrajini i na području Rusije, napose u bitci za Staljingrad gdje je 10 tisuća Hrvata pokazalo primjereno junaštvo i nezaboravno požrtvovanje. Na svim teškim ratnim zadatcima su hrvatski dragovoljci pokazali na moru, u zraku i na kopnu veliku požrtvovnost i taktičko umijeće viteškog ratovanja protiv jakog neprijatelja i njegove revolucionarne iregularne paravojske Crvene armije koju je izgradila američka vojna tehnologija i ratna industrija Sjedinjenih Američkih Država preko masonskih veza s komunistima koje su međunarodni bankari financirali. Izuzetnu izdržljivost i hrabrost su hrvatski vojnici Hrvatskog domobranstva, regularne vojske N.D.H., i ustaških jedinica, pokazali u partizanskom ratu protiv jugoslavenskih komunista i njihove para-vojske, kao i protiv regularnih četničkih velikosrpskih jedinica vojske kapitulantske Kraljevine Jugoslavije u ilegali i njene vlade u emigraciji u Kairu i Londonu, potpomognute od britanskog neprijatelja koji će u slijedu rata odbaciti svoje srpske ratne saveznike i prihvatiti jugoslavensko-komunističke revolucionarne paravojne jedinice potpomognute od Staljina.

Hrvatska 369. pojačana pješačka pukovnija 100. divizije njemačke vojske Wehrmacht u Staljingradu, 1942. Cilj borbe za Staljingradje bio odsjeći sve komunikacije prema Moskvi s lijeve strane rijeke Volge zauzimanjem Staljingrada, jer između Staljingrada i Moskve s lijeve strane Volge više nije bilo jedinica Crvene armije. Time bi opet bio otvoren put prema zauzimanju glavnoga grada Sovjetskog Saveza i izbacivanja SSSR-a iz rata, ili njegove kapitulacije.

N.D.H. je po međunarodnom pravu objavila rat Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, i Sjedinjenim Američkim Državama, i s njima će Hrvatska jednog dana sklopiti mirovne ugovore, ako one budu postojale.

Hrvatska stoji i postoji, i postojati će do povratka Isusa Krista na Zemlju i jedino pred Svevišnjim će klečati, ona je i kraj Drugog svjetskog rata dočekala na nogama i nepobijeđena, kao Velika Hrvatska u srednjem vijeku.

Njemačka nije bila okupator u Hrvatskoj, kako neprijatelji Hrvatske krivo govore, nego je bila ratni saveznik Hrvatske, Wehrmacht je u Hrvatskoj bio legalno, po volji hrvatskog državnog vodstva, da pomogne u teškoj borbi protiv partizana i četnika. Hrvati su aklamacijom u Zagrebu dočekali Wehrmacht jer su slavili oslobođenje od velikosrpske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, versailleskoj tvorevini. Hrvatski drugi veliki saveznik Italija je zakazao, i počinio izdaju prema N.D.H. jer su talijanski fašisti surađivali s velikosrpskim četnicima koji su etnički čistili hrvatsko civilno stanovništvo.

Šef države, Poglavnik N.D.H. u posjetu hrvatskim vojnicima na Istočnom bojištu i stožeru njemačke VI armije pod glavnim zapovjedništvom planera vojnog poduhvata ‘Barbarossa’ (preventivni vojni napad Sila osovine na SSSR), stožernim generalom Friedrichom Paulusom, blizu rijeke Don, mjesec rujan 1942. godine.
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske u posjetu stožeru njemačke VI armije pod glavnim zapovjedništvom stožernog generala Friedricha Wilhelma Ernesta Paulusa, u obilasku hrvatskih i njemačkih jedinica na rijeci Don prilikom prodora 369. hrvatske pukovnije u Staljingrad

Titovi partizani su vodili zločinačku revoluciju u namjeri uspostave komunističke Jugoslavije, što su na kraju rata ostvarili uz pomoć Crvene armije Sovjetskog Saveza koja je izvršila invaziju na N.D.H. i probila Srijemski front u travnju 1945. godine, a Jugoslavenska armija okupirala Hrvatsku do 1991. godine, kada odlazi u Srbiju i na srpske okupirane teritorija u Bosni i Hercegovini. HOS je u Republici Hrvatskoj zadao Jugoslavenskoj armiji teški poraz u Vukovaru 1991. godine, kada se JNA raspala i nestala, tako da je umjetna tvorevina i tamnica naroda ustupila po prirodnom pravu mjesto prirodnoj tvorevini hrvatskoj naroda, Hrvatskoj.

Glavni štab pobunjenih jugoslavenskih partizana na okupiranom području N.D.H. u svibnju 1942. prilikom polaganja zakletve Staljinu i Komunističkoj internacionali pod crvenom zastavom boljševizma i revolucije, predvođeni sa ratnim sekretarom CK KPH Andrijom Hebrangom koji je Nezavisnu Državu Hrvatsku proglasio glavnim protivnikom kojeg treba uništiti, da bi komunistička Jugoslavija mogla zaživjeti. Priče o “hrvatskim” partizanima su besmislice i propaganda vladajućih komunista u Repubici Hrvatskoj, mahom ratni zločinci iz Drugog svjetskog rata koji su se ogriješili o hrvatski narod i hrvatsku državu, ratujući za strane interese internacionalnog komunizma čiji je glavni cilj bilo izvođenje zločinačke Oktobarske (socijalističke) revolucije na hrvatskom tlu.
Šef sigurnosti N.D.H. (Ravnateljstva za javni red i sigurnost), pukovnik Eugen Dido Kvaternik, zatim, Jure Francetić, (u sredini), glavni zapovjednik ustaške Crne legije, i ministar vanjskih poslova N.D.H., Mladen Lorković (prvi s desne strane), na mostu preko Drine, 1942. godine, granici između Hrvatske i Srbije na civilizacijskoj razdjelnici Zapadnorimskog i Istočnorimskog carstva, nakon vojne pobjede nad srpskom vojskom. Eugen Dido Kvaternik organizirao je na zapovjed vojskovođe Slavka Kvaternika narodno-oslobodilački Poduhvat Trio radi spasa hrvatskog naroda, muslimana i katolika, na istoku Bosne koji su postali žrtve velikosrpskog genocida u zimu 1941./1942. Kako je ova hrvatska vojna operacija obuhvaćala južnu talijansku zonu u NDH, talijansko vojno zapovjedništvo, i njemačko vojno-okupacijsko zapovjedništvo u Beogradu, zabranilo je oslobođenje Bosne od četnika, (namjera je bila da talijanska vojska zauzme istočnu Bosnu od Sarajeva do Save), a poglavnik Pavelić operaciju nije autorizirao, da bi Eugen Dido Kvaternik poderao njemačku zapovjed o zabrani i poslao Francetićevu legiju u boj da oslobodi hrvatski narod od četničkih pokolja i jarma, a kad su Hrvati krenuli u oslobođenje, talijanska vojska ostala je paralizirana, a Nijemci se nisu miješali, tako da je oko 1,500 hrvatskih bojovnika i dragovoljaca pobijedilo 5.000 četnika majora Dangića koji su poraženi pobjegli natrag preko Drine u Srbiju. Nadalje je hrvatska vojska pobijedila i partizane na Romaniji koji su četnicima čuvali leđa, a na Kupresu su ustaške jedinice potukle Titove “proleterske” brigade dok su hrvatsko-njemačke jedinice izbacile Titove brigade s Kozare i porazile srpske pobunjenike, i pacificirali Bosansku krajinu nakon srpskog ustanka i pokolja stotine Hrvata iz Prijedora i okolice od strane partizana koji su ubijene Hrvate skrivali u četiri jame u Pašincu podno Kozare. Gdje god bi partizani prošli, ostavili bi jame popunjene s ubijenim zarobljenim hrvatskim civilima, kao prilikom tzv. zasjedanja komunista u zaposjednutom Jajcu, studenog 1943. U rujnu 1943. su partizani u Zrinu na Uni pobili preko 700 hrvatskih seljaka i članove njihovih obitelji, te zapalili katoličku crkvu. Niti je u Zrinu bilo ustaša niti domobrana, samo hrvatskih civila i vjernika u Boga.
U Drugom svjetskom ratu je od 1941. do 1945. poginulo u boju protiv četnika i partizana oko 50 tisuća hrvatskih branitelja. Na fotografiji grobovi palih hrvatskih vojnika na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoj u vrijeme NDH, koje su Titovi partizani nakon okupacije Zagreba 1945. sravnili sa zemljom, što je neviđeni necivilizirani postupak jedne zaraćene strane, sramotan i neviteški čin jedne iregularne komunističke vojske koja je imala status bande jer Titov AVNOJ i Hebrangov ZAVNOH nisu ratificirali međunarodnu ženevsku i haašku konvenciju o ratovnaju i postupanju s ratnim zarobljenicima. Naredbom komunista Krstulovića iz komunističke lokalne vlade CK KPH su svi grobovi palih ustaša i domobrana sravnjeni sa zemljom, to jest uništeni. Bio je to pokušaj uništenja identiteta hrvatskog naroda i njegove borbe za slobodu protiv komunističke tiranije.
Obilježavanje najveće tragedije hrvatskog naroda u povijesti, ‘Bleiburg i križni put 1945.’ od strane hrvatske emigracije u Buenos Airesu koja je bila skromna, pa je navela samo 300 tisuća hrvatskih žrtava komunizma/titoizma, iako ih je 534.000 hrvatskih žrtava ili preko pola milijuna Hrvata koje je samozvani maršal Tito, ratni zločinac i partizanski vođa, dao ubiti u ratnom zarobljeništvu u kojem su partizanske zvjeri ubijale i hrvatske ratne ranjenike i zarobljene hrvatske žene i hrvatsku djecu, kao i rimokatoličke svećenike i islamske hodže dok su Hrvatsku pravoslavnu crkvu i njenog patrijarha svetog Germogena zajedno sa svećenstvom HPC titoističke vlasti uništile. U slijedu će titoistički režim ubiti trovanjem zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, bl. Alojzija Stepinca dok će od partizanske i četničke zločinačke ruke stradati 632 rimokatolička svećenika Katoličke Crkve u Hrvata. U komunističkoj Jugoslaviji će više od sto tisuća Hrvata biti osuđeno na političkim namještenim sudskim procesima, od toga trećina hrvatskih žena. Titoisti su najveći zločinci nad hrvatskim narodom koji su se ikada pojavili u hravtskoj povijesti.

U Drugom svjetskom ratu je 50.000 hrvatskih vojnika svoje živote položilo od 1941. do 1945. na oltar hrvatske domovine u obrani od terorističkih i partizanskih napada četnika i jugoslavenskih komunista, a desetci tisuća hrvatskih civila postali su žrtve etničkog čišćenja i pokolja od strane partizana i četnika.

Kao što je i liberalno-demokratska republika S.A.D. (U.S.A.) imala svoj sabirni logor za državne neprijatelje, tako je i N.D.H. imala takav sabirni i radni logor od kojeg su jugoslavenski komunisti stvorili Jasenovački mit o navodno desetcima i stotinama tisuća srpskih, židovskih i romskih žrtava, iako je kroz logor prošlo nešto preko 18 tisuća logoraša, a od toga je umrlo 1.650. njih iz raznoraznih razloga. Stotine logoraša je prije isteka administrativne kazne pušteno na slobodu. Nikada itko nije svijetu pokazao corpus delicti, niti desetke tisuća, a kamoli stotine tisuća posmrtnih ostataka navodnih žrtava iz ustaškog logora u Jasenovcu, dok je od pada Titove Jugoslavije otkriveno preko 2.000 masovnih grobnica i ekshumirano na tisuće smaknutih Hrvata koje su titoisti pobili. Sveukupno je za N.D.H. u Drugom svjetskom ratu i poraću svoje živote dalo preko 600.000 Hrvata ili preko pola milijuna pripadnika hrvatskog naroda, što je najveća stopa žrtava na svijetu u Drugom svjetskom ratu, svaki peti stanovnik Hrvatske svoj je život dao za Hrvatsku, da bi Hrvatska mogla živjeti, a njeno stanovništvo bilo slobodno. (Jednaki proporcionalni broj žrtava za slobodu dao je još jedino njemački narod u Drugom svjetskom ratu.)

Nezavisna Država Hrvatska se do kraja rata borila na strani svojih saveznika Njemačke i Japana, i bila je preostala jedini ratni saveznik Njemačke u Europi, jer nije iz straha pred prodorom Crvene armije mijenjala ratnu stranu, kao Bugarska i Rumunjska, koje su postale komunističke kao cijena ratne izdaje koju su Bugari i Rumunji platili za nepromišljene poteze svojih vodstava, kao i Srbi koji su 1941. platili raspadom Jugoslavije zbog neodgovornog ponašanja svog velikosrpskog vodstva opijeno šovinističkom mržnjom prema Hrvatima. Hrvatske oružane snage N.D.H. kapitulirale su u Bleiburgu, dana 15. svibnja 1.945., osam dana nakon kapitulacije njemačke vojske Wehrmacht i njemačke oružane sile u zraku i na moru, i predale se britanskim okupacijskim snagama koje su ih, zajedno sa 300 tisuća hrvatskih civila u njenoj pratnji, a bilo je 20 hrvatskih divizija s preko 200 tisuća vojnika, izručile protivno međunarodnim konvencijama iregularnoj Jugoslavenskoj armiji u čijem ratnom zarobljeništvu je zatim ubijeno preko 530 tisuća Hrvata, zarobljenih vojnika i časnika i dočasnika, zarobljenih žena i djevojaka, svećenika, staraca i zarobljene djece. Bio je to genocid Bleiburg i križni put, najveći pokolj nad hrvatskim narodom u njegovoj tisuću i pet stotina godišnjoj povijesti u Europi, što svjedoči o velikoj mržnji prema Hrvatima koji su ispravan, ratnički, hrabar, pravedan, vrijedan i Bogobojazan narod privržen obiteljima, domovini i Stvoritelju, tuđe neće, Hrvatsku ne da. Hrvatski narod odlikuje njegov veliki psihološki potencijal, preživio je dva genocida u 20 stoljeću, i strahovita razaranja i etnička čišćenja u Turskim ratovima od kraja 15. do konca 17. stoljeća, kada je izgubio tri četvrtine svog teritorija na Osmansko Carstvo, ali nikada Hrvatska nije pala u stoljetnim ratovima protiv islamskog kalifata, kao Grčka, Bugarska, Rumunjska i Srbija. Hrvatska nije pismeno kapitulirala niti u Drugom svjetskom ratu, N.D.H. nikada nije kapitulirala, kapitulaciju nije potpisala niti hrvatska vlada niti poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, niti glavni stožer Hrvatskih oružanih snaga N.D.H., ona je ostala nepobijeđena kao i Velika Hrvatska u stoljeću nakon sloma Zapadnog Rimskog carstva, i što je najvažnije, ostala je u srcima Hrvata, onih koji se takvima iskreno smatraju političkim Hrvatima i koji potječu od Hrvata koji su branili Hrvatsku da bi danas slobodno živjeli. Četiri godine Nezavisne Države Hrvatske je bilo najljepše razdoblje za hrvatski narod posljednjih osam stoljeća, ljepše nego da je 400 godina živio u blagostanju u zlatnom kavezu, a bez svoje države i slobode.

N.D.H. je postala dio hrvatskog vrijednosnog sustava kao simbol borbe za slobodu i požrtvovnost. N.D.H. nije bacila atomsku bombu na neki grad, ona nije bombardirala i rušila gradove kao što su Saveznici rušili njene gradove u zračnim napadima, N.D.H. je samo branila svoje i europski Zapad od boljševizma, i to kao uzorna autoritarna, antikomunistička i narodna država. Njenu povijest njeni su branitelji ispisali svojom krvlju. Njima, mrtvima svaka čast, a nama živima pameti da to prepoznamo, cijenimo i prenesemo sljedećim generacijama Hrvata, da je nekoć bila država, zvana Nezavisna Država Hrvatska, na ponos njenom narodu i svim budućim pokoljenjima Hrvata. N.D.H. može biti kontroverzna samo u privremenoj, aktualnoj službenoj, krivotvorenoj povijesti, jer pobjednici pišu povijest, ali ne dovijeka. Nezavisna Država Hrvatska nije izuzetna ili ‘eksepcionalna’ kao Sjedinjene Američke Države, jer Hrvati nisu oholi niti se prave važni, oni su nešto puno veće od Amerike, oni su Božji narod, a Hrvatska je Božja država, Bog joj je u Svetom pismu kao i svakom svom narodu odredio njene granice i nitko na svijetu ih ne može mijenjati, one su stalne kao i Hrvatska koja je posebna jer je Božja i hrvatska.

Profesor povijesti i hrvatski političar i branitelj Goran Jurišić, u Zagrebu, 29. siječnja 2.021.

P.S.: Tekst je na društvenoj mreži Facebook i stranici o povijesti Drugog svjetskog rata, WWII: History without censorship objavljen 30. siječnja, a već je 1. veljače 2.021. cenzuriran u skladu sa standardima Facebook-zajednice, a protivno međunarodnoj konvenciji o slobodi javne riječi i slobodnog povijesnog istraživanja i tumačenja povijesti. Istine se plaše samo neprijatelji Hrvatske. Ne vjeruj sve što misliš!

Nužna kritika i lustracija Tuđmanove lažne desnice iz javnog i političkog života Hrvatske

Franjo Tuđman – ikona lažne desnice. Franji Tuđmanu je ikona bio diktator i masovni ubojica “maršal Tito”. Franjo Tuđman je za HRT izjavio, da je ponosan što je sudjelovao u revoluciji. Nije ga bilo sram to reći iako je revolucija bila zločinačka. Lažnu desnicu je stvorio Predsjednik Republike Hrvatske, i vrhovnik, Franjo Tuđman, i lažna desnica ga kuje u zvijezde, jer da je navodno stvorio hrvatsku državu, ali, gdje su dokazi o tome? Koju državu je “Francek” stvorio? Sudjelovao je u stvaranju jugoslavenske države, to da, dok je u partizanskom ratu uništavao Nezavisnu Državu Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu, i upropastio Republiku Hrvatsku. Tako lažna desnica živi u svom svijetu shizofrenije.

