Knjiga o povijesti Drugog svjetskog rata, na njemačkom jeziku, “NAŠA BORBA za istinu o Drugom svjetskom ratu i njegove povijesne uzroke”, Zagreb, 2018.

https://hrvatskaiznadsvega.wordpress.com

Knjiga o povijesti Drugog svjetskog rata na njemačkom jeziku autora i povjesnika Gorana Jurišića iz Zagreba. Copyright Goran J. Jurišić

Djelo autora, povjesničara Gorana Jurišića iz Zagreba, o povijesti Drugog svjetskog rata, na njemačkom jeziku, “UNSER KAMPF um die Wahrheit über den Zweiten Weltkrieg, und seine historischen Ursachen”, objavljena u Zagrebu, 2018. godine (730 stranica) sadrži najnovije izvore s kojih je posljednjih godina u različitim arhivima u svijetu nakon proteka 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata skinuta oznaka državne tajne, i predstavlja jedinstveno djelo u Hrvatskoj, i šire, koje se bavi problematikom krivotvorene povijesti od strane ratnih pobjednika (Saveznika) i Zapadne historiografije, kao i jugoslavenske marksističke (titoističke) historiografije, pa i dijelom hrvatske historiografije u kojoj je povijest Drugog svjetskog rata krivotvorena u korist pirovih pobjednika, kako Sovjetskog Saveza i Titove Jugoslavije, tako i Zapadnih saveznika. U knjizi je obrađena i problematika ratnih zločina Saveznika nad Silama osovine, upitno suđenje poraženoj strani u ratu pred Vojnim tribunalom u Nürnbergu, te utjecaj globalista (međunarodnih bankara) na izbijanje oba svjetska rata, i njihovu pripremu (planiranje) 3. svjetskog rata, posebno na tlu Europe. Knjiga daje odgovore na važno pitanje – zašto je Hitlerova Njemačka završila u ratu i je li ona kriva za izbijanje Drugog svjetskog rata, je li ga pripremala (planirala) ili joj je bio nametnut i zbog čega su joj Zapadni saveznici zapravo objavili rat i na koncu izvršili agresiju na 3. Reich, koju se u krivotvorenoj službenoj povijesti zove “oslobođenje”. Knjiga sadrži i povijesno-uzročne veze N.D.H. i partizanskog rata protiv Nezavisne Države Hrvatske i njenog saveznika Njemačke odnosno njene vojske Wehrmacht, kao i kratki pregled hrvatske povijesti, i ratnih zločina partizana i četnika na području Nezavisne Države Hrvatske kao informacija za njemačko čitateljstvo koje o Drugom svjetskom ratu na hrvatskom ratištu i geo-politici Saveznika i Sila osovine na Balkanu vrlo malo zna, kako je to naglasio i dobitnik Pulizerove novinarske nagrade, Roy Gutman, koji je 1992. otkrio mrežu srpskih koncentracijskih logora u Bosanskoj krajini. Knjiga se bavi i uzrocima njemačko-židovskih odnosa od stvaranja ujedinjene njemačke države “Deutsche Reich” od 1871. godine s njenim proglašenjem u Versaillesu nakon njemačke pobjede nad Francuskom Napolena III koji je Kraljevini Prusiji i njenom savezniku Bavarskoj objavila rat i izgubila ga. Knjiga se također bavi i revolucijom boljševika u Rusiji, 1917. i pokušaju društvenog prevrata i državnog udara boljševika u Njemačkoj, 1918./1919. kao i totalitarnim komunizmom i komunističkom genocidu. Knjiga je pisana s porukom, da “želimo 1. svjetski mir”.

Knjigu možete naručiti preko e-Mail-adrese: hrcentar.izk@gmail.com

Cijena knjige iznosi 220,00 kuna plus poštarina (za Hrvatsku 25 kuna, pouzećem 50 kuna, za inozemstvo 120 kuna, i za prekomorske zemlje 200 kuna).

Uplatu vršite na slijedeći IBAN: HR1124840083208742497

HVALA!

Das Buch über die neu aufgerollte Geschichte des Zweiten Weltkriegs können sie (nur) vom Autor Goran Jurišić, dem Historiker aus Zagreb, direkt bestellen. Der Preis dieses Werkes beträgt 29,90 EUR plus Versandkosten in der Höhe von 15,00 EUR. Der IBAN für die Einzahlung befindet sich oben. Nach der Einzahlung bitte benachrichtigen sie den Autor per E-Mail: hrcentar.izk@gmail und hinterlassen sie ihre Adresse, damit man ihnen das bestellte Buch zusenden kann. Vielen lieben Dank!

Knjiga o povijesti Drugog svjetskog rata

Djelo autora, povjesničara Gorana Jurišića iz Zagreba, o povijesti Drugog svjetskog rata, “WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE” (Zagreb, 2011., 1.004 stranice) možete naručiti ovdje na društvenoj platformi WordPress ili na e-Mail-adresi: hrcentar.izk@gmail.com

Djelo obuhvaća povijesne uzročno-posljedične veze izbijanja Drugog svjetskog rata, i svjetsku povijest s opisom svjetskih ratišta, i rat na hrvatskom ratištu i N.D.H. kao i partizanski rat protiv Nezavisne Države Hrvatske, velikosrpske i partizanske ratne zločine na području Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, zločinačku revoluciju jugoslavenskih komunista, i jugo-komunistički genocide ‘Bleiburg i križni put 1945’, kao i komentare na različite teme vezane za Drugi svjetski rat. Knjiga ima i obrazovni ili edukativni karakter.

Djelo je kao takovo jedinstveno na hrvatskom knjižnom tržištu i na području publikacija u Republici Hrvatskoj o Drugom svjetskom ratu, i sveobuhvatno je, te jedina takova napisana knjiga o povijesti Drugog svjetskog rata na hrvatskom jeziku koja je objavljena u Republici Hrvatskoj do 2020. godine.

Knjiga stoji 400,00 kuna plus poštarina (za Hrvatsku 25 kuna, pouzećem 50 kuna, za inozemstvo 120 kuna, prekomorske zemlje 200 kuna).

Uplata sredstava se vrši na slijedeći IBAN: HR1124840083208742497

Po uplati o istoj obavijestite na hrcentar.izk@gmail.com

HVALA!

Knjiga o povijesti obrambenog domovinskog rata ili Hrvatskog rata za nezavisnost i slobodu od komunističke Jugoslavije 1991.

Djelo autora, povjesničara Gorana Jurišića iz Zagreba, o povijesti jugoslavenske i velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991., koje se sastoji od knjige I i knjige II sa sveukupno 1.127 stranica, možete naručiti isključivo od autora koji je vlasnik naklade, ovdje na stranici društvene platforme WordPress ili na e-Mail-adresi: hrcentar.izk@gmail.com

Cijena obje knjige I i II stoji 290,00 kuna plus poštarina (čija je cijena ovisna o tome šalje li se na području Republike Hrvatske, ili u inozemstvo, za Hrvatsku poštarina iznosi 25 HRKn, pouzećem 50 kuna, za inozemstvo 120 kuna, prekomorske zemlje 200 kuna).

Uplatu sredstava vršite na slijedeći IBAN: HR1124840083208742497

Nakon uplate javite o istoj na hrcentar.izk@gmail.com

HVALA!

Petrinja U Srcu

Petrinja je nakon Vukovara pretrpjela najveći broj žrtava i materijalna razaranja od strane neprijateljskih snaga, velikosrpskog agresora, tzv. JNA i srpskih pobunjenika, četnika. Hrvatska vojska je oslobodila Petrinju u Oluji, 1995. Bogu hvala!

Petrinja je nakon Vukovara najrazoreniji grad s najviše hrvatskih žrtava velikosrpske agresije, preko 250 hrvatskih branitelja iz Petrinje je palo, dok je preko 350 petrinjskih civila ubijeno nakon okupacije, ostali su etnički očišćeni. Masovne grobnice s ubijenim Hrvatima i njihovim skrivenim tijelima okruživale su Petrinju koja je doživjela bjesomučne napade JNA iz kasarne u Petrinji, vojska koja je trebala čuvati narod i tako se i zvala, “narodna armija”, napadala je i gađala je narod i postala agresor, neviđen u povijesti, dok su joj nečasno pomagali samozvani četnici i srpski pobunjenici koji su klali po Petrinji nevine hrvatske civile, i to na zvjerski način. Zapovjednik kasarne JNA u Petrinji, potpukovnik Slobodan Tarbuk, (ratni zločinac), kukavički je gađao ovaj hrvatski grad s raketama iz višecijevnih bacača, i topovskim granatama i granatama ispaljene iz brojnih tenkova. Cijeloj toj sili se pod konac suprotstavljalo samo 18 hrvatskih specijalaca koji su se na kraju predali u ratno zarobljeništvo, i bili protivno ženevskoj i haaškoj konvenciji o ratovanju i postupanju s ratnim zarobljenicima strijeljani na smrt po kratkom postupku, s tim da je jedan preživio, teško ranjen. Petrinja je pala 21. rujna 1991. na isti dan kada je vlast predsjednika Tuđmana dala na policijskoj točci u Sesvetama kod Zagreba ubiti suorganizatora hrvatske obrane, pravaškog prvaka Antu Paradžika, ratnog načelnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), nekadašnjeg čelnika Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. Ante Paradžik je bio jedan izuzetno kvalitetan čovjek koji je volio pomagati ljudima u nuždi, i izuzetno je volio hrvatski narod i Hrvatsku za koju je izgarao, srce mu je kucalo za Boga i Hrvatsku. Franjo Tuđman je pucao u to hrabro i veliko srce. Prvo su ga zlikovci ubili, onda su ga oklevetali, i na koncu izmišljali razloge zašto je njegovo ubojstvo bilo nužno i korisno radi dobrobiti Hrvatske. Može li gore? Uvijek, kad god se ljudi zlu ne suprotstavljaju nego zlo obožavaju.

