Bleiburg 1945. – hrvatska žrtva zalog budućnosti hrvatskih naraštaja

Oj Hrvatska Mati, Nemoj Tugovati,

zovi, samo zovi, svi će sokolovi za Te život dati.

Za dom i slobodu, hrvatskom narodu.

Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za Te život dati.

Piše povjesnik Goran Jurišić

Izbavi me, Bože, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna… Psalm 140,2

Bleiburg 1945. nalazi se u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda, sjećanje prenijeto s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju Hrvata, i istina o tome događaju iz svibnja 1945. godine postala je neizbrisiva standardna vrijednost u hrvatskom društvu, bez obzira što je žrtva iz pojma BLEIBURG obezvrijeđena od strane isključive ljevice koja uključuje i „domoljubnu desnicu“ u Republici Hrvatskoj, umjetna podjela koju stvoriše bivši komunisti, politički polovi koje su bivši komunisti nakon pada Berlinskog zida i propasti Titove Jugoslavije zauzeli radi raspodjele plijena privilegija koje proistječu iz njihove neprekinute vladavine posljednjih 70 godina čije vrijeme ovime istječe 2018. godine, jer stvarnu vlast su staljinistički titoisti dobili tek nakon raskida Staljina s Titom zbog težnje jugoslavenskih komunista za sukobom s atomskim silama Zapadnih Saveznika zbog Tršćanske krize u vrijeme dok SSSR nije imao atomsko oružje. (Do tada su od 22. lipnja 1941. bili kvislinzi Sovjetskog Saveza, posebno nakon vojne intervencije Crvene armije u Srbiji 1944.) Bleiburg i Križni put hrvatskog naroda 1945. ima svoje značenje za budućnost, i to je ujedno svjetlo koje će sjati Hrvatima, hrvatski feral.

Iako se vlada Republike Hrvatske zajedno sa saborskom opozicijom, (oporba vlastima u tom smislu 2018. ne postoji jer je 1993. likvidirana i ušutkana), soroševskim udrugama i orkestrom režimskih medija i dvorskih „povjesničara“, (pričalica partizanskih priča), trudila, da ovaj puta u svijet ode jasna slika „Bleiburške komemoracije“ kao „najveći skup fašista u Europi“, trud se nije isplatio. Reklo bi se: Uzalud vam trud svirači!

Kako bi se difamaciji „Bleiburga“ dalo na uvjerljivosti, angažirane su 23 „antifašističke“ udruge koje su u mjestu Bleiburg dovele oko sto prosvjednika protiv 15.000 „ustaša“, to jest hrvatskih građana, dakle, oko 3 člana iz svake udruge iz Slovenije, Austrije i Hrvatske. Komunistički pucanj „antifašista“ pogodio je, međutim, u prazno, jer je s međunarodnim publicitetom ove komemoracije, makar i negativnim, Bleiburg i Križni put izašao iz zone cenzure u Europi i svijetu, pošto do sada nitko u svijetu i nije baš u pravilu obraćao pažnju, što to tamo neki Hrvati rade, zašto se okupljaju u velikom broju svake godine na bleiburškom polju, i tako to već od 1951. godine, šest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata kada su ostatci ostataka zaklanog hrvatskog naroda se spominjali ove najveće tragedije u povijesti hrvatskog naroda, koju su skrivili britanski Saveznici, i upravo taj detalj, da se radi o protuzakonitom izručenju hrvatskih snaga s masom izbjegličkih hrvatskih civila od strane britanske armije, a na zapovjed britanske vlade masona Winstona Churchilla, i u dogovoru sa slobodnozidarskim predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država, Franklinom Delanom Rooseveltom, (tajna operacija ‘Keelhaul’ ili predaja ratnih zarobljenika antikomunista u krvničke ruke Staljina i njegovog šegrta Tita, dogovorena u ožujku 1945.), otišla je u svijet zahvaljujući mrziteljima povijesne istine u Republici Hrvatskoj na isključivoj ljevici, jer druga i ne postoji, tako da je partizanska puška koja je opalila u smjeru Hrvata, prosula barut u lice samih pucača klevetnika i lažljivaca.

Ostavimo po strani činjenicu da su Počasni bleiburški vod preuzeli udbaši kako bi kontrolirali svaki segment bleiburških događanja, iako ni to bivšim komunistima nije dovoljno, ali su nemoćni jer ne mogu tragediju hrvatskog naroda kroz povijesni pojam Bleiburg i Križni put izbrisati iz sjećanja Hrvata iako bi to najradije voljeli. Povrh svega ova strašna istina o Bleiburgu odlazi ubrzano i u svijet nakon desetljeća čelične cenzure za koju su se jugoslavenski komunisti iz partizanskih „besmrtnih odreda“ bili pobrinuli. Besmrtni u ovom slučaju su samo primatelji partizanskh mirovina koje prelaze s koljena na koljeno. Hrvatima sjećanje, jugoslavenskim komunistima i njihovim potomcima hrvatski novac, omražene „ustaške“ kune. Reklo bi se – svakome njegovo – a takav će biti i Božji sud na Sudnjem danu. Jao nekima!

Ostavimo po strani orkestriranu klevetničku kampanju koju su platili hrvatski građani hodočašćenjem u Bleiburgu prilikom čega ih je austrijska policija kao nikada do sada maltretirala, i pregledavala na granici kao da su nekakvi kriminalci ili teroristi, u potrazi za „bombom“ u obliku slova ‘U’. Nekima je to smrtonosna slikovita bomba, a nekima slatki bombon. Ironija sudbine je bila, da su sami austrijski policajci na leđima svojih odora nosili slovo ‘U’. To je ironija sudbine u inat vlastodršcima u Hrvatskoj, ljevičarima i njihovom klevetničkom orkestru. Vidjet će se hoće li austrijska policija biti tako usmjerena i prilikom dolaska novog vala ilegalnih migranata iz Srbije preko Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i Slovenije, poraženih bivših boraca terorističke organizacije Islamske države i sirijskih pobunjenika protiv Asada, i njihovih obitelji.