Bori se za istinu, i Gospod će se boriti za te

(Knjiga Sirah)

Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

(Otac domovine Ante Starčević)

Po čemu se prepoznaje lažnu desnicu? Lažnu desnicu prepoznaje se po lažima koje izgovara, i po onome što prešućuje ili kako bi se još reklo, LAŽNA DESNICA voli cenzuru, tako da ona može govoriti što hoće, a izvorna i istinska desnica ne može doći do riječi i opovrgnuti njene laži, jer se nalazi pod medijskom cenzurom. Stvarno viteški boj, nema što. Cenzura se vrši prešućivanjem. Tako, npr., neformalni glasnogovornici lažne desnice u medijima poput novinara Tihomira Dujmovića, Josipa Jovića ili Ivice Marijačića i Marka Juriča, i kvazi-novinara Velimira Bujanca, vole prešućivati bitne činjenice. Oni desetljećima truju hrvatsku političku scenu nuđenjem idola poput Tomislava Merčepa ili Slobodana Praljka, na kraju krajeva, Franju Tuđmana kuju u zvijezde i brane taj kult ličnosti do posljednjeg metka. Branili su Franju Tuđmana 90tih, i to napadima na istinsku desnicu i klevetanjem nje, da je navodno „neofašistička“, i to zbog pozdrava „Za dom spremni“, da bi oni danas, tri desetljeća nakon kleveta, ubojstava i sudskih progona pravaša žestoko branili pozdrav Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), tako da se čovjek pita, tko je tu zbunjen, a tko lud. Jedini koji od takvih propagandista odstupa jest Velimir Bujanec koji je počeo kao glasnogovornik u HSP-u pod predsjednikom Paragom, kada je žestoko napadao Predsjednika Tuđmana, da bi preko noći promijenio tabor i postao vatreni tuđmanovac. Anto Đapić je pak tipični izdanak Tuđmanove lažne desnice. O njemu ne treba trošiti riječi, osim da je na predsjedničkim izborima dobio manje glasova birača nego potpisa za svoju kandidaturu, ali DORH ne djeluje protiv njega jer se nalazi pod državnom zaštitom udbaške duboke države.  

Lažni desničari su besramni u krađi identiteta od istinske desnice. Kleptomani s lažne desnice prave se blesavi, i misle da su Boga uhvatili za bradu. Oholo već preko četvrt stoljeća neumorno šire među hrvatski narod zabludu o tome tko mu želi dobro, a tko zlo, tipična đavolja metoda izokretanja. Kako to da neumorno to rade? Zato što su jako dobro plaćeni za svoj posao, pa se može dobro živjeti i biti neumoran, nema se brige radi plaćanja računa i sličnih životnih troškova. Uglavnom, svojim lažima oni kradu drugim ljudima životnu snagu. Primjera ima puno.

Zajednički nazivnik lažnih desničara je što vole članstvo u Europskoj uniji, i još se besramno predstavljaju „suverenistima“, iako je opće poznata činjenica, da nema suvereniteta bez državne nezavisnosti, u svakom slučaju nema cjelovitog suvereniteta, a bez cjelovitog suvereniteta nema napredka ni sreće za narod, na koncu, nema slobode. Takve lažne suvereniste imamo u svim strankama lažne desnice, od HDZ-a, preko MOST-a, ili Domovinskog pokreta, HDZ ih je na neki način stvorio, da bi održao image (lažne) „desnice“, sa ciljem da se izvrši brutalna obmana hrvatskih domoljubnih birača koji čine većinu biračkog tijela. Aparat za krivotvorenje pak izbora stoji uvijek na raspolaganju, 350 tisuća pokojnih ljudi na biračkim spiskovima jamstvo su svake pobjede bivših komunista i njihovih potomaka na tzv. festivalima demo(n)kracije.  

Lažnu desnicu stvorio je Franjo Tuđman, tako da je HDZ predstavljao braniteljem hrvatskog suvereniteta iako se ova stranka osnovana od Udbe nije zalagala za hrvatski suverenitet nego za jugoslavensku konfederaciju, a kada je bivša Jugoslavija doživjela slom i propala, već su gledali neku drugu međudržavnu asocijaciju u koju bi Hrvatsku mogli utopiti, tako da im je Europska unija došla kao as na desetku, pod parolom „težnje ka Zapadu“ („Let’s Go West). To je bila parola za vrijeme totalitarnog socijalizma i diktature komunističke partije, ali ne u vrijeme hrvatske neovisnosti za koju se zalagala i zalaže istinska desnica. Tako je HDZ od jedne zapravo ljevičarsko-ekstremne stranke pod vodstvom komunista i udbaša u percepciji javnosti postao kroz propagandu jedna navodno stranka narodnog centra i „hrvatska desnica“, međutim, HDZ je metcima ubijao istinske desničare i stavljao pravaše pod sudske progone, lagao o njima i klevetao ih da su navodno „neofašisti“. Kad vas komunisti etiketiraju „neofašistom“ onda je to čast, jer komunisti su totalitaristi, ali, takova je boljševička etiketa dovoljna da vas izbace iz javnog i političkog života zemlje. Franjo Tuđman je bio totalitarist. Svima im je zajednički politički ekstremizam kojeg kroz propagandu pakiraju u lijepu najlonfoliju s natpisom: Mi smo dobri dečki, mi smo umjereni i razboriti i tolerantni, mi smo “antifašisti”, mi smo normalni, a oni drugi, naši oponenti su nenormalni, umobolni i isključivi. Samo su ekstremisti u stanju likvidirati stotine tisuća radnih mjesta, i izvršiti kriminalnu pretvorbu i privatizaciju, što je HDZ uspješno izvršio. Tko je tu onda ekstremist, proglašeni „neofašist“ ili deklarirani antifašist?

Ikona lažnih desničara je, npr., Tuđmanov samoubilački oholi general Slobodan Praljak, ratni zločinac ne samo zato što ga je međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Den Haagu proglasio ratnim zločincem, nego zato što on to stvarno jest bio, bavio se etničkim čišćenjem i nasilnim preseljavanjem stanovništva, surađivao je s velikosrpskim agresorom i isporučivao mu naftu za srpske tenkove koji su gađali hrvatske gradove, pod njegovom odgovornošću su djelovali sabirni logori u partizanskom stilu, (njegov otac imao je kao oznaš iskustva u likvidacijama Hrvata u Bleiburgu i na križnom putu), i odgovoran je za silne likvidacije muslimansko-bošnjačkih civila i ratnih zarobljenika. Vodio je Tuđmanov rat u BiH, i provodio Tuđmanovu politiku dijeljenja Bosne i Hercegovine s velikosrpskim agresorom na Republiku BiH. Odlično je surađivao s velikosrpskim agresorom, to jest bio je veleizdajnik kojega je na predsjedničkim izborima počastila Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s obilježavanjem obljetnice njegovog samoubojstva, iako je proglašen ratnim zločincem. Uvijek je ponavljao, da je samo provodio Tuđmanovu politiku, a to je trebalo značiti kao umjerenu, mudru, pametnu, genijalnu politiku „oca domovine“ Franje Tuđmana koji je isto, post mortem, osuđen kao ratni zločinac, a ne kako odvjetnik generala Gotovine, Luka Mišetić tvrdi u svom spinu, da nije presuđen ratnim zločincem. Jest, presuđen je ratnim zločincem, i tako je navedeno u obrazloženju presude, vodio je udruženi zločinački poduhvat vlasti Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, i izvršio su-agresiju na Republiku BiH. Pripadnicima i simpatizerima lažne desnice to ne odgovara, negoduju, bijesni su i razočarani, ali tako je to kada se slijede lažni idoli i krive politike. Izbor prave strane je bio moguć u svako doba, ali propušten ja vlak koji je krenuo s glavnog kolodvora. Adio! Good bye my love, goodbye! Mogli su stati uz istinsku politiku suradnje i pobjede, uz pravašku politiku Dobroslava Parage koju je u BiH provodio hrvatski emigrant iz Australije, Blaž Kraljević, kojeg su tuđmanovci ubili, ali nisu htjeli, radije su izabrali laži i obmane, jer je tako bilo komotno, a i kapnulo je podosta omraženih „ustaških“ kuna koje im je Franjo Tuđman bacao u naručje, kupujući ih za Judine srebrenjake; tako je kupio i mnogobrojne izdajnike koji su izdali Dobroslava Paragu i za novac i slavu javnih nastupa i druge privilegije šutke prihvatili strahovlast Franje Tuđmana koji je kupio njihovu šutnju s visokim vojnim mirovinama i stanovima, tako da su pogazili sva načela pod kojim su u obrambenom ratu ratovali. Nema kod Dobroslava Parage ratnih zločinaca pod njegovim vodstvom, ali u Franje Tuđmana bilo je pod njegovim vodstvom podosta pravomoćno osuđenih njegovih generala i časnika HV i HVO-a koji su presuđeni ratnim zločincima, kao i on. (Jabuka ne pada daleko od stabla.) To sve govori o razlici u politikama jednog i drugog. Time su nekadašnji hosovci koji su izdali Paragu zapravo pljunuli na svoje u ratu poginule suborce koji se nisu borili za podjelu BiH nego za obranu BiH i Republike Hrvatske od velikosrpske agresije, za Hrvatsku do Drine, za neovisnost, za slobodu. Ratni pobjednik je onaj tko je osvojio Drinu i tko ju drži u svojim rukama. To je stari aksiom hrvatskog geo-političara i povijesnog istraživača dr. Ive Pilara.

Kakva je bila Tuđmanova politika vidi se 2.020. godine kada nema sloboda, nema neovisnosti, nema ni obećanog prosperiteta u Europskoj uniji, izostalo je sve, jer obećanja su dali lažljivci s lažne desnice. Svejedno, biračkom tijelu, hrvatskim domoljubima kao da nedostaje mozak, pa onda podupiru antifašista Miroslava Škoru, tipični proizvod HDZ-a, a kao protiv HDZ-a su. Ne znaju domoljubi uopće za koga i što su, kao muhe bez glave. Ponudiš im mali prst i oni sretni, mašeš pred njima s hrvatskom zastavom i već misle da se radi o novom Poglavniku kojeg taj isti Miroslav Škoro prezire i osuđuje i pljuje po NDH i po Desetotravanjskoj generaciji Hrvata. Pljuvanje po NDH je delikatesa lažne desnice. Time žele izbjeći kritiku svojih drugova s esktremne ljevice da su oni navodno „neofašisti“. Marijačićev ‘Hrvatski tjednik’ iz Zadra u tim „neoliberalnim“ krugovima ekstremne ljevice nosi epitet „neofašističkog tjednika“. Upravo takvim boljševičkim rječnikom je komunist Josip Jović etiketirao Dobroslava Paragu i njegovu stranku i HOS, braneći tako Predsjednika Tuđmana i ponavljajući negove boljševičke optužbe i klevete na račun boraca za hrvatsku nezavisnost, ali ga njegov vrhovnik nije nagradio kako je trebao. Lažni desničari nisu se sramili da optužuju jednu žrtvu komunizma i nekadašnjeg logoraša s Golog otoka, političkog zatvorenika savjesti Dobroslava Paragu. Besramno danas brane hrvatski pozdrav „Za dom spremni“, kojeg je Paraga bio stavio u embleme HOS-a, i taj pozdrav, kojeg li apsurda, kojeg su 90tih predbacivali Paragi, danas oni brane, ali u korist svojih političkih ciljeva, a taj je da Hrvatska ne postane više neovisna i samostalna država, jer svojom politikom blokiraju hrvatske domoljube. Lažni desničari žele ropstvo u miru radije nego opasnu slobodu koja je opasna za njih, a ne za hrvatski narod.

Lažni desničari se prave da su politički progonjeni od dana 3. siječnja 2.000. godine, pa je tako Josip Jović kažnjen od strane međunarodnog suda za ratne zločine, ICTY, s 20.000 EUR zato što je objavio identitet zaštićenog svjedoka haaškog suda Stjepana Mesića, nekadašnjeg Tuđmanovog najbližeg suradnika uz Josipa Manolića i Gojka Šuška. Dobio je otkaz u novinama koja je platila njegoviu kaznu (koju li je samo privilegiju imao, ali nema čuđenja kad je bio partijski sekretar), ali uvijek iznova se opet i zapošljavao, nije ostao na ulici, a to je zato jer je nekoć bio komunist, a na svoje se nikada ne zaboravlja. Antikomunisti i oni Hrvati koji nikada nisu bili članovi Saveza komunista Jugoslavije, kad su dobili otkaz u nekoj državnoj službi iz političkih razloga, nikada više u svom životu nisu mogli dobiti posao u Republici Hrvatskoj. Tihomir Dujmović isto tako, razglašena žrtva „političkih progona“ režima Račan-Budiša dobio otkaz u Slobodnoj Dalmaciji, i hop, evo ga vodi emisiju na HRT-u, dobije otkaz i hop evo ga opet piše svoje vječne kolumne za neki lažno desničarski portal, i hop, koncem 2.020. vodi emisiju Press Klub na televiziji Z1. Ne vodi je besplatno, dobro je plaćen kao „žrtva“. Zar tako izgledaju žrtve političkih progona? Dobroslav Paraga, žrtva političkih progona od strane titoista i tuđmanovaca je pod cenzurom od 1981. godine, otkad je sakupljao potpise za oslobađanje političkih zatvorenika iz logora i zatvora Titove boljševičke satrapije SFRJ. I nakon tzv. demokratskih promjena 1.990. je cenzura protiv Parage ostala na snazi u Republici Hrvatskoj. Zato umjesto njega i takvih dokazanih hrvatskih domoljuba nastupaju raznorazni clownovi i niš-koristi od kupljenih političara prodanih duša u medijima koji bi za novac i kratku slavu prodali i vlastitu mater.

Prave se katolicima, a ništa takvim lažnim desničarima nije sveto, besramni su, pokvareni, lukavi naravno, kakvi farizeji jesu. Strah ih je, međutim, od istine, dršću pred istinskom desnicom koja zna za njihov lažni identitet koji su ukrali od nje, da bi od desnice učinili krpu za brisanje prljavih cipela, i ruglo. U vječitom su strahu da nad desnicom jednog dana bude ukinuta medijska cenzura, jer u tom slučaju je njihovo zlodjelo, inače, davno razotkriveno, zrelo za bacit na smetlište povijesti, a oni zreli za lustraciju. Lustracija mora obuhvatiti propagandiste lažne desnice poput Velimira Bujanca koji hrvatskom biračkom tijelu uvijek nudi pogrešne favorite, pa je tako zdušno poržavao partizansku unuku Kolindu Grabar Kitarović koja je s guštom pljuvala po NDH, a nakon nje, kada ga je razočarala, manijakalno je podržavao Miroslava Škoru koji je hrvatske domoljubne birače dobro povukao za nos, i na predsjedničkim izborima izgubio u 1. krugu čak od jedne kompromitirane „kraljice“ kakva je Kolinda. Koja sramota. Osramotio se i Davor Domazet-Lošo, geo-političar lažne desnice, koji je podržavao Škoru, a zatim se u njega razočarao. Nevjerojatno koja perfidnost da ovaj bivši kosovac iz Beograda, ne samo godinama tumači geo-politiku u Hrvatskoj, nego piše silne knjige protiv globalizma i globalizacije svijeta i Hrvatske, da bi onda podržao kandidate na izborima koji zastupaju globlizaciju, jer kada ste za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-u, onda podržavate globalizaciju. Tako je bio podržao svojedobno i Kolindu Grabar-Kitarović. Tko je tu onda lud?

Uhvatiše se ovi neformalni glasnogovornici lažne desnice, novinari Dujmović, Jović i Marijačić ikone lažne desnice, Tomislava Merčepa, kojemu je Vrhovni sud RH potvrdio osuđujuću presudu za „zločine u ratnim okolnostima“, dakle, čak nije presuđen ratnim zločincem, nego zločincem u ratnim okolnostima zbog ubojstva 43 srpskih zarobljenika u Pakračkoj poljani, 1991. godine, što je ispravna pravna kvalifikacija, jer onaj koji domovinu brani od agresije ne može počiniti ratni zločin već samo napadač, agresor. Tako je u međunarodnom pravu, sviđalo se to nekome ili ne; nažalost, nisu se hrvatski sudovi, kadrovirani u pravilu s bivšim komunistima, (što imamo zahvaliti Franji Tuđmanu), uvijek držali toga, već su u brojnim presudama hrvatske branitelje osudili kao „ratne zločince“, iako su branili Republiku Hrvatsku. Toga ima samo u Hrvatskoj pod vladavinom bivših komunista i njihove djece i unučadi. Hrvatska je feud u kojem vlast prelazi od oca na sina, od sina na unuka, itd. Tako imamo i PRH Zorana Milanovića koji je kao i Josip Jović bio komunist, (kao i njegov otac), doduše ne kao Jović partijski sekretar. Danas je taj partijski sekretar „hrvatski domoljub“. Gušter mijenja boje ali ostaje gušter, ne postane ptica zato što je primijenio boje kože. Novinarskom trijumviratu ne odgovara, što Tomsilav Merčep nije ukopan s vojnim počastima, pucanjem plotuna, državničkim govorima i slično, jer da je nevin osuđen i presuđen. Nevin? Oprostite, on nije odgovoran za brutalno silovanje i likvidaciju Hrvatice MARINE NUIĆ u Pakračkoj poljani, hrvatske braniteljice, dragovoljke tog vašeg Tuđmanovog Domovinskog rata? Morate stvarno imati debeli džon-obraz da preko toga pređete kao da ne postoji nasilna smrt jedne nevine hrvatske djevojke, koja je bila vatreni hrvatski domoljub, a koju je ubila Prva zagrebačka specijalna postrojba MUP-a Republike Hrvatske, i to u zatvoru u koji su je merčepovci bacili i pod lažnom optužbom je prebili na mrtvo ime, kao da je stoka, i zatim je svirepo ubili. Prije toga je 19 puta silovana. Postoji i primjer silovanja supruge i njene prijateljice od jednog hrvatskog dragovoljca, hosovca, kojemu su tuđmanovci iz HVO-a upali u njegov stan u Novom Zagrebu, silovali njegovu suprugu i prijateljicu koja je bila došla na svadbu, i prijateljicu brutalno likvidirali i na Glavnom kolodvoru u Zagrebu bacili njeno mučeničko tijelo, a stan zauzeli i godinama ga držali pod opsadom dok ih sudska presuda nije prisilila na iseljavanje. Marina Nuić je bila i članica Hrvatske demokratske stranke od Marka Veselice, ali ovaj također bivši komunist nije imao hrabrosti da rasvijetli njeno ubojstvo, pa su se jadni roditelji obratili Dobroslavu Paragu koji je njen slučaj internacionalizirao, da ne padne u zaborav. Silovatelj(i) i ubojice nisu nikada odgovarali za njeno maltretiranje i ubojstvo, nitko nije kažnjen zato što je ona silovana i ubijena od strane merčepovaca/tuđmanovaca. Predsjednik Tuđman je glavni odgovorni za njeno mučeništvo i perfidno ubojstvo. Koja sramota za Hrvatsku i hrvatski narod. Njeno mučeništvo vapi za pravdom do neba. Nisu kažnjeni ni silovatelji i ubojice mlade žene u Novom Zagrebu, jer su stajali pod Tuđmanovom zaštitom. Pod Tuđmanovom zaštitom moglo se zlostavljati i ubijati hrvatske domoljube, nacionaliste, pravaše, i hosovce po miloj volji, bez ikakvih kazneno-pravnih posljedica. Ljudi, Hrvati, nisu gubili samo posao, imovinu, nego i glave, samo zato što nisu bili bivši komunisti, samo zato što im preci nisu bili u partizanskom terorističkom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, samo zato što nisu bili tuđmanovci i sljedbenici Tuđmanovog komunističkog Zavnoha, i njegove iracionalne i izdajničke politike u Republici Hrvatskoj.