Simboli stradanja Petrinjaca su petrinjski župnik i hrvatska obitelj Milana Kozbašića i njegova supruga Gordana i djeca, dječak Alan (8 god.) i djevojčica Tamara (13. god.) koji su ubijeni za vrijeme okupacije Petrinje, kao i mnoge druge hrvatske obitelji koje nisu izbjegle, misleći da nikome nisu učinili zlo; nisu znali da su smetali, jer su postojali kao Hrvati. Drugi simbol stradanja Petrinje i Petrinjaca je ondašnji petrinjski župnik, velečasni Stjepan Levanić, jedan Božji sluga koji je zaslužio epitet časnog čovjeka i Sina Božjeg; on je jako teško stradao, razbijena mu je glava, i izgubio je jedno oko; dok je u zagrebačkoj bolnici Rebro bio tri dana u komi, njegova duša napustila je tijelo i zaputila se na nebo u raj ka Bogu. Došavši pred Stvoritelja, Isus Krist upitaše ga: Mrziš li koga? – Ne mrzim nikoga – odgovaraše župnikova duša. Isus Krist ga ponovo upita: Mrziš li koga? – Ne mrzim nikoga. Bog je znao da njegov sluga govori istinu, i pokazao mu rukom uz riječi: Vraćaš se, trebam te još! Nakon toga se probudio iz kome; kirurg, dr. Paladino mu je priopćio da će nažalost ubrzo umrijeti, da mu je žao što mu život ne može spasiti ali da mu tu istinu kao svećeniku je dužan reći. No, Stjepan Levanić se u sebi samo slatko nasmijao, jer je znao da že živjeti. Kada se nakon izvjesnog vremena rehabilitirao, radio je na uspostavi mira, da se zaustavi rat i postigne mir. Kao posrednik u tajnoj diplomaciji kardinala Kuharića je 1995. uspostavio mir, zajedno s drugim mirotvorcima, ali njegova riječ je imala najveću težinu, jer ga je vodio Duh sveti. Koju god prepreku je netko pred njega stavljao, uklanjana je kao nevidljivom rukom. Nakon rata je jedan drugi župnik iz sela Hrasnik kraj Petrinje, koji u ratu nije igrao nikakvu značajnu ulogu, ugrabio svu slavu svoga kolege i brata Stjepana, a kako je postao biskup, tako je nametnuo svoju istinu, dok je istina koju je Stjepan Levanić znao, ostala po strani i u tišini. Biskup je glavni, a Stjepan mora pored njega biti mali miš, iako je gorostas. Rimokatolički svećenik, Slavonac Stjepan Levanić, bio je prvi koji je braniteljima u Petrinji nabavio krunice i blagoslovio ih, te su ih branitelji stavili oko vrata, i tako je to počelo, tako je počela obrana Petrinje u kojoj je Stjepan Levanić bio duhovni i moralni vođa Hrvata, a prema srpskim pravoslavcima je uvijek bio dobar. Čim je stradao 16. rujna 1991., Petrinja je ubrzo pala, jer nije više bilo Stjepana Levanića koji je ležao u komi. On je simbol Hrvatske, jer unatoč razbijene glave i napola izgubljenog vida, on funkcionira besprijekorno i opstaje, i ide dalje i kroči naprijed, kao i Hrvatska, koja je opstala unatoč svemu jer je Bog bio uz nju. Na koncu, svaki Petrinjac iz 91′ zna tko je Stjepan Levanić, njihov omiljeni župnik u srušenoj crkvi svetog Lovre u središtu Petrinje. Srećom, povijesni dokumenti u Vatikanu potvrdili su sve ovo što u ovoj objavi piše, i u to su se uvjerili biskupi iz HBK koji su išli na raport papi Franji. Nevjerojatno, ali nakon rata je šefica Caritasa oklevetala ratnog invalida, hrvatskog domoljuba i branitelja i slugu Božjeg, velečasnog Stjepana Levanića, da je navodno “pedofil”, jer je htjela ukrasti novac koji je on nabavio od njemačkih svećenika za obnovu doma za odrasle invalidne osobe u Oborovu na Savi. Kad je oklevetani nakon pet godina dokazao svoju nevinost, ponuđeno mu je da bi postao biskup ali odbio je, nije htio sjediti za istim stolom s braćom koja su mu okrenula leđa. Sačuvao je svoje dostojanstvo, i nitko ga nije uspio slomiti, jer Bog mu čuva leđa, ali su napadači na njega razbili zube o njega kad god su se drznuli ga napasti, njega nevinog jer govori i svjedoči istinu. Bog je preko Stjepana Levanića poslao svoju veliku i snažnu ljubav za Petrinju i cijelu Hrvatsku. Gdje god taj Božji čovjek dođe, širi radost, ljubav i mir.
.
Petrinja je oslobođena u Oluji, na radost svih izbjeglih i etnički očišćenih Petrinjaca. U znak osvete zbog Oluje je velikosrpski režim pobunjenika u Banja Luki etnički očistio ostatke ostataka banjolučkih Hrvata koje je primila Petrinja sa srcem. Petrinjci znaju što je patnja, što je žrtva za Boga i domovinu Hrvatsku. Šteta što vlastodršci u Zagrebu nisu nikada pomogli Petrinji kao ni Vukovaru, da se oporavi i razvije, ali tako je to kada zemljom upravlja maćeha umjesto Mati.

Oj Hrvatska Mati, nemoj tugovati, oj Hrvatska Mati, nemoj tugovati. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati, zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati.

Bog i Hrvati!

#HrvatskaIznadSvega #Petrinja

Poveznica Drugog svjetskog rata s nadolazećim Trećim svjetskim ratom umjesto 1. svjetskog mira. Analiza

Kad su Zapadni saveznici za vrijeme Berlinske krize 1948. tražili koridor od okupirane Zapadne Njemačke do Zapadnog Berlina, dobili su ga od Staljina, (eksteritorijalnu autocestu do Zapadnog Berlina kao i tri zračna koridora do Zapadnog Berlina), kako bi se spriječilo izbijanje 3. svjetskog rata ili nastavilo Drugi svjetski rat. Kad je Hitler od Warszawe niti jedno desetljeće ranije tražio koridor do Danziga i Königsberga, (eksteritorijalnu željezničku prugu preko povijesne njemačke zemlje), da bi se spriječilo izbijanje novog svjetskog rata, bio je na pritisak Engleza odbijen.

Antifašistički mit Zapadne historiografije o Poljskoj kao razlogu ulaska u rat protiv Hitlerove Njemačke+++Kada je Staljin dao blokirati Zapadni Berlin s tenkovima Crvene armije niti desetljeća nakon izbijanja Drugog svjetskog rata koji je izbio zbog objave rata anglofrancuskih Saveznika protiv Njemačke, Amerikanci su blokadu prebrodili zračnim pošiljkama s ugljenom i hranom Nijemcima u zapadni dio okupiranog Berlina, ali je Berlinska kriza završila s kompromisom između Zapada i Istoka tako, da su Zapadni saveznici dobili autocestu od Zapadne Njemačke (B.R.D.) do Zapadnog Berlina kao eksteritorijalni koridor preko Istočne Njemačke, (DDR). Uz autocestu su Zapadni saveznici dobili od Sovjetskog Saveza čak tri zračna koridora. Kad se hoće onda se može spriječiti svjetski rat. Tako je Staljin spriječio 3. svjetski rat, s motivom da za isti nije spreman pošto SSSR nije imao atomsku bombu dok su je Amerikanci imali. Kad je Adolf Hitler od Poljaka tražio 1939. koridor do grada Gdanjska (njem. Danzig) i istočne Prusije i grada Königsberga (današnji Kalinjingrad kao dio Ruske Federacije pod njenom okupacijom), poljska vlada u Warszawi ga je na nagovor engleske diplomacije odbila, uz pismeno obećanje Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije, da će u slučaju ratnog sukoba Poljske i Njemačke Poljacima biti pružena vojna pomoć od strane Zapadnih saveznika. Vojna pomoć je prilikom njemačkog napada izostala, ali su anglo-francuske vlade objavile 3. rujna 1939. rat protiv Njemačke zbog njemačkog napada na Poljsku. Zašto je Hitler uopće napao Poljsku? Zato što su Poljska i Francuska namjeravale napasti Njemačku. Poljaci su cijelo ljeto 1939. sanjali o susretu s Francuzima ispod Brandenburških vrata u Berlinu, novine službene Warszawe su trubile o “nužnom” ratu protiv Njemačke, i Warsawa je cijelo vrijeme provocirala 3. Reich s upadom svojih postrojba na njemački teritorij u području istočne Prusije, i matice zemlje, i protjerala je preko 70.000 pripadnika njemačke nacionalne manjine iz Poljske u Njemačku, da bi na vrhuncu Poljske krize mobilizirala svoju vojsku za napad na Njemačku. Poljaci su uz to mitraljirali simbolični zračni koridor Lufthanse prema istočnoj Prusiji. Poljska je očekivala vojnu pomoć Francuske s francuskim napadom sa zapada, i oružje od Engleza, koje je izostalo, iako ne i francuska agresija na 3. Reich dana 6. rujna 1939. i zauzimanje njemačkog teritorija Saarland. Hitler je na francusku agresiju šutio, i nije odgovarao na taj vojni napad na teritorij 3. Reicha, a nakon brze pobjede nad Poljskom se Francuska vojska tiho povukla iz Saarlanda iza državne granice u Francusku i na Maginot-liniju. Adolf Hitler nije uzvratio Englezima i Francuzima na objavu rata s objavom rata, nego je dana 6. listopada 1939. u svom govoru u Reichstagu ponudio Francuskoj i Velikoj Britaniji mir koji su London i Pariz odbili, i ostali u ratnom stanju s Njemačkom, iako nisu u tom trenutku međusobno ratovali. Po tajnom dogovoru s Hitlerom iz Pakta Molotov-Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. je Staljin napao Poljsku dana 17. rujna 1939., ali London i Pariz ne objaviše rat Moskvi, naprotiv. vrbovale su boljševike, da stanu na njihovu stranu, čak i nakon što je SSSR u studenome iste godine napao nezavisnu državu Finsku, svjetski rat nije izbio, nego je antidatiran s njemačkim preventivnim napadom na Poljsku od dana 1. rujna 1939. godine, iako je 2. svjetski rat izbio s objavom rata Republike Sjedinjene Američke Države protiv Japanskog Carstva kao odgovor na japanski napad na Pearl Harbor od 5. prosinca 1941. godine koji je uslijedio pak kao očajnički odgovor na američki embargo na naftu protiv Japana, što je matematički bio programirani slom japanskog narodnog gospodarstva. Drugi svjetski rat je zapravo počeo tek 8. prosinca 1941. godine s objavom rata Predsjednika Franklina Delana Roosevelta caru Japana. No, kako pobjednici pišu povijest, tako je početak 2. svjetskog rata (WWII) datiran s 1. rujnom 1939. kako se uči u školi, jer je Njemačka morala biti proglašena krivom za Drug svjetski rat, njegovo izbijanje, optužena je i pred Vojnim tribunalom Saveznika u Nürnbergu, 1946. i osuđena kao “agresor” i krivac za izbijanje Drugog svjetskog rata i sve njegove žrtve. Pobjednici pišu povijest, ali ne dovijeka. Zapadni saveznici su navodno zbog Poljske objavili rat Njemačkoj iako Njemačka nije napala Francusku niti Englesku nego Poljsku, i u tom trenutku poljsko-njemačkog sukoba je to bio jedan lokalni rat u Europi, rat u europskoj regiji, a ne svjetski rat. Da im Poljska nije ležala na srcu su antifašistički Saveznici pokazali na konferenciji u Teheranu, 1943. godine, kada su nakon agresije na Iran prepustili Poljsku Staljinu s kojim su u Jalti 1945. podijelili Europu. Zašto SSSR nije u Nürnbergu proglašen agresorom na Poljsku kao i Njemačka? SSSR je bio jedan od četiri tužitelja na suđenju njemačkom ratnom vodstvu u Nürnbergu. Hitler nije mogao dobiti željezničku prugu od 3. Reicha do Danziga i Königsberga, da se spriječi izbijanje rata, pa i Drugi svjetski rat, ali niti desetljeće kasnije Zapad dobiva autocestu od Zapadne Njemačke do Zapadnog Berlina, da se spriječi izbijanje 3. svjetskog rata, ili produžetak Drugog svjetskog rata, kako se uzme. Kad se hoće onda se može – spriječiti i jedan svjetski rat. Zapad je Njemačku pošto-poto htio uvući u rat kako bi joj mogao objaviti rat, i proglasiti je agresorom, iako Hitlerova Njemačka nije 1939. napala Englesku, niti Francusku, niti Sjedinjene Američke Države. Da bi zbog Poljske Saveznici riskirali novi svjetski rat Adolf Hitler nije vjerovao ali je na obljetnicu preuzimanja vlasti u Berlinu, 3o. siječnja 1939. u govoru u Reichstagu ipak upozorio “svjetsku židovsku financijsku elitu” (kako je globaliste zvao) – “ako bi joj uspjelo narode ponovo uvući međusobno u svjetski rat, da će to značiti uništenje židovske rase u Europi” – znajući da iza mogućeg rata Zapada protiv Njemačke stoji židovska financijska oligarhija u City of London i gradu New Yorku. Ne čudi da je britanska tajna diplomacija nakon objave rata Njemačkoj u tajnim pregovorima nudila povlačenje ratne objave ako se Njemačka vrati u okrilje svjetske trgovine u kojoj židovske banke profitiraju na trgovini s Njemačkom. Hitler je trebao povući svoj zakon o neovisnosti središnje državne banke ‘Reichsbank’ od 15. lipnja 1939. i sve bi bilo kao i prije, Njemačka bi bila izrabljivana, a međunarodni bankari bi profitirali od toga, kao za vrijeme Weimarske Republike od 1919. do 1933. Hitlerova poenta je, međutim bila, da njemački narod postane souverain, to jest nezavisan i slobodan. Zato nije pristao na britanski ultimatum koji je uslijedio na snažni pritisak američkog predsjednika F. D. Roosevelta glede poništenja njemačkog zakona o neovisnosti njemačke državne banke od financijskih centara moći u Londonu i New Yorku, jer bi to značilo nastavak pljačke Njemačke. Isti onaj mirotvorac Chamberlain koji je s Hitlerom na konferenciji u Münchenu 1938. spasio mir u Europi je 3. rujna 1939. objavio rat protiv Njemačke, jer ga je pritiskao F. D. Roosevelt s ucjenom, da će u suprotnom odvesti Veliku Britaniju u stečaj. Njemačka je stoga morala biti uništena, da bi svjetska financijska oligarhija, to jest globalisti koji teže svjetskoj moći, mogla živjeti.
Zašto Amerika i NATO nisu napali Rusku Federaciju kada je za vrijeme Olympijade u Pekingu izvršila agresiju na Gruziju? Zato što je bila vezana za Englesku banku u Londonu i Sustav federalnih rezervi u New Yorku. Ista stvar i sa Sovjetskim Savezom koji je napao Afganistan, 1979. godine, NATO nije objavio rat SSSR-u, jer se sovjetska narodna banka nalazila pod kontrolom Rothschildovih i Rockefellerovih interesa. Zašto je liberalni Zapad preko tzv. Islamske države napao Asadovu Siriju i riskirao svjetski rat protiv atomske sile Rusije, 2014. godine? Zato što je Sirijska narodna banka pod kontrolom sirijske vlade i predsjednika Bašara al-Asada, a ne pod kontrolom Europske centralne banke odnosno Rothschilda koji njome upravlja. Zašto NATO nije napao SFRJ kada je SFRJ bila napala Republiku Hrvatsku, 25. lipnja 1991. godine? Zato što se SFRJ nalazila pod kontrolom Međunarodnog monetarnog fonda, ona je bila njihova, u njihovom vlasništvu takoreći, kao i Lenjinov SSSR i cijeli totalitarni komunizam na svijetu koji je čedo međunarodnih bankara koji su financirali sve revolucije po svijetu i u povijesti posljednjih 200 i više godina. Zašto N.D.H. kao saveznica Sila osovine nije bila prihvaćena na koncu Drugog svjetskog rata, kao bivše članice Osovine, Kraljevina Italija i Finska? Zato što je N.D.H. imala neovisnu Hrvatsku državnu banku, kao i Treći Reich. Obje zemlje su iz svjetskog rata izašle s 0,00 kuna i 0,00 maraka duga prema ikome, nisu imale državni dug prema inozemstvu, jer su imale autarkični samorazvoj kroz monetarni suverenitet. To je i povijesni dokaz da nisu bile igrači svjetskih globalista, jer međunarodni bankari nisu financirali obje zaraćene strane već samo jednu. Uz to je Jugoslavija kao versailleska tvorevina bila 1945. još potrebna Zapadnoj masoneriji radi kontrole Balkana, dok 1991. više nije bila potrebna jer je Hladni rat prestao s raspadom SSSR-a, i imala Miloševićevu Srbiju za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu kako bi islam u svijetu orijentirala protiv Zapada, da zakuha i 3. svjetski rat koji treba započet kao sukob Židova i Arapa na Bliskom istoku, i proširit se na Europu. Ukrajinska kriza i Sirijska kriza dođu NATO-savezu kao casus belli za novi svjetski rat, a kako bi onda i zaista bio svjetski rat mora i Azija biti uvučena, tako da svjetska masonerija ima Sjevernu Koreju kao okidač za rat između komunističke Kine i Amerike. Pitanje je samo koji će čelnik Amerike popustit, i pristati na izbijanje 3. svjetskog rata, jer bez Amerike nema svjetskog rata. Stalne i čelične sankcije Amerike i Europske unije protiv Putinove Rusije zbog Ukrajinske krize odnosno Krima, koju Putin nije prouzročio već američka vlada pod Barackom Obamom i tajna služba CIA, vode izravno u 3. svjetski rat kao svojedobno američke sankcije protiv Japana, obnovljene 1941 godine (embargo na naftu). Iako je oholi i samodopadljivi vođa pobunjenih Srba i ratni zločinac Radovan Karadžić sanjao kako je važan u svijetu jer da preko njega može eksplodirati 3. svjetski rat na Balkanu i u bivšoj Jugoslaviji, pijetao je prerano kukuriknuo, i završio je u loncu, jer svijet islama 1992. još nije bio pobunjen protiv Zapada, ali 1995. već jest bio, a teroristički napadi na grad New York i Washington D.C. od 11. rujna 2001. su cijelu stvar pogurali naprijed. Danas je svijet zreo za 3. svjetski rat. Kada će izbiti, je li 2021. ili kasnije, vidjet se se i čuti, u svakom slučaju ga globalisti priželjkuju, a EU i NATO s kojima upravljaju, nalaze se na kursu konfrontacije s Ruskom Federacijom. I USA i EU su Rusiju proglasile svojim glavnim neprijateljem, i to službeno preko svojih parlamenata. Žrtvenog jarca će se uvijek naći, da novi svjetski rat izbije, casus belli će se izmisliti ako treba. 3. svjetski rat se ne može zaustaviti, jer su narodi u Europi previše pasivni, nisu u stanju smijeniti svoje korumpirane vlade i zamijeniti ih mirotvornim vladama koje bi bile u stanju obuzdati apetite međunarodnih bankara. Malo je vjerojatno, da bi Trump mogao iz Amerike zaustaviti ratno-huškačke globaliste, iako bez Amerike nema novog svjetskog rata, što znači da će Trump, ili sudjelovati ili će morati nestati s političke scene da igru preuzme netko tko je voljan žrtvovati milijune ljudi radi interesa globalista koji su žedni svjetske moći, i nitko ih od konca Drugog svjetskog rata do danas nije zaustavio u njihovim planovima izuzev Trumpa koji je Sjedinjene Američke Države izvukao iz ralja globalizacije, ali su mu globalisti zato skuhali boljševičku revoluciju i građanski rat kao Rusima 1917. Toliko o stanju stvari i položaju države i nacije na dan 17. rujna 2020. godine.