Klevetnički crveni orkestar morao je nakon komemoracije priznati da 2018. na bleiburškom polju nije bilo „ustaševanja“, što god to značilo, s obzirom da se u spomen stradalim hrvatskim žrtvama održava sveta misa Katoličke Crkve u Hrvata, ali da je komemoracija u Bleiburgu pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora Republike Hrvatske i dalje „opasna pojava“, jer da navodno ima tendenciju „rehabilitacije Nezavisne Države Hrvatske“. Ovdje ćemo stati i osvrnuti se na tu optužbu, jer takva tendencija u hrvatskom društvu na institucionalnoj razini uopće ne postoji, iako bi bila poželja i potrebna.

Rehabilitacija N.D.H.? Rehabilitacija N.D.H. nije kazneno djelo, kao što ni osnivanje N.D.H. od 10. travnja 1941. nije bilo kazneno djelo. (U tom smislu vidi u knjizi o povijesti Drugog svjetskog rata na hrvatskom jeziku pod naslovom WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE.) Što znači uopće rehabilitacija povijesne N.D.H.?

To znači ništa drugo nego ispravljanje onog dijela hrvatske povijesti, koji su komunisti i velikosrpski propagandisti krivotvorili.

Partizanska povijest ne postoji, postoje samo priče partizana, a one su u pravilu lažljive. Postoji hrvatska povijest koja je pak krivotvorena od strane stranaca, Jugoslavena i njihovih apologeta u svijetu. Čak i rezolucija o osudi totalitarnih poredaka Europskog parlamenta EU navodi nužnost revizionizma povijesti u svim onim dijelovima, u kojima su je komunisti krivotvorili. Drugim riječima, rehabilitacija Nezavisne Države Hrvatske, generacije njenih Hrvata, hrvatskih domoljuba i hrvatskih branitelja, jest povijesna nužnost i moralno-politička dužnost. To ne znači da će se sutra uspostaviti ustaška N.D.H. jer je to nemoguće, pošto su ustaše ubijeni i istrijebljeni u jugoslavenskom ratnom zarobljeništvu 1945. godine, a ustaška protujugoslavenska ideologija nepotrebna u uvjetima postojanja hrvatske države, Republike Hrvatske. Kakva će hrvatska država biti sutra i u bližoj i daljnjoj budućnosti, o tome trebaju odlučiti Hrvati, hoće li državu u njenim povijesnim i etničkim granicama, hoće li je zvati Država Hrvatska umjesto Republika Hrvatska, ili drukčije, njihova je stvar, kao i hoće li opet imati novog poglavnika, hoće li autoritarnu vlast, pravnu državu, demokratsku državu, hoće li nezavisnu državu sa souverainim hrvatskim narodom, itd. To nije stvar rehabilitacije ustaške N.D.H. Rehabilitacija ustaške N.D.H. znači vrednovati anti-komunistički doprinos N.D.H. u Drugom svjetskom ratu, doprinos N.D.H. i drugih Sila osovina u borbi za nezavisnost od svjetskog trgovinskog bankarsko-lihvarskog sustava, doprinos u otporu Oktobarskoj revoluciji na hrvatskom tlu, koju su pokrenuli komunisti u partizanskom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske, kojima je obnova Jugoslavije bila sredstvo za ostvarenje cilja – izvođenje socijalističke revolucije i diktatura komunističke partije. Rehabilitacija N.D.H. znači skidanje stigme ratnih zločinaca s ustaša, jer ne možeš biti ratni zločianc u vlastitoj zemlji koju braniš od veliksrpskih četničkih i komunističko partizanskih ustanaka, revolucija i stranih vojnih intervencija; skidanje stigme „kvislinga“ s ustaša znači također rehabilitaciju N.D.H., jer oni nisu bili „narodni izdajnici“ koji su izdali Hrvatsku, već borci protiv velikosrpske Jugoslavije, „tamnice naroda“. Da su ustaše izdali Jugoslaviju jasno je kao dan, ali to nije izdaja nego junački čin u borbi za oslobođenje hrvatskog naroda, barem s hrvatskog stajališta i sa stajališta postojanja hrvatske države Republike Hrvatske. Kada se tvrdi suprotno u Repubilici Hrvatskoj koja nije jugoslavenska, nego hrvatska, onda se čini kao da optužbe dolaze od strane shizofrenih bolesnika koji slave partizansko „oslobođenje“ i uspostavu Jugoslavije. Uglavnom, rehabilitacija N.D.H. znači rehabilitirati „10. travanj“ kao izraz stoljetne težnje hrvatskog naroda za obnovom njegove narodne države, što je najnormalnija stvar koja može smetati samo protuhrvatske čimbenike. Rehabilitacija N.D.H. ne smeta Srbe, već samo domaće izdajnike, jugoslavenski idoktrinirane ekstremiste. Na koncu konca je N.D.H. u Srbiji u Drugom svjetskom ratu imala svoj konzulat i održavala diplomatske odnose sa srpskom vladom, što svjedoči kako među narodima nema problema, već samo kada se u njihove odnose umiješaju „internacionalisti“ kao što su komunisti, ili njihov brat-blizanac, globalisti koji su protiv nacionalnih država i nacionalizma, jer je to protiv monopola međunarodnih bankara i korporacija, i to je u stvarnosti antifašizam. Ustaše nisu htjeli rat, pa ni svjetski rat, komunisti su htjeli, i partizanski rat, i svjetski rat i revoluciju. To je ta razlika u nijansama između ustaša i partizana. Da bi se one uočile, mora se skinuti sotonizaciju N.D.H. kroz njenu rehabilitaciju.

Čak i da austrijske vlasti na poticaj protuhrvatskih čimbenika u Republici Hrvatskoj zabrane komemoraciju u Bleiburgu na hrvatske žrtve komunizma, one ostaju u srcima Hrvata dokle god ono bije.

