#CROexit: Zašto? Zato…

Hitni izlazak Hrvatske iz članstva u Europskoj uniji, u suprotnom potop!

U Europskoj uniji, koja je nadnacionalna umjetna tvorevina koja nije država, i nema mjesto u članstvu Ujedinjenih naroda, ne postoji samostalnosti i neovisnosti, nacionalne države se ne priznaje, kao što se ne priznaje narode već se govori samo o “građanima”, i to je za hrvatski narod i druge narode u Europskoj uniji jedna katastrofa sama po sebi.

Tvorci EU su istu kreirali prema Titovoj totalitarnoj multi-nacionalnoj i multi-religijskoj Jugoslaviji, s tim da su u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji narodi imali veća prava nego što narodi imaju prava u Europskoj uniji, tako da je i ta činjenica za promisliti i jako dobro razmisliti, jer je Hrvatska napustila članstvo u SFRJ iz razloga nedostatka nacionalnih prava za Hrvate u političkoj praksi.

S ulaskom u članstvo EU naš suverenitet predan je u ruke stranim moćnicima koji nisu birani od strane hrvatskog naroda, i osim što smo izloženi nekontroliranim ilegalnim migracijama na naš teritorij, protuzakonitim upadima stranaca i rušenju naše državne granice, uz pomoć vlade (!) i PRH (!), naše zakone i gospodarstvo diktira režim Europske komisije EU, svaki projekt za financiranje iz EU-fondova za naše gospodarstvo prvo prolazi odobrenje stranih moćnika, nismo samostalni u vođenju našega gospodarstva, i naši proizvođači izloženi su poplavi strane robe kojoj ne mogu konkurirati i propadaju. Za sve to još plaćamo i članarinu što smo u EU u svezi koje nam ispiru mozak kako je to privilegija, kako je protuhrvatska političarka Vesna Pusić znala reći da je to “privilegija” biti u elitnom klubu, i da nećemo imati za isplatu mirovina ako ne uđemo u članstvo EU, što je bila njena notorna laž s kojom je plašila Hrvate, a istina je da sada kad je RH u članstvu EU dolazi u pitanje isplata ne samo vojnih mirovina hrvatskih branitelja, nego i uopće isplata mirovina za gotovo 1 milijun hrvatskih umirovljenika! Ima tu još privilegija, samo što hrvatski narod pojma nema koje su to, pa izvolite se upoznati s istima:

– Na tisuće EU-birokrata ima plaću veću od prosječne plaće predsjednika vlade Republike Hrvatske.
– Oko 45 zgrada u vlasništvu EU-režima spadaju među najveće građevine u Europi.
– EU-Parlament troši godišnje 150 milijuna eura ili oko 1 milijardu kuna koje mi plaćamo, za njihovo sastančenje u Strasbourgu, i za svaki pokušaj da se barem spoje sastančenja u Bruxellesu i Strasbourgu u jednom mjestu radi smanjena enormno visokih birokratskih troškova, u Strasbourgu, Francuska ulaže veto.
– U Bruxellesu postoji Shopping-centar isključivo za EU-birokrate, kao u Sovjetskom Savezu u Moskvi za komunističku oligarhiju. Funkcioneri Europske komisije zovu se isto kao u totalitarnom Sovjetskom Savezu, naime, zovu se “komesari”. Riječ ministar su izbacili, jer ta riječ znači “služenje narodu/narodima”.
– EU-zaposlenici imaju šofere koji ih voze na posao, i šoferi uopće ne gase službene automobile, djelatnici EU izađu iz vozila, odskeniraju svoje zaposleničke kartice i vrate se natrag i pa-pa posao (ionako izmišljeno radno mjesto), “dnevnica”, i to velika, osigurana je bez obzira radili ili ne radili. Idemo dalje…
– EU je formirao EU-policiju, FRONTEX, koja ne služi za zaštitu vanjske granice EU, iako je glupo pričati o “vanjskoj granici EU” kada EU nije država.

Predstavniku EU u Washingtonu je State Department u administraciji predsjednika Trumpa snizio diplomatski status, uz obrazloženje da EU nije država i ne može imati isti status kao jedna samostalna i nezavisna država. Nadalje, EU stvara EU-vojsku tzv. EUFOR, iako je Bruxelles tvrdio da se to nikada neće dogoditi. Time će biti ukinuta Hrvatska vojska (HV). Zar to nije zabrinjavajuće?