Goran Jurišić, Zagreb.

Hrvatska iznad svega, a iznad nje samo Bog

Trebaš vjerovati u budućnost Hrvatske, u buđenje tvog naroda! Unatoč svemu što se dogodilo nemoj dopustiti da ti uzmu tvoju vjeru, i djeluj tako kao da o tebi i samo o tebi ovisi sudbina Hrvatske! Bog i Hrvati!

Hrvatski narode, dragi sunarodnjaci u domovini od Mure i Drave do Jadrana i Sutle do Drine, i dragi hrvatski iseljenici diljem svijeta, kucnuo je čas da s vjerom u Boga uzmemo našu sudbinu u naše ruke kada god to poželimo i hoćemo, onda i možemo, a nekada i moramo, da obranimo našu slobodu i naša dobra, naše vrijedne živote i živote budućih naraštaja, život uvijek počinje od začeća, i Liepu našu Hrvatsku.

Naš narod živi stoljećima i živjet će stoljećima, i živjet će kako Bog zapovijeda u slobodi i prosperitetu, ponizan prema Bogu, i široke ruke prema svojim stanovnicima i svim hrvatskim pripadnicima našeg velikog naroda koji je dobar, Bogobojazan i vrijedan.

Samouvjereni smo u naš uspjeh, u naše pobjede i naše radosno narodno slavlje koje nas čeka kada sve ostvarimo što trebamo, moramo, hoćemo i možemo za dobrobit naše hrvatske braće, našeg cjelokupnog hrvatskog naroda.

Vjernički smo narod i vrijedan narod pun kreativnih pojedinaca, inovativan smo narod nadarenih ljudi, strastvenih domoljuba, volimo svoj rod, svoje obitelji, naš dom i domovinu Liepu našu.

Mi Hrvati smo izvrsni ratnici kada branimo našu slobodu i opstojnost, i slobodu drugih, i izvrsni smo graditelji napredka i civilizacije, mirotvorci smo, i ništa nismo manje vrijedan narod od bilo kojeg drugog naroda na svijetu, naprotiv, u poštovanju prema drugima volimo sebe, tuđe nećemo, Hrvatsku ne damo!

Volimo naš narod hrvatski, i želimo mu opstojnost u miru, sreći i na pravdi Boga, želimo našem narodu Božji blagoslov, prosperitet i pozitivni svekoliki razvoj duhovni, demografski i gospodarski.

Mi Hrvati imamo slavnu prošlost, i nemamo se čega stidjeti u našoj povijesti, sramimo se samo laži i kleveta nekih drugih, naših neprijatelja i nečasnih povijesnih gubitnika i narodnih izdajnika koje odbacujemo kao teret naše prošlosti ostavljamo ih iza nas, i krećemo naprijed u hrvatskom ozračju i s nadom u bolje sutra.

Mi Hrvati smo pobjednici, mi smo prvaci svijeta kada god to želimo, u svemu smo odlični, i ako hoćemo onda smo i najbolji. Hrvatska iznad svega, a iznad nje samo Bog!

Otpustimo kao narodni kolektiv sve ono iz naše prošlosti što nas pritišće i guši, oprostimo sami sebi, i krenimo naprijed, u narodnoj slozi ujedinjeni sjever i jug Hrvatske, od Mure i Drave do silnog modrog Jadranskog mora našeg sa preko tisuću otoka i 110 morskih milja gospodarskog pojasa od hrvatske obale, mi Hrvati oplodit ćemo svaku našu njivu, grijati naša ognjišta, osvajati naše planine i gledati ih s poštovanjem, grijati se na suncu, živjeti uz naše rijeke, sanjati sve što želimo kraj našeg zlatnog žita i prekrasnih polja, livada i brežuljaka, i sve naše ciljeve o slobodi, prosperitetu, o nezavisnosti i napredku ostvariti ćemo.

Mi hoćemo i možemo se osloboditi naših neprijatelja i 5. (izdajničke) kolone u zemlji, mi smo bolji, mudriji i pametniji od svakog dušmanina, nitko Liepu našu ne može tako voljeti kao mi Hrvati, Hrvatska postoji samo zbog nas Hrvata i nikog drugog na svijetu, Bog nam je dao našu zemlju, i mi ćemo je izgraditi i čuvati, unapređivati je i učiniti je lijepom i ugodnom za svakog Hrvata na svijetu i u našoj voljenoj domovini. Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatima!

Hrvati, nema ograničenja za nas niti prepreka, uklanjamo sve barikade i blokade u nama samima, i krećemo u narodno-oslobodilačku borbu i slobodu odmah, mi Hrvati smo domoljubi, i budućnost pripada nama kao i svim drugim Božjim narodima puni patriotizma i nade kao i mi Hrvati. Mi Hrvati vjerujemo da je naša narodna sreća, što Bog da i sreća junačka. Dopuštamo si kao hrvatski narod živjeti slobodno, sretno i nezavisno. Kako smo samo prirodni, uspješni i dobri kad god hoćemo, kako smo složni kao narod kad god je to potrebno, kako smo vjerni Bogu našemu uvijek, i nama samima kad god volimo sebe, kako poštujemo naše obitelji, prijatelje i naše saveznike. Mi nismo sami na svijetu, Bog je s nama kad god smo otvoreni za ljubav i dopustimo da izliječi naš narodni duh i našu zemlju ponosnih ljudi, Hrvata.

Mi Hrvati volimo naš narod i našu zemlju Hrvatsku, neka je Bog blagoslovi kao i nas.

Hrvatska iznad svega, mi Hrvati sretni u njoj, i iznad nas samo Bog Svemogući, Stvoritelj, ljubav, istina i pravda! Zahvalni smo na svim blagoslovima za naš narodni život. Čeka nas blagostanje, rast i narodna sreća koju ćemo ostvariti, idemo u boj, u boj, za narod svoj!

Goran Jurišić, dana 31. siječnja 2020. godine Gospodnje.

Monetarni souverainitet hrvatskog naroda

Kontrola nad vlastitom valutom i središnjom narodnom ili državnom bankom, novčana neovisnost je uz vjeru u Boga sve u životu jednog naroda.