Žrtva od preko pola milijuna Hrvata ubijenih kroz izdaju Saveznika u jugoslavenskom komunističkom ratnom zarobljeništvu, na križnom putu od Bleiburga do Gevgelije, u Titovom genocidu, jest kamen-temeljac za nezavisnost i slobodu hrvatskog naroda, i njegovu svijetlu budućnost u mirnoj suradnji s narodima svijeta. Stoga Hrvati kao i svi narodi teže 1. svjetskome miru umjesto 3. svjetskom ratu koji Saveznici iz Drugog svjetskog rata, dakle, pirovi pobjednici, organiziraju pred očima cijelog svijeta. To je plod antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu – Treći svjetski rat! Istina izlazi na svjetlo dana u svakom pogledu. „Upoznat će te istinu, a istina će vas osloboditi.“ (Ev/Iv)

Prigodna domoljubna poezija hrvatskog branitelja Zorana Čapalije – Čaplje, “Bleiburg” iz djela Kapi duše, Zagreb, 2016. godine…

Bleiburg

Oj livado mukom ucviljena,

nogom bolnom ugažena,

suzom smrtnom zalivena,

krvlju hrvatskom natopljena.

Oj livado tijelom povaljana,

zloćom ljudskom ukaljana,

ispod tužnog cvijeta plava,

u njedrima tvojim Hrvat spava.

Cvijeće ga mirisom mazi,

noću Danica pazi,

jutrom kad zora zarudi,

slavuj njega pojem budi.

Mirno spavaj, usni san,

svanuo je i tvoj dan,

nad posteljom tvojom

hrvatski se barjak vije.

Grad heroj Vukovar – simbol hrvatske slobode i nezavisnosti

Hrvatski branitelji na opkoljenoj Mitnici u Vukovaru 1991. – Hrabrost, ponos i slava, snaga, vjera i ljubav prema Bogu i hrvatskoj domovini

Hrvatska se odcijepila od Jugoslavije dana 25. lipnja 1991. i tog dana je Jugoslavija prestala postojati, i osnovan je HOS. To znači da mi Hrvati kada želimo onda i možemo, a danas i moramo srušit Jugoslaviju i globalizam u glavama uzurpatora vlasti u Hrvatskoj koji zbog gaženja hrvatskog Ustava nemaju nikakvo pravo dalje vladati. Mi Hrvati se moramo vratiti na vlast u Hrvatskoj kao i 1941., ako ne želimo dobiti šah-mat.

Hrvatski branitelji na Mitnici u Vukovaru su branili i obranili hrvatsku samostalnost i nezavisnost. Nažalost, izdajnici u hrvatskoj politici među vladajućim bivšim komunistima su sa učlanjenjem Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., poništili hrvatsku državnu nezavisnost ili suverenitet hrvatskog naroda. To su sve povijesne činjenice, kao i podatak da HDZ nije htio hrvatsku samostalnost nego je igrao na preuređenje SFRJ u konfederaciju, pa je tako bio usmjeren i referendum od 19. svibnja 1991. koji se pogrešno naziva referendum o neovisnosti. Tu laž ponavlja cjelokupni (korumpirani) ustroj Republike Hrvatske, upravljači medija, vladajući političari i javni djelatnici, jer se navedeni ustroj temelji u cijelosti na lažima. Laži su zemlju dovele u slijepu ulicu 2020. godine, i hrvatski narod se nalazi u šahu. Još jedan krivi potez, i šah-mat će biti, i kraj priči o Hrvatima od stoljeća 7.

Hrvatsku državnu nezavisnost su 1991. zagovarali jedino hrvatski domoljubi i nacionalisti, antikomunisti, pravaši, stranka prava i njen predsjednik Dobroslav Paraga, a izborili je isključivo hrvatski dragovoljci, (HOS i dragovoljci u Zboru narodne garde i specijalnoj policiji), i obranili hrvatski branitelji, među njima Vukovarci u prvom redu, i Hrvatska vojska 1995. u Bljesku i Oluji. Obrana Hrvatske u Vukovaru obranila je Hrvatsku od jugoslavenske komunističke i velikosrpske vojske i četničke para-vojske pobunjenih Srba i srpskih dobrovoljaca, od jugoslavenske i velikosrpske agresije. Svijet (poglavito politički Zapad pod masonerijom) podržavao je SFRJ, i srpskog vođu i komunističkog diktatora Slobodana Miloševića, s kojim se prvi PRH Franjo Tuđman nastojao nagoditi, umjesto da se protiv njega borio. Tako su se hrvatski branitelji zapravo borili s jednom rukom zavezanom iza leđa dok je hrvatski narod bio od strane jugo-komunista razoružan u zoru velikosrpske pobune 1990. godine. Hrvatsku su 1991. od uništenja spasili isključivo hrvatski dragovoljci (oko tridesetak tisuća Hrvata) i svemogući Bog-Stvoritelj. Drugim riječima, Hrvatsku je spasila politika hrvatskog suvereniteta koja je dovela do slobode i neovisnosti.

HDZ je tri desetljeća nakon hrvatske krvave borbe za obnovu nezavisnosti ukinuo državni praznik o nezavisnost od 25. lipnja i pretvorio ga u spomen-dan kada je Hrvatski sabor izglasao bez glasova ondašnje opozicije (Račanov SKH-SDP) deklaraciju o hrvatskoj državnoj nezavisnosti. HDZ je ukinuo i drugi državni praznik o hrvatskoj nezavisnosti od 8. listopada (1991.), u skladu s aktualno-političkom situacijom, da Hrvatska više nije suverena i neovisna država. HDZ je zapravo stavio točku na ‘i’ svoje izdaje, što je tipično za ovu udbašku stranku na koju su nasjeli mnogi hrvatski naivni ljudi jer nisu budni, ne mole se, (dovoljno), uzimaju sve zdravo za gotovo, lakovjerni su, i površni, vežu se za materijalizam, umjesto da Boga stave na prvo mjesto. Zato tako i stradavaju i pate, dok se ne opamete. Hrvatsko društvo mora opravdati sjajnu generaciju palih i ranjenih hrvatskih branitelja i dragovoljaca iz 1991. godine i hrvatskih civila, ako se želi smatrati vjerničkom nacijom slobodnih ljudi čije pretke je Bog stvorio.

Hrvati se moraju ponovo vratiti prvi puta nakon 8. svibnja 1945t. na vlast u Hrvatsku jer je to jedini način da će hrvatska nezavisnost i sloboda ponovo biti obnovljena, i onda konačno i obranjena za stoljeća, kako je nekoć bilo u prošlosti, tako će opet biti u budućnosti. Treba pljunuti u ruke, i raditi na tome.