Vrhunac laži pak lažnih desničara jest ničim dokazana tvrdnja, da je Franjo Tuđman navodno stvorio hrvatsku državu. Oprostite, kada to, onda kada je bio ponosni zločinački revolucionar u Drugom svjetskom ratu i vodio partizanski rat protiv NDH i hrvatskih civila, ili kada je ubijao Hrvate na Križnom putu s Bleiburga, 1.945., ili kada je dao ubiti hrvatskog državotvorca Antu Paradžika, i branitelja hrvatskog državnog prava, generala Blaža Kraljevića? Mržnja lažnih desničara prema istini, i prema pravim Hrvatima je neograničena. Da nije otvoreno zabranjeno ubijati ljude, pobili bi  istinske desničare i bacili ih u jame, kao što su njihovi partizanski pretci bacali Hrvate u jame, u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Jedini argument lažne desnice jest cenzura, prešućivanje. Kad želite krivotovoriti povijest, onda prešutite bitne činjenice. Za lažnu desnicu je sve krenulo nizbrdo s preuzimanjem vlasti od strane koalicije Račana i Budiše, od 3. siječnja 2.000. godine, međutim, drugovi i gospodo, prešutjeli ste činjenicu da je sve krenulo nizbrdo s koalicijom HDZ-SDP od 30. svibnja 1.990. godine, i da demokratske tranzicije vlasti iz ruku komunista u ruke antikomunista nikada nije bilo, ali će je biti, jer mi Hrvati ćemo iznova doći na vlast u Zagrebu, prvi puta nakon 8 svibnja 1.945. godine.

Sva vlast pravu, sva prava narodu.

Prof. Goran Jurišić, dana 8. prosinca 2.020. godine.

Hrvatska iznad svega, iznad Hrvatske samo Bog!

Stvaranje lažne desnice zvana HDZ uz blagoslov Kaptola, da bi zatim HDZ stvorio daljnje klonove lažne desnice. Živjela lažna desnica! Živjeli!
Doušnik Udbe Krunoslav Prates (od njemačkg pravosuđa osuđen na doživotnu robiju zbog sudjelovanja u zavjeri i ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena, 1983. godine, u društvu Franje Tuđmana, PRH, i drugih udbaša. Franjo Tuđman – ikona lažne tzv. domoljubne desnice.
Tuđmanovi ratni zločinci iz udruženog zločinačkog poduhvata u Bosni i Hercegovini. Samoubojica i ratni zločinac Slobodan Praljak ikona je lažne desnice kojeg hrvatskom društvu nameće kao uzor. Bože sačuvaj!
Ikona lažne desnice u Republici Hrvatskoj i BiH jest Franjo Tuđman koji na fotografiji pleše Kozaračko kolo u društvu svog partizanskog “druga” Janića-Cape koji je u šumi Žabno kod Siska, 22. lipnja 1941. digao oružani ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske. “Francek” na fotografiji treći s lijeve strane, u naočalama.

Hrvatica katoličke vjere, MARINA NUIĆ, (19. g.), žrtva Tuđmanove lažne desnice, u Pakračkoj poljani silovana 19 puta, u pritvoru pod lažnom optužbom dobila teške batine, i zatim od strane merčepovaca likvidirana. Lažna desnica slavi Merčepa, dok Marinu Nuić prešućuje. Nažalost, od žrtve Tuđmanovog režima, Marine Nuić, nemamo fotografiju. Bila je dragovoljac Hrvatskog rata za nezavisnost i slobodu, hrvatska braniteljica i veliki hrvatski domoljub, ali i mučenica jednog zvjerskog protuhrvatskog režima u Zagrebu pod vodstvom Franje Tuđmana koji je i inače u obraćanju svojim zapovjednicima na terenu govorio preko telefona i motorole jezikom mržnje, da čovjeku pamet stane. U javnosti ga je propaganda prikazivala kao uglađenog gospodina, umjerenog, hoće reći razboritog političara i velikog državnika. Prosudite sami što je bio, dobar ili zao, ali tvorac Hrvatske nije bio, to da se zna, a i da je bio, na njegovim rukama je krv nevine hrvatske djevojke Marine Nuić, za čije višestruko silovanje i svirepo ubojstvo nikada nitko nije odgovarao u Tuđmanovoj kvazi-Hrvatskoj.

Mile Dedaković – Jastreb, bojnik, glavni zapovjednik obrane Vukovara, također žrtva Tuđmanovog režima, divlje premlaćen u Zagrebu nakon pada Vukovara od strane udbaša. Nakon toga se aranžiroa s lažnom desnicom, izdao Dobroslava Paragu, i prodao se za vojnu mirovinu, čin i javne nastupe na TV. Nikada Tuđmanovi batinaši nisu odgovarali za teško zlostavljanje Mile Dedakovića-Jastreba.
Žrtva Tuđmanovog režima, ANTE PARADŽIK, kojeg je Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, dao ubiti, dana 21. rujna 1.991. godine u Sesvetama kod Zagreba. To, i ubojstva u zasjedi generala HOS-a i Armije BiH, BLAŽA KRALJEVIĆA, i osam stožernih časnika HOS-a, 9. kolovoza 1.992., spadaju u najveća i najsramnija ubojstva koja je Tuđmanov režim počinio, iako nisu jedina, naprotiv, brojna su. Za Paradžikovu likvidaciju je vrlo vjerojatno operativno odgovoran udbaš i pravomoćno osuđeni zločinac Josip Perković, šef tajne službe SIS, čovjek od najvećeg Tuđmanovog povjerenja, kojemu je njegov vrhovnik dao čin brigadira Hrvatske vojske. Paradžika su s predumišljajem ubili pripadnici MUP-a Republike Hrvatske na kontrolnoj točci koja je pretvorena u zasjedu. Preživjeli Paradžikov vozač Ante Perković je posvjedočio, da je policajac-ubojica prvo provjerio identitet Ante Paradžika, i kada se uvjerio da je to on, ispalio u njega metke iz automatske puške i ubio ga na licu mjesta. Ante Paradžik je bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća, 1.9171. godine, politički zatvorenik savjesti i žrtva komunizma, i dopredsjednik Hrvatske stranke prava i ratni načelnik Hrvatskih obrambenih snaga HOS, 1.991. godine. Zajedno s Dobroslavom Paragom suprotstavljao se podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića, i organizirao hrvatsku obranu od velikosrpske agresije. Pored Ante Paradžika je Tuđmanov udbaški režim dao ubiti sveukupno 30 suradnika Dobroslava Parage iz HSP-a, posljednja žrtva je ubijena 1999. godine, neposredno pred Tuđmanovu smrt. kada je u svom domu u Opatiji ubijena predsjednica Hrvatske stranke prava 1861. u Rijeki, gospođa Katica Lanciotti, čije su ubijeno tijelo spalili u njenom domu u kojem su je ubili. Nikada nitko za njeno ubojstvo nije odgovarao, a nije bila neka baba s paca, nego predsjednica ogranka najveće demokratske oporbene stranke u Hrvatskoj. Postoji i slučaj silovanja supruge jednog hosovca, i njezine prijateljice koja je bila došla na svadbu, a koju su napadači na koncu i ubili; silovatelji i ubojice su bili pripadnici Tuđmanovog HVO-a koji su zaposjeli stan dragovoljca HOS-a koji se u trenutku tog svirepog zločina u Novom Zagrebu nalazio na osiguranju političke tribine predsjednika HSP-a 1861. Dobroslava Parage, u Varaždinu. Četvorica pripadnika HVO-a su nesretne mlade žene silovali i jednu ubili i njeno tijelo bacili kao smeće na ranžirnom kolodvoru u Zagrebu. Iz zaposjednutog stana su iselili tek nakon nekoliko godina, to jest nakon sudske presude, ali za ubojstvo i silovanje nisu odgovarali jer su se nalazili pod zaštitom Tuđmanovog režima pošto su uspješno počinilo zlodjelo nad suradnikom Dobroslava Parage, iz osvete Dobroslavu Paragi što je branio Hrvatsku od Franje Tuđmana i njegovog saveznika, velikosrpskog agresora. Stvarnost je groznija nego si čovjek to može zamisliti, ali istina nema alternative. Neka Tuđmanove žrtve počivaju u miru Božjem. Amen!

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić, na Istočnom bojištu u obilazku stožera 6. armije njemačke vojske Wehrmacht i hrvatske 369 legije (“ojačane pukovnije”) 100. divizije Wehrmacht-a

Poglavnik N.D.H. i glavni zapovjednik njemačke 6. armije Wehrmacht-a na Istočnom bojištu, general Friedrich von Paulus. / Staatschef Kroatiens und General und Oberbefehlshaber der 6. Armee der Wehrmacht, Friedrich Wilhelm Ernst von Paulus an der Ostfront, Truppenbesuch.
Poglavnik Ante Pavelić u posjetu hrvatskoj 369 legiji na Istočnom bojištu, rujan 1942.
Hrvatski legionari 369 ojačane pukovnije na Istočnom bojištu u Sovjetskom Savezu, 1942.
Legionari 369. hrvatske ojačane pukovnije na Istočnom bojištu 1942. u pokretu prema liniji fronta u Staljingradu. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić.
Hrvatska 369. legija s geslom “Što Boga da i sloga junačka”
“General zima”, Istočno bojište, hrvatski legionari. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić, hrvatski poslijeratni emigrant u Buenos Airesu.
Konjica 369. hrvatske legije na Istočnom bojištu. Fotografija legionara Kazimira Kovačića objavljena u knjizi o povijesti Drugog svjetskog rata, “WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE”, Zagreb, 2011.
Hrvatski legionari 369. u gradu Harkovu, Ukrajina, Istočno bojište u Sovjetskom Savezu, 1942. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić.
Hrvatski vojnici 369. legije Hrvatskih oružanih snaga na Istočnom bojištu, u društvu ukrajinskih hazjajka, 1942. godine. Fotografiju snimio legionar Kazimir Kovačić.
Hrvatska 369. legija u Golubinskaji, zapadno od Staljingrada, rujan 1942. u pokretu prema Staljingradu
Odmor hrvatskih legionara nakon napornog marša prema Staljingradu. Fotografija legionara, pokojnog Kazimir Kovačića, ustupljena od strane hrvatskog migranta Kazimira Kovačića iz Buenos Airesu hrvatskom povjesničaru Goranu Jurišiću iz Zagreba.
Hrvatska zrakoplovna legija na Istočnom bojištu

Propaganda, i kako se od nje obraniti

“Ne vjeruj u sve što misliš”

Što je istina? Kada sami sebi odgovorimo na pitanje – što je istina – znati ćemo odgovor na pitanje – što je propaganda. Istina jest suprotno od propagande, propaganda jest, dakle, laž pomiješana s istinom, dakle, manipulacija koja vodi ka laži u koju se čovjeka uvjerava, da je istina, što je izokretanje stvarnosti, i tu smo već kod duhovnog pojma sotonizma, propaganda jest sotonizam jer izokreće stvarnost naše prošlosti pa čak i sadašnjosti.

Određenost (definicija) vrste riječi i pojma ‘propaganda’, koja dolazi iz latinskog (propagatio ili množenje; propago ili umnožiti, širiti, odgojiti, produljiti, nastaviti), glasi na osnovi njemačkog rječnika stranih rieči „DUDEN“ iz 1.990. godine, da je propaganda „sustavno širenje političkih i svjetonazorskih ili sličnih (za)misli (ideja) i mišljenja sa sredstvima javnog priopćavanja, i to sa ciljem utjecanja na opću (političku) sviest stanovništva (mišljenje javnosti ili kolektivno mišljenje naroda) u točno određenom smjeru. (Propaganda se, dakle, širi s masivnim publicističkim sredstvima poput tiska i televizije, interneta, knjiga, letaka ili pamphleta/brošura klevetničkog, dakle, neistinitog i manipulirajućeg sadržaja; manipulacija je riječ iz latinskog, koja znači ruku ili rukovanje, ali i vješto varanje, pravljenje smicalica ili izvođenje podvala to jest spletkaranje; imenica ‘politika’, inače, dolazi iz starogrčkog i francuzkog jezika i znači „djelovanje vlade ili vladara, parlamenta, stranaka i sredstava javnog priopćavanja ili medija, udruga i društava ili organizacija na provođenje određenih ciljeva posebno u području države i na oblikovanje javnog života stanovništva, ili skraćeno rečeno, politika jest upravljanje s državom, u konačnici upravljanje sa stanovništvom ili društvom to jest s narodom; može se još govoriti da je politika i vođenje naroda i države; politika jest, dakle, postupak za ostvarenje ciljeva, bilo ostvarenje nekog programa, unaprijed osmišljenih postupaka za postupno izvođenje i izvršenje). Propaganda je i oglašavanje u ekonomiji, dakle, reklama ili predstavljanje proizvoda na tržištu, ali propaganda je i oglašavanje u politici i u ratovima, tako da postoji i ratna propaganda; rat je nastavak politike nasilnim i ubojitim sredstvima. (Najava za oglašavanje proizvoda je na televiziji (st. grč., slanje poruka, glasa i slika valovima na daljinu) u komunističkoj Jugoslaviji zvana „ekonomsko propagandni program, skraćeno EPP; u Republici Hrvatskoj je predstavljanje proizvoda na prodaji u sredstvima javnog priopćavanja zvano „oglašavanje“ ili „oglasi“.)

„Ne vjeruj sve što misliš!“ (Švicarski povjesnik i mirotvorac Daniele Ganser, 2.019.)

„Tko nadzire poviest, nadzire budućnost, a tko nadzire sadašnjost, stavlja prošlost pod nadzor.“

(Arthur Blair alias George Orwell, umjetničkog imena, autor futurističkog ili utopijskog tzv. SF (Science Fiction) romana pod naslovom „1984.“, u kojem je opisao liberalno-demokratsku državu kao buduću policijsku državu ili diktaturu i tiraniju, vođena iz jednog političkog središta odnosno „Jedne svjetske vlade“.)