Kada hrvatski narod bude imao monetarni souverainitet, to jest da hrvatska vlada nadzire tiskanje papirnatih novčanica i kovanje kovanica, i distribuciju kune preko hrvatske državne ili narodne banke, hrvatski narod će biti nezavisan (ili souverain), to jest Hrvati će imati suverenitet, a Hrvatska će biti nezavisna država kakva je zaista bila N.D.H. u Drugom svjetskom ratu koja je samu sebe financirala i uzdržavala, to jest stvorila je samorazvoj u narodnom gospodarstvu financirano od strane Hrvatske Državne Banke, koje je stavljeno u funkciju razvoja hrvatskog naroda. N.D.H. je dočekala kraj rata s nula (0,00) kuna duga, to jest hrvatski narod nije bio nikome ništa dužan.
Kada Hrvatska bude (opet) imala monetarni suverenitet koji je Republika Hrvatska imala samo u prve tri godine svog postojanja kao samostalna država, neće biti gornje granice razvoja domovine i zemlje, hrvatske države. To će biti stanje u kakvom se republika Sjedinjene Američke Države nalazila od svog osnutka 1776. do 1914. godine, i tri mjeseca za vrijeme predsjednika Johna F. Kennedya, od lipnja 1963. do njegovog ubojstva u političkoj zavjeri globalista 20. studenog 1963. godine, kada je na osnovi uredbe sa zakonskom snagom nacionalizirao privatnu protunarodnu središnju banku Sustav federalne rezerve, koja je na osnovi protuustavnog stanja ubirala preko Američke vlade porez na dohodak od radnika, i to za otplatu kamata na kredite vladi. Tek je predsjednik Trump za vrijeme coronavirus-krize opet nacionalizirao banku FED Reserve System. Plenkovićeva vlada (kao i sve ostale prethodne vlade do vlade Nikice Valentića) se stalno zadužuje kod stranih banaka, koje se radi varanja naziva “domaće banke”, jer imaju sjedište u Zagrebu, ali i na svjetskom tržištu (pokvarenog) novca posuđuju novac sa zateznim kamatama, dok kamate na kredite otplaćuje hrvatski radnik kroz čak raznorazne poreze i prireze, tako da je hrvatski radnik znatno više opterećen s otplatom kamata na tzv. državni dug nego američki radnik. Predsjednik Wilson, koji je 1913. dopustio prevaru sa “središnjom bankom”, izjavio je nakon toga da je kriv što je dopustio da ponosne industrijske Sjedinjene Američke Države postanu rob jednoj skupini međunarodno bankarskih mafijaša, čiji nasljednici danas, 2020. drmaju svim velikim središnjim bankama na svijetu i po nacionalnim državama koje su preko središnjeg bankarskog sustava porobljene.

Monetarni suverenitet imala je Hitlerova Njemačka od 1933. do kraja Drugog svjetskog rata, i sedam godina nesputanog razvoja do početka rata, dok je rat prebrodila samofinanciranjem, i također u trenutku kapitulacije njemačke vojske njemačka država i njemački narod nisu nikome ništa dugovali, dug prema inozemstvu iznosio je 0,00 maraka. Autarkična ekonomija ili samostalno narodno gospodarstvo postiže se isključivo s monetarnim suverenitetom naroda, kada narodna vlada kontrolira domaću valutu. Naravno da se sloboda očituje i kroz papirnati novac (i kovanice) dok je digitalni novac znak kontrole nad ljudima, jer im netko taj novac može pritiskom na gumb oteti, i prepustiti ih glađu. Čipiranje ljudi koji kupuju hranu uporabom micro-chip-a (RFID) usađen pod (ljudsku) kožu predstavlja totalno porobljavanje slobodnog čovjeka kojeg je Bog stvorio, da bude slobodan, i radnik, ali ne da bude ičiji rob. Zamjena kune za euro značit će točku na “i” konačne kolonizacije Hrvatske.

Monetarni suverenitet jedne političke nacije podrazumijeva čovjekovu slobodu i ljudska prava kroz slobodno korištenje novca zarađen vlastitim trudom u licu znoja svog, novac kao sredstvo u životu koji ima određenu vrijednost rada i kapitala (proizvoda), a ne kao cilj u životu. (Novac je cilj u životu samo u kapitalizmu i liberalnim demokracijama, kao i u socijalizmu kada je sve podvrgnuto materijalizmu, što marksizam i jest, čisti materijalizam bez duhovnosti.)

Radi uništenja monetarnog suvereniteta su međunarodni bankari poveli dva svjetska rata i kroz revoluciju uništili Rusko Carstvo dok je SSSR bio privjesak kapitalista to jest međunarodnih bankara, kao i Titova socijalistička Jugoslavija koja je visjela na koncima Međunarodnog monetarnog fonda. Totalni kapitalisti (međunarodni bankari/globalisti koji teže svjetskoj moći i Jednoj svjetskoj vladi) su kontrolirali totalitarni komunizam. Jugoslavenska radnička klasa radila je kao rob za otplatu, ne državnog duga SFRJ, nego kamata na tzv. državni dug. U tom sustavu su najveći robovi bile tzv. dvije razvijene republike, Slovenija i Hrvatska, koje su nosile tzv. državni dug SFRJ. Istina je, da u N.D.H. nikada nije vladala glad, dok je u Titovoj Jugoslaviji neko vrijeme (nakon rata) vladala glad dok nije stigla američka pšenica nakon razlaza Staljina s Titom, ali tada je nastala nova kuga, tzv. jugoslavenski državni dug. Kada je MMF zatvorio slavinu za kreditiranje Titove Jugoslaviju, 1989. iz političkih razloga jer su globalisti odlučili raspustiti svoju versaillesku tvorevinu, a Hrvatima tamnicu naroda, rasformirati i izazvati rat, u tom slučaju velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kako bi se svijet islama usmjerio protiv kršćana na liberalnom Zapadu, partizanska Jugoslavija se raspala. Predsjednik Tuđman je prije Oluje dao likvidirati hrvatski monetarni suverenitet, 1994. godine, i danas je Republika Hrvatska vrlo zadužena zemlja, tzv. državni dug iznosi 2020. godine 315 milijarda eura, što je ludost, to čak više nije ni politika nego samoubojstvo vlasti Republike Hrvatske koje su Hrvatsku pretvorile u koloniju međunarodnih banaka i njihovih vlasnika. Pavelićeva Hrvatska (N.D.H.) prema inozemstvu nije dugovala ništa, prema 3. Reich-u imala je 0,00 kuna i 0,00 maraka duga. Hrvati su u trenutku okupacije svoje države od 8. svibnja 1945. bili narod bez duga. S monetarnim suverenitetom od 1941. do 1945. su Hrvati bili jak narod koji nije u ratu pokoren, nego tek nakon rata, kao i nakon Oluje kada su Hrvati doživjeli slom svog tek obnovljenog monetarnog suvereniteta iako je za slobodu i nezavisnost od 1990. do 1996. palo preko 20.000 Hrvata.

Samo s monetarnim suverenitetom, s Hrvatskom narodnom bankom neovisnom o svjetskim financijskim centrima moći, kao i od Europske središnje banke, Hrvatska će imati gospodarski razvoj i napredak, i samo u tom slučaju će Hrvati u domovini imati zadovoljavajući bezbrižni materijalni status, i samo s monetarnim suverenitetom će Hrvati biti jak narod, jedan od najjačih na svijetu, kao što su nekoć bili u ranom srednjem vijeku, i u Drugom svjetskom ratu, kao i u Domovinskom ratu 1991. kada su Hrvati u Vukovaru slomili kičmu tzv. JNA, i zapravo pobijedili globaliste čiji su velikosrpski komunisti i šovinisti (četnici) bili instrument za pokoravanje Hrvatske, ali je Bog štitio Hrvatsku.

Bog će opet štititi Hrvatsku kada uvjeti budu za to stvoreni, to jest kada se narod vrati vjeri i domoljublju, i zaštiti sloboda i ljudskih prava. Dok vlada politička korupcija, zlo caruje. Kada vlada pravda, onda caruje dobro, i napredku naroda i države nema prepreke. Uvijek je tako bilo, da kad je vladar kovao vlastiti novac, da je bio suvereni vladar kojeg se poštivalo kao i zemlju kojom je vladao, a narod je bio slobodan i živio u gospodarskom uzletu i prosperitetu.

Profesor povijesti Goran Jurišić

Zagreb, 10. rujna 2020. godine.

#HrvatskaIznadSvega #Hrvatska #Croatia #Kroatien

Bleiburg 1945. – hrvatska žrtva zalog budućnosti hrvatskih naraštaja

Oj Hrvatska Mati, Nemoj Tugovati,

zovi, samo zovi, svi će sokolovi za Te život dati.

Za dom i slobodu, hrvatskom narodu.

Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za Te život dati.

Piše povjesnik Goran Jurišić

Izbavi me, Bože, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna… Psalm 140,2

Bleiburg 1945. nalazi se u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda, sjećanje prenijeto s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju Hrvata, i istina o tome događaju iz svibnja 1945. godine postala je neizbrisiva standardna vrijednost u hrvatskom društvu, bez obzira što je žrtva iz pojma BLEIBURG obezvrijeđena od strane isključive ljevice koja uključuje i „domoljubnu desnicu“ u Republici Hrvatskoj, umjetna podjela koju stvoriše bivši komunisti, politički polovi koje su bivši komunisti nakon pada Berlinskog zida i propasti Titove Jugoslavije zauzeli radi raspodjele plijena privilegija koje proistječu iz njihove neprekinute vladavine posljednjih 70 godina čije vrijeme ovime istječe 2018. godine, jer stvarnu vlast su staljinistički titoisti dobili tek nakon raskida Staljina s Titom zbog težnje jugoslavenskih komunista za sukobom s atomskim silama Zapadnih Saveznika zbog Tršćanske krize u vrijeme dok SSSR nije imao atomsko oružje. (Do tada su od 22. lipnja 1941. bili kvislinzi Sovjetskog Saveza, posebno nakon vojne intervencije Crvene armije u Srbiji 1944.) Bleiburg i Križni put hrvatskog naroda 1945. ima svoje značenje za budućnost, i to je ujedno svjetlo koje će sjati Hrvatima, hrvatski feral.

Iako se vlada Republike Hrvatske zajedno sa saborskom opozicijom, (oporba vlastima u tom smislu 2018. ne postoji jer je 1993. likvidirana i ušutkana), soroševskim udrugama i orkestrom režimskih medija i dvorskih „povjesničara“, (pričalica partizanskih priča), trudila, da ovaj puta u svijet ode jasna slika „Bleiburške komemoracije“ kao „najveći skup fašista u Europi“, trud se nije isplatio. Reklo bi se: Uzalud vam trud svirači!

Kako bi se difamaciji „Bleiburga“ dalo na uvjerljivosti, angažirane su 23 „antifašističke“ udruge koje su u mjestu Bleiburg dovele oko sto prosvjednika protiv 15.000 „ustaša“, to jest hrvatskih građana, dakle, oko 3 člana iz svake udruge iz Slovenije, Austrije i Hrvatske. Komunistički pucanj „antifašista“ pogodio je, međutim, u prazno, jer je s međunarodnim publicitetom ove komemoracije, makar i negativnim, Bleiburg i Križni put izašao iz zone cenzure u Europi i svijetu, pošto do sada nitko u svijetu i nije baš u pravilu obraćao pažnju, što to tamo neki Hrvati rade, zašto se okupljaju u velikom broju svake godine na bleiburškom polju, i tako to već od 1951. godine, šest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata kada su ostatci ostataka zaklanog hrvatskog naroda se spominjali ove najveće tragedije u povijesti hrvatskog naroda, koju su skrivili britanski Saveznici, i upravo taj detalj, da se radi o protuzakonitom izručenju hrvatskih snaga s masom izbjegličkih hrvatskih civila od strane britanske armije, a na zapovjed britanske vlade masona Winstona Churchilla, i u dogovoru sa slobodnozidarskim predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država, Franklinom Delanom Rooseveltom, (tajna operacija ‘Keelhaul’ ili predaja ratnih zarobljenika antikomunista u krvničke ruke Staljina i njegovog šegrta Tita, dogovorena u ožujku 1945.), otišla je u svijet zahvaljujući mrziteljima povijesne istine u Republici Hrvatskoj na isključivoj ljevici, jer druga i ne postoji, tako da je partizanska puška koja je opalila u smjeru Hrvata, prosula barut u lice samih pucača klevetnika i lažljivaca.

Ostavimo po strani činjenicu da su Počasni bleiburški vod preuzeli udbaši kako bi kontrolirali svaki segment bleiburških događanja, iako ni to bivšim komunistima nije dovoljno, ali su nemoćni jer ne mogu tragediju hrvatskog naroda kroz povijesni pojam Bleiburg i Križni put izbrisati iz sjećanja Hrvata iako bi to najradije voljeli. Povrh svega ova strašna istina o Bleiburgu odlazi ubrzano i u svijet nakon desetljeća čelične cenzure za koju su se jugoslavenski komunisti iz partizanskih „besmrtnih odreda“ bili pobrinuli. Besmrtni u ovom slučaju su samo primatelji partizanskh mirovina koje prelaze s koljena na koljeno. Hrvatima sjećanje, jugoslavenskim komunistima i njihovim potomcima hrvatski novac, omražene „ustaške“ kune. Reklo bi se – svakome njegovo – a takav će biti i Božji sud na Sudnjem danu. Jao nekima!