Bez obzira na ukinuti državni praznik o danu hrvatske državnosti, (koji je premješten opet na 30. svibanj kada je HDZ konstituirao 1991. prvi višestranački Sabor Republike Hrvatske), prisjećamo se stvarnog i obnovljenog hrvatskog dana državne nezavisnosti od 25. lipnja 1991. nakon kamena temeljca od 10. travnja 1941. godine.

Priredio: Povjesničar Goran Jurišić, 24. lipnja 2020.

Do kraja 1991. godine, po službenim podacima izdanim u Hrvatskoj, 3.210 Hrvata je ubijeno, a 17.393 ih je ozlijeđeno tijekom sukoba. Točan broj vukovarskih žrtava je još uvijek nepoznat. Prema hrvatskim izvorima, objavljenim od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija 2006. godine, Hrvatska je izgubila 879 vojnika, dok je 770 ranjeno u samom gradu Vukovaru. Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece.

Na popisu od ožujka 1991. Vukovar je imao 44.639 stanovnika, a nakon pada, 18. studenoga 1991. godine, velikosrpski agresor je protjerao i prognao oko 22.000 osoba. Osim toga, oko 8.000 branitelja i civila je prošlo kroz srpske koncentracijske logore; oko 4.000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo, 306 se vodi kao nestali. Na obližnjem stratištu na Ovčari malo poslije su pobijene brojne nedužne obitelji, ukupno 260 ranjenika i civila.

Autor: Mario Škorin

NOVA USTAVOTVORNA SKUPŠTINA I HRVATSKA DRŽAVA, NOVI SUSTAV, I NOVI HRVATSKI LJUDI U HRVATSKIM VLASTIMA

Hrvatski narod i Hrvatska

Piše slobodni čovjek, profesor Goran Jurišić.

Ustavotvorna skupština ili ustavotvorni državni sabor hrvatskog naroda donijet će novi hrvatski Ustav i raspisat izbore ili referendum za novo državno vodstvo. Sam novi Ustav potvrđuje se na narodnom referendumu nakon čega stupa odmah na snagu kad je prihvaćen. U njemu će iz starog Ustava iz 1990. ostati samo referendumska stečevina o državnoj neovisnosti i braku kao zajednici između jedne žene i jednog muškarca. Sve drugo će biti novo, novi Ustav, novi sustav i nova vlast, te novi ljudi u vlastima. Nitko tko je ikada obnašao bilo kakvu dužnost u bivšoj SFRJ i RH, makar i portir na javnom toilettu, i tko je sudjelovao u pljački po zakonu o pretvorbi i privatizaciji iz 1993., neće smjeti obnašati bilo kakvu dužnost u DRŽAVI! Provest će se lustracija po ustavnom zakonu. Nekadašnji komunisti i srpski pobunjenici i drugi kriminalci kao i izdajnici pravomoćno osuđeni se lustriraju po zakonu, i doživotno ne smiju obnašati javne dužnosti niti birati niti biti birani za položaje u Državi i javnim službama, niti biti imenovani na iste, i zabranjeno im je nastupati u javnim i privatnim medijima.

Hrvatska će biti DRŽAVA, i to nacionalna država hrvatskog naroda, proglašena obnovom proglašenja, umjesto dosadašnje kvazi-demokratske republike sovjetskog tipa. Ona će biti nacionalna država hrvatskog političkog naroda. Udruživanje Hrvatske Države s drugim državama i paradržavnim umjetnim tvorevinama neće biti moguće odnosno biti će zabranjeno i neće biti moguće ni na referendumu.

Hrvatska Država neće biti razbojnička špilja koja iskorištava, pljačka, vrijeđa, iskorištava, ponižava i tlači hrvatskog čovjeka u njegovo vlastito narodno ime, naprotiv, ona će postojati da mu služi za životni opstanak i razvoj, sigurnost, prosperitet, životnu sreću i mir!

U Hrvatskoj će vladati Hrvati, to jest oni koji se Hrvatima osjećaju. Tko se tako ne bude osjećao, ići će slobodno živjeti negdje u svijetu gdje se dobro osjeća.
U Hrvatskoj neće smjeti vladati Jugoslaveni niti bivši ni sadašnji ni budući komunisti ili ljevičarski fašisti, niti manjine, niti stranci, globalisti ili internacionalisti, nego samo Hrvati!

U Hrvatskoj će Ustavom i zakonom biti zaštićeni hrvatski jezik, hrvatska povijest i tradicija kao i nacionalna obilježja, zatim, ratne udovice i one s djecom, hrvatski ratni vojni invalidi i civilni invalidi, zatim, hrvatski branitelji (ratni veterani), ratna siročad i obitelji poginulih branitelja, kao i djeca, i (samohrane) majke, i obitelji, jučer, danas i sutra, kao i sloboda mišljenja i javne riječi, te istina! (O ratnim vojnim i civilnim invalidima kao i ratnim veteranima Država vodi doživotnu brigu.)

U Hrvatskoj neće biti zabranjeno pjevanje hrvatskih pjesama niti hrvatski povijesni pozdravi i povijesna nacionalna obilježja, stijeg i hrvatski grb, naprotiv, biti će poticano hrvatsko domoljublje i čisti patriotizam ili hrvatski nacionalizam. Nitko neće Hrvatima nametnuti kojim pozdravima će pozdravljati i koja nacionalna obilježja isticati niti kako će isti izgledati, i kako će i s kim živjeti i postojati! Tko će zbog hrvatskih nacionalnih obilježja patiti, kome se ne sviđaju hrvatske pjesme i hrvatski pozdravi, hrvatska politika, vjera i kultura, neka mu je sretan put u svijet, jer nitko zbog hrvatstva ne treba patiti!

Vlada će smjeti voditi isključivo političku zaštite nacionalne sigurnosti i ekonomskog, znanstveno-obrazovnog i demografskog razvoja hrvatskog naroda!

Koalicijske vlade biti će zabranjene i nepostojeće, jer ne smije vlada biti organizirana kompromisima i ucjenama na štetu naroda i države!

U Hrvatskoj će biti zaštićena prava djece, žena i starih ljudi, roditelja i praroditelja, roditeljstvo i materinstvo, bez obzira na čovjekovo etničko podrijetlo.

U Hrvatskoj će biti izričito zabranjeno čipiranje čovjeka i životinja, kao i obilježavanje ljudi, i mijenjanje DNA strukture čovjeka, životinja i biljaka!