– EU izvlači novac iz mnogih, ne samo ribarskih kompanija, i mnoge obalne zemlje pate zbog toga gubeći resurse zbog toga što ne primjenjuju gospodarski pojas po UN na što imaju pravo. EU se postavlja iznad međunarodnih zakona. Zamislite! Je li vam stalo do primjene zakona, kako nacionalnih tako i međunarodnih ili nije?
– Zemlje-članice, kako se nazivaju nacionalne države, se mobbingiraju (pravi se veliki pritisak na njih) da potpišu Maastrichtski ugovor o uvođenju zajedničke valute euro, što u hrvatskom slučaju znači gubitak hrvatske kune u hrvatskom džepu. Hrvatski narod jest doduše, davno izgubio svoj monetarni suverenitet koji znači sve u životu jednog naroda kada njegova vlada i njegov nacionalni parlament nadziru domaću valutu, u hrvatskom slučaju kunu (HRKn), tiskanje papirnatog novca i kovanje kovanica, kao i distribuciju novca preko Hrvatske narodne banke koja mora biti središnja državna banka, a ne filijala Europske centralne banke!
– Za Lisabonski sporazum koji regulira zakone EU trebao je biti održan referendum u svakoj zemlji-članici, ali nije, iako je za prethodni predloženi Ustav EU bio održan referendum koji je u Francuskoj i Nizozemskoj odbijen Lisabonski sporazum se samo tako zove, a u stvarnosti je to Ustav EU.
-Da je sve ostalo na Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ) kakva je bila do 1992. godine, sve bi bilo u redu, ovako ništa nije u redu.

Sloboda nema cijenu, i iz EU treba izaći bez obzira na cijenu! #CROexit. Hrvatska mora iz članstva EU izaći najkasnije do 31.12.2020. godine, jer globalisti planiraju izazvati veliku krizu u cijeloj Europskoj uniji !!! (Ovaj tekst je pisan 2019. godine, sada u 2020. godini vidimo veliku krizu Coronavirus-krizu, “lock-down” hrvatskoga gospodarstva od završetka sabora HDZ-a 15. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. i karantena za cjelokupno stanovništvo, što se nikada u povijesti Hrvata nije bilo dogodilo, kao ni zatvaranje crkava za kršćanske vjernike, rimo.- i grko-katolike i hrvatske pravoslavce.

Jesmo li znali da, ukoliko jedan narod, kojeg u EU njeni upravitelji zovu “građani” (dakle, denacionalizira se ljude i narode), želi da njegova ukinuta država, koja se zove “zemlja-članica”, izađe iz članstva EU, da je izlazak iz članstva Europske unije BESPLATAN ako se ne postigne međusobni sporazum, jeste li znali za to? Na primjer, BREXIT, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz članstva EU, ako se ne postigne dogovor između Bruxellesa i Londona, onda će to Engleze, Škote i Walešane stajati 0,0 funta ili 0,0 eura, ili 0,0 kuna, dakle doslovno ih neće stajati ništa. Ako postignu dogovor, London mora platiti oko 50 milijarda eura; zauzvrat bi imao sporazum o trgovanju s EU.

S ulaskom Hrvatske u članstvo EU su vladajući bivši komunisti nasamarili hrvatsko stanovništvo obećavajući mu brda i doline, i lagali da će hrvatski suverenitet, koji je Hrvatima jako važan, u EU biti čak još i ojačan, što je notorna laž, naprotiv s ulaskom Republike Hrvatske u članstvo Europske unije dana 1. srpnja 2013. godine je u potpunosti likvidiran suverenitet hrvatskog naroda, Hrvati više nisu nezavisni, dok u EU nisu doživjeli očekivani materijalni procvat ili prosperitet, već se stotine tisuća mladih Hrvata iselilo na rad u inozemstvo, to jest u druge zemlje-članice EU poput Austrije, Njemačke i Irske. Na mjesto iseljenih Hrvata, zločesta Plenkovićeva koalicijska vlada naseljava strance, ilegalne migrante, nekadašnje sirijske pobunjenike i džihadiste, to jest svoje saveznike kojima je Milanovićeva vlada slala hrvatsko oružje (preko zračne luke Rijeka na otoku Krku), i počinila de facto ratni zločin kada je nezavisnoj državi Arapskoj Republici Siriji prijetila s ratom, bez mandata Vijeća sigurnosti UN. Može li gore? Uvijek može gore, ovisi o tome koliko će Hrvati trpjeti i čekati da nešto poduzmu protiv urušavanja hrvatske države i nestanka svoje nezavisnosti i slobode. Točka na “i” jest potez Plenkovićeve koalicijske hrvatsko-srpske vlade za vrijeme coronavirus-diktature iza leđa hrvatskom narodu, kojeg je stavila u karantenu, u smjeru ukidanja hrvatske valute kune i uvođenje ionako bezvrijedne valute euro (EUR) čija kupovna moć ovisi o njemačkom izvozu, a ne o rezervama zlatnih poluga, a njemački izvoz je u koronavirus-krizi doživio slom, tako da će i euro doživjeti visoku inflaciju i slom, ali globalisti ga drže na površini dok ne etabliraju svoju tiranijsku “Jednu svjetsku vladu” u sotonističkom “Novom svjetskom poredku” (NWO), jer taj poredak mora sadržavati i jednu valutu.