Ostavimo po strani orkestriranu klevetničku kampanju koju su platili hrvatski građani hodočašćenjem u Bleiburgu prilikom čega ih je austrijska policija kao nikada do sada maltretirala, i pregledavala na granici kao da su nekakvi kriminalci ili teroristi, u potrazi za „bombom“ u obliku slova ‘U’. Nekima je to smrtonosna slikovita bomba, a nekima slatki bombon. Ironija sudbine je bila, da su sami austrijski policajci na leđima svojih odora nosili slovo ‘U’. To je ironija sudbine u inat vlastodršcima u Hrvatskoj, ljevičarima i njihovom klevetničkom orkestru. Vidjet će se hoće li austrijska policija biti tako usmjerena i prilikom dolaska novog vala ilegalnih migranata iz Srbije preko Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i Slovenije, poraženih bivših boraca terorističke organizacije Islamske države i sirijskih pobunjenika protiv Asada, i njihovih obitelji.

Klevetnički crveni orkestar morao je nakon komemoracije priznati da 2018. na bleiburškom polju nije bilo „ustaševanja“, što god to značilo, s obzirom da se u spomen stradalim hrvatskim žrtvama održava sveta misa Katoličke Crkve u Hrvata, ali da je komemoracija u Bleiburgu pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora Republike Hrvatske i dalje „opasna pojava“, jer da navodno ima tendenciju „rehabilitacije Nezavisne Države Hrvatske“. Ovdje ćemo stati i osvrnuti se na tu optužbu, jer takva tendencija u hrvatskom društvu na institucionalnoj razini uopće ne postoji, iako bi bila poželja i potrebna.

Rehabilitacija N.D.H.? Rehabilitacija N.D.H. nije kazneno djelo, kao što ni osnivanje N.D.H. od 10. travnja 1941. nije bilo kazneno djelo. (U tom smislu vidi u knjizi o povijesti Drugog svjetskog rata na hrvatskom jeziku pod naslovom WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE.) Što znači uopće rehabilitacija povijesne N.D.H.?

To znači ništa drugo nego ispravljanje onog dijela hrvatske povijesti, koji su komunisti i velikosrpski propagandisti krivotvorili.

Partizanska povijest ne postoji, postoje samo priče partizana, a one su u pravilu lažljive. Postoji hrvatska povijest koja je pak krivotvorena od strane stranaca, Jugoslavena i njihovih apologeta u svijetu. Čak i rezolucija o osudi totalitarnih poredaka Europskog parlamenta EU navodi nužnost revizionizma povijesti u svim onim dijelovima, u kojima su je komunisti krivotvorili. Drugim riječima, rehabilitacija Nezavisne Države Hrvatske, generacije njenih Hrvata, hrvatskih domoljuba i hrvatskih branitelja, jest povijesna nužnost i moralno-politička dužnost. To ne znači da će se sutra uspostaviti ustaška N.D.H. jer je to nemoguće, pošto su ustaše ubijeni i istrijebljeni u jugoslavenskom ratnom zarobljeništvu 1945. godine, a ustaška protujugoslavenska ideologija nepotrebna u uvjetima postojanja hrvatske države, Republike Hrvatske. Kakva će hrvatska država biti sutra i u bližoj i daljnjoj budućnosti, o tome trebaju odlučiti Hrvati, hoće li državu u njenim povijesnim i etničkim granicama, hoće li je zvati Država Hrvatska umjesto Republika Hrvatska, ili drukčije, njihova je stvar, kao i hoće li opet imati novog poglavnika, hoće li autoritarnu vlast, pravnu državu, demokratsku državu, hoće li nezavisnu državu sa souverainim hrvatskim narodom, itd. To nije stvar rehabilitacije ustaške N.D.H. Rehabilitacija ustaške N.D.H. znači vrednovati anti-komunistički doprinos N.D.H. u Drugom svjetskom ratu, doprinos N.D.H. i drugih Sila osovina u borbi za nezavisnost od svjetskog trgovinskog bankarsko-lihvarskog sustava, doprinos u otporu Oktobarskoj revoluciji na hrvatskom tlu, koju su pokrenuli komunisti u partizanskom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske, kojima je obnova Jugoslavije bila sredstvo za ostvarenje cilja – izvođenje socijalističke revolucije i diktatura komunističke partije. Rehabilitacija N.D.H. znači skidanje stigme ratnih zločinaca s ustaša, jer ne možeš biti ratni zločianc u vlastitoj zemlji koju braniš od veliksrpskih četničkih i komunističko partizanskih ustanaka, revolucija i stranih vojnih intervencija; skidanje stigme „kvislinga“ s ustaša znači također rehabilitaciju N.D.H., jer oni nisu bili „narodni izdajnici“ koji su izdali Hrvatsku, već borci protiv velikosrpske Jugoslavije, „tamnice naroda“. Da su ustaše izdali Jugoslaviju jasno je kao dan, ali to nije izdaja nego junački čin u borbi za oslobođenje hrvatskog naroda, barem s hrvatskog stajališta i sa stajališta postojanja hrvatske države Republike Hrvatske. Kada se tvrdi suprotno u Repubilici Hrvatskoj koja nije jugoslavenska, nego hrvatska, onda se čini kao da optužbe dolaze od strane shizofrenih bolesnika koji slave partizansko „oslobođenje“ i uspostavu Jugoslavije. Uglavnom, rehabilitacija N.D.H. znači rehabilitirati „10. travanj“ kao izraz stoljetne težnje hrvatskog naroda za obnovom njegove narodne države, što je najnormalnija stvar koja može smetati samo protuhrvatske čimbenike. Rehabilitacija N.D.H. ne smeta Srbe, već samo domaće izdajnike, jugoslavenski idoktrinirane ekstremiste. Na koncu konca je N.D.H. u Srbiji u Drugom svjetskom ratu imala svoj konzulat i održavala diplomatske odnose sa srpskom vladom, što svjedoči kako među narodima nema problema, već samo kada se u njihove odnose umiješaju „internacionalisti“ kao što su komunisti, ili njihov brat-blizanac, globalisti koji su protiv nacionalnih država i nacionalizma, jer je to protiv monopola međunarodnih bankara i korporacija, i to je u stvarnosti antifašizam. Ustaše nisu htjeli rat, pa ni svjetski rat, komunisti su htjeli, i partizanski rat, i svjetski rat i revoluciju. To je ta razlika u nijansama između ustaša i partizana. Da bi se one uočile, mora se skinuti sotonizaciju N.D.H. kroz njenu rehabilitaciju.

Čak i da austrijske vlasti na poticaj protuhrvatskih čimbenika u Republici Hrvatskoj zabrane komemoraciju u Bleiburgu na hrvatske žrtve komunizma, one ostaju u srcima Hrvata dokle god ono bije.

Žrtva od preko pola milijuna Hrvata ubijenih kroz izdaju Saveznika u jugoslavenskom komunističkom ratnom zarobljeništvu, na križnom putu od Bleiburga do Gevgelije, u Titovom genocidu, jest kamen-temeljac za nezavisnost i slobodu hrvatskog naroda, i njegovu svijetlu budućnost u mirnoj suradnji s narodima svijeta. Stoga Hrvati kao i svi narodi teže 1. svjetskome miru umjesto 3. svjetskom ratu koji Saveznici iz Drugog svjetskog rata, dakle, pirovi pobjednici, organiziraju pred očima cijelog svijeta. To je plod antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu – Treći svjetski rat! Istina izlazi na svjetlo dana u svakom pogledu. „Upoznat će te istinu, a istina će vas osloboditi.“ (Ev/Iv)

Prigodna domoljubna poezija hrvatskog branitelja Zorana Čapalije – Čaplje, “Bleiburg” iz djela Kapi duše, Zagreb, 2016. godine…

Bleiburg

Oj livado mukom ucviljena,

nogom bolnom ugažena,

suzom smrtnom zalivena,

krvlju hrvatskom natopljena.

Oj livado tijelom povaljana,

zloćom ljudskom ukaljana,

ispod tužnog cvijeta plava,

u njedrima tvojim Hrvat spava.

Cvijeće ga mirisom mazi,

noću Danica pazi,

jutrom kad zora zarudi,

slavuj njega pojem budi.

Mirno spavaj, usni san,

svanuo je i tvoj dan,

nad posteljom tvojom

hrvatski se barjak vije.

Grad heroj Vukovar – simbol hrvatske slobode i nezavisnosti

Hrvatski branitelji na opkoljenoj Mitnici u Vukovaru 1991. – Hrabrost, ponos i slava, snaga, vjera i ljubav prema Bogu i hrvatskoj domovini

Hrvatska se odcijepila od Jugoslavije dana 25. lipnja 1991. i tog dana je Jugoslavija prestala postojati, i osnovan je HOS. To znači da mi Hrvati kada želimo onda i možemo, a danas i moramo srušit Jugoslaviju i globalizam u glavama uzurpatora vlasti u Hrvatskoj koji zbog gaženja hrvatskog Ustava nemaju nikakvo pravo dalje vladati. Mi Hrvati se moramo vratiti na vlast u Hrvatskoj kao i 1941., ako ne želimo dobiti šah-mat.

Hrvatski branitelji na Mitnici u Vukovaru su branili i obranili hrvatsku samostalnost i nezavisnost. Nažalost, izdajnici u hrvatskoj politici među vladajućim bivšim komunistima su sa učlanjenjem Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., poništili hrvatsku državnu nezavisnost ili suverenitet hrvatskog naroda. To su sve povijesne činjenice, kao i podatak da HDZ nije htio hrvatsku samostalnost nego je igrao na preuređenje SFRJ u konfederaciju, pa je tako bio usmjeren i referendum od 19. svibnja 1991. koji se pogrešno naziva referendum o neovisnosti. Tu laž ponavlja cjelokupni (korumpirani) ustroj Republike Hrvatske, upravljači medija, vladajući političari i javni djelatnici, jer se navedeni ustroj temelji u cijelosti na lažima. Laži su zemlju dovele u slijepu ulicu 2020. godine, i hrvatski narod se nalazi u šahu. Još jedan krivi potez, i šah-mat će biti, i kraj priči o Hrvatima od stoljeća 7.

Hrvatsku državnu nezavisnost su 1991. zagovarali jedino hrvatski domoljubi i nacionalisti, antikomunisti, pravaši, stranka prava i njen predsjednik Dobroslav Paraga, a izborili je isključivo hrvatski dragovoljci, (HOS i dragovoljci u Zboru narodne garde i specijalnoj policiji), i obranili hrvatski branitelji, među njima Vukovarci u prvom redu, i Hrvatska vojska 1995. u Bljesku i Oluji. Obrana Hrvatske u Vukovaru obranila je Hrvatsku od jugoslavenske komunističke i velikosrpske vojske i četničke para-vojske pobunjenih Srba i srpskih dobrovoljaca, od jugoslavenske i velikosrpske agresije. Svijet (poglavito politički Zapad pod masonerijom) podržavao je SFRJ, i srpskog vođu i komunističkog diktatora Slobodana Miloševića, s kojim se prvi PRH Franjo Tuđman nastojao nagoditi, umjesto da se protiv njega borio. Tako su se hrvatski branitelji zapravo borili s jednom rukom zavezanom iza leđa dok je hrvatski narod bio od strane jugo-komunista razoružan u zoru velikosrpske pobune 1990. godine. Hrvatsku su 1991. od uništenja spasili isključivo hrvatski dragovoljci (oko tridesetak tisuća Hrvata) i svemogući Bog-Stvoritelj. Drugim riječima, Hrvatsku je spasila politika hrvatskog suvereniteta koja je dovela do slobode i neovisnosti.

HDZ je tri desetljeća nakon hrvatske krvave borbe za obnovu nezavisnosti ukinuo državni praznik o nezavisnost od 25. lipnja i pretvorio ga u spomen-dan kada je Hrvatski sabor izglasao bez glasova ondašnje opozicije (Račanov SKH-SDP) deklaraciju o hrvatskoj državnoj nezavisnosti. HDZ je ukinuo i drugi državni praznik o hrvatskoj nezavisnosti od 8. listopada (1991.), u skladu s aktualno-političkom situacijom, da Hrvatska više nije suverena i neovisna država. HDZ je zapravo stavio točku na ‘i’ svoje izdaje, što je tipično za ovu udbašku stranku na koju su nasjeli mnogi hrvatski naivni ljudi jer nisu budni, ne mole se, (dovoljno), uzimaju sve zdravo za gotovo, lakovjerni su, i površni, vežu se za materijalizam, umjesto da Boga stave na prvo mjesto. Zato tako i stradavaju i pate, dok se ne opamete. Hrvatsko društvo mora opravdati sjajnu generaciju palih i ranjenih hrvatskih branitelja i dragovoljaca iz 1991. godine i hrvatskih civila, ako se želi smatrati vjerničkom nacijom slobodnih ljudi čije pretke je Bog stvorio.