U Hrvatskoj će biti zaštićena bijela Božja ljudska rasa odnosno DNA hrvatskog čovjeka, i utjecaj na nju od tuđih i drugih utjecaja i stranih kultura, te hrvatska kultura, tako i hrvatski jezik. Hrvatski narod ima pravo na samobitnost i samorazvoj. Hrvati su jedinstveni Božji narod na svijetu. Hrvate ujedinjuje vjera u jednoga Boga-Stvoritelja, zajednički hrvatski jezik i zajednička povijest, i jedinstvenost hrvatske zemlje od Mure i Drave do Jadrana, i od Sutle do Drine. Bog i Hrvati!

Nitko u Hrvatskoj neće voditi rasističku genocidnu politiku miješanja različitih rasa ljudi u Hrvatskoj, a takovi utjecaji iz inozemstva će se suzbijati državnim sredstvima sile, a među stanovništvom kroz edukaciju. Zabrana miješanja bijele rase čovjeka u Hrvatskoj s drugim rasama ljudi nije usmjerena protiv drugih rasa, nego prema zaštiti identiteta hrvatskog čovjeka odnosno bijele rase ljudi i narodne zajednice. Hrvati vole i imaju pravo da njihovi potomci nalikuju na njih. Hrvatski narod je multi-kulturalan, s različitostima unutar sebe i unutar europskih naroda, i ne treba dodatnu multi-kulturalnost stranih neeuropskih kultura koje mu neće smjeti biti nametane u Hrvatskoj. Tko bude htio živjeti u modusu multi multi-kulti društva izvan opisanog, moći će tako slobodno otići u svijet tamo gdje se prakticira.

Rodna gender-ideologija biti će izričito zabranjena na svaki način i u svakoj situaciji kao neljudska i protuljudska i protukršćanska ideologija i griješna te genocidna praksa, protivna Bogu.

Tolerancija neće postojati prema fizičkom i psihičkom nasilju i kršenju ćudoređa. Suzbijati će se tolerancija prema zlu.

Svaka vrsta eksremizma koji ugrožava fizički i duhovni život čovjeka i prirode, te naroda i države, kažnjavat će se i biti zabranjena. Sve će biti dozvoljeno što ne ugrožava fizički život i psihu čovjeka, i što ne narušava čovjekov mir to jest pravo na miran život s dignitetom i dostojanstvom, pravo na život u miru.

Istospolni spolni odnos biti će javno moralno osuđivan kao grijeh, a što tko radi unutar četiri zida biti će njegova privatna stvar s kojom javnost nitko ne smije opterećivat i nametati joj niti vršiti propagandu o tome, pogotovo pred djecom koju se mora zaštititi u svakom smislu od nemorala i nasilja koje i nastaje na osnovi nećudorednog ponašanja i mržnje koja izvire iz ljubomore.

Svaki čovjek snosi vlastitu odgovornost za vlastite grijehe u životu. Neće biti kolektivne krivnje niti jedne skupine hrvatskog društva, niti kolektivna krivnja naroda, samo individualna prava, dužnosti i odgovornost(i).

U Hrvatskoj Državi neće biti definirane nacionalne i vjerske manjine, već samo nehrvatske etničke zajednice koje će imati kulturnu autonomiju. Tko bude od pripadnika nehrvatskih etničkih i vjerskih manjina mislio da to nije u redu, živjet će tamo gdje bude htio i gdje će biti u redu, ali u Hrvatskoj neće! Samo pro-hrvatske nehrvatske etničke zajednice i druge manjine biti će poticane iz hrvatskog državnog proračuna.

Hrvati će pisati i interpretirati hrvatsku povijestu u Hrvatskoj!

U Hrvatskoj neće stranim medijima biti dozvoljeno stvarati javno mnijenje, niti će itko krivotvoriti hrvatsku povijest i interpretirati je s lažima! Samo će pro-hrvatski domaći mediji moći djelovati u Hrvatskoj, kao i samo domaće kulturno-umjetničke i sportske, političke, ekonomske i znanstvene udruge koje će moći biti poticane iz državnog proračuna Hrvatske.

U Hrvatskoj neće na javno mnijenje i vlast utjecati udruge poticane iz inozemstva, jer takve neće ni postojati, i biti će zabranjeno financiranje iz inozemstva bilo koje skupine društva i udruge, kao i političke stranke koje bi služile stranim interesima. Možda neće ni stranke postojati, jer što je to demokracija nego odluka većine koja ne mora biti u pravu. Neće biti liberalne demokracije već samo demokracija, i neće biti politike divide et impera, to jest dijeljenje i svađanje društva kroz stranke. Cijeli narod je jedna stranka i pokret za život i prosperitet u ljubavi i sreći.
Zašto bi manje obrazovani čovjek odlučivao u ime više obrazovanog, bogatiji u ime siromašnijeg, zao u ime dobroga, muškarac u ime žene, a žena u ime muškarca, neodgovorni čovjek bez savjesti umjesto savjesnog čovjeka, protuhrvatski orijentirani čovjek umjesto hrvatski orijentiranog domoljuba, izdajnik umjesto nacionalista?

U Hrvatskoj će biti dozvoljeno i poticano ispovijedanje vjere u Boga Tvorca ovog svijeta, to jest sloboda vjeroispovjedi, i biti će zaštićeni vjernici.

U Hrvatskoj nitko neće nekažnjeno vrijeđati vjernike, niti nevjernike, niti hrvatsku nacionalnost i hrvatsku povijest i krivo je interpretirati. Tko od inozemnih čimbenika, organizacija, stranih država, i saveza bude vrijeđao i kao upitno postavljao hrvatski jezik, kulturu, povijest i naciju, i opstanak Hrvatske, s tim se neće imati diplomatske i/ili trgovačke odnose i veze, niti komunikaciju.

Postojati će redarstvo za javni red i sigurnost u sklopu Hrvatskih oružanih snaga, služenje vojnog roka za muškarce od najmanje šest mjeseci, krim-policija, i Hrvatska vojska i teritorijalna (oružana) obrana, zajednička obrana od strane vojne ugroze i agresije, obavještajna i protuobavještajna tajna služba, javno školstvo i javno zdravstvo.