Sin komunista i udbaša, Andrej Plenković, je Hrvatsku stavio pod globalnu upravu svjetskih vladara iz sjene, međunarodnih bankara ili globalista. Vladajući bivši komunisti i njihova djeca su Hrvatsku gurnuli u ralje globalizacije koja melje sve nacionalno i vjersko pred sobom. Ostatci ostataka hrvatskog stanovništva stoje pred progonom u vlastitoj zemlji koji je na neki način i počeo s coronavirus-diktaturom. Svejedno, globalizacija ne prolazi bez otpora, u Njemačkoj su se Nijemci probudili, i 1. i 29. kolovoza 2020. je preko 2 milijuna Nijemaca izašlo na ulice Berlina u prosvjed protiv diktature globalista koji se koriste lažnom pandemijom za izazivanje straha i panike. Sin u političkoj uroti ubijenog pokojnog senatora i borca za ljudska prava Roberta Francisa Kennedya, i nećak u zavjeri ubijenog predsjednika Amerike, John F. Kennedya, Robert F. Kennedy Jr. je u svom govoru pred stotine tisuća Nijemaca u Berlinu na aveniji Unter den Linden i 17. lipnja naglasio, (avenija nazvana tako u spomen na ustanak Nijemaca protiv staljinizma u Istočnom Berlinu, 17. lipnja 1953., prvi antikomunistički ustanak u Europi nakon podjele Europe u Drugom svjetskom ratu od strane Saveznika, u Jalti, 1945.), da je Berlin postao središnja svjetska točka otpora globalistima.

#HrvatskaIznadSvega #BogiHrvati #Hrvatska #Croatia #HrvatskaDržava #StateOfCroatia

Imamo diktaturu i imamo diktatora

Komentar prošle i aktualne hrvatske politike, objavljen 16. rujna 2020. na društvenoj mreži Facebook: https://www.facebook.com/Hrvatska.iznad.svega/

Kada pošteno bacimo pogled u blisku prošlost, hrvatski narod nikada nije živio u demokraciji niti u pravnoj državi, tako je sve do danas, 16. rujna 2020. godine.

Hrvati su živjeli u višestranačkom sustavu Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Republike Hrvatske, ali je rezultat bio kao u diktaturama pod jednopartijskom vlašću. Od ove analize valja izuzeti jedino ratno razdoblje Nezavisne Države Hrvatske kojom je vladao ustaški pokret, Hrvatska je tada bila autoritarna država i imala diktatura poglavnika, ali ona nije bila usmjerena protiv hrvatskog naroda već za njegovu dobrobit, i to u uvjetima svjetskog rata. U obje jugoslavenske tamnice naroda su Hrvati doživjeli represiju vlasti, dok su u komunističkoj diktaturi pod Titom doživjeli genocide, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i masovno kršenje ljudskih prava uključujući i verbalni delikt koji se na mala vrata vratio u Republici Hrvatskoj kroz nelegitimni posebni ‘zakon o mržnji’, koji se kosi sa Ženevskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodom javne riječi iz 2011.