Hrvati se moraju ponovo vratiti prvi puta nakon 8. svibnja 1945t. na vlast u Hrvatsku jer je to jedini način da će hrvatska nezavisnost i sloboda ponovo biti obnovljena, i onda konačno i obranjena za stoljeća, kako je nekoć bilo u prošlosti, tako će opet biti u budućnosti. Treba pljunuti u ruke, i raditi na tome.

Bez obzira na ukinuti državni praznik o danu hrvatske državnosti, (koji je premješten opet na 30. svibanj kada je HDZ konstituirao 1991. prvi višestranački Sabor Republike Hrvatske), prisjećamo se stvarnog i obnovljenog hrvatskog dana državne nezavisnosti od 25. lipnja 1991. nakon kamena temeljca od 10. travnja 1941. godine.

Priredio: Povjesničar Goran Jurišić, 24. lipnja 2020.

Do kraja 1991. godine, po službenim podacima izdanim u Hrvatskoj, 3.210 Hrvata je ubijeno, a 17.393 ih je ozlijeđeno tijekom sukoba. Točan broj vukovarskih žrtava je još uvijek nepoznat. Prema hrvatskim izvorima, objavljenim od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija 2006. godine, Hrvatska je izgubila 879 vojnika, dok je 770 ranjeno u samom gradu Vukovaru. Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece.

Na popisu od ožujka 1991. Vukovar je imao 44.639 stanovnika, a nakon pada, 18. studenoga 1991. godine, velikosrpski agresor je protjerao i prognao oko 22.000 osoba. Osim toga, oko 8.000 branitelja i civila je prošlo kroz srpske koncentracijske logore; oko 4.000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo, 306 se vodi kao nestali. Na obližnjem stratištu na Ovčari malo poslije su pobijene brojne nedužne obitelji, ukupno 260 ranjenika i civila.

Autor: Mario Škorin

NOVA USTAVOTVORNA SKUPŠTINA I HRVATSKA DRŽAVA, NOVI SUSTAV, I NOVI HRVATSKI LJUDI U HRVATSKIM VLASTIMA

Hrvatski narod i Hrvatska

Piše slobodni čovjek, profesor Goran Jurišić.

Ustavotvorna skupština ili ustavotvorni državni sabor hrvatskog naroda donijet će novi hrvatski Ustav i raspisat izbore ili referendum za novo državno vodstvo. Sam novi Ustav potvrđuje se na narodnom referendumu nakon čega stupa odmah na snagu kad je prihvaćen. U njemu će iz starog Ustava iz 1990. ostati samo referendumska stečevina o državnoj neovisnosti i braku kao zajednici između jedne žene i jednog muškarca. Sve drugo će biti novo, novi Ustav, novi sustav i nova vlast, te novi ljudi u vlastima. Nitko tko je ikada obnašao bilo kakvu dužnost u bivšoj SFRJ i RH, makar i portir na javnom toilettu, i tko je sudjelovao u pljački po zakonu o pretvorbi i privatizaciji iz 1993., neće smjeti obnašati bilo kakvu dužnost u DRŽAVI! Provest će se lustracija po ustavnom zakonu. Nekadašnji komunisti i srpski pobunjenici i drugi kriminalci kao i izdajnici pravomoćno osuđeni se lustriraju po zakonu, i doživotno ne smiju obnašati javne dužnosti niti birati niti biti birani za položaje u Državi i javnim službama, niti biti imenovani na iste, i zabranjeno im je nastupati u javnim i privatnim medijima.

Hrvatska će biti DRŽAVA, i to nacionalna država hrvatskog naroda, proglašena obnovom proglašenja, umjesto dosadašnje kvazi-demokratske republike sovjetskog tipa. Ona će biti nacionalna država hrvatskog političkog naroda. Udruživanje Hrvatske Države s drugim državama i paradržavnim umjetnim tvorevinama neće biti moguće odnosno biti će zabranjeno i neće biti moguće ni na referendumu.

Hrvatska Država neće biti razbojnička špilja koja iskorištava, pljačka, vrijeđa, iskorištava, ponižava i tlači hrvatskog čovjeka u njegovo vlastito narodno ime, naprotiv, ona će postojati da mu služi za životni opstanak i razvoj, sigurnost, prosperitet, životnu sreću i mir!

U Hrvatskoj će vladati Hrvati, to jest oni koji se Hrvatima osjećaju. Tko se tako ne bude osjećao, ići će slobodno živjeti negdje u svijetu gdje se dobro osjeća.
U Hrvatskoj neće smjeti vladati Jugoslaveni niti bivši ni sadašnji ni budući komunisti ili ljevičarski fašisti, niti manjine, niti stranci, globalisti ili internacionalisti, nego samo Hrvati!

U Hrvatskoj će Ustavom i zakonom biti zaštićeni hrvatski jezik, hrvatska povijest i tradicija kao i nacionalna obilježja, zatim, ratne udovice i one s djecom, hrvatski ratni vojni invalidi i civilni invalidi, zatim, hrvatski branitelji (ratni veterani), ratna siročad i obitelji poginulih branitelja, kao i djeca, i (samohrane) majke, i obitelji, jučer, danas i sutra, kao i sloboda mišljenja i javne riječi, te istina! (O ratnim vojnim i civilnim invalidima kao i ratnim veteranima Država vodi doživotnu brigu.)

U Hrvatskoj neće biti zabranjeno pjevanje hrvatskih pjesama niti hrvatski povijesni pozdravi i povijesna nacionalna obilježja, stijeg i hrvatski grb, naprotiv, biti će poticano hrvatsko domoljublje i čisti patriotizam ili hrvatski nacionalizam. Nitko neće Hrvatima nametnuti kojim pozdravima će pozdravljati i koja nacionalna obilježja isticati niti kako će isti izgledati, i kako će i s kim živjeti i postojati! Tko će zbog hrvatskih nacionalnih obilježja patiti, kome se ne sviđaju hrvatske pjesme i hrvatski pozdravi, hrvatska politika, vjera i kultura, neka mu je sretan put u svijet, jer nitko zbog hrvatstva ne treba patiti!

Vlada će smjeti voditi isključivo političku zaštite nacionalne sigurnosti i ekonomskog, znanstveno-obrazovnog i demografskog razvoja hrvatskog naroda!

Koalicijske vlade biti će zabranjene i nepostojeće, jer ne smije vlada biti organizirana kompromisima i ucjenama na štetu naroda i države!

U Hrvatskoj će biti zaštićena prava djece, žena i starih ljudi, roditelja i praroditelja, roditeljstvo i materinstvo, bez obzira na čovjekovo etničko podrijetlo.

U Hrvatskoj će biti izričito zabranjeno čipiranje čovjeka i životinja, kao i obilježavanje ljudi, i mijenjanje DNA strukture čovjeka, životinja i biljaka!

U Hrvatskoj će biti zaštićena bijela Božja ljudska rasa odnosno DNA hrvatskog čovjeka, i utjecaj na nju od tuđih i drugih utjecaja i stranih kultura, te hrvatska kultura, tako i hrvatski jezik. Hrvatski narod ima pravo na samobitnost i samorazvoj. Hrvati su jedinstveni Božji narod na svijetu. Hrvate ujedinjuje vjera u jednoga Boga-Stvoritelja, zajednički hrvatski jezik i zajednička povijest, i jedinstvenost hrvatske zemlje od Mure i Drave do Jadrana, i od Sutle do Drine. Bog i Hrvati!

Nitko u Hrvatskoj neće voditi rasističku genocidnu politiku miješanja različitih rasa ljudi u Hrvatskoj, a takovi utjecaji iz inozemstva će se suzbijati državnim sredstvima sile, a među stanovništvom kroz edukaciju. Zabrana miješanja bijele rase čovjeka u Hrvatskoj s drugim rasama ljudi nije usmjerena protiv drugih rasa, nego prema zaštiti identiteta hrvatskog čovjeka odnosno bijele rase ljudi i narodne zajednice. Hrvati vole i imaju pravo da njihovi potomci nalikuju na njih. Hrvatski narod je multi-kulturalan, s različitostima unutar sebe i unutar europskih naroda, i ne treba dodatnu multi-kulturalnost stranih neeuropskih kultura koje mu neće smjeti biti nametane u Hrvatskoj. Tko bude htio živjeti u modusu multi multi-kulti društva izvan opisanog, moći će tako slobodno otići u svijet tamo gdje se prakticira.

Rodna gender-ideologija biti će izričito zabranjena na svaki način i u svakoj situaciji kao neljudska i protuljudska i protukršćanska ideologija i griješna te genocidna praksa, protivna Bogu.

Tolerancija neće postojati prema fizičkom i psihičkom nasilju i kršenju ćudoređa. Suzbijati će se tolerancija prema zlu.

Svaka vrsta eksremizma koji ugrožava fizički i duhovni život čovjeka i prirode, te naroda i države, kažnjavat će se i biti zabranjena. Sve će biti dozvoljeno što ne ugrožava fizički život i psihu čovjeka, i što ne narušava čovjekov mir to jest pravo na miran život s dignitetom i dostojanstvom, pravo na život u miru.

Istospolni spolni odnos biti će javno moralno osuđivan kao grijeh, a što tko radi unutar četiri zida biti će njegova privatna stvar s kojom javnost nitko ne smije opterećivat i nametati joj niti vršiti propagandu o tome, pogotovo pred djecom koju se mora zaštititi u svakom smislu od nemorala i nasilja koje i nastaje na osnovi nećudorednog ponašanja i mržnje koja izvire iz ljubomore.

Svaki čovjek snosi vlastitu odgovornost za vlastite grijehe u životu. Neće biti kolektivne krivnje niti jedne skupine hrvatskog društva, niti kolektivna krivnja naroda, samo individualna prava, dužnosti i odgovornost(i).

U Hrvatskoj Državi neće biti definirane nacionalne i vjerske manjine, već samo nehrvatske etničke zajednice koje će imati kulturnu autonomiju. Tko bude od pripadnika nehrvatskih etničkih i vjerskih manjina mislio da to nije u redu, živjet će tamo gdje bude htio i gdje će biti u redu, ali u Hrvatskoj neće! Samo pro-hrvatske nehrvatske etničke zajednice i druge manjine biti će poticane iz hrvatskog državnog proračuna.

Hrvati će pisati i interpretirati hrvatsku povijestu u Hrvatskoj!

U Hrvatskoj neće stranim medijima biti dozvoljeno stvarati javno mnijenje, niti će itko krivotvoriti hrvatsku povijest i interpretirati je s lažima! Samo će pro-hrvatski domaći mediji moći djelovati u Hrvatskoj, kao i samo domaće kulturno-umjetničke i sportske, političke, ekonomske i znanstvene udruge koje će moći biti poticane iz državnog proračuna Hrvatske.

U Hrvatskoj neće na javno mnijenje i vlast utjecati udruge poticane iz inozemstva, jer takve neće ni postojati, i biti će zabranjeno financiranje iz inozemstva bilo koje skupine društva i udruge, kao i političke stranke koje bi služile stranim interesima. Možda neće ni stranke postojati, jer što je to demokracija nego odluka većine koja ne mora biti u pravu. Neće biti liberalne demokracije već samo demokracija, i neće biti politike divide et impera, to jest dijeljenje i svađanje društva kroz stranke. Cijeli narod je jedna stranka i pokret za život i prosperitet u ljubavi i sreći.
Zašto bi manje obrazovani čovjek odlučivao u ime više obrazovanog, bogatiji u ime siromašnijeg, zao u ime dobroga, muškarac u ime žene, a žena u ime muškarca, neodgovorni čovjek bez savjesti umjesto savjesnog čovjeka, protuhrvatski orijentirani čovjek umjesto hrvatski orijentiranog domoljuba, izdajnik umjesto nacionalista?