„Tko određuje jezik (pojmove), određuje razmišljanje.“

Primjer propagande i kako ona funkcionira

U propagandi se određuje englezki pojam „frame“ ili okvir u koji se kroz ponavljanje manipulirajućeg sadržaja stavlja čovjekovo razmišljanje, i tako usmjerava mišljenje javnosti u određenom smjeru. Tako je, npr., Predsjednik George Bush stariji u vrieme terrorističkih napada na gradove New York i Washington D. C. iz 2.001. godine koristio u javnosti glagol „padati“ kada je opisao ljude koji su u navedenim napadima poginuli odnosno umrli, to jest bili ubijeni, međutim, on se koristio manipualcijom, rekavši, da su žrtve „pale“, kao kada vojnici, gradovi, prve crte obrane i države padaju u ratovima. S tom manipulacijom je u mislima Američkih građana probuđeno prisjećanje (ili asocijacija) na rat, to jest stvorena je poveznica, da se Amerika nalazi u ratu, jer da je napadnuta izvana, a tko da ju je napao, napao ju je navodno Sadamov Irak, što je poviesna laž, jer vođa Iraka nije organizirao niti izveo niti poticao terrorističke napade od 11. rujna 2.001. godine, čak je stavio osumnjičenog vođu džihadista (muslimanskih ratnika-dobrovoljaca) iz rata u Afganistanu protiv invazije Crvene armije, Osamu bin Ladena, (koji je bio rodom iz Kraljevine Saudijske Arabije), i njegove borce, pod progon. (Zapadne tajne službe su izmislile rieč i ime za borce Osame bin Ladena, „Al-Kaida“, engl. „Al-Qaida“, što znači u prievodu „računovodstvo“, to jest tajne službe vodile su računovodstvene troškove za svoje doušnike među džihadistima, tako i za doušnika Osamu bin Ladena koji se nakon pobjede nad Crvenom armijom osamostalio od središnje Američke tajne službe C.I.A., i najavio rat protiv Sjedinjenih Američkih Država zbog otvaranja baza Američke vojske na tlu najvećih muslimanskih svetišta Meke i Medine, to jest na Arabijskom poluotoku za vrieme priprema za invaziju Zapadnih snaga predvođenih Amerikancima na Kuvajt, i Sadamov Irak, 1.991. godine. Ne znači da je Osama bin Laden izveo terrorističke napade na NYC i Washington D. C. ako je prije toga izveo napade na Američku vojsku i ciljeve Sjedinjenih Američkih Država, kao, npr. na Američko veleposlanstvo u Keniji, i jedan američki ratni brod; F.B.I. nikada zbog terrorističkih napada od „11. rujna“ nije podnio kaznenu prijavu protiv Osame bin Ladena. Tada je za vrieme ove velike i opsežne vojne operacije Pustinjske oluje, (pored invazije Sadamovog Iraka na Islamsku Republiku Iran druga najveća kopnena invazija nakon iskrcavanja Saveznika u Sjevernoj Afriki i na Siciliji, 1.943. i Normandiji, 1.944. godine odnosno njemačke invazije na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1.941. godine), najavio stvaranje „Novog svjetskog poredka“, („The New World Order“), što god to značilo, a značilo je vladavinu malecke skupine najbogatijih ljudi na svietu, i to na osnovi autoritarne i diktatorske „Jedne svjetske vlade“ i okultizma, glavnih medija to jest propagande i središnjih banaka, nad narodima svieta; drugim riečima, globalist, urotnik i ratni zločinac George W. Bush stariji najavio je osvajanje svieta i svjetske moći, točno ono što su Saveznici u propagandi predbacivali Adolfu Hitleru da želi zavladati svietom, što je, naravno, bila manipulacija i laž. Drugu Invaziju Američke vojske na Sadamov Irak, 2.003. godine, je ministar vanjskih poslova u vladi Američkog predsjednika Busha mlađeg, Colin Powel, (bivši načelnik Glavnog stožera Američke vojske), obrazložio na glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda s jednom manipulacijom, da Sadamov Irak navodno ima biološko-kemijsko oružje, i rakete koje za 45 minuta mogu pogoditi ciljeve u Europi. (Godine 2.020. će se Colin Powel ponovo javiti, bez ikakvog srama iako je pred cielim svietom lagao o Sadamovom Iraku, i to s otvorenim pismom Predsjedniku Trumpu, koje je u izbornoj godini predstavljalo propagandu protiv Predsjednika, u kojoj ga se ocrnjivalo to jest klevetalo odnosno govorilo laži o njemu, a uz to je bilo i protuzakonito pošto je Američkim časnicima i generalima u mirovini zabranjeno kritizirati aktualnu politiku Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.) Pošto su europske zemlje bile saveznice Amerike, tako je napad na Europu bio napad na Ameriku; u čovjekovom mozgu takve informacije izazivaju strah i paniku koja paralizira njegovo normalno razmišljanje, tako da čovjek razmišlja nadalje onako kako manipulator želi u točno određenom smjeru, a taj je 2.003. bio, da prosječni čovjek, stanovnik Amerike i Europe, pomisli kako se opasnost po „demokraciju“ i sigurnost građana mora odmah spriječiti s invazijom Zapadnih snaga na Sadamov Irak i onesposobiti iračkog diktatora, a usput se i osvetiti za terrorističke napade na gradove New York i Washington. (Kako se Osama bin Laden sklonio u brda Afganistana, a režim talibana odbio njegovo izručenje, nađen je izgovor i za napad na Afganistan i njegovu okupaciju od strane Američke vojske i njenih koalicijskih saveznika.) U propagandi Saveznika nije bila bitna istina nego laž, da se čovjeka manipulira kako bi ga se pridobilo za neku političku akciju ili rat u kojemu on gine, a ne pripadnici elite koji ga lažu i s njim manipuliraju, i zatim ga šalju u ratove u daleke zemlje. U invaziji na Irak je zajedno s građanskim ratom i partizanskim ratom džihadista protiv Američkih i snaga Zapadne koalicije poginulo 1 milijun iračkih civila kojima se nitko zbog toga nije ispričao niti platio odštetu niti na bilo koji način odgovarao prema njima i njihovim obiteljima i iračkom narodu, iako su Zapadni čelnici poput britanskog premijera Tonya Blaira lagali vlastitu i svjetsku javnost glede Sadamovog Iraka. Sadam Husein je srušen s vlasti, a Irak završio u apokaliptičnom kaosu, i to bez obzira što je uvedena demokracija s višestranačkim izborima i slobodom tiska u Iraku, ali biološko-kemijsko niti atomsko oružje tamo nije pronađeno, jer Sadamov Irak nije imao atomske bombe, dok se otrovnih plinskih granata i kemijskog oružja riešio nakon proglašenja prvih sankcija, ali javno to nije smio priznati zbog svog neprijatelja – Islamske Republike Iran. (To je, uostalom, ustanovio F.B.I. u Iraku i to u osobnoj istrazi nad ratnim zarobljenikom Sadamom Huseinom.) Također nisu pronađeni dokazi da je Sadamov Irak proizvodio komponente za izradu atomske bombe, sve je bilo izmišljeno, pri čemu su se Američke vlasti koristile plaćenim doušnicima iz Iraka, (obično politički protivnici režima Sadama Huseina i disidenti), koji su izmišljali navodne dokaze kako bi za sebe i svoje obitelji dobili politički azil u Ameriki i Američko državljanstvo. Kako je uvedena cenzura u Zapadnim medijima zbog rata u Iraku, tako je stanovništvo Zapada desetljećima nakon rata u Iraku bilo uvjereno, da je Sadamov Irak imao biološko-kemijsko oružje, i da je radio na izradi atomske bombe, te da je imao rakete koje mogu otrovni plin ili atomsku bombu prenieti do Američkog saveznika Državu Izrael ili do Europe. (Iračke rakete dosezale su Državu Izrael ali ne i Europu. U isto vrieme je Država Izrael imala atomske bombe i biološko-kemijsko oružje, koje vladajući Židovi nikada nisu stavili pod međunarodnu kontrolu.) Obmana radi izazivanja prvog rata protiv Sadamovog Iraka, 1.991. godine, bila je još više bezobrazna i brutalna nego izgovor za drugu invaziju, jer je jedna djevojka iz Kuvajta na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda plačući priopćila, da režim diktatora Sadama Huseina i njegova osvajačka vojska ubija dojenčad iz inkubatora u središnjoj bolnici glavnoga kuvajtskoga grada, pri čemu da ih nabija na bajunete pušaka i baca na tlo i gazi ih čizmama; pri tome je naglasila, da je to navodno vidjela svojim vlastitim očima, jer da je bila medicinska sestra u toj bolnici. Predsjednik Bush stariji tu je laž ponovio na televiziji. Američka javnost je sada bila spremna na rat protiv Sadamovog Iraka, dok bez navedene laži ne bi bila spremna niti bi rat odobrila, čak ni uz argument da je vojni napad na članicu Ujedinjenih naroda nedozvoljen ako neka članica nije nikoga napala, s obzirom da je Sadamov Irak napao emirat Kuvajt i osvojio tu pustinjsku zemlju bogatu s naftom, tvrdeći da su Englezi krivo i nepravedno povukli državne granice na Bliskom istoku i arabskom poluotoku nakon Prvog svjetskog rata, i da je jedno veliko naftno polje u pograničnom području prema Kuvajtu zapravo iračko. Američki vojnici išli su u rat zbog obrane „demokracije“ koje u Kuvajtu nije bilo, jer je to bila autoritarna država, i zbog osvete kroz pravdu zbog ubijenih kuvajtskih beba koje irački okupacijski vojnici nikada nisu ubili. Tek nakon izvjesnog protoka vremena je svjetska javnost saznala, da kuvajtska uplakana djevojka koja je nastupila na Glavnoj skupštini UN nije bila bolničarka, a pogotovo nije radila u bolnici u glavnom gradu Kuvajta, već je bila kćer od veleposlanika emirata Kuvajt u Washingtonu D. C. Međutim, očevi propagande su uspjeli u svom naumu – prevarili su američku i svjetsku javnost, i osigurali eliti globalista naftu u Kuvajtu, a zatim i u Iraku, čime su kontrolirali značajan postotak svjetske proizvodnje nafte i trgovinu s naftom, tako da su preko umjetnog snižavanja ili povećavanja svjetske ciene nafte mogli ucjenjivati određene neposlušne vlade, uvoditi embargo na prodaju i uvoz nafte u neku državu; o tome je računa vodila svjetska masonerija iz tajnog društva svjetske „elite“, Bilderberg, na svojim tajnim sastancima jednom godišnje u nekom Zapadnoeuropskom ili Sjevernoameričkom gradu; sastanci su desetljećima bili tajni, da bi nakon „11. rujna“ postali poznati to jest više nisu bili tajni jer su sami globalisti željeli pokazato svoju moć, pa tako i povodom održavanja sastanaka Bilderberg o kojima je javnost u kratkim crtama izvještavana da se održavaju, ali je sadržaj raspravljanja „elite“ na sastancima Bilderbegra i dalje ostao tajan za javnost. Tko djeluje u tajnosti, na konspirativan način? Vidi u Svetom pismu što o tome kaže Isus Krist.

Kako djeluje propaganda? Propaganda djeluje kroz uši i oči, i utječe na neurone u mozgu čovjeka. Propaganda, dakle, djeluje razorno na čovjekov mozak, jer ga navodi na pogrešno razmišljanje. Svaka izgovorena ili napisana rieč utječe na čovjekov mozak, koji izgovoreno ili pročitano pamti i povezuje; kada se propagandu o nekome ili nečemu često ponovalja, njen sadržaj bude pohranjen u čovjekovoj podsviesti. Čovjek vjeruje u ono što misli, a propagandisti stručno kroz medije plasiraju u čovjekov mozak ono što oni žele da čovjek misli, to jest određuju čovjekov smjer razmišljanja. To se zove varanje i radi se pomoću posebnih vojnih programa poput programa „Promjenjive slike čovjeka“, koji se primjenjuje kroz medije, i to na civile, a koji je osmislila britanska vojska između dva svjetska rata, a globalisti taj program dalje razvijali u svojim radionicama, (raznoraznim institutima sveučilišta), i nakon Drugog svjetskog rata ga primijenili na civilnom stanovništvu liberalnog Zapada. Globalisti su na osnovi navedenog vojnog programa vršili pokuse na civilnom stanovništvu prije nego su taj iskušani program počeli masovno primjenjivati putem glavnih medija u javnom prostoru, pa su tako testirali osjetljivost Američkog stanovništva na ratove; na početku su Amerikanci nakon Drugog svjetskog rata i Korejskog rata imali malu toleranciju prema ratovima, što se pokazalo na primjeru Američkog rata u Viet-Namu, koji je provocirala američka zaraćena strana s napadom pod Lažnim stiegom na vlastiti ratni brod u zaljevu Tonking, dana 4. kolovoza 1.964., i to ne u međunarodnim vodama nego u teritorijalnim vodama Sjevernog (komunističkog) Viet-Nama, i taj inscenirani „napad“ na špijunsko-borbeni brod ‘Maddox’ Američke ratne mornarice bio je truli izgovor Predsjednika i urotnika protiv Predsjednika Kennedya, Lyndona Johnsona, da zapovijedi zračna bombardiranja vojnih instalacija Sjevernog Viet-Nama, kao navodno čin odmazde, ali je ta u stvarnosti Američka agresija na Sjeverni Viet-Nam poslužila za Američku vojnu intervenciju širokih razmjera u Južnom (kapitalističkom) Viet-Namu protiv komunističke partizanske vojske Viet-Kong; u sliedu događaja su Predsjednici Johnson i Richard Nixon poslali preko pola milijuna Američkih vojnika u Južni Viet-Nam, dok je Američka vojska iz zraka bombardirala položaje Sjevernovietnamske vojske i civile u Sjevernom Viet-Namu i partizansku vojsku u nezavisnoj državi Laos i Južnom Vietnamu; Predsjednik JFK je bio potpisao uredbu sa zakonskom snagom o obustavljanju vojne pomoći Južnom Viet-Namu, a čim je ubijen je njegov nasljednik i nekadašnji Potpredsjednik Johnson poništio uredbu Predsjednika Kennedya i potpisao novu o slanju Američke vojske u Južni Viet-Nam. Vojno-industrijski kompleks globalista u Sjedinjenim Američkim Državama je na ratu u Viet-Namu (od 1.964. – 1.973.) zaradio 50 milijarda US$ na mukama 50.000 poginulih Američkih vojnika, i 1milijun poginulih Viet-Namaca.

Tako se čovjeka može kroz propagandu uvjeriti, da je laž navodno istina, a da je istina navodno laž, to jest može se sve izokrenuti, te usmjeriti mišljenje javnosti u točno određenom smjeru ili ka nekom političkom cilju. Tako je, npr., ratna propaganda jugoslavenskih partizana pod vodstvom komunističke partije, kao i poslijeratna komunistička propaganda, tvrdila, da su ustaše navodno „fašisti“, iako se ustaše nikada nisu sami nazivali „fašistima“, već ustanicima protiv velikosrpske diktature i jugoslavenske države; također je takova propaganda tvrdila, da su Hrvati-nekomunisti zapravo navodno „ustaše“, što je bilo dovoljno za diskvalifikaciju politički nepodobnih i odstrel. Poviesna činjenica da su hrvatskim ustašama saveznici bili talijanski fašisti (iako hinjeni) ne znači da su i ustaše automatski bili „fašisti“, međutim, ubojita propaganda je razorno djelovala na hrvatske branitelje hrvatskog državnog prava i hrvatske države u Drugom svjetskom ratu, kao i na njihove potomke koji nisu bili ustaše koje su partizani u ratnom zarobljeništvu pobili. Propaganda osvajačkg režima Slobodana Miloševića je također za hrvatske branitelje tvrdila da su „fašisti“ ili „ustaše“ iako nisu bili, niti fašisti niti ustaše već hrvatski branitelji, a Srbi su se predstavljali kao „antifašisti“, dok je hrvatska propaganda tvrdila za srpske osvajače i pobunjenike, da su „fašisti“, iako ni oni nisu bili fašisti već srpski vojnici-osvajači, pobunjenici i dragovoljci, okupatori i neprijatelji, vođeni od srpskih komunista iz redova JNA, kontraobavještajne službe KOS (JNA) i Miloševićeve Socijalističke partije i tajne službe Udbe odnosno Službe državne sigurnosti, međutim, efekt da je netko „fašist“ a netko drugi da je „antifašist“, je ogroman i ubojit za protivničku stranu, jer fašizam je na liberalnom Zapadu i u svietu komunizma postao u propagandi istoznačnica za najveći zločin u poviesti, iako su oni koji su druge i nevine optuživali da su navodno fašisti, bili (ratni) zločinci, djelujući po onoj narodnoj da lopov viče: Drž’te lopova! Fašizam je nastao kao reakcija na revoluciju i totalitarni komunizam. Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, je u svojoj propagandi također tvrdio za hrvatske dragovoljce i bojnovnike Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), da su navodno „fašisti“ i „ustaše“, ali ga je opovrgnuo Vrhovni sud 1.994. godine s konačnom oslobađajućom presudom osnivaču Hrvatskih obrambenih snaga i njihovom vrhovnom zapovjedniku Dobroslavu Paragi, u kojoj se kaže da je HOS regularan i legalan i legitiman dio Hrvatske vojske i Oružanih snaga Republike Hrvatske, a ona sigurno nije bila „fašistička“ nego demokratska.

Manipulacija u propagandi nije samo kada se nešto neistinito tvrdi i predstavlja laž kao istinu, i kada se to često ponavlja, nego i kada se, npr., kaže: Molim vas, nemojte misliti na strah. (Ako se to kaže u dobroj vjeri, onda je valjda razumljivo zašto je rečeno.) U trenutku kada ste to čuli ili pročitali, takova obaviest već je ušla u vaše mozgove, vi ste baš pomislili na strah, i autori i naručitelji propagande su uspjeli u svom naumu, jer ste u strahu koji se uvukao u vašu podsviest koju ne možete kontrolirati. Stvar je vještine, da se u tom trenutku pomisli na nešto liepo, npr., na ljubav, a ne na strah. U duhovnom svietu se s molitvom može strah izbaciti iz srca i glave, pa i iz podsviesti odnosno duše, pa se tako može i mržnju, prezir i ljubomoru, ili gorčinu izbaciti van, da se informacije o mržnji i preziru ili o ljubomori ne počnu nekontrolirano umnožavati i proizvoditi program straha, mržnje ili ljubomore, koji onda na svjesnoj razini eskalira u agresiju i nasilje nad samim sobom ili nad nekim drugim čovjekom ili nad ljudima, bez obzira bio čovjek u pravu ili u krivu, ili po prirodni miran, pa iznenada plane, jer se podsviest ne može kontrolirati, ali se njome može i te kako manipulirati.