Zanimljivo da u niti jednom slučaju partizanskog ratnog zločina nad Hrvatima u Drugom svjetskom ratu i iz vremena totalitarnog jugoslavenskog komunizma u ‘pravnoj državi’ Republici Hrvatskoj nije bilo osuđenih krivaca, kao da su ubijani golubovi ili mlaćeni komarci, a ne ljudi, djeca, djevojke i dječaci, žene, muškarci, starci, zarobljenici i dr. Zanimljivo je i da su masovne ubojice oklevetali bez posljedica svoje žrtve. U Republici Hrvatskoj je čak i višestranački sustav, uspostavljen 1989. na koncu socijalizma, likvidiran već 1993. godine s otimanjem parlamentarne Hrvatske stranke prava od strane režima Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice i njenih republičkih kadrova. Zanimljivo jest, i da je zadržan atribut republika u nazivu zemlje, iako je on proizvod zločinačke revolucije, a republika i ne mora biti država i često i nije već samo administrativna jedinica u totalitarizmu. N.D.H. je bila autoritarna država, ali ne i totalitarna država kao Titova Jugoslavija koja je bila zločinačka država. Razlika je velika, i Chile pod vođom pobune protiv demokratski izabranog socijalističkog predsjednika Allendea, generalom Pinochetom, bio je autoritaran, ali ne i totalitaran, u Chileu je funkcionirala pravna država koja jedino nije vrijedila za ekstremne ljevičare (marksiste) koji su radili na zločinačkoj svjetskoj revoluciji o čemu su odluku o tome donijeli marksisti na kongresu Komunističke internacionale u Moskvi, 1919. godine pod agitatorom i zločincem ‘Lenjinom’. Predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, je potvrdio, da su prvu komunističku sovjetsku vladu činili u većini židovski boljševici, a ono što nije rekao glasi, da je revolucionarna, dakle, zločinačka Lenjinova vlada koju nitko na demokratskim izborima nije birao, niti je ikada potvrđena na narodnom referendumu, donijela protuljudski i protukršćanski zakon o kažnjavanju na smrt optužene za antisemitizam, i zakon o pobačaju, prvi na svijetu. U autoritarnom Chileu pod generalom Pinochetom ubijeno je bez sudske presude oko tri tisuće ekstremnih ljevičara i revolucionara, u N.D.H. oko dvije tisuće. U revoluciji komunističke Kube pod Fidelom Castrom ubijeno je 10.000 antikomunista, ali, nikome ništa zbog te činjenice koja se u masovnim medijima i ne spominje, samo u stručnim tekstovima o zločinima komunizma. Od 1993. godine Hrvati imaju krnji višestranački sustav koji je u stvarnosti jednopartijski sustav s bivšom komunističkom partijom SDP koju je vodio nekadašnji komunistički ideolog i boljševik Ivica Račan, i Tuđmanov HDZ, stranka koju je osnovala nekadašnja tajna služba Udba. Nakon nasilne smjene Dobroslava Parage sa čela otete stranke HSP u Hrvatskoj (putem Ministarstva pravosuđa i uprave i Upravnog suda RH) nema organizirane političke oporbe. Republika Hrvatska živi već 30 godina u diktaturi koju je zaveo Titov general i prvi PRH Franjo Tuđman i njegovi oznaši i udbaši. Predsjednik vlade RH, Andrej Plenković, je sin komunista i udbaša iz CK SKH i medijskog kontrolora s nekadašnje TV Zagreb, (današnji HRT). On zna s medijima koji su mu poslušni. U novim okolnostima nastavio je diktaturu Franje Tuđmana ali u korist Europske unije pod globalistima. Hrvatski nacionalni interesi i hrvatski domoljubi su smetnja njegovoj vlasti; on ih zove “hrvatskim nacionalistima”, jer je to isprobana etiketa iz komunizma kada je njegov otac drmao socijalističkom republikom nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine. Saveznici su mu svi koji nisu pro-hrvatski orijentirani, jedino takvi se s njim i rukuju. S Bogom nema ništa, osim što služi đavla.