U Hrvatskoj će biti dozvoljeno i poticano ispovijedanje vjere u Boga Tvorca ovog svijeta, to jest sloboda vjeroispovjedi, i biti će zaštićeni vjernici.

U Hrvatskoj nitko neće nekažnjeno vrijeđati vjernike, niti nevjernike, niti hrvatsku nacionalnost i hrvatsku povijest i krivo je interpretirati. Tko od inozemnih čimbenika, organizacija, stranih država, i saveza bude vrijeđao i kao upitno postavljao hrvatski jezik, kulturu, povijest i naciju, i opstanak Hrvatske, s tim se neće imati diplomatske i/ili trgovačke odnose i veze, niti komunikaciju.

Postojati će redarstvo za javni red i sigurnost u sklopu Hrvatskih oružanih snaga, služenje vojnog roka za muškarce od najmanje šest mjeseci, krim-policija, i Hrvatska vojska i teritorijalna (oružana) obrana, zajednička obrana od strane vojne ugroze i agresije, obavještajna i protuobavještajna tajna služba, javno školstvo i javno zdravstvo.

Žene neće smjeti biti policajci niti vojnici, jer je to nedostojno ženekoaj je majka i supruga. Feminizmu neće biti mjesta u hrvatskom društvu. Neće biti ženskih kvota u zapošljavanju u Državi, jer žena i muškarac se ne razlikuju samo po spolu nego i po različitim hormonima, tako da imaju različite prirodne životne funkcije i zadaće, svaka jednako vrijedna. Žena je apsolutno jednakovrijedna kao i muškarac. Samo ujedinjeni u ljubavi, u jednoj duši i jednom srcu i tijelu, žena i muškarac čine zrcalo Božje. Tko bude postavljao u pitanje jednakovrijednost žena, biti će protjeran iz Države!

Vlada će imati najviše do devet ministarstava, i voditi će je šef države ili poglavnik s ovlastima donošenja uredaba sa zakonskom snagom koje potvrđuje Državni Sabor. Poglavnik ili predsjednik (šef) Države vodi poslove zemlje u zemlji i prema inozemstvu, (diplomaciju), i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga te ih predvodi u slučaju rata kada dobiva diktatorske ovlasti za obranu. Može raspustiti Sabor jednom u tri godine, a Sabor može poglavnika jednom dati na provjeru na narodni plebiscit u mandatu od 7 godina, i to na polovici mandata, i drugi puta nakon isteka drugog sedmogodišnjeg mandata, te šef države ili poglavnik Hrvatske može najviše imati tri uzastopna mandata od po sedam godina na čelu države i u službi hrvatskog naroda kao njegov branitelj i poticatelj napredka i prosperiteta, i zaštitnik nacionalne sigurnosti.

Vlada neće predlagati zakone nego vršiti izvršnu vlast, održavati javni red i mir, regulirati trgovinu prema inozemstvu i domaće tržište, voditi brigu o opskrbi stanovništva s hranom, lijekovima i pitkom vodom, grijanjem, strujom i drugim energijama i energentima, i o stambenom zbrinjavanju stanovništva, školovanju djece i odraslih ljudi, industriji i financijama, i pažljivo upravljati s prirodnim resursima zemlje u korist hrvatskog čovjeka, koji ne smiju i neće biti na prodaju strancima.

Ministar pravosuđa je ujedno i glavni Državni odvjetnik, a ministar za državnu riznicu je ujedno guverner Hrvatske narodne banke. Vladine poslove vodi u pravilu potpredsjednik vlade kao prvi među jednakima, a poglavar države ili poglavnik vodi državne poslove, i predsjedavajući je vladi.

Zakone će donositi Državni Sabor odnosno narodni zastupnici koji će se birati svake dvije godine po jedna trećina njih, i to na dvokružnim izborima. Preuzimanje stranih zakona i zakona iz inozemstva neće biti moguće, već zabranjeno.

Kruh, pitka voda i struja biti će besplatni za sve stanovnike Hrvatske, osim za strance s privremenom dozvolom boravka i turiste (i posjetitelje), uz iznimke. Fosilno gorivo biti će za građanstvo uvijek dostupno i jeftino, ispod međunarodne tržišne cijene, a za narodno gospodarstvo povoljno, također ispod međunarodne tržišne cijene, ali nepovoljno za izvoz, već po međunarodnoj tržišnoj cijeni.

Narodno gospodarstvo služit će isključivo narodu i državi, a ne koncernima i globalistima, ono će stajati u službi razvoja narodnog napretka i prosperiteta. Hrvatsko narodno gospodarstvo će biti temeljeno na radu, proizvodnji i uslugama, te međunarodnoj razmjeni roba.

Hrvatska narodna (središnja) banka stajati će pod upravom Hrvatske vlade koja će izdavati hrvatski državni papirnati i kovani novac kao osnovno platežno sredstvo u zemlji, i distribuirati novac kroz Državnu raznicu ili državni proračun, i uz bilateralne ugovore sa stranim zemljama i u inozemstvu kao konvertibilna valuta, ili će se u trgovinskim sporazumima s inozemstvom koristiti robna razmjena, ali uz priznanje hrvatske valute kune (HRKn) kao kreditnog sredstva sa stranim čimbenicima.

Postojati će pravo na privatno vlasništvo čovjeka, koje će biti zaštićeno kao i njegova imovina, a posebno njegov život. Postoji privatna imovina i javna ili društvena imovina koja je u konačnici državna imovina. (Društvenom imovinom upravlja grad/općina, državnom imovinom Sabor i vlada).

Odljev kapitala iz Hrvatske neće biti moguć, samo u Hrvatsku moguće ulaganje kapitala uz nadzor vlade i Sabora. Profit će biti jamčen, a iznošenje profita iz zemlje uvjetno i ograničeno.

Neće biti poreza na jedinu nekretninu čovjeka, niti će smjeti postojati porez na dohodak posloprimca ili radnika. Novi porezi smjeti će biti donošeni samo svakih 10 godina, osim u slučaju nepsoredne ratne opasnosti, rata, i prirodne katastrofe. Razrez poreza određuje Državni Sabor Hrvatske.

Neće postojati državni dug niti javni dug, a privatni dug čovjeka će se brisati svakih sedam godina. Neće postojati kamata na kamatu odnosno lihva. Burze neće smjeti postojati, jer ne smije se špekulirati i živjeti poput parazita, već raditi u znoju lica svog! Svaki čovjek će moći i treba živjeti od svog rada. Tko ne bude htio radit, živjet će skromnije. Od skromnijeg života zbog lijenosti ili nerada na nekom poslu u javnom poduzeću ili privredi i privatnom sektoru neće biti obuhvaćene supruge i majke, jer njihov rad uključuje (i) majčinstvo i rad u kućanstvu i brigu za obitelj, djecu i muža, a obitelj brine i o starim roditeljima. To će joj od države bit plaćeno kao i svaki drugi posao koji je plaćen. Dječji doplatak moći će se dobiti samo za hrvatsku djecu, i to u visini koliko stoji odgoj i obrazovanje djeteta do njegove punoljetnosti. Osnovno i srednje kao i visoko školovanje je besplatno u Hrvatskoj.

Muž je glava obitelji i brine za nju. Žena sluša muža i voli ga, a muž neće na nju biti ogorčen jer ju voli.

Nasilje u obitelji će se drakonski kažnjavati.

Oboje roditelja brinu o svojoj djeci kad je imaju, odgajaju svoje dijete ili svoju djecu i obrazuju ih do njihove punoljetnosti koja iznosi 18 godina, s kojom postaju odrasli ljudi koji time stječu sva ustavna prava i dužnosti prema društvu narodu i sebi. Roditelji vole svoje dijete ili svoju djecu, i čuvaju ih od štetnih utjecaja i stranaca, i vode brigu o njihovom zdravlju; djeca imaju pravo da se igraju.

Djeca kad odrastu u svojoj zreloj dobi brinu o roditeljima kada su stari.

Sredstva javne komunikacije poput javne televizije, radija tiska i interneta služit će informiranju i edukaciji, zabavi i objašnjavanju, i kritici, ali ne i propagandi, osim u ratnim uvjetima. Hrvatska će imati vlastiti Internet za svoje stanovništvo, i za oružane snage, bez utjecaja iz inozemstva. Stranci iz svijeta neće imati pristup takvom hrvatskom Internetu. Utjecaj međunarodnog Interneta na hrvatsko društvo ići će na provjeru Sabora svakih pet godina. Domaći vlasnici privatnih medija neće smjeti utjecati na uredničku i slobodu novinara. Ako neće biti zadovoljni s uređivačko-novinarskom politikom, mogu i morati će prodati udjele svog vlasništva. (Privilegij vlasnika privatnih medija je ubiranje svog udjela dobiti u mediju.) Propagandu će smjeti putem medija voditi samo vlada u ratnoj situaciji ili neposrednoj ratnoj ugrozi, prirodnoj katastrofi ili prilikom epidemije. Onda su svi mediji podvrgnuti vladi, ali ne dulje od šest mjeseci, i Sabor ponovo to odobrava ili ne odobrava većinom glasova svih narodnih zastupnika.

Postoji Ustavni sud i Vrhovni sud, uz okružne sudove, kaznene, poslovno-trgovačke i građanske, kao i Vrhovni Apelacijski sud Hrvatske Države. Međunarodni sudovi neće smjeti suditi niti jednom hrvatskom čovjeku i državljaninu, niti će Hrvatska Država pristupiti nekom svjetskom sudu ili sudjelovati u osnivanju međunarodnog suda! Sudovi Države Hrvatske sude svakom strancu koji je počinio kazneno djelo na hrvatskom tlu, ili nad nekom Hrvatu u svijetu. (Nakon odslužene dvije trećine kazne može stranca protjerati iz zemlje, osim stranih špijuna, koji mogu ići u razmjenu, osim u vrijeme rata.)

Suce bira Sabor i smjenjuje ih po volji, s obzirom na njihov neučinak i nepravednost.

Hrvatska država imati će upravna područja s povijesnim pokrajinama Likom, Dalmacijom, Istrom, Slavonijom, Srijemom, Bosnom, Međimurjem, Hrvatskim zagorjem, i Hercegovinom koja će postati dio Dalmacije. Gradovi će imati samoupravu biranu od građana ili stanovnika mjesta, s mandatom od 3,5 godine, i pravo ubiranja manjih/nižih poreza, a financira ih država.

Glavni grad će biti Zagreb, kao zasebno upravno područje za grad i državu. Sabor i šef države mogu vladati i iz drugih mjesta u Hrvatskoj.

Samo Hrvati imati će pravo glasa na izborima i referendumima. Plebiscit ili izjašnjavanje naroda na referendumu biti će bezuvjetno Ustavno pravo, i provođeno po društvenim pitanjima jednom godišnje, ako ima potrebe. Za održavanje referenduma se prikuplja 100.000 potpisa različitih ljudi, stanovnika-državljana zemlje, i ako se prikupe potpisi, znači da ima potrebe za održavanje referenduma koje organizira izvršna vlast. Ista pitanja na referendumu smiju se postavljati samo u jednoj generaciji odnosno u 30 godina.

U Hrvatskoj će vladati bezuvjetna sloboda javne riječi i javnoga govora. Verbalni delikt nije dopušten.

Svaki (punoljetni) Hrvat ima pravo posjedovati i nositi oružje za obranu, uključujući i vatreno oružje, a zabrana nošenja i posjedovanja oružja se ograničava iznimno i po mogućnosti privremeno, i to od strane izvršne državne vlasti, što ide na provjeru nadležnog suda. Svaki Hrvat ima u Hrvatskoj pravo na vozačku dozvolu za upravljanje s prijevouznim sredstvom automobilom i motorom, koja mu se može oduzeti samo privremeno kad prouzroči tešku prometnu nesreću. Pravomoćno osuđeni ljudi neće moći biti birani na javne položaje deset godina, a u slučaju kazneong djela ubojstva slijedi automatska doživotna zabrana obnašanja javne dužnosti; s javne dužnosti udaljavaju se obiteljski nasilnici na rok od deset godina.

U Hrvatskoj će biti zabranjeno širenje stranih ideologija i religija u političke i ekonomske svrhe.