Kako se obraniti od propagande? Od propagande se čovjek i društvo mogu obraniti s istinom, s jedne strane, i tako što ne uzimaju sve zdravo za gotovo, da, dakle, ne uzimaju sve za gotove činjenice koje da se ne trebaju više provjeravati, bez obzira koji autoritet im nešto tvrdio, bio taj neki autoritet Predsjednik države ili kardinal i biskup ili predsjednik vlade ili saborski zastupnik ili neki novinar i urednik nekog medija, ili tzv. stručnjaci na televizijama i u obrazovnom sustavu, jer svi oni mogu služiti agitacijskoj propagandi radi ostvarenja određenih političkih ciljeva, a neki i svjesno mogu služiti kao plaćenici. Čovjek se treba samo zapitati, je li to istina što netko tvrdi. Tako će se i čitatelji zapitati, je li istina što autor Goran Jurišić tvrdi u ovome djelu o Istini o našoj (krivotvorenoj) poviesti. (Ispričavam se, što pišem u trećem licu, napomena autora, G. J.) Čovjek se, dakle, od propagande može obraniti kada krene u potragu za istinom, to jest kada sam provjeri činjenice i njihovo tumačenje. Kada bih kao autor ovog djela rekao, da nisam „teoretičar zavjere“, učinio bih si medvjeđu uslugu, jer biste vi baš pomislili da jesam, pošto je pojam „teoretičar zavjere“ i „teorija zavjere“ ušao u javni razgovor kao negativan pojam. Sjetimo se, tko određuje jezik (pojmove), određuje razmišljanje. Iako sam sada to neizravno rekao, da nisam „teoretičar zavjere“, vi ste, barem većina vas, pomislili ili će te pomisliti, da možda i jesam, čim se tako branim, no, da sam rekao da pišem i tvrdim istinu, pomislili biste u većini da vjerojatno pišem istinu i istinito tvrdim. Na koncu, jesam li „teoretičar zavjere“ nije moj problem nego vaš ako biste povjerovali u takovu klevetu o meni, onda biste pošli krivim smjerom ili nastavili hodati u životu u krivom smjeru. Sami morate utvrditi istinu o tome, i to kroz preispitivanje. Radije sam sada žrtvovao dio svog kredibiliteta, da biste shvatili značenje onoga što kažu da je „ispiranje mozgova“, to jest kada se ljude sustavno laže kroz propagandu. U nekoj propagandi najveći svetac može postati najveći zločinac, a najveći zločinac može postati nevin i svetac. Zar u propagandi nije Baraba ispao narodni junak, a Isus Krist da je navodno zločinac?

U ekonomskoj propagandi se propagandisti često služe tielima liepih i polugolih žena, uz neki proizvod, iako taj proizvod nema ništa zajedničko s nekom ljepoticom, ali efekt je velik’ pošto u čovjeku razvija liep osjećaj. Odličan propagandist neke tvornice automobila ili trgovca novim autima će automobil reklamirat u prirodi, na plakatu ili u reklamnom spotu, što razvija osjećaj poželjnosti i slobodu; činjenica da će te s vašim novim i skupocjenim autom voziti satima kroz gradsku gužvu ili stajati u koloni na autocesti nije problem propagandista već vaš problem, dok će te se u prirodi i s osjećajem slobode rietko kada voziti jer ste možda pod stresom, ali propaganda je postigla efekt, i prodala vam robu proizvođača. Ako netko misli da ne može „pasti“ na propagandu jer ima maturu iili sveučilišnu diplomu, onda se gadno vara, jer na propagandu padaju u pravilu svi ljudi osim onih koji znaju kako propaganda funkcionira. Propagandu je objasnio i u političkoj praksi primijenio njemački i američki Židov Edward L. Bernays, nećak psihologa Sigmunda Freuda iz Beča. Zanimljiva je naslovnica njegove knjige, „Propaganda“, na kojoj je nacrtan čovjek s kojim se upravlja koncima na daljinu, kao s lutkom (marionetom). Funkcioniranje propagande je u svom djelu „Mein Kampf“ objasnio i Adolf Hitler, i to je po mojemu mišljenju i jedan od razloga, zašto je njegova knjiga bila u mnogim društvima na liberalnom Zapadu zabranjena. Iako je njegov suradnik dr. Joseph Goebbels koristio propagandu u nacional-socijalističkoj politici prema neprijateljima Njemačke, pa je nazvan najvećim propagandistom u poviesti“, i tako manipulacijom postao sinonim za propagandu; istinski majstor manipulacije je, međutim, bio svjetskoj javnosti gotovo nepoznat Edward L. Bernays od kojega je Joseph Goebbels učio, čitajući njegovu knjigu, dok će na javnoj sceni poznati propagandist, majstor propagande postati ekstremni ljevičar i masovni zločinac Vladimir Iljič Uljanov ‘Lenjin’, čelnik boljševika u revoluciji, ali to mu se neće uzeti za zlo, jer je navodno bio „progresivac“. (Propagandu Njemačke nacional-socijalističke radničke partije N.S.D.A.P. je na početku vodio njen vođa Adlf Hitler, da bi nakon izlazka iz zatvora zbog propalog državnog udara u Münchenu, i završetka političkog manifesta ‘Mein Kampf’ istu prepustio svom obožavatelju i najužem suradniku Josephu Goebbelsu koji se oženio najbogatijom Njemicom iz obitelji Quandt, nasljednicom tvornice motora BMW AG (‘Bayerische Motorenwerke’, ‘Bavarski zavod za motore’, automobilske i zrakoplovne). Goebbelsova propaganda usmjerena prema neprijateljima Njemačke prikazivala je Hitlerovu Njemačku jačom nego što je ona bila, pogotovo navodno jačom u vojnim snagama, jer 3. Reich zaostajao za Anglo-Amerikancima i Sovjetima u vojnoj proizvodnji koju je Hitler tek bio postavio radi obrane njemačkih nacionalnih interesa. Tako je odlična i vrlo nadarena redateljica Leni Riefenstahl vješto prikazivala tehnikama filmskih kamera skupove nacional-socijaista u Nürnbergu kao gotovo nadnaravne skupove kojima da nema ravne u poviesti i na svietu. Efekt na gledatelje u inozemstvu bio je fantastičan, i neprijatelji Njemačke su pomislili da gotovo nemaju priliku savladati „takovu jaku“ Njemačku; Njemačka jest bila jaka sila, ali nije bila ‘Superman’.) Također glavni propagandist Crvene armije u Drugom svjetskom ratu, i zapravo ratni zločinac Ilja Ehrenburg, židovski boljševik, isto nije ušao u fokus ratnih zločinaca jer je u propagandi ispao kao onaj koji da je predvodio „dobre dečke“ da pobijede zao fašizam i „zločeste dečke“, dakle, „fašističke“ vojnike. To što je s govorom mržnje huškao u propagandi pripadnike Crvene armije na počinjenjene ratnih zločina poput masovnog silovanja njemačkih djevojaka i žena, i na ubojstva njemačkih civila i ratnih zarobljenika, nikome ništa. No, veći propagandisti od ‘Lenjina’ postali su propagandisti Zapadnih saveznika i Crvene armije, ali svi oni zajedno su bebe u odnosu na strašne propagandiste globalista čiji glavni mediji vode do promjena u društvu i na svietu, u tom slučaju do negativnih promjena i do masovnih zločina nad ljudima i narodima, do genocida. Pošto Saveznici i globalisti do 2.020. godine nisu završili pred nekim vojnim tribunalom u Nürnbergu, javnost nije stekla dojam, da su zločinci, jer joj neki autoritet to nije rekao. Propaganda o navodnoj pandemiji corona-virusa 2.020. godine bila je strašna. Na koncu su čak i zaraženi bolesnici postali samo statistički brojevi, a ne više ljudi. Statistički brojevi rasta „zaraženih“ bili su potrebni radi uvođenja određenih „mjera“, i to sa ciljem ostvarenja određenih političko-ideoloških ciljeva u društvu i gospodarstvu, kao i radi širenja straha i panike, koji paraliziraju čovjekovo razmišljanje.

Propaganda širi strah i vodi čovjeka u krivom smjeru razmišljanja i djelovanja. Kad se čovjeku kroz propagandu „ispere“ mozak, on je poslušan kao vojnik u vojsci koji bespogovorno sluša zapovjedi pretpostavljenog dočasnika ili časnika i zapovjednika. Istu takovu poslušnost se u civilnom društvu postiže s propagandom, i ljudi u strahu od neke kazne ili sankcije, ili za svoje živote, radije izvrše naredbu ili „preporuku“, nego da preispitaju istinitost tvrdnje nekog autoriteta, i da se u slučaju laži suprotstave manipulaciji kako ne bi nastradali, jer, dame i gospodo, u rat idete vi, a ne propagandisti, oni samo ratuju protiv vas, vode psihološko-propagandni rat protiv vas, a mi povjesničari smo vaši branitelji koji vas branimo od propagandista koji krivotvore poviest kako bi kontrolirali vašu budućnost, a kontroliraju poviest jer vladaju u sadašnjosti koju usmjeravaju, dakle, kontroliraju i vrše apsolutnu kontrolu nad vama, kao da ste lutke na koncu. Ne vjerujete da je tako, jer ste pametni, školovani, lukavi, mudri, hrabri, odlučni i uspješni u životu, i imate životnog iskustva, i nitko s vama ne može manipulirati kroz propagandu, žrtve propagande su neki drugi ljudi, a ne vi? Mi povjesničari sve s vremenom otkrijemo, i razuvjerimo vas, samo se prisjetite kako ste razmišljali prije 10, 20 ili 30 godina, kome ste vjerovali i svoje povjerenje poklanjali, i u što ste vjerovali. Ljudi su u socijalizmu vjerovali u socijalizam, pa i desetljećima nakon što je taj sustav propao, vjerovali su u socijalizam, da bi se jednog dana razočarali u socijalizam, a oni više budni, razočarali su se u socijalizam još za socijalizma. Ljudi, budite budni i hodajte otvorenih očiju i ušiju kroz život da ne povjerujete baš u svaku laž koja vam se pred nos servira kao navodnu istinu. Zar treba u sve uviek vjerovati što mislimo? Preispitajmo naše razmišljanje o nama i svietu koji nas okružuje.

Poviest utemeljena na istini nam je potrebna radi pamćenja naše prošlosti i prošlosti naših predaka, da bismo danas-sutra mogli sa sigurnošću reći tko smo i što smo, čemu živimo na Zemlji, koja je svrha našeg postojanja, i čemu težimo, gdje idemo, jer ako krenemo krivim smjerom, završit ćemo u provaliji, skrenemo li na križanju života na pravi smjer, usrećit ćemo sebe i druge. Istina je, dakle, suprotna od propagande. Uvjerite se sami, tražite istinu. Tko traži, taj i nađe.

Ovo poglavlje o propagandi bilo je nužno, jer je važno shvatiti na koji se način krivotvori poviest, i čemu i kome krivotvorenje poviesti služi. Čemu pak služi poviest? Nama služi poviest, da znamo tko smo i što smo. Zato poviest treba biti istinita, da ne lutamo u životu, i da ne ponavljamo pogreške iz naše prošlosti ili prošlosti naših predaka, a u slučajevima slave i uspjeha naših predaka, da nam oni budu uzor kako se ipak nešto može, i da nije istina da se ništa u životu ne može postići.

Jednog dana srele su se istina i laž, i laž predloži istini da odu plivati u obližnje jezero. Bio je liep i sunčani dan, zašto ne kaže istina, i ona i laž se skinu do gola i uđu u jezero. Istina je uživala u plivanju i nije primijetila da je laž već izašla na obalu, jer ju je slatkorječivo prevarila i obukla njenu odjeću, i pobjegla, i u odielu istine koračala kroz sviet. Istina je ostala sama i gola, i svi su je izbjegavali jer su se sramili gole istine, ali zato i jest istina, naivna ali ispravna i prava. Dok laž optrči Zemaljski krug, istina tek oblači cipele, ali kad-tad sustigne laž i prestigne ju, jer istina na kraju uviek pobjeđuje. Laž je pobjednik samo na kratke staze, istina pobjeđuje na duge staze, i njena pobjeda jest konačna.

Povjesničar Goran Jurišić u Zagrebu, 1. studenog 2.020. g.

Cenzura je dio propagande – recipijentima (slušačima i gledateljima) se kroz medije uzastopno šalje manipulirajući sadržaj koji se utiskuje u njihovu podsviest i tako manipulira s njihovim razmišljanjem i djelovanjem dok se istovremeno u glavnim medijima pod cenzuru stavlja politički nepodoban sadržaj koji razotkriva propagandu i laži vlastodržaca. Cenzura je u demokracijama zakonom i Ustavom zabranjena, ali se u liberalnim demokracijama provodi bez ikakvog srama i respekta prema građanima/državljanima i Ustavu koji štiti prava i slobode stanovnika nacionalne države. tako se sa cenzurom gazi građanska i ljudska prava i demokratski Ustav.
Primjer propagande na izborima za savezni sabor Njemačke. Oporbena politička stranka Alternativa za Njemačku koristila se propagandnom porukom pod naslovom: “Izaberite pravu ‘Mutti’.” Imenica ‘Mutti’ za “majku” bila je asocijacija na kancelarku Angelu Merkel koju su ilegalni migranti s Bliskog istoka koje su globalisti dovodili u Njemačku 2.015./2.016. godine od milja zvali ‘Mutti’.; pojam ‘Mutti’ imao je negativnu konotaciju, i stranka AfD je taj pojam stavio u okvir razmišljanja prosječnog Niemca, s porukom da je kancelarka negativna, a prava “majka” da je stranka Alternativa za Njemačku, (AfD), a ne stranka kancelarke Merkel Kršćansko-demokratska unija CDU.
Zločesta propaganda tvrtke Disney iz Hollywooda u službi globalista koja kroz naoko simpatične crtane likove za djecu šalje djeci zapravo zločeste poruke u vidu znaka nečastivog kojeg s prstima prikazuju naoko liepe djevojke, a zapravo prostitutke, čime se apsolutno ruši kršćanski moral; asocijacija Disneyevih crtića i crtanih likova poput simpatičnog Mikey Mouse treba u djeci probuditi simpatije i za slične crtane likove.
Zločesta propaganda globalista koja služi čipiranju djece treba izazvati asocijaciju djece s vjeronauka u školama na Isusa Krista kojeg djeca drže pozitivnim, i tako je na plakatu Isus Krist prijatelj s malim simpatičnim likom Chippijem, što treba izazvati osjećaj da je micro-chip za implantaciju ispod ljudske kože dobar, jer eto i Isus Krist da simpatizira sa Chippiejem.

“Karl Marx” – Tko je zapravo bio publicist “Manifesta komunističke partije”, i što i koga je predstavljao?

Piše profesor Goran Jurišić

U njemačkom gradu Trieru rodilo se 5. svibnja 1.818. muško dijete iz židovske rabbinerske obitelji, Chaim Hirschel Mordechai, koji će u poviest ući pod političkim borbenim imenom „Karl Marx“. Marx jest, inače, njemačko prezime, ali Karl Marx nije bio Niemac nego Židov po oba roditelja, (njemački ili aškenazi Židov), kako po ocu Hirschelu Mordechaiu, tako i po majci Henriette Pressburg, kako nas obavještava u poviesnoj istrazi Američki Židov, antiglobalist i antikomunist Henry Makow, koji za antisemitizam reče da je antisotonizam, s obzirom da čelnici svjetske masonerije ne vjeruju u Boga-Tvorca nego u Njegovu pobunjenu kreaciju, palog anđela Lucifera ili „Sotonu“ ili „staru zmiju“ ili „nečastivog“, kako ga u Svetom pismu naziva Isus Krist po evanđelistu Ivanu.

Masoni su duhovni sljedbenici i borci Antikrista, uz demone koji predstavljaju zloduh potomaka mješanaca između palih anđela i čovječjih žena. Vođa masona u Sjevernoj Ameriki, bivši general Juga u Američkom građanskom ratu i osnivač rasističke tajne organizacije masona, Ku-Klux-Klan, (KKK), Albert Pike, je u obraćanju svome masonskom bratu i revolucionarnom vođi Giuseppeu Mazziniju u Italiji rekao, da je pali anđeo Lucifer njihov duhovni vođa, to jest vođa slobodnih zidara, a što potvrđuje i nekadašnji mason Henry Makow koji je kao „insider“ u tajnoj organizaciji ‘Illuminati’ rekao, da je ona kao „urotnički kult otela cieli sviet“, i da se na njenom čelu nalazi bankarska obitelj Rothschild iz Londona, (City of London), koju da masoni viših stupnjeva zovu „svetom obitelji“.

„Sveta obitelj“ Rothschild, koju je osnovao izumitelj revolucije, Amschel Meyer Bauer, koji je svoje prezime (u prijevodu na hrvatski jezik: Seljak) preimenovao u prezime Rothschild, (znak crvenog heksagrama koji je kao obrtnički znak stajao na zgradi njegove mjenjačnice u židovskom ghettu u Frankfurtu na Maini, “zum rothen Schild” – “ka crvenom znaku”), drži se etničkim aškenazi (njemačkim) Židovima koji nisu potomci etničkih Judejaca pa tako ni farizeja iz antičke Judeje pod rimskom okupacijom, koje su Rimljani protjerali 70. godine nakon Krista kao dijasporu u sviet, nego su podrietlom Hazari ili Kazari, (ovisno kako se čita), jedan kajinitski narod iz Azije koji je u 1. st. nakon Krista doselio u istočnu Europu na područje današnje Ukrajine oko Crnog mora i osnovao svoju hazarsku državu koja je bila poganska dok njihov kralj Bulan nije u 8. st. priveo svoj narod židovskoj vjeri farizeja po babilonskom Talmudu (svetoj knjizi farizeja s antikršćanskim i protubjelačkim sadržajem). Hazari ili aškenazi Židovi su po tome duhovni potomci farizeja koji su Isusa Krista osudili na smrt i predali ga rimskom upravitelju Pilatu da je potvrdi i izvrši. Tako u biblijskoj knjizi Otkrivenja čitamo o „lažnim Židovima u sinagogi Sotone“, kako doslovno otkriva Isus Krist. Tako je autor knjige o vlasnicima središnjih banaka i njihovoj globalnoj novčarskoj politici, Andrew Carrington Hitchcock, međunarodne bankare nazvao „đavoljim bankarima“, i njima tako nazvao i svoje djelo, „The Satan’s Banker“ (1.997.)