Diktator Franjo Tuđman je s položaja smijenio prvog predsjednika Vrhovnog suda, Vjekoslava Vidovića, zato što je ovaj iz pritvora pustio Dobroslava Paragu kojeg je PRH Franjo Tuđman dao zatvoriti iz razloga konkurencije i mržnje prema njemu koji se jedini zalagao za hrvatsku nezavisnost i slobodu. Kako Tuđmanova Udba u sustavu RH nije uspjela pronaći dokaze protiv D. Parage, predsjednik Vrhovnog suda, V. Vidović, pustio ga je po zakonu na slobodu, jer ne možeš nevinog čovjeka neograničeno držati u pritvoru bez dokaza. Franjo Tuđman je na to “poludio” od bijesa kada je čuo da je VS pustio Paragu na slobodu, i najurio predsjednika VS RH, što je skandal par excellence. Poslije je Predsjednik Tuđman optužio predsjednika Hrvatske stranke prava, D. Paragu, za navodni pokušaj rušenja ustavnog poretka RH ali opet nije bilo dokaza na Vojnom sudu RH koji ga je oslobodio, a na žalbu Glavnog vojnog tužitelja Mirsada Bakšića (kćer mu se poslije ubila iz njegovog revolvera) je Vrhovni sud 1994. odgovorio konačnom oslobađajućom presudom Dobroslavu Paragi i za HOS koji je u presudi naveden kao legalna i legitimna postrojba Hrvatske vojske i OS RH, a ne kao “paravojna formacija” kako su HDZ i Franjo Tuđman etiketirali HOS, isto kao i Slobodan Milošević i JNA koji su HOS proglašavali “paravojnom formacijom”, uz fašističku etiketu koja je palila u totalitarnom komunizmu, (socijalizmu pod diktaturom komunističke partije), zašto ne i u lažnoj demokraciji pod vlašću bivših komunista. Zanimljivo, niti je međunarodni privremeni haaški sud ICTY za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, niti ijedan sud u Hrvatskoj ikada podigao ijednu optužnicu za ratni zločin protiv HOS-a što znači da je Paraga vodio HOS pošteno i po međunarodnoj ženevskoj i haaškoj konvenciji o ratovanju i postupanju u ratu, ali Franjo Tuđman tako nije vodio svoje postrojbe iz HVO-a u BiH, s tim da valja naglasiti hrabrost i požrtvovnost mnogih časnih pripadnika HVO-a i njegovih postrojbi u otporu agresiji JNA, 1992. godine, i poslije prilikom oslobađanja teritorija BiH uoči Daytonskog sporazuma, 1995. godine u savezu s Armijom BiH. Obični vojnici, hrvatski branitelji na terenu nisu ni znali koje stvarne političke ciljeve njihovo vodstvo u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske slijedi, jer je njima glavna misao bila oslobođenje domovine i opstanak obitelji i naroda.