U Hrvatskoj će se razvijati ljubav u Boga, vjera i duhovnost, pravo na mir i miran suživot u snošljivosti bez nasilja, sreća i sloboda čovjeka i njegova prava, razvijat će se kultura, umjetnost, i znanstveni moralno-etički razvoj, poljoprivreda, turizam, industrija s novim tehnologijama, očuvanje okoliša, te samorazvoj zemlje, kao i svijest o nužnoj potrebi hrvatske državnosti i nezavisnosti, i hrvatsko državno pravo.

U Hrvatskoj neće čovjek biti „pravna osoba“ niti „osoba“ s brojem, već samo SLOBODNI ČOVJEK kao individua, sa svojim imenom i prezimenom, zaštićen, i narod kao kolektiv, također zaštićen.

Iznad Hrvatskog državnog sabora neće biti chemtrailsi nego samo čisto nebo i Bog! GMO i otrovni pesticidi biti će zakonom zabranjeni, kao i fluor u pitkoj vodi i pastama za zube i drugdje za ljudsku uporabu. Neće vladati monopol na duhan. Svatko će smjeti pušiti po volji i sam nabavljati duhan. Otopina natrij-klorida i soli mora biti dostupna i besplatna za sve ljude u Hrvatskoj, i to za preventivno održavanje zdravlja i za liječenje od bolesti, jer ubija sve viruse, bakterije i klice i otpušta teške metale iz organizma, kao i za pročišćavanje vodovodne mreže za pitku vodu.

Novi Ustav i Kazneni zakon biti će napisan po Deset Božjih zapovjedi, i razvijen u detalje za svaku moguću životnu situaciju. Pedofilija i silovanje s teškim tjelesnim i psihičkim oštećenjima će se kažnjavati smrću, a nasilje nad ženama, obiteljsko nasilje i (politička) korupcija drakonskim kaznama. Smrtna kazna vrijedit će i za urotničke veleizdajnike i sudionike velezločina genocida ili ubojstvo naroda. Za pobunjenike neće biti predviđen model abolicije ili oprost od kazne za dizanje oružanog ustanka. Izdajnike će se moći doživotno protjerati iz zemlje, a nacionalne ili veleizdajnike države, kao i teroriste i urotnike protiv naroda i države, kažnjavat će se smrću, kao i sam pokušaj veleizdaje. Slobode se može lišiti samo čovjeka koji je od strane krim-policije osumnjičen za ubojstvo, i teški kriminal lopovluka, prevare i pljačke u gospodarstvu, kao i za silovanje, terorizam, pobunu i izdaju, i to ne dulje nego na rok od tri do 30 dana nakon čega slijedi optužnica Državnog odvjetništva ili puštanje na uvjetnu slobodu, s tim da Državno odvjetništvo mora u roku od godinu dana ili podići optužnicu ili odustati od kaznenog progona. (Za držanje u pritvoru vrijede čvrste indicije.) U pritvoru čovjek lišen slobode ostaje do pravomoćne sudske presude koja mora biti donijeta u roku od najkasnije dvije godine. U Hrvatskoj vrijedi isključivo hrvatsko pravo temeljeno na rimskom pravu i hrvatskom običajnom pravu, i hrvatski zakoni. Fizička kazna, osim pedagoške dječje kazne u vidu blagogo poučka ali ne i širenje straha, kao i privremeno lišavanje od slobode, se u Hrvatskoj smije odrediti i izvršiti samo od strane državnih vlasti koje čini Sabor, pravosuđe i vlada na čelu sa šefom države. Fizičke kazne mogu biti samo kazna lišavanja slobode, i smrtna kazna (isključivo strijeljanjem ili vješanjem) ali ne i kazna sakaćenja i mučenje koje je zabranjeno nad zatvorenicima kao i nad slobodnim čovjekom. Prilikom policijsko-državnoodvjetničke istrage teških kaznenih djela dozvoljena je prijetnja i ograničena primjena sile bez sakaćenja i drugih trajnih posljedica po tijelo i psihu. Doživotna zatvorska kazna postoji iznimno, te postoji doživotni progon iz zemlje, a kad je u pitanju hrvatski državljanin, onda uz to i trajno oduzimanje hrvatskoga državljanstva kad je u pitanju ratno profiterstvo i izdaja naroda i države, a od svoje imovine može ponijeti samo ono što može nositi u gaćama na štapu.

Robstvo je u Hrvatskoj zabranjeno, tako i seksualno, trgovina s ljudima je strogo zabranjena, kao i organizirana prostitucija i korištenje opojnih sredstava poput droge, prirodne ili umjetne. Maloljetnicima ispod 16 godina zabranjen je rad i njihovo iskorištavanje u radne svrhe.

Svaki Hrvat smije u Hrvatskoj živjeti gdje želi, i imati svoj komad zemlje za život, stjecati vlasništvo nad pokretninama i nekretninana. Zemljišta se strancima ne smiju prodavati, niti ih stranci trajno stjecati, mogu ih stjecati samo privremeno na uživanje, bez prava na daljnju prodaju strancima; nakon isteka uživanja zemljište ili više njih vraćaju državi ili privatnom hrvatskom vlasniku.

U Hrvatskoj neće biti idolpoklonstva niti će se razvijati i održavati kultu ličnosti ikoga. Ljudi zaslužni za hrvatsku povijest neće se obožavati već se mogu spominjati njihova pozitivna i dobra djela u svrhu obrazovanja i dizanja nacionalne svijesti i čovjekoljublja i Bogoljublja.

Ljubav prema Bogu, obitelji, hrvatskom narodu i njegovoj domovini Hrvatskoj, tim redoslijedom, biti će ustavno dobro. U Hrvatskoj će se razvijati ljubav, kao i mir među stanovništvom i sa susjedima u drugim državama i svijetom, život u slozi i zajedništvu u Hrvatskoj biti će pravo i dužnost.

Zadnji dan u tjednu je neradni dan u Hrvatskoj posvećen Bogu-Tvorcu i obiteljima kao i odmoru. Neradni dan počinje zalaskom sunca prethodnog dana, i završava sa zalaskom sunca slijedećg dana. Državni (nacionalni praznici) i vjerski blagdani su također neradni dani.

U Hrvatskoj neće vladati ideologije već pravni poredak. Korupcija će se kažnjavati drakonski. Smjena dužnosnika države biti će automatska svakih 12 mjeseci, s početkom Nove godine, osim zapovjednika u oružanim snagama, i liječnika i medicinskih sestara u bolnicama i domovima zdravlja, kao i nastavnika u školama. Sveučilišta će imati znanstveno-obrazovnu autonomiju. Radnički sindikati će postojati radi zaštite radničkih prava. Javni službenici rade na mandat od četiri godine nakon čega slijedi provjera radne učinkovitosti, radne savjesti i zdravlja i pristojnost prema građanima to jest slobodnom čovjeku kojemu će javne službe biti njegov service, njemu na usluzi.

Vlasti će služiti čovjeku, a država narodu.

Kruh i pitka voda kao i struja će u Hrvatskoj biti besplatni za svakog Hrvata, kao i krov nad glavom. Ako stranac u nuždi u Hrvatskoj zamoli čašu vode i koricu kruha, dat će mu se na dar, kao i prenoćište za dva, tri ili mjesec dana.

Nitko neće smjeti u Hrvatskoj biti kažnjen zbog izrečenog mišljenja, verbalni delikt neće smjeti postojati u Hrvatskoj.

Privatni život svakog čovjeka i privatna komunikacija će biti zajamčeni, a njihovo kršenje drakonski kažnjavano. Špijuniranje (prisluškivanje) stanovništva ili skupina stanovništva je zabranjeno. Prisluškivati nekoga ili skupinu ljudi moguće je od strane tajne službe i krim-policije samo u svrhu razotkrivanja kaznenih djela, i uz naknadnu dozvolu nadležnog suda.

U javnosti neće biti seksualne raskalašenosti, a nemoral u javnosti će biti kažnjavan. U nemoral spada i laganje.

U Hrvatskoj će se razvijati duhovna i demografska obnova, materijalna obnova, napredak i prosperitet, kao i ljudska sreća, dok će i čovjek i životinje biti zaštićeni od fizičkog mučenja, a prirodni okoliš od zagađenja i uništavanja.

Hrvatsko državljanstvo imati će samo Hrvati i onaj čovjek koji bude trajno i doživotno živio u Hrvatskoj i Hrvat koji bude živio privremeno u inozemstvu, te plaćao hrvatskom društvu porez za njegov razvoj i materijalni opstanak. Svaki etnički Hrvat u domovini i svijetu postaje hravtski državljanin, osim ako to izričito odbije.

U Hrvatskoj će biti zaštićen ljudski život od začeća do rođenja i prirodne smrti, a sprečavanje začeća mehaničkim i kemijskim sredstvima u pravilu najšire zabranjeno. O štetnosti po zdravlje same primisli nerađanja i neželjenja imanja djece, kao i sprečavanja začeća i namjernom pobačaju, vršit će se široka edukacija stanovništva.

Pravo na sreću biti će Ustavno pravo svakog čovjeka u Hrvatskoj, to jest svakog Hrvata.

Stranci mogu boraviti u Hrvatskoj uz vremenska ograničenja, a radne i dozvole za školovanje i boravak strancima izdaju se samo iznimno od strane izvršne vlasti i uz odobrenje ograničenih kvota od strane Sabora, i na vrlo ograničeno vrijeme, ne dulje od tri godine, i moći će se produljiti samo na još dvije godine. (Od ove mjere su izuzeti strani supružnici Hrvata, dok brak stranca i hrvatskog čovjeka ne uključuje automatsko dobivanje hrvatskog državljanstva koje odobrava sud.) Stranci plaćaju sebi školarinu i obrazovanje koje je za Hrvate besplatno, kao i boravak i ishranu. Primaju se samo ratne izbjeglice i izbjeglice od prirodnoh katastrofa iz drugih zemalja na privremeni boravak do povratka sigurnosti u njihovim zemljama, najdulje pak pet godina i ne više od 1.000 njih u godinu dana. (U slučaju izbijanja epidemije u nekoj zemlji, uvodi se u Hrvatskoj karantena od tri mjeseca za strance koji dođu u zemlju.) Politički azil strancima daje se samo iznimno pojedincima kad su progonjeni negdje drugdje, i u ograničenom broju, ne više od 100 azilanata u godinu dana, pri čemu prioritet imaju progonjene obitelji, i ne na rok dulji od 10 godina (nakon isteka može zatražiti hrvatsko državljanstvo ili mora trenutno odselit iz zemlje). Azil se izdaje od strane izvršne vlasti u roku od tri mjeseca, koju potvrđuje sud, ili se automatski odbija ako se ne izda dozvola. Nema prava na sudsku žalbu, i deportacija izvan zemlje i ozemlja ide odmah, po potrebi i silom. Migracija stranaca u Hrvatsku je u pravilu zabranjena, iznimno je odobrava Sabor u vrlo ograničenom broju, ne više od 500 stručnjaka s obiteljima, sveukupno ne više od 2.500 ljudi godišnje, a potvrđuje narod na referendumu. Zaštita državne granice je vrhovna i prioritetna zadaća vlade. Neće se dozvoliti niti prolazak ilegalnih migranata kroz Hrvatsku deklariranih kao „izbjeglice“ (većinom vojno sposobni muškarci stranih neeuropskih kultura) , kao 2015. godine, kada su i vlasti Republike Hrvatske i migranti kršili hrvatski zakon o državnoj granici, niti će se dozvoliti migracija iliegalnih migranata i lažnih migranata deklariranih kao „izbjeglice“ u Hrvatsku, kao i u Europsku uniju 2015. godine.

Sve će biti dozvoljeno u Hrvatskoj što izričito nije zabranjeno na štetu društva, čovjeka i naroda, a o tome će odlučiti hrvatsko društvo u zemlji odnosno državi nakon što Ustavotvorna skupština odnosno Sabor hrvatskog naroda donese novi Ustav.

Ljubav prema Bogu i pravo na sreću svakog čovjeka biti će glavni dio Ustava Hrvatske Države koja će se zvati Hrvatska Država, skraćeno Hrvatska, u kojoj će vladati Bog i Hrvati. Hrvatska Hrvatom!

(Ovo je prijedlog za razmišljanje za svakog Hrvata, i nije obavezan niti neki plan za rušenje nepravedne i protuhrvatske vlasti i dosadašnjeg đavoljeg sustava totalitarnog komunizma i globalizma.)

Dana 8. listopada 2017. godine, na bivši Dan neovisnosti koji je saborska većina (HDZ-koalicija) ukinula.