Chaima Mordechaia zvati ćemo nadalje njegovim političkim imenom pod kojim je postao poznat u cielom svietu kao „Karl Marx“. Marxov otac Hirschel Mordechai postao je mason ili slobodni zidar 1.813. godine, pridruživši se loži L’Etoile anseatique, (Hanse-Stern), u gradu Osnabrücku, ali je javno konvertirao nakon Napoleonskih ratova sa židovstva na protestantizam kako bi se i kao Židov mogao uklopiti u društvo Kraljevine Prusije. I njegov sin Chaim odnosno Karl (Heinrich) Marx postati će mason i član lože ‘Liga pravednih’ koja će postati ‘Komunistička liga’. Enciklopedija Britannica nas obavještava da je Karl Marx bio „njemački filozof“, tako da ovakav opis daje i enciklopedija na Međumrežju (Internet), Wikipedija, iako ne odgovara istini, jer je bio židovski filozof, te se prešućuje i njegovo židovsko podrijetlo koje je s antisemitskim izjavama nastojao prikriti; tako čitamo u novini ‘Neue Rheinische Zeitung’ od 01. 1. 1.849. šovinističku, tako i protuhrvatsku te antisemitsku izjavu Karla Marxa, sljedećeg saržaja:

„(…) U Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serecani i slično smeće ugušili germansku slobodu“, „(…) I sada Židovi, koji su od emancipacije njihove sekte barem kroz svoje otmjene predstavnike svugdje stali na čelo kontra-revolucije, međutim, što iščekuju?“ (NRZ od 17. 11. 1.848.)

Naravno da Hrvati predvođeni s banom Jelačićem nisu ugušili u Beču „germansku slobodu“ nego židovsku revoluciju, pa je Karl Marx zato bio ljut na Hrvate kojima je poželio istrebljenje u svjetskom ratu, ali je na smetlištu poviesti završilo njegovo djelo „marksizam“, iako se još miče i gmiže kao zmija na vatri, što se vidi po marksističkoj anarhiji i pokušajima revolucije u Americi protiv Predsjednika Trumpa i Američkih patriota koji se bore za nezavisnost od globalizacije. Globalisti (međunarodni đavolji bankari) su zapravo tvorci komunističke revolucije. Da Niemci („Germani“) nisu zainteresirani za revoluciju nego da su vatreni kontra-revolucionari dokazali su, kada su njemački dragovoljci u krvi ugušili revoluciju židovskih boljševika Rose Luxemburg i Karla Liebknechta u Berlinu i Eugena Levya u Münchenu, 1.918./1.919. Adolf Hitler je zatim dovršio kontra-revoluciju time što je ekstremnu ljevicu stavio izvan zakona, i na slom revolucije stavio točku na „i“, što je taktički nazvao „nacional-socijalističkom revolucijom“. Time je dovršio mukotrpni posao hrvatskog bana Josipa Jelačića i ruskog cara Nikolaja I Romanova i drugih vođa kontra-revolucije u Europi. Zato je u socijalističkim zemljama najveća kazna slijedila za optužbu za „kontra-revoluciju“.

Enciklopedija Britannica govori o Karlu Marxu kao uredniku političke novine ‘Neue rheinische Zeitung’ (od 1.842.) sa sjedištem u njemačkom katoličkom gradu Kölnu na rijeci Rheini, spominjući zanimljiv detalj kako je navedena novina „liberalno-demokratski organ skupine trgovaca, bankara i inustrijalaca.“ Karl Marx će u spomenutoj novini voditi filipiku protiv Hrvata kojima je zbog bana Jelačića predbacio da su „kontra-revolucionari“, što je istina, jer je hrvatski ban i Hrvat Josip Jelačić Bužimski kao general Austro-Ugarske i predvodeći hrvatsku vojsku krajišnika Hrvata ugušio u krvi revolucije u Pešti i Beču, koje su organizirane kao revolucija jacobinaca u Parizu, 1.789. godine, i Pariška komuna iz 1.871.:

„Među svim nacijama i nacijicama Austrije samo su tri koje su nositelj napredka, koje su aktivno sudjelovale u poviesti, koje su i sada još životno sposobne – Niemci, Poljaci i Mađari. Stoga su sada i revolucionarni. Sva druga velika i mala plemena i narodi imaju misiju potonuti u revolucionarnoj oluji. (…) Ovi ostatci jedne od hoda poviesti, kako Hegel kaže, nemilosrdno pregažene nacije, ti otpadci naroda postaju svaki puta i ostaju sve do njihovog potpunog poništenja ili denacionalizacije fanatični nositelji kontra-revolucije, kao što je i njihovo postojane prosvjed protiv jedne velike poviesne revolucije (…) Tako su u Austriji panslavenski Slaveni ništa drugo nego narodni otpadak jednog jako mutnog tisućljetnog razvitka. (…) Sljedeći svjetski rat će s lica Zemlje izbrisati ne samo reakcionarne klase i dinastije nego i čitave reakcionarne narode. To je napredak.“ (Friedrich Engels, ‘Neue rheinische Zeitung’, NRZ od 13. 1. 1.849.)

Karl Marx će se oženiti sa Jenny Westphahlen koja je bila sestra pruskog ministra unutarnih poslova, i njemački autor Wolfgang Waldner u svojoj knjizi pod naslovom „Der preußische Regierungsagent Karl Marx“ tvrdi, da je Karl Marx bio doušnik (špijun) pruske tajne službe. Waldner svoju tvrdnju podkrepljuje sa činjenicom, da se Karl Marx 1.843. godine oženio sa Jenny von Westphalen koja je dolazila iz moćne pruske obitelji, naime, njezin je brat Ferdinand von Westphalen bio od 1.850. do 1.858. ministar unutarnjih poslova Kraljevine Prusije. Kao “reakcionar”, Marxov je šogor uspostavio široku doušničku (špijunsku) mrežu. Preselivši u London, Karla Marxa je tamo čekao njegov slavni rođak Lionel de Rothschild iz istoimene bankarske židovske dinastije koja je bila vlasnik Englezke banke (‘The Company of the bank  of England’), osnovana 1.694. godine u Londonu od strane židovskih mjenjača novca iz Amsterdama, koji su od kralja Englezke, Holanđanina Jamesa III Oranskog, dobili monopol na tiskanje i distribuciju papirnatog novca, funte. Jedna od Marxovih baka bila je Nanette Salomon Barent-Cohen, koja je pripadala amsterdamskoj židovskoj obitelji. Njezina se sestrična udala za Nathana Mayera Rothschilda, i rodila Lionela Nathana Rothschilda, ‘baruna’, i člana parlamenta City of London. Karl Marx pripadao je obitelji koja je mrzila Isusa Krista, naglašava poznavaoc urotničkog kulta illuminata koji je oteo sviet, Henry Makow kojeg bankarski korporacijski mediji nazivaju „teoretičarom zavjere“, što znači da govori istinu.

Karl Marx je u Londonu objavio 1.848. politički program ‘Manifest komunističke partije’, i to na njemačkom jeziku („Das Manifest der kommunistischen Partei“). To je prepisano djelo masona Clintona Roosevelta koji je u gradu New Yorku objavio 1.841. svoje djelo o „Znanosti upravljanja, utemeljeno na prirodnom zakonu“, („The Science of Government, Founded on Natural Law“), koje je ustupio svom slobodnozidarskom bratu Karlu Marxu iz Komunističke lige, da ga objavi u nešto izmijenjenom izdanju i pod drugim naslovom, i tako je objavljen Komunistički manifest koji sadrži odredbu o osnivanju jedne središnje banke. Kao autora knjige „Das Kapital“ se drži Karla Marxa kojeg će Američki domoljubni i neovisni tisak početkom 20. st. u karikaturi prikazati kao velikog prijatelja međunarodnih bankara odnosno globalista s Wallstreeta, poput John. D. Rockefellera i drugih, u čemu Američki patrioti nisu pogriješili, jer su Karl Marx i Friedrich Engels stajali u funkciji trgovačkih putnika koji su narodima svieta nudili socijalizam pod upravom komunističke partije, („Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“), uz stvaranje utopijskog komunizma u nedefiniranoj budućnosti, koji se financira s kreditima sa zateznim kamatama đavoljih bankara i njihovih privatnih središnjih banaka. U tu svrhu su masoni upregnuli političku ljevicu čiji pripadnici ispadaju najgluplja politička klasa u poviesti čovječanstva jer su zapravo radili za kapitaliste. Titova Jugoslavija je također bila ovisna o Međunarodnom monetarnom fondu (IWF) koji joj je 1.989. stavio ključ u bravu kada je Američki kongres izglasao rezoluciju broj 169. o podržavanju napora Dobroslava Parage u borbi protiv kršenja ljudskih prava u SFRJ, na osnovi čega joj je MMF uskratio daljnje kredite, tako da je propala komunistička ekonomska reforma Ante Markovića, jedna vrsta jugoslavenske kopije sovjetske ‘Perestrojke’, čime je s raspadom komunističke Jugoslavije otvoren put ka restauraciji nacionalnih država na čijim područjima je 1.918. osnovana prva Jugoslavija kao „Velika Srbija“ koja je također projekt svjetske masonerije, a Jugoslavija produkt „Versailleskog poredka“.

Kako je totalitarni komunizam u osnovi projekt židovskih bankara-masona, i to radi instalacije središne banke putem revolucije, jugoslavenski komunisti vođeni od židovskih boljševika su zapravo bili nositelji revolucije u partizanskom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću Titove Jugoslavije koju je politbiro CK KPJ stavio pod diktat Međunarodnog monetarnog fonda. Tako su ekstremni ljevičari bili šegrti ne samo Staljina, nego i Rockefellera i Rothschilda. Totalitarni komunizam je na osnovi marksizma koji nije znanost nego politička ideologija, skrivio smrt preko 100 milijuna ljudi na svietu u 20. stoljeću, a od toga preko pola milijuna hrvatskih žrtava komunizma/titoizma.

Krivo je Karla Marxa gledati kao osnivača radničkog pokreta, jer je ruski socijalist Mihajl Bakunjin iz Prve internacionale skinuo krinku sa Karla Marxa, rekavši:

„Rothschildi drže sviet u jednoj ruci, a Karl Marx u drugoj, te autoritarni socijalizam i Marxov komunizam zahtijevaju centralizaciju države, a centralizirana država treba centralnu banku.“ (“Profession de foir d’un democrate socialiste russe precede d’une etude sur les juif allemands”, M. Bakunjin)

Između ostalog je Karl Marx mrzio i Ruse, ne samo Hrvate, ali su židovski boljševici na čelu s ‘Lenjinom’ cenzurirali Bakunjinove rieči i misli o mržnji prema Rusima kako bi lakše vladali nad njima, prodavši im rog za svieću.

Vladajuća ekstremna ljevica u okupiranoj Njemačkoj je 2.018. u gradu Trieru otkrila spomenik Karlu Marxu, a titoistička marksistička ljevica u Republici Hrvatskoj i glavni mediji ga slave kao da nije odgovoran za smrt niti jednog jedinog čovjeka na svijetu, ili upravo zato što je prouzročio smrt preko 100 milijuna ljudi, po čemu spada u jedne od navećih ubojica na svietu, inspiriran duhom nečastivog. Ne zaboravimo da je izum tzv. prava žena na izbor (odnosno abortus) bio izum boljševika u revoluciji u Rusiji 1.917., i da je prvi zakon o pravu na pobačaj usvojen baš u totalitarnoj komunističkoj državi SSSR (Savez Socijalističkih Sovjetskih Republika), tako da se žrtvama komunizma mogu pribrojati još stotine milijuna pobačene to jest ubijene djece u majčinoj utrobi, čime je komunistički pokret postao apsolutni predvoditelj masovnih ubojstava u poviesti čovječanstva. Marksizam je (bio) put do zloduha revolucije, a revolucija je (bila) put u pakao, jer je svaka revolucija prevratnička, pljačkaška i koljačka, koja se stavlja ispred Boga koji joj je neprijatelj.

Resume: Karl Marx bio je njemački Židov, filozof, mason, anti-kršćanin, doušnik, revolucionar ili komunist i bankarski pomoćnik – saveznik đavoljih bankara i njihov rođak.

Hrvatska Iznad Svega, Bog i Hrvati!

Povjesničar Goran Jurišić iz Zagreba, 27. 10. 2.020.

Komunistički genocide Holodomor nad Ukrajincima, Kozacima i Rusima u Sovjetskom Savezu tokom revolucije.
Jugo-komunistički genocide 1.945. nad Hrvatima, Slovencima i Nijemcima u Hudoj jami kod grada Laško u Sloveniji. Izvršitelj ovog masovnog ubojstva bio je oficir Titove Ozne, židovski boljševik Benjamin Žižmond.
“Antifašistička akcija” ili Antifa (borbena udruga komunista) u Njemačkoj između dva svjetska rata, i u Saveznoj Republici Njemačkoj, plaćena od strane globalista Georgea Sorosa, isto kao teroristička organizacija Antifa u Sjedinjenim Američkim Državama.
Polja smrti (“Killing fields”) u Kambodži, od 1.975. do 1.979. godine, preko dv milijuna Kambodžanaca i budista ubijeni u komunističkom genocidu Crvenih kmera.
Polja smrti u Titovoj Jugoslaviji. Godine 2.016. ekshumirane hrvatske žrtve komunizma/titoizma u Košnici kod grada Celja u Sloveniji, mladi Hrvati, polaznici srednje vojne škole N.D.H. u Zagrebu, ubijeni od strane Titovih partizana, 1.945.
Godine 2.020. ekshumirana masovna grobnica s hrvatskim žrtvama komunizma/titoizma na Maceljskoj gori kod grada Krapine u Hrvatskoj, hrvatske žrtve jugo-komunističkog genocida, 1.945.
Boljševici u Oktobarskoj revoluciji u Rusiji, 1.917. sa crvenom zvijezdom petokrakom, znakom revolucije na kapama boljševika, pod kojim su počinili genocide nad narodima. Prvi na fotografiji židovski boljševik i osnivač Crvene armije, Leon Bronstein borbenog imena “Trotsky” kojemu je međunarodni đavolji bankar Jacob Schiff iz grada New Yorka dao 20 milijuna američkih dollara, da u Rusiji digne revoluciju.
Partizanski “proleterski” boljševički odred pri Glavnom štabu Titovih partizana u Hrvatskoj pod vodstvom boljševika i ratnog zločinca Andrije Hebranga polažu zakletvu, 1.942. godine, uz zastavu zločinačke revolucije.
Ekshumacija hrvatskih žrtava komunizma/titoizma iz jame Jazovka kod mjesta Sošice na gorju Žumberak, 2.020. godine. Ubijene hrvatske ustaše i domobrane su iz jame ekshumirala njihova braća iz Hrvatske vojske. Hrvati su nad jamom Jazovkom ubijeni od strane pripadnika Titove tajne službe Ozne, inspirirani s marksizmom i revolucijom.
Svečani ispraćaj 111 ekshumiranih žrtava komunizma/titoizma na Dan europskog sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, dana 23. kolovoza 2.017. godine kod Mostara. Žrtve partizanskog terora su Hrvati iz Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu.
Spomenik u Moskvi u spomen na žrtve staljinističkog terora podignut od strane vlasti Predsjednika Putina, bivšeg oficira komunističke tajne službe KGB, nasljednice revolucionarne Lenjinove boljševičke tajne službe Čeke.
Proslava 100. obljetnice Oktobarske revolucije, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od strane ekstremni ljevičara, titoista koji nikakvu pouku iz poviesti nisu izvukli, jer oni bi opet revoluciju i opet socijalizam inspiriran marskizmom.
Ekshumacija hrvatskih žrtava komunizma/titoizma u zagrebačkoj rezidencijalnoj gradskoj četvrti Tuškanac.
Hrvatske žrtve komunizma/titoizma, ekshumirane 2.009. godine iz ugljenokopskog rova sv. Barbare u Hudoj jami kod grada Laško u Sloveniji. Ovaj masovni zločin su nakon završetka Drugog svjetskog rata nad zarobljenim hrvatskim djevojkama počinili Titovi partizani, tzv. narodni junaci.
Ratni zločinac “Maršal Tito” u karikaturi i ulju na platnu akademskog slikara i hrvatske žrtve komunizma, emigranta u Australiji Charlesa Billicha (Karlo Bilić iz Opatije)

Hrvatska Iznad Svega

https://wordpress.com/post/hrvatskaiznadsvega.com/320

„CORONA-CRASH“

ili slom svjetskog gospodarstva u 2. valu corona-virusa i novog ‘Lock-Down-a’, i slom hrvatskog gospodarstva u slučaju nove karantene odnosno novog zaustavljanja platnog prometa, i prometa ljudi, roba i kapitala!!!

Stručnjaci poput nobelovca za ekonomiju, Anglosasa Roberta Schillera, i njemačkog ekonomista, Ernsta Wolffa, upozorili su, da u 2. valu corona-virusa nastaje slom svjetskoga gospodarstva ukoliko vlade uvedu ‘Lock-Down’ ili karantenu za stanovništvo, kao u 1. valu u ožujku 2.020. godine. Toga je svjestan i predsjednik vlade Andrej Plenković koji se panično boji drugog ‘Lock-Down-a’ kao što ga je uvela Slovenija pod Janezom Janšom koji je time slovensko gospodarstvo prepustio totalnom slomu, jer nikakvu novčanu pomoć Ljubljana neće iz Bruxellesa više dobiti, a dosadašnja obećana pomoć za 1. val i prvu proglašenu karantenu nije stigla iako je prošlo skoro šest mjeseci. Republika Hrvatska također još nije dobila obećanih 20 milijarda eura pomoći zbog coronavirus-krize i poslušno provedenog ‘Lock-Down-a’ po zapovjedi Bruxellesa.

Ukoliko stožer za Civilnu zaštitu MUP-a Republike Hrvatske uvede drugi ‘Lock-Down’ kao u ožujku 2.020., zbog navodnog 2. vala „korone“, to će značiti slom i kraj hrvatskog narodnog gospodarstva bez nade u ikakav oporavak u budućnosti, i kraj ovakve Republike Hrvatske koju poznajemo iz domovinskog rata, ali i kraj Plenkovićeve vlade pošto će karantena za sobom povući gubitak, ovaj puta ne tisuće ili nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta, nego gubitak stotine tisuća radnih mjesta, što bi značilo i da će ljudi gladni kruha s vilama navaliti na Banske dvore u potrazi za hranom i pravdom, jer će shvatiti da su zauvijek izgubili svoja radna mjesta i da su oni i nihove obitelji prepušteni gladi. Zato se „anemični“ panično boji za svoj život, svjestan što bi značio još jedan ‘Lock Down’ za nega osobno, a ne samo za radni narod u vezi kojeg mu se fućka, te se on nalazi u procijepu između osobnog instinkta za preživljavanje, i poslušnog izvršavanja zapovjedi iz Bruxellesa, jer „elita“ je odlučila coronavirus-krizu koju je prouzročila, iskoristiti za „reset“ svjetskoga gospodarstva, kako globalisti misle, ukoliko uklone, naravno, Trumpa s vlasti u Americi, jer inače ništa od navedenog ponovnog pokretanja svjetskoga gospodarstva na osnovi digitalnog platnog prometa.