Kada je hrvatski narod kaznio HDZ 1992. godine na parlamentarnim i predsjedničkim izborima zbog loše nacionalne politike, traljave obrane domovine od velikosrpske agresije, zbog pada Vukovara koji je pao u Zagrebu, i zbog užasne privatizacije i pretvorbe, Franjo Tuđman i njegovi udbaši na najvišim položajima odlučili su krivotvoriti izbore. Predsjednik Vrhovnog suda i republičke izborne komisije bio je Vidovićev nasljednik na čelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, stručnjak koji nije bio član komunističke partije, Zlatko Crnić, ali je 29. rujna 1992. ubijen u improviziranoj prometnoj nesreći kada se jedan šleper (teški kamion) zabio u njegov automobil prilikom čega je pola njegove obitelji poginulo. Njegova šira obitelj nikada nije prihvatila službeno objašnjenje da se radilo o tragičnoj prometnoj nesreći; u Srbiji je udba vršila atentate baš šleperima koji bi se zabijali u automobil oporbenog prvaka; u Hrvatskoj udba u tajnoj službi SZUP i vojnoj tajnoj službi SIS (poslije u tajnoj službi HIS), nije se libila politički motiviranih ubojstava, tako je MUP RH na kontrolnoj točci u Sesvetama kraj Zagreba godinu dana prije likvidacije predsjednika Vrhovnog suda koji kao čovjek s integritetom sigurno nije blagoslovio krivotvorenje izbora, ubio oporbenog čelnika pravaša i antikomunista Antu Paradžika, ratnog načelnika Hrvatskih obrambenih snaga HOS, i predsjednika Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine. Tjedan dana nakon izbora 1992. ubijen je general Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a u Bosni i Hercegovini, član Glavnog stožera Armije BiH, i pravaš i antikomunist. Uslijedila je i likvidacija predsjednika željezničarskog radničkog sindikata Milana Krivokuće u Zagrebu. Nikome ništa kao i u slučaju brojnih drugih atentata odnosno likvidacija u “pravnoj državi” Republici Hrvatskoj. Franjo Tuđman je otišao i korak dalje, što se Slobodan Milošević nije usudio u Srbiji to je on radio u porobljenoj Hrvatskoj – otimao je oporbene političke stranke i udruge, i na njihova čela postavljao svoje agente i doušnike i poslušnike, svoje trojanske konje. Tako je diktatura u Republici Hrvatskoj bila zahvatila oporbu, pa i neke novinare i medije, ali ne i stanovništvo koje je Franjo Tuđman kupio s vojnim mirovinama i kreditima, kao i nacionalnom domoljubnom retorikom i jednim hrvatskim domoljubnim ozračjem kojeg je u propagandi vrtjela HTV kao na karuselu iako je domovina već davno bila doživjela izdaju nad Vukovarom, a poslije su izdaju doživjeli i Hrvati u Bosni, kako u Posavini tako i u srednjoj Bosni i Bosanskoj krajini gdje ih je HDZ ostavio na cjedilu odmah nakon 1990. godine, i prepustio pokoljima pobunjenih Srba u Prijedoru, Banja Luki i drugdje gdje je vladalo etničko čišćenje iako nije bilo ratnog stanja odnosno rata na tom području. (Prilikom priključenja RH Europskoj uniji je s HRT-a utihnula domoljubna propaganda i prešlo se na propagandu o “internacionalizmu”; tek tada je šire stanovništvo shvatilo, da je nešto trulo u državi Hrvatskoj.) Vrhunac diktature u RH 90tih je bio obračun s antikomunističkom pravaškom oporbom, i nesmiljena pljačka banaka i poduzeća u zakonitoj ali nepravednoj pretvorbi i privatizaciji. Ljudska prava u to vrijeme nisu bila bitna u svijesti ljudi, naglasak se stavljao na nacionalna prava poput nezavisnosti i slobode iako je i nezavisnost i nacionalna sloboda bila zapravo samo hinjena, ne i realna. Hrvatski narod je monetarni suverenitet izgubio još prije Oluje, 1994. godine, a monetarni suverenitet je zapravo sve u životu jednog naroda. S uspješnom Olujom je Franjo Tuđman samo zamazao oči Hrvatima, a i cijela hrvatska vojna oslobodilačka operacija je izvršena u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem, koji je u Tikvešu, travnju 1991. na tajnom sastanku s Tuđmanom obećao, da će nakon pojele BiH ostaviti pobunjene Srbe u Hrvatskoj na cjedilu. Ispunio je svoje obećanje, kao što je i Tuđman ispunio svoje, jer je pristao na podjelu Bosne i Hercegovine.

S ulaskom u članstvo RH u EU su HDZ i SDP do kraja likvidirali hrvatski suverenitet za koji su se u ratu izborili hrvatski branitelji i mnogi hrvatski civili svojom krvavom žrtvom, s dankom u krvi. Krvnici Hrvatske na čelu nje same predali su je u ralje globalizacije, u novi totalitarni sustav tamnice naroda Europske unije pod diktaturom globalista i njihovih zvjerskih mainstream-medija. Sad živimo u coronavirus-diktaturi, iako se one nekadašnje komunističke diktature i tiranije udbaša i nekadašnjih partizana nikada nismo ni riješili. Imamo diktaturu, tako imamo i novog diktatora, to je “lažljiva Andreja”, kako su Plenkovića prozvali prosvjednici protiv protukršćanske Istanbulske konvencije, 2018. godine na velebnim prosvjedima u Splitu i Zagrebu, i po drugim hrvatskim gradovima. Međutim, on ne mari za masovne prosvjede i peticije za referendume koje zabranjuje uz pomoć svoje ispostave zvana Ustavni sud Republike Hrvatske, koji mu je dao blagoslov i za sve odluke njegovog kvazi-nacionalnog “stožera Civilne zaštite MUP-a RH”, onog istog MUP-a koji je ubio Antu Paradžika i mnoge druge hrvatske domoljube poput Mire Barešića, Ludviga Pavlovića, pa sve do Zvonka Bušišća-Taika, a da nikada nitko od nalogodavaca i izvršitelja za ta ubojstva nije odgovarao. Hrvatsko stanovništvo umire u negativnom demografskom prirastu, nestaje ubrzanim iseljavanjem mladih iz Hrvatske, i guši se u neljudskim ovrhama, te pod pritiskom ilegalnih migracija stranaca koje navaljuju na nezaštićenu nekadašnju državnu granicu Republike Hrvatske. U pozadini ove drame se cereka lice tzv. Jedne svjetske vlade globalista (međunarodnih bankara) koju su Hrvati jednom već pobijedili, i to u Domovinskom obrambenom ratu.