Žene neće smjeti biti policajci niti vojnici, jer je to nedostojno ženekoaj je majka i supruga. Feminizmu neće biti mjesta u hrvatskom društvu. Neće biti ženskih kvota u zapošljavanju u Državi, jer žena i muškarac se ne razlikuju samo po spolu nego i po različitim hormonima, tako da imaju različite prirodne životne funkcije i zadaće, svaka jednako vrijedna. Žena je apsolutno jednakovrijedna kao i muškarac. Samo ujedinjeni u ljubavi, u jednoj duši i jednom srcu i tijelu, žena i muškarac čine zrcalo Božje. Tko bude postavljao u pitanje jednakovrijednost žena, biti će protjeran iz Države!

Vlada će imati najviše do devet ministarstava, i voditi će je šef države ili poglavnik s ovlastima donošenja uredaba sa zakonskom snagom koje potvrđuje Državni Sabor. Poglavnik ili predsjednik (šef) Države vodi poslove zemlje u zemlji i prema inozemstvu, (diplomaciju), i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga te ih predvodi u slučaju rata kada dobiva diktatorske ovlasti za obranu. Može raspustiti Sabor jednom u tri godine, a Sabor može poglavnika jednom dati na provjeru na narodni plebiscit u mandatu od 7 godina, i to na polovici mandata, i drugi puta nakon isteka drugog sedmogodišnjeg mandata, te šef države ili poglavnik Hrvatske može najviše imati tri uzastopna mandata od po sedam godina na čelu države i u službi hrvatskog naroda kao njegov branitelj i poticatelj napredka i prosperiteta, i zaštitnik nacionalne sigurnosti.

Vlada neće predlagati zakone nego vršiti izvršnu vlast, održavati javni red i mir, regulirati trgovinu prema inozemstvu i domaće tržište, voditi brigu o opskrbi stanovništva s hranom, lijekovima i pitkom vodom, grijanjem, strujom i drugim energijama i energentima, i o stambenom zbrinjavanju stanovništva, školovanju djece i odraslih ljudi, industriji i financijama, i pažljivo upravljati s prirodnim resursima zemlje u korist hrvatskog čovjeka, koji ne smiju i neće biti na prodaju strancima.

Ministar pravosuđa je ujedno i glavni Državni odvjetnik, a ministar za državnu riznicu je ujedno guverner Hrvatske narodne banke. Vladine poslove vodi u pravilu potpredsjednik vlade kao prvi među jednakima, a poglavar države ili poglavnik vodi državne poslove, i predsjedavajući je vladi.

Zakone će donositi Državni Sabor odnosno narodni zastupnici koji će se birati svake dvije godine po jedna trećina njih, i to na dvokružnim izborima. Preuzimanje stranih zakona i zakona iz inozemstva neće biti moguće, već zabranjeno.

Kruh, pitka voda i struja biti će besplatni za sve stanovnike Hrvatske, osim za strance s privremenom dozvolom boravka i turiste (i posjetitelje), uz iznimke. Fosilno gorivo biti će za građanstvo uvijek dostupno i jeftino, ispod međunarodne tržišne cijene, a za narodno gospodarstvo povoljno, također ispod međunarodne tržišne cijene, ali nepovoljno za izvoz, već po međunarodnoj tržišnoj cijeni.

Narodno gospodarstvo služit će isključivo narodu i državi, a ne koncernima i globalistima, ono će stajati u službi razvoja narodnog napretka i prosperiteta. Hrvatsko narodno gospodarstvo će biti temeljeno na radu, proizvodnji i uslugama, te međunarodnoj razmjeni roba.

Hrvatska narodna (središnja) banka stajati će pod upravom Hrvatske vlade koja će izdavati hrvatski državni papirnati i kovani novac kao osnovno platežno sredstvo u zemlji, i distribuirati novac kroz Državnu raznicu ili državni proračun, i uz bilateralne ugovore sa stranim zemljama i u inozemstvu kao konvertibilna valuta, ili će se u trgovinskim sporazumima s inozemstvom koristiti robna razmjena, ali uz priznanje hrvatske valute kune (HRKn) kao kreditnog sredstva sa stranim čimbenicima.

Postojati će pravo na privatno vlasništvo čovjeka, koje će biti zaštićeno kao i njegova imovina, a posebno njegov život. Postoji privatna imovina i javna ili društvena imovina koja je u konačnici državna imovina. (Društvenom imovinom upravlja grad/općina, državnom imovinom Sabor i vlada).

Odljev kapitala iz Hrvatske neće biti moguć, samo u Hrvatsku moguće ulaganje kapitala uz nadzor vlade i Sabora. Profit će biti jamčen, a iznošenje profita iz zemlje uvjetno i ograničeno.

Neće biti poreza na jedinu nekretninu čovjeka, niti će smjeti postojati porez na dohodak posloprimca ili radnika. Novi porezi smjeti će biti donošeni samo svakih 10 godina, osim u slučaju nepsoredne ratne opasnosti, rata, i prirodne katastrofe. Razrez poreza određuje Državni Sabor Hrvatske.

Neće postojati državni dug niti javni dug, a privatni dug čovjeka će se brisati svakih sedam godina. Neće postojati kamata na kamatu odnosno lihva. Burze neće smjeti postojati, jer ne smije se špekulirati i živjeti poput parazita, već raditi u znoju lica svog! Svaki čovjek će moći i treba živjeti od svog rada. Tko ne bude htio radit, živjet će skromnije. Od skromnijeg života zbog lijenosti ili nerada na nekom poslu u javnom poduzeću ili privredi i privatnom sektoru neće biti obuhvaćene supruge i majke, jer njihov rad uključuje (i) majčinstvo i rad u kućanstvu i brigu za obitelj, djecu i muža, a obitelj brine i o starim roditeljima. To će joj od države bit plaćeno kao i svaki drugi posao koji je plaćen. Dječji doplatak moći će se dobiti samo za hrvatsku djecu, i to u visini koliko stoji odgoj i obrazovanje djeteta do njegove punoljetnosti. Osnovno i srednje kao i visoko školovanje je besplatno u Hrvatskoj.

Muž je glava obitelji i brine za nju. Žena sluša muža i voli ga, a muž neće na nju biti ogorčen jer ju voli.