U slučaju nove karantene propala bi silna radna mjesta u Republici Hrvatskoj, kao što će propasti u Sloveniji koliko god Slovenci mislili da su mudri i pametni i da imaju pametnog i poštenog premijera, ali taj će ih dokrajčiti kao i „deželu“, jer je i on samo mali kotačić u zamašnjaku globalizacije svijeta i Slovenije. Janša je poslušni sluga globalista isto kao i negov kolega Plenković u Zagrebu, i globalisti im sa ‘Lock Down-ovima’ stavljaju omče oko vrata. Janez Janša nije dobro razmislio i nije se snašao, tako da je on već otpisan. Plenković mudruje i razmišlja, u velikom strahu ako odbije zapovjed globalista za uvođenjem drugog ‘Lock-Down-a’ odnosno zatvaranja platnog prometa, koje bi kao posljedicu imalo osim nikad viđene nezaposlenosti u Hrvatskoj, i pad cijena nekretnina, i porast cijena hrane, te bi nastao socijalni stampedo, Republika Hrvatska u tom slučaju implodira iznutra kao što će svaka Zapadna zemlja u Sjevernoj Americi i Europi implodirati iznutra, koja provede još jedan ‘Lock-Down’, pošto središnje banke više nemaju rezervni novac da bi podržale privredne subjekte i banke pred stečajem – kako tumači ekonomist, g. Ernst Wolff u svom elaboratu na društvenoj platformi Youtube, jer mu je mainstream zabranjeno područje pošto govori istinu koju zna i Plenković, zato i jest u posljednje vrijeme u velikoj živčanoj napetosti i osjetljiv je na svaku riječ stožernika Vilija kada ovaj spomene moguće ponovno zatvaranje gospodarstva i karantenu za stanovništvo, i to zbog jedne, pazite, lažne pandemije koja to nije nego Plandemija, to je plan svjetske elita za uvođenjem totalne kontrole nad stanovništvom, i za redukcijom stanovništva kroz cijepljenje i poslije kroz čipiranje, i ostvarenja basnoslovnog, u povijesti neviđenog profiterstva. Tako Ernst Wolff navodi, da je samo vlasnik koncerna Amazon povećao u pet tjedana ‘Lock-Down-a’ svoje prihode za preko 45 milijarda US$, za što jednom njemačkom koncernu poput Daimlera ipak treba dobre tri godine. Wolff navodi da su središnje banke svoj barut već ispucale u dosadašnjim krizama, a posljednja velika kriza da je uslijedila uoči proglašenja prvog ‘Lock-Down-a’, dana 9. ožujka 2.020. godine kada se kao posljedica naglog pada cijena nafte na svjetskom tržištu dogodio najveći pad indeksa vrijednosti dionica na burzama širom svijeta i u povijesti. U sluačju novog ‘Lock-Down-a’ u Europskoj uniji da će početi visoka inflacija eura koju se nećemoći zaustaviti, tvrdi renomirani ekonomist Ernst Wolff.

U slijedećoj velikoj krizi neće više biti financijske pomoći za bilo koga, najveći igrači su zatvorili svoje pipe, a to su međunarodni bankari, i samo čekaju veliki slom gospodarstava na cijelom svijetu, tko god je vezan za sustav središnjeg bankarstva će propasti, uveden nakon Drugog svjetskog rata na cijelom svijetu izuzev u nezavisnim državama tipa Sirije koju se zato i želi uništiti, jer solira, ali je preživjela napade globalista koji su je tukli preko terorističkih džihadista koje je Zapad uz Tursku, Saudijsku Arabiju, i Državu Izrael organizirao da bi se slomilo sirijsku nezavisnu državu.

Sljedeća velika i najveća financijsko-gospodarsko-socijalna kriza na svijetu i najveća u povijesti, čije se posljedice ne mogu projicirati niti približno sagledati, dogodit će se tokom drugog vala corona-virusa, koji je počeo. Naravno, kad bi se jedna vlada normalno ponašala, rekla bi da je pandemija lažna, i ne bi uvodila nikakve karantene i policijski sat za stanovništvo, ali kako su korumpirane vlade u Europi poslušne globalistima, vuku u ponor narode kojima navodno žele dobro zdravlje. Aleksandar Vučić koji poput manijaka provodi ‘Lock-Down’ u Srbiji je već sada Srbiju potpuno uništio, kao privredni subjekt ona je nokautirana. Nokautirao ju je „veliki“ Srbin Vučić, i srbijanska država se raspada po svim šavovima, a kada Srbi shvate u kasnu jesen i zimi 2.20./2.021. što im se to dogodilo, krenut će po Vučića da ga objese na Terazijama, i on će biti u velikim problemima da spasi vlastiti život i život svoje obitelji, jedino ako bi Putin poslao helikopter po njega, i prebacio ga u Rusiju, moći će izbjeći linch.

Najveći koncerni na svijetu poput Apple, Amazon, Facebook i sličnih zaradili su u prvom valu „korone“ preko 260 milijarda dollara i eura dok su desetci milijuna ljudi u Americi i Europi ostali bez posla. Koncerni VW, Daimler i BMW su od njemačke kancelarke dobili 50 milijarda eura „pomoći“ zbog „korone“, iako su u posljednjih deset godina zaradili 230 milijarda eura. Obični radnici i namještenici od te su „pomoći“ dobili samo mrvice, nedovoljno da poduzetnici spase svoja mala i srednja poduzeća i obrtničke radnje.

Njemačko gospodarstvo stoji pred kolapsom, kako ne bi hrvatsko gospodarstvo visilo samo o jednu nit, nemojmo biti naivni, umjetna coronavirus-kriza koju su globalisti nametnuli preko Europske unije je smrt za narode Europe i nihov opstanak, neće  ih ubiti „korona“ od koje panično strahuju jer takav strah i paniku namjerno šire glavni mediji, nego će umirati od gladi i u građanskim ratovima koje će „korona“ izazvati na kraju Plandemije. Mediji su povrh toga još toliko bezobrazni u huškanju na propast naroda, da besramno lažu kako protivnici nošenja maske ne treba slušati jer da su to „luđaci“. Međutim, ne radi se o protivnicima nošenja maske, već o protivnicima lažne pandemije, ljudi nisu glupi da ne bi shvatili prevaru na najvišoj razini u vezi „korone“. Korona je prevara sa ciljem dovođenja gospodarstava zemalja-članica EU do sloma kako bi globalisti mogli nakon najveće ekonomske katastrofe koju su prouzročili, nametnuti svoja pravila igre i situaciju kontrolirati sto posto u novom robovlasničkom sustavu kojeg stvaraju. Između njih i nas nalazi se samo naša pamet i naša savjest, da ne dozvolimo vladinom stožeru da uvede novi ‘Lock-Down’. Ukoliko to napravi, potpisat će smrtnu presudu Republici Hrvatskoj kao što je sluga globalista Aleksandar Vučić presudio svojoj voljenoj Srbiji. Bosna i Hercegovina će pak potonuti kao šuplji brod bez kormilara. Spašavaj se tko može.

Hrvatska Iznad Svega, 26. listopada 2.020. godine.

Lažna desnica oplakuje ljevičara Slavena Leticu

Pokoj duši Jugoslavenu Slavenu Letici, sličio je hrvatskom banu Josipu Jelačiću, jer je dvorski kolumnist imao ćelavu glavu i nosio brkove kao Hrvat Josip Jelačić Bužimski kojega je hrvatski narod na uspomenu ovjenčao narodnom pjesmom “Ustani bane, Hrvatska te zove, zove…” Slavena Leticu neće ovjenčati, jer nikakve zasluge za Hrvatsku i bilo kakve pravice nema, tako da mu neće pjevati niti ga se sjećati. Tko se sjeća kolumnista Denisa Kuljiša koji je bio kolumnist 30 godina dugo, a umro je tek u ljeto 2.019.? Tamo gdje je Slaven Letica sada otišao, dočekati će svoju plaću, onu koju nije mislio da želi dobiti, za razliku od ovozemaljskih privilegija s kojima je bio obasut, dok je hrvatski narod sve više i više postao siromašan, opljačkan, prevaren i izdan od titoističke elite lažljivaca i manipulatora, kojima je pripadao i pokojnik. Iako je rođen 1.947., njegova biografija počinje tek s 1.980. godinom kada postaje sveučilišni profesor, u totalitarnom komunizmu ondašnje Jugoslavije. Te godine je umro i njegov idol.

Glavni glasnogovornik lažne desnice, Velimir Bujanec, oprostio se na svom Facebook-profilu s biranim riječima od savjetnika Predsjednika Tuđmana, Slavena Letice, koji je na pomolu demokratskih promjena 1.990. zagovarao preustroj Titove Jugoslavije iz federacije u jugoslavensku konfederaciju, znači, profesor sociologije na Medicinskom fakultetu nije bio zagovaratelj hrvatske državne neovisnosti i punog suvereniteta hrvatskog naroda, isto kao ni njegov poslodavac Franjo Tuđman. Zanimljivi su Velimirovi hvalospjevi jednom ljevičaru, s obzirom da je na početku svog javnog djelovanja bio glasnogovornik Paragine stranke u vrijeme kada ju je prvi PRH nazivao „ustaškom“, što je u titoizmu Republike Hrvatske značilo etiketu za politički odstrel, da bi nakon Tuđmanovog udara na Paraginu stranku Velimir Bujanec svoju dušu prodao vragu, i od tada dobro i lijepo živi, braneći politiku Franje Tuđmana, iako je u Paraginom HSP-u preko megafona vikao: „Tito je imao Reksa, a Tuđman ima Šeksa“. Ovaj glumac „desnice“, a zapravo lažne desnice je eklatantan primjer kako čovjek u svom životu može nisko pasti. Vratimo se pokojniku.

Za vrijeme velikosrpske pobune je Slaven Letica kao Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku malo pregovarao s vođom srpskih pobunjenika iz Šibenika, psihijatrom Jovanom Raškovićem, kojem je u Hrvatskoj uvijek bilo dobro, od stalnog zaposlenja na dalje; kao i pokojnom njegovom sugovorniku Slavenu Letici. Nakon toga je u hrvatsku javnost iz Ureda PRH pušten transkript tajnog razgovora s Raškovićem, taman da više nitko sa srpske pobunjeničke strane zbog nepovjerenja više ne pregovara ni teoretski s hrvatskom stranom, iako većina njih i nije htjela uopće pregovarati, sigurni u srpsko oružje i razoružani hrvatski narod. Nakon toga Slaven Letica odlazi s položaja savjetnika u Uredu PRH i postaje dugogodišnji kolumnist tjednika Globus kojeg je osnovao (pokojni) ljevičar Denis Kuljiš, dijete Šuvarove agitpropovske škole. (Agitprop ili agitacijska komunistička propaganda.)

Zahvaljujući Predsjedniku Tuđmanu koji je stvorio lažnu desnicu je Slaven Letica imao odličnu karijeru u Republici Hrvatskoj. F. Tuđman je prvo od svoje vlastite stranke HDZ stvorio lažnu desnicu, a zatim od u državnom udaru 1.993. otete parlamentarne Hrvatske stranke prava koju je vodio njen uzurpator i neofašist Anto Đapić, na čijoj će izbornoj listi ljevičar Slaven Letica ući kao „neovisni“ zastupnik u Hrvatski sabor. Nije ga smetalo što je Anto Đapić nekoć dizao ruku na Mussolinijev pozdrav, džon-obraz je bio dovoljan, da se preko toga pređe radi „viših interesa“, a to je bila konstantna karijera, ili Judine škude koje su curile u potocima, u valuti omraženih „ustaških“ kuna. Tako je oteti HSP od jedine hrvatske državotvorne stranke postao promotor „Jugoslavena“ poput Slavena Letice, i sabiralište „slavo-srba“. Povijest se ponovila, jer je i na prijelazu iz 19. u 20. st. protuhrvatski režim također razbio jedinu hrvatsku državotvornu stranku Oca domovine Ante Starčevića, Stranku prava, koja je nakon režimskog udara postala prihvatilište za izdajnike svih boja, od Frana Folnegovića na dalje, tako da je Otac domovine bio prisiljen pred svoju ovozemaljsku smrt osnovati novu stranku, Čistu stranku prava, koju je vodio Josip (Jošua) Franck (Frank), politički Hrvat židovskog podrijetla i vjerni saveznik Oca domovine, koji je u svom životu više napravio za Hrvatsku od razglašenih „velikih“ Hrvata koji su prigrlili jugoslavenstvo biskupa Josipa Jurja Strossmayera, posebno nakon progona hrvatskih domoljuba zbog paljenja mađarske zastave na prosvjedu protiv diktature bana Khuena Hedervarya, prilikom posjeta cara Austro-Ugarske, Franje Josipa Habsburškog. Kako Josipu Franku nisu mogli ništa kompromitirajuće pronaći, njegovi politički protivnici koji su ga mrzili će potegnuti svoj antisemitizam, ne bi li ga zaustavili u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa.

HSP koji je Dobroslav Paraga s nekolicinom domoljuba obnovio 1.990. godine nakon njene zabrane 1.929. pod diktaturom velikosrpskoga kralja Aleksandra iz urotničke dinastije Karađorđević koja je sudjelovala u ubojstvu srpskoga kralja Milana Obrenovića i njegove supruge i njenog brata, ministra obrane, i polovice kabineta vlade Kraljevine Srbije u Beogradu, 1.903. godine, vuče pravno nasljedstvo od Frankove pravaške stranke, (danas Hrvatska stranka prava 1861., HSP 1861.), koja se jedina zalagala za hrvatsku neovisnost i vodila protujugoslavensku, a time i antivelikosrpsku politiku do njene zabrane kao Hrvatske stranke prava, 1.929. godine.

Na prosvjedu protiv mađarske diktature u Zagrebu su u istaknutoj ulozi bili Frankovi sinovi, dok će braća Radić s drugima koji su izbačeni sa Zagrebačkog sveučilišta nastaviti „studij“ u Pragu kod masona Thomasa Massaryka, i u Zagreb će se vratiti, ne više kao katolici, nego kao masoni, tako da je i njhovo hrvatsko domoljublje izgubilo početni sjaj koji je nastao pod utjecajem pravaša Ante Starčevića. Tako je bivši pravaš Fran Supilo (osnivač Novog lista u Rijeki) stvorio Hrvatsko-srpsku koaliciju kojoj su na koncu pristupili i braća Radić kada su na tiskovnoj konferenciji u Pragu za vrijeme Prvog svjetskog rata razvrgnuli saborsku koaliciju i većinu s Frankovim pravašima koje će od tog trenutka izdaje nazivati pogrdnim imenima, zrcaleći svoju zločestoću na pravaše. Ta koalicija nečastivog će sudjelovati u stvaranju prve Jugoslavije odnosno „Velike Srbije“. Badava će Stjepan Radić dobacivati Jugoslavenima, da “idu kao guske u maglu”, kada su krenuli u Beograd, da se poklone srpskome kralju. Na koncu će Stjepan Radić i zastupnici HSS-a završiti u lokvama vlastite krvi u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu gdje su zagovarali jugoslavensku konfederaciju iako su zakletvu položili na velikosrpski Vidovdanski ustav. Može se tvrditi, da je ljevičar Slaven Letica bio radićevac koji je preko lažne desnice ostvario privilegiranu saborsku mirovinu koje se nije odrekao kao Dobroslav Paraga koji je iz poštovanja prema instituciji Sabora, a to znači iz poštovanja prema hrvatskom narodu, napustio svjesno Hrvatski sabor prije isteka polovice mandata kada bi bio ostvario pravo na saborsku mirovinu, Hrvatski sabor kojeg je Predsjednik Tuđman, kako je Paraga istaknuo, pretvorio u svoj privjesak.

Suze za doživotnim kolumnistom Slavenom Leticom prolijevao je i vođa navodne desnice u Hrvatskom saboru, predsjednik političke stranke Domovinski pokret, Miroslav Škoro, koji nije postao pokretom već je ostao strankom koja nije ostvarila najavljeni rezultat niti sudioništvo u sastavljanju nove vlade nakon izbora od dana 5. srpnja 2.020. godine. Da je Škoro čvrst saveznik režima vlasti u Zagrebu potvrdio je time što je na lice stavio medicinsku zaštitnu masku koja uopće ne štiti od virusa, i to prilikom glasovanja na izborima za Hrvatski sabor, iako je maska bila od strane vladinog stožera Civilne zaštite odredbom propisana u zatvorenim javnim prostorima i trgovinama tek od 10. srpnja 2.020. godine, ali je pjevač išao brže-bolje dati znak da je vjeran režimu, unatoč. Predsjednik vlade Andrej Plenković „brnjičara“ nije nagradio za poslušnost, već ga je optužio za „radikalizacije Hrvatske“ koju da predvodi „slučajni“ Predsjednik Republike Zoran Milanović. Tako je „lažna Andreja“ uzela Škoru za žrtvenog jarca, jer je ionako s lažne desnice koja je stalni service vladajuće stranke, „zločinačke organizacije“ HDZ. To je potvrdio i njen glasnogovornik Velimir Bujanec svaki puta kada je na predsjedničkim izborima podržao kandidata lažne desnice, bilo euro-atlantičarku odnosno globalisticu Kolindu Grabar-Kitarović, bilo zagovornika Europske unije, Miroslava Škoru. U oba slučaja je podržao kandidata koji je bio protiv hrvatske neovisnosti. U drugom slučaju je Velimir doživio neuspjeh, jer pjevač nije pobijedio glumicu u 1. krugu, tako da je za nos vodio silne birače koji su onda u drugom krugu ostali dijelom doma, a dijelom su glas dali svojoj „kraljici“ koja ih je razočarala, zbog čega su uopće potražili spas u bivšem članu HDZ-a i Thompsonovom kumu dok mu je „pravaški“ kum ostao vjeran kandidatkinji HDZ-a, ne mareći što je HDZ odgovoran za političko ubojstvo pravaša i hrvatskog branitelja Ante Paradžika kojeg je ubio MUP Republike Hrvatske, i druge pravaše i hrvatske branitelje koji su likvidirani s leđa i u zasjedama. No, tako izgleda Tuđmanova močvara u koju kad se upadne, nema više van, nema spasa.