Kako će se hrvatski narod riješiti diktature i porobljenosti u vlastitoj zemlji? Teško, jer su široki slojevi stanovništva na neki način korumpirani i u nju upleteni na izravni ili neizravni način kroz novčane privilegije iz državnog proračuna, vojne mirovine, kredite, državne subvencije, to jest subvencije bivše države i kroz subvencije iz EU, jer Hrvatska u Europskoj uniji nije više država nego zemlja-članica, što dođe isto kao republika u socijalizmu – administrativna tvorevina. Katolička Crkva čvrsto je usidrena u njedrima HDZ-a, isto ovisna o novčanim privilegijama vlade Republike Hrvatske, umjesto da se uzda u Boga. Oporbe praktički u zemlji nema, stanovništvo je frontalno izloženo sustavnom uništenju, ne samo kroz raseljavanje i demografski pad zbog ozakonjenog pobačaja, nego i zbog medijskih etiketa odnosno psihološko-propagandnog rata HRT-a i privatnih korporacijskih televizija i portala protiv hrvatskog naroda, u režiji simpatizera partizanskih masovnih ubojica, udbaša i ljubitelja “Evrope”, naime, izdajnici ljube sve, samo da ne bi morali ljubiti Hrvatsku.

Ova ružna priča i noćna mora u Republici Hrvatskoj će završiti, ili tako da će njeni vladari potopiti vlastiti brod kojim kormilare, jer nisu normalni, zločesti su i oholi, slijepi zbog mržnje prema svemu hrvatskom, vjerskom i nacionalnom, i do grla su korumpirani, to jest pokvareni, ili narodnim ustankom protiv ovakve nepravedne i nedemokratske vlasti koja svoj lažni legitimitet crpi iz zločinačkog revolucionarnog državnog prevrata od 8. svibnja 1945. godine kada su došli na vlast u Zagrebu, i od tada nikada s nje do danas nisu zapravo sišli. Komunističko tijelo ZAVNOH nije imalo demokratski legitimitet. Ako netko nema pravo na vlast, onda su to oni, jer su protuzakoniti, i sveukupno su protiv Boga-Stvoritelja, pobunjenici protiv Svevišnjeg. Globalisti imaju plan za nas, ali naš Bog ima plan za njih! U nadi je spas, nada umire posljednja. Bog i Hrvati!

#HrvatskaIznadSvega

Introduce Yourself (Example Post)

This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.

You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.

Why do this?

  • Because it gives new readers context. What are you about? Why should they read your blog?
  • Because it will help you focus your own ideas about your blog and what you’d like to do with it.

The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.

To help you get started, here are a few questions:

  • Why are you blogging publicly, rather than keeping a personal journal?
  • What topics do you think you’ll write about?
  • Who would you love to connect with via your blog?
  • If you blog successfully throughout the next year, what would you hope to have accomplished?

You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.

Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.

When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.

Introduce Yourself (Example Post)

This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.

You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.

Why do this?

  • Because it gives new readers context. What are you about? Why should they read your blog?
  • Because it will help you focus your own ideas about your blog and what you’d like to do with it.

The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.

To help you get started, here are a few questions:

  • Why are you blogging publicly, rather than keeping a personal journal?
  • What topics do you think you’ll write about?
  • Who would you love to connect with via your blog?
  • If you blog successfully throughout the next year, what would you hope to have accomplished?

You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.

Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.

When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.

Introduce Yourself (Example Post)

This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.

You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.

Why do this?

  • Because it gives new readers context. What are you about? Why should they read your blog?
  • Because it will help you focus your own ideas about your blog and what you’d like to do with it.

The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.

To help you get started, here are a few questions:

  • Why are you blogging publicly, rather than keeping a personal journal?
  • What topics do you think you’ll write about?
  • Who would you love to connect with via your blog?
  • If you blog successfully throughout the next year, what would you hope to have accomplished?

You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.

Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.

When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.