Nasilje u obitelji će se drakonski kažnjavati.

Oboje roditelja brinu o svojoj djeci kad je imaju, odgajaju svoje dijete ili svoju djecu i obrazuju ih do njihove punoljetnosti koja iznosi 18 godina, s kojom postaju odrasli ljudi koji time stječu sva ustavna prava i dužnosti prema društvu narodu i sebi. Roditelji vole svoje dijete ili svoju djecu, i čuvaju ih od štetnih utjecaja i stranaca, i vode brigu o njihovom zdravlju; djeca imaju pravo da se igraju.

Djeca kad odrastu u svojoj zreloj dobi brinu o roditeljima kada su stari.

Sredstva javne komunikacije poput javne televizije, radija tiska i interneta služit će informiranju i edukaciji, zabavi i objašnjavanju, i kritici, ali ne i propagandi, osim u ratnim uvjetima. Hrvatska će imati vlastiti Internet za svoje stanovništvo, i za oružane snage, bez utjecaja iz inozemstva. Stranci iz svijeta neće imati pristup takvom hrvatskom Internetu. Utjecaj međunarodnog Interneta na hrvatsko društvo ići će na provjeru Sabora svakih pet godina. Domaći vlasnici privatnih medija neće smjeti utjecati na uredničku i slobodu novinara. Ako neće biti zadovoljni s uređivačko-novinarskom politikom, mogu i morati će prodati udjele svog vlasništva. (Privilegij vlasnika privatnih medija je ubiranje svog udjela dobiti u mediju.) Propagandu će smjeti putem medija voditi samo vlada u ratnoj situaciji ili neposrednoj ratnoj ugrozi, prirodnoj katastrofi ili prilikom epidemije. Onda su svi mediji podvrgnuti vladi, ali ne dulje od šest mjeseci, i Sabor ponovo to odobrava ili ne odobrava većinom glasova svih narodnih zastupnika.

Postoji Ustavni sud i Vrhovni sud, uz okružne sudove, kaznene, poslovno-trgovačke i građanske, kao i Vrhovni Apelacijski sud Hrvatske Države. Međunarodni sudovi neće smjeti suditi niti jednom hrvatskom čovjeku i državljaninu, niti će Hrvatska Država pristupiti nekom svjetskom sudu ili sudjelovati u osnivanju međunarodnog suda! Sudovi Države Hrvatske sude svakom strancu koji je počinio kazneno djelo na hrvatskom tlu, ili nad nekom Hrvatu u svijetu. (Nakon odslužene dvije trećine kazne može stranca protjerati iz zemlje, osim stranih špijuna, koji mogu ići u razmjenu, osim u vrijeme rata.)

Suce bira Sabor i smjenjuje ih po volji, s obzirom na njihov neučinak i nepravednost.

Hrvatska država imati će upravna područja s povijesnim pokrajinama Likom, Dalmacijom, Istrom, Slavonijom, Srijemom, Bosnom, Međimurjem, Hrvatskim zagorjem, i Hercegovinom koja će postati dio Dalmacije. Gradovi će imati samoupravu biranu od građana ili stanovnika mjesta, s mandatom od 3,5 godine, i pravo ubiranja manjih/nižih poreza, a financira ih država.

Glavni grad će biti Zagreb, kao zasebno upravno područje za grad i državu. Sabor i šef države mogu vladati i iz drugih mjesta u Hrvatskoj.

Samo Hrvati imati će pravo glasa na izborima i referendumima. Plebiscit ili izjašnjavanje naroda na referendumu biti će bezuvjetno Ustavno pravo, i provođeno po društvenim pitanjima jednom godišnje, ako ima potrebe. Za održavanje referenduma se prikuplja 100.000 potpisa različitih ljudi, stanovnika-državljana zemlje, i ako se prikupe potpisi, znači da ima potrebe za održavanje referenduma koje organizira izvršna vlast. Ista pitanja na referendumu smiju se postavljati samo u jednoj generaciji odnosno u 30 godina.

U Hrvatskoj će vladati bezuvjetna sloboda javne riječi i javnoga govora. Verbalni delikt nije dopušten.

Svaki (punoljetni) Hrvat ima pravo posjedovati i nositi oružje za obranu, uključujući i vatreno oružje, a zabrana nošenja i posjedovanja oružja se ograničava iznimno i po mogućnosti privremeno, i to od strane izvršne državne vlasti, što ide na provjeru nadležnog suda. Svaki Hrvat ima u Hrvatskoj pravo na vozačku dozvolu za upravljanje s prijevouznim sredstvom automobilom i motorom, koja mu se može oduzeti samo privremeno kad prouzroči tešku prometnu nesreću. Pravomoćno osuđeni ljudi neće moći biti birani na javne položaje deset godina, a u slučaju kazneong djela ubojstva slijedi automatska doživotna zabrana obnašanja javne dužnosti; s javne dužnosti udaljavaju se obiteljski nasilnici na rok od deset godina.

U Hrvatskoj će biti zabranjeno širenje stranih ideologija i religija u političke i ekonomske svrhe.

U Hrvatskoj će se razvijati ljubav u Boga, vjera i duhovnost, pravo na mir i miran suživot u snošljivosti bez nasilja, sreća i sloboda čovjeka i njegova prava, razvijat će se kultura, umjetnost, i znanstveni moralno-etički razvoj, poljoprivreda, turizam, industrija s novim tehnologijama, očuvanje okoliša, te samorazvoj zemlje, kao i svijest o nužnoj potrebi hrvatske državnosti i nezavisnosti, i hrvatsko državno pravo.

U Hrvatskoj neće čovjek biti „pravna osoba“ niti „osoba“ s brojem, već samo SLOBODNI ČOVJEK kao individua, sa svojim imenom i prezimenom, zaštićen, i narod kao kolektiv, također zaštićen.

Iznad Hrvatskog državnog sabora neće biti chemtrailsi nego samo čisto nebo i Bog! GMO i otrovni pesticidi biti će zakonom zabranjeni, kao i fluor u pitkoj vodi i pastama za zube i drugdje za ljudsku uporabu. Neće vladati monopol na duhan. Svatko će smjeti pušiti po volji i sam nabavljati duhan. Otopina natrij-klorida i soli mora biti dostupna i besplatna za sve ljude u Hrvatskoj, i to za preventivno održavanje zdravlja i za liječenje od bolesti, jer ubija sve viruse, bakterije i klice i otpušta teške metale iz organizma, kao i za pročišćavanje vodovodne mreže za pitku vodu.