Mjesec listopad izgleda nije sretan za Banske dvore, s obzirom da se opet dogodio napad na zgradu vlade, ali ne „teroristički“ napad kako je ishitreno svoju tezu lansirao predsjednik vlade, bez jednog jedinog dokaza. Radilo se o očajničkom samoubilačkom činu jednog hrvatskog mladića koji nije mogao trpjeti nepravdu vlastodržaca prema hrvatskom narodu, kako je bio i napisao na svom osobnom profilu na društvenoj mreži Facebook, čiji je račun zatim odmah i ugašen, a njegov javni profil uklonjen. No, za predsjednika koalicijske vlade HDZ-SDSS to je „terorizam“, jer mu takva teza treba radi optuživanja hrvatskih domoljuba i nacionalista za „radikalizaciju društva“. Naravno da u najavljenoj hajci neće stradati Miroslav Škoro, kao što nisu stradali ni Savka i Tripalo koji su bili pošteđeni Titovog zatvora i sabirnog logora na Golom otoku, gdje su strpani hrvatski domoljubi, među njima ondašnji predsjednik Saveza studenata Hrvatske, Ante Paradžik i njegov vjenčani kum Dražen Budiša koji će se prikloniti njegovom ubojici za pisaćim stolom, Franji Tuđmanu, i u slijedu Dobroslav Paraga koji je nakon Titove smrti zatvoren u logoru na Golom otoku, i to zbog verbalnog delikta koji je opet uveden na razini Europske unije, a zove se „govor mržnje“. Za ljevičare je „govor mržnje“ kada se govori istinu, to treba naglasiti. Zato „premijer“ kad optužuje i dijeli optužbe kao etikete, voli često koristiti pojam „govor mržnje“, koji je kazneno djelo. U maniri jugo-boljševika nakon sloma Hrvatskog proljeća valja s lažnim optužbama kazniti hrvatske domoljube i nacionaliste, pravaše i hrvatske branitelje kojima se Plenkovićeva globalistička politika ne sviđa. Zna on da lažna desnica nije kriva za nikakvu radikalizaciju društva kad je poslušna i kao pudlica dok je radikalizaciju društva izazvala sama vladajuća stranka i njen ekstremno-ljevičarski pendant u glavnim medijima i na političkom boljševičkom spektru ljevice koja u demokraciji ne bi smjela djelovati jer je de facto protuustavna, ali djeluje jer tako liberalni demokrati žele, koji u Hrvatskoj vuku podrijetlo od bivših komunista pa sve do partizanskog terorističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, zato je Predsjednik Tuđman protuustavno lustrirao izvorne pravaše i istinsku antikomunističku demokratsku desnicu koja nije izvor mržnje kako tvrde boljševici, zrcaleći svoje grijehe na druge. U mržnju spada i toleriranje zla, to je posebni vid perfidne mržnje koja se očitava i na podsvjesnoj razini u pripadnika najgluplje političke klase u povijesti čovječanstva, na političkoj ljevici koja servisira totalni kapitalizam, a kapitalisti je i financiraju.

Na početku od medija najavljenog drugog vala corona-virusa i usred coronavirus-diktature je ovaj svijet, dakle, napustio Slaven Letica za kojim plače oportunistička lažna desnica više nego bezumna ljevica koja krivovjernicima na ljevici drži sve one koji nisu staljinisti i titoisti, i za koje misli da su pristupili “desnici”, (to jest lažnoj desnici), ali bi trebala imati samilosti prema liku i djelu pokojnog Slavena kojemu je „maršal Tito“ uvijek bio i ostao uzor i vrhovni komandant. Za ozdravljenje izvarane duše nacije je odlazak jednog njenog jugoslavenskog verbalnog tamničara koji je trovao um hrvatskog čovjeka prilika za novi početak. Kolumnist lažne desnice, ljevičar Slaven Letica je kao sociolog bio društveni fenomen samo zato što je bio politički podoban, tako da nije bio protuustavno cenzuriran kao što su vladajuće lopuže i izdajnici Hrvatske pod cenzuru stavili istinske hrvatske domoljube koji govore istinu, a nju prepoznaju oni koji su u istini, oni drugi će plakati za Slavenom koji je sve radio, da Hrvatske ne bude. Uspio je, nažalost, ali ne dovijeka! Vrijeme jugoslavenskih „slavo-serba“ je isteklo, i oni silaze s političke pozornice, neki osramoćeni korupcijom, a neki biološkom smrću. Dolazi vrijeme Hrvata. Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

Hrvatska Iznad Svega, u Zagrebu, dana 26. listopada 2.020.

Ritual svjetske elite sa tzv. zaštitnim maskama koje ne štite od virusa. Proglašena pandemija je lažna, to je u stvarnosti ‘Plandemija’. Ljudi, oprez, vlasti i glavni mediji vas lažu u vezi “korone”!

Zdravi ljudi ne trebaju se testirati na ‘COVID-19’ niti nositi medicinske zaštitne maske koje nose samo kirurzi, zubari i medicinsko osoblje da na pacijente ne prenesu bakterije ili klice dok su otvori maske pod mikroskopom veći od virusa, tako da maske ne štite od virusa.

Zagreb, Trg Republike Hrvatske kod Hrvatskog narodnog kazališta i ispred sjedišta Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatska mladež nije glupa, naprotiv, pametna je i prokužila da je priča oko korone prevara, ne zato što virus SARS COV-2 ne bi postojao nego zato što je od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) proglašena pandemija lažna, i zato što se radi o “Plandemiji”, dakle, o planu svjetske elite globalista (međunarodnih bankara) za izazivanjem tzv. reseta svjetskog gospodarstva u vrijeme proglašene coronavirus-krize, to jest prelijevanja kapitala s dna prema vrhu piramide u džepove koncerna poput Apple, Google, Amazon, Facebook i sličnih, i dovođenja ekonomije zemalja do sloma putem proglašenja karantene (“Lock-Down”), pada vrijednosti dionica na burzama, kao što se dogodilo dana 9. ožujka 2020. uslijed pada cijena nafte, i izazivanja velike nezaposlenosti i pada cijena nekretnina, uz povećanja cijena hrane, i socijalnog kolapsa, kako govori uvaženi njemački ekonomski stručnjak Ernst Wolff, i nobelovac za ekonomiju Robert Schiller koji je za ožujak 2020. i bio predvidio najveći pad vrijednosti dionica na burzama u povijesti, što se i dogodilo. Pri tome globalisti koriste umjetno izazvanu i lažnu pandemiju za ostvarenje politički-ideoloških ciljeva konačne uspostave tzv. Novog svjetskog poretka (NWO) i stabilizacije već uspostavljene tzv. Jedne svjetske vlade (međunarodnih bankara iz redova svjetske masonerije). Pandemija je lažna jer nema visoke stope smrtnosti stanovništva, stopa smrtnosti od korone jest ispod 1%, oko 0,37% populacije, s tim da nema dokaza kako bi itko bio umro zbog korone već oni koji umru od neke kronične bolesti, umru sa koronom, kako je čak priznao i Stožer za CV MUP RH. Corona je virus iz obitelji corona-virusa koji su otkriveni 60tih godina 20. st., i nalaze se u omjeru između 5% i 15% u svakom virusu gripe, tako da korona, koja je izbila najkasnije u prosincu 2020. nije novi virus već virus koji je poznat desetljećima. Corona-virus-kriza služi globalistima da sruše Trumpa s vlasti u Americi, jer bez Amerike nema globalizacije svijeta. U coronavirus-krizi je u Americi uništeno 30 milijuna radnih mjesta. Corona-virus SARS COV-2 nazvan od globalista ‘COVID-19’ jest COVID-1984, prevara u orwellovskom stilu kako su mladi Hrvati to i nazvali na svom prosvjedu protiv “Lock-Down” u Hrvatskoj, ljeti 2020. godine kada je bilo vrijeme da se u masovnim prosvjedima diljem Hrvatske s vlasti sruše sluge globalista u Zagrebu, u Banskim dvorima i na Pantovčaku i u Hrvatskom saboru, da vladajući političari daju kolektivne ostavke, jer Republiku Hrvatsku guraju u propast slijedeći politiku Svjetske zdravstvene organizacije i Bruxellesa (Europske komisije). Predsjednik Trump je Sjedinjene Američke Države iščlanio iz članstva Svjetske zdravstvene organizacije, USA su napustile članstvo u njoj zato što je WHO instrumentaliziran od strane globalista poput Billa Gatesa i kineskih komunista. Po američkom zakonu je zabranjeno mijenjati genetičku strukturu prirode, tako i prirodnih virusa, tako da su prvi epidemiolog Sjedinjenih Američkih Država, dr. Fauci i njegovi drugovi premjestili eksperimentiranje na patentiranom virusu SARS COV-2 iz Amerike u međunarodni vojni laboratorij kraj kineskoga grada Wuhana, iz kojeg je virus i izbio najkasnije u prosincu 2019. godine u atmosferu, i proširen po cijelom svijetu, 2020. godine, što je prvi uvjet proglašenja pandemije, ali nedostaje drugi uvjet – visoka stopa smrtnosti. Zato su sve mjere stožera za Civilnu zaštitu MUP-a RH poput odredbe o nošenju maske od 10. srpnja 2020. u javnim prostorijama, trgovinama, i bankama ili o uvođenju samoizolacija i karantena bespotrebne, te se s njima samo maltretira ljude umjesto da im se pomogne, u svakom slučaju, te mjere nisu u smjeru zaštite zdravlja, na koncu, vlada kojoj je pred nosom opljačkano narodnog gospodarstvo sigurno nije iskrena u namjeri da zaštiti zdravlje stanovništva, i još k tome sa karantenama poput policijskog sata uništava ljudima njihova radna mjesta. Zato treba odbaciti i odbiti “mjere” stožera poput nošenja maske na licu ili karantene. Zanimljivo, virus nije probio banke, nije ušao u banke i supermarkete. Izađimo na ulicu u masovne prosvjede protiv Coronavirus-diktature Plenkovićeve koalicijske vlade (HDZ-SDSS) i stožera CV MUP RH, i prisilimo dužnosnike na kolektivne ostavke. Predsjednik vlade i šef stožera CV MUP RH moraju dati ostavke, kao i njihovi pomoćnici! Primijenimo građanski neposluh i ne dajmo se porobiti! Odbijmo i cjepiva koja će nam nuditi jer nam mogu srušiti naš imunološki sustav i tek onda se možemo stvarno zaraziti i oboljeti i umrijeti. Zdravi ljudi koji nose virus SARS COV-2 u sebi, a nemaju simptome, samo su zdravi nositelji virusa koji ga mogu prenijeti na drugu zdravu osobu i tako se stvara “imunitet krda”, kao u Švedskoj koja ne slijedi model WHO-a. Zaraženi ljudi bez simptoma jesu zdravi ljudi i ne trebaju nositi maske niti se dati testirati na virus niti se cijepiti. Cijepiti se mogu samo rizične skupine ljudi, npr. s kroničnim bolestima, ali i tada treba biti oprezan prije nego se primi cjepivo, jer ono mora biti jasno deklarirano kojeg je sastava, i mora biti bez nuspojava. Liječnici i politički dužnosnici i vladajući političari moraju svojim životima jamčiti, da su cjepiva bezopasna, a liječnici s pismenim potvrdama jamčiti da čovjek zbog cjepiva neće umrijeti ili imati teške posljedice po zdravlje! Bez liječničke potvrde o jamstvu, nemojte se dati cijepiti! Zaštitimo naša ljudska prava po Ustavu i Božjim zakonima i odbijmo mjere korumpiranih (zločestih i zločinačkih) vlasti Republike Hrvatske! Odbijmo vladajuće političare i glavne medije koji šire strah i paniku među stanovništvom, zato što su zločesti i korumpirani, dakle, zločinački, nemaju dobre namjere, oportunisti su, lukavi, i bez savjesti. Oni služe nečastivom. Neka znaju, da Bog ima plan za njih i njihove gospodare globaliste, a ne samo da oni imaju plan (Plandemiju) za nas!
Izjava člana stožera Civilne zaštite MUP-a RH, (čelnika Zavoda za javno zdravstvo), koju bi vladajući najradije izbrisali s lica Zemlje, jer ih kompromitira i prikazuje licemjerima.
Sin pokojnog u uroti ubijenog sentora i predsjedničkoga kandidata Roberta F Kennedya zvan Bobby, Robert Francis Kennedy Junior, veliki borac protiv farmaceutske svjetske mafije, je u Berlinu 29. kolovoza 2020. pred 1,5 milijuna prosvjednika protiv Coronavirus-diktature pozvao ljude na otpor diktaturi vlada zemalja-članica EU, i rekao da je pandemija virusa lažna, da se radi o Plandemiji, i poručio globalistima da im ne damo našu djecu! Kancelarku i globalisticu Angelu Merkel nazvao je lažljivicom i prevaranticom koja njemačkom narodu u vezi virusa ne govori istinu već širi strah i paniku. Robert F. Kennedy Jr. kritizirao je i postavljanje 5G mreže, da je u uskoj vezi sa kontrolom nad stanovništvom. Pozvao je ljude da odbiju cjepiva i cijepljenje protiv “korone”. Proglasio je Berlin svjetskim stožerom otpora Coronavirus-diktaturi koja ugrožava demokraciju i slobode.
Brnjičari – loši glumci, velike sluge globalista.
Andrej Plenković, četvrti s desne strane i globalist Bill Gates, zagovornik cijepljenja 7 milijarda ljudi na Zemlji i eugeničar, prvi s desne strane, vidi se otkud vjetar puše i u kojem smjeru.
Ministre, čovjeka motivira istina, da ne nosi masku koja ne štiti od virusa. Laž je da maska navodno štiti od virusa. Iako, nažalost, sve više ljudi nosi masku, virus se sve više i više širi jer se širenje virusa ne može zaustaviti.
Poslušni brnjičari, prodane duše koje služe globalistima i njihovoj svjetskoj zavjeri protiv mira, ministar vanjskih poslova RH, splitski nadbiskup i Državni tajnik Svete Stolice na Vatikanu.
Preko 1 milijun ljudi na prosvjedu protiv Coronavirus-diktature u Berlinu, 1. kolovoza i 29. kolovoza 2020. godine, avenija 17. lipnja i Unter den Linden, Brandenburška vrata.
Plandemičar, brnjičar, iluzionist.
“Papirnate novčanice nisu prijenosnici virusa”. (Banka BIS za međunarodnu nagodbu, sa sjedištem u Baselu). Za vrijeme Coronavirus-diktature postoji pokušaj globalista za ukidanjem papirnatog novca i uvođenja virtualnog digitalnog novca radi povećavanja kontrole nad stanovništvom. Gotovina ili papirnati novac i kovanice jamče čovjeku njegovu slobodu. Najsnažnija banka na svijetu, banka BIS je odbila uvođenje digitalnog novca.
Prosvjed u Berlinu, 1. kolovoza 2020. protiv Coronavirus-diktature: “OBVEZA RAZMIŠLJANJA UMJESTO OBVEZE NOŠENJA MASKE” i “GLASNI SMO JER KRADETE NAŠE SLOBODE” Svjesni ljudi odbijaju ponudu svoje korumpirane vlade za “više sigurnosti” u zamjenu za ukidanje građanskih sloboda.
EU-dokument s planom o čipiranju ljudi, što je drugi korak nakon cijepljenja zbog navodne opasnosti od “korone”.
Milijarder i globalist Bill Gates, zvan “doktor cjepiva”, zagovora čipiranje ljudi “protiv korone”, što je sotonizam, dakle, laž, jer nikakvo čipiranje ne pomaže protiv virusa SARS COV-2 (‘COVID-19’).
Glasali s maskama na izborima za Hrvatski sabor od 5. srpnja 2020., iako maske tada nisu bile obvezne. Brnjičari iz tzv. oporbe i vlasti između kojih nema razlike, svi su isti. Brnjičar Miroslav Škoro, razglašeni “vođa oporbe”, u stvarnosti lažni desničar i sluga režima. Maska ga povezuje s režimom, i skida krinku s njegove oporbe koja i nije oporba već varanje stanovništva da oporba navodno postoji u Hrvatskom saboru.
Zavjerenik i globalist Henry Alfred Kissinger o Coronavirus-krizi – zagovara sotonistički tzv. Novi svjetski poredak – NWO.
Masovni prosvjedi u Americi zbog proglašenih mjera o karanteni (“Lock-Down”) koje su proglasili guverneri saveznih država, slušajući upute WHO-a.
Zašto ne nosim masku? Zato što ne vjerujem u teorije zavjere.
Prosvjed protiv Coronavirus-diktature britanske vlade u Londonu, ljeto 2020.
Prosvjed Hrvata u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića, 5. rujna 2020. protiv coronavirus-diktature Plenkovićeve vlade (HDZ). Na Festivalu slobode se nažalost nije tražila ostavka vlade niti članova vladinog stožera za Civilnu zaštitu.

Goran Jurišić, u Zagrebu, 25. listopada 2.020. godine.

hrvatskaiznadsvega.wordpress.com