Novi Ustav i Kazneni zakon biti će napisan po Deset Božjih zapovjedi, i razvijen u detalje za svaku moguću životnu situaciju. Pedofilija i silovanje s teškim tjelesnim i psihičkim oštećenjima će se kažnjavati smrću, a nasilje nad ženama, obiteljsko nasilje i (politička) korupcija drakonskim kaznama. Smrtna kazna vrijedit će i za urotničke veleizdajnike i sudionike velezločina genocida ili ubojstvo naroda. Za pobunjenike neće biti predviđen model abolicije ili oprost od kazne za dizanje oružanog ustanka. Izdajnike će se moći doživotno protjerati iz zemlje, a nacionalne ili veleizdajnike države, kao i teroriste i urotnike protiv naroda i države, kažnjavat će se smrću, kao i sam pokušaj veleizdaje. Slobode se može lišiti samo čovjeka koji je od strane krim-policije osumnjičen za ubojstvo, i teški kriminal lopovluka, prevare i pljačke u gospodarstvu, kao i za silovanje, terorizam, pobunu i izdaju, i to ne dulje nego na rok od tri do 30 dana nakon čega slijedi optužnica Državnog odvjetništva ili puštanje na uvjetnu slobodu, s tim da Državno odvjetništvo mora u roku od godinu dana ili podići optužnicu ili odustati od kaznenog progona. (Za držanje u pritvoru vrijede čvrste indicije.) U pritvoru čovjek lišen slobode ostaje do pravomoćne sudske presude koja mora biti donijeta u roku od najkasnije dvije godine. U Hrvatskoj vrijedi isključivo hrvatsko pravo temeljeno na rimskom pravu i hrvatskom običajnom pravu, i hrvatski zakoni. Fizička kazna, osim pedagoške dječje kazne u vidu blagogo poučka ali ne i širenje straha, kao i privremeno lišavanje od slobode, se u Hrvatskoj smije odrediti i izvršiti samo od strane državnih vlasti koje čini Sabor, pravosuđe i vlada na čelu sa šefom države. Fizičke kazne mogu biti samo kazna lišavanja slobode, i smrtna kazna (isključivo strijeljanjem ili vješanjem) ali ne i kazna sakaćenja i mučenje koje je zabranjeno nad zatvorenicima kao i nad slobodnim čovjekom. Prilikom policijsko-državnoodvjetničke istrage teških kaznenih djela dozvoljena je prijetnja i ograničena primjena sile bez sakaćenja i drugih trajnih posljedica po tijelo i psihu. Doživotna zatvorska kazna postoji iznimno, te postoji doživotni progon iz zemlje, a kad je u pitanju hrvatski državljanin, onda uz to i trajno oduzimanje hrvatskoga državljanstva kad je u pitanju ratno profiterstvo i izdaja naroda i države, a od svoje imovine može ponijeti samo ono što može nositi u gaćama na štapu.

Robstvo je u Hrvatskoj zabranjeno, tako i seksualno, trgovina s ljudima je strogo zabranjena, kao i organizirana prostitucija i korištenje opojnih sredstava poput droge, prirodne ili umjetne. Maloljetnicima ispod 16 godina zabranjen je rad i njihovo iskorištavanje u radne svrhe.

Svaki Hrvat smije u Hrvatskoj živjeti gdje želi, i imati svoj komad zemlje za život, stjecati vlasništvo nad pokretninama i nekretninana. Zemljišta se strancima ne smiju prodavati, niti ih stranci trajno stjecati, mogu ih stjecati samo privremeno na uživanje, bez prava na daljnju prodaju strancima; nakon isteka uživanja zemljište ili više njih vraćaju državi ili privatnom hrvatskom vlasniku.

U Hrvatskoj neće biti idolpoklonstva niti će se razvijati i održavati kultu ličnosti ikoga. Ljudi zaslužni za hrvatsku povijest neće se obožavati već se mogu spominjati njihova pozitivna i dobra djela u svrhu obrazovanja i dizanja nacionalne svijesti i čovjekoljublja i Bogoljublja.

Ljubav prema Bogu, obitelji, hrvatskom narodu i njegovoj domovini Hrvatskoj, tim redoslijedom, biti će ustavno dobro. U Hrvatskoj će se razvijati ljubav, kao i mir među stanovništvom i sa susjedima u drugim državama i svijetom, život u slozi i zajedništvu u Hrvatskoj biti će pravo i dužnost.

Zadnji dan u tjednu je neradni dan u Hrvatskoj posvećen Bogu-Tvorcu i obiteljima kao i odmoru. Neradni dan počinje zalaskom sunca prethodnog dana, i završava sa zalaskom sunca slijedećg dana. Državni (nacionalni praznici) i vjerski blagdani su također neradni dani.

U Hrvatskoj neće vladati ideologije već pravni poredak. Korupcija će se kažnjavati drakonski. Smjena dužnosnika države biti će automatska svakih 12 mjeseci, s početkom Nove godine, osim zapovjednika u oružanim snagama, i liječnika i medicinskih sestara u bolnicama i domovima zdravlja, kao i nastavnika u školama. Sveučilišta će imati znanstveno-obrazovnu autonomiju. Radnički sindikati će postojati radi zaštite radničkih prava. Javni službenici rade na mandat od četiri godine nakon čega slijedi provjera radne učinkovitosti, radne savjesti i zdravlja i pristojnost prema građanima to jest slobodnom čovjeku kojemu će javne službe biti njegov service, njemu na usluzi.

Vlasti će služiti čovjeku, a država narodu.

Kruh i pitka voda kao i struja će u Hrvatskoj biti besplatni za svakog Hrvata, kao i krov nad glavom. Ako stranac u nuždi u Hrvatskoj zamoli čašu vode i koricu kruha, dat će mu se na dar, kao i prenoćište za dva, tri ili mjesec dana.

Nitko neće smjeti u Hrvatskoj biti kažnjen zbog izrečenog mišljenja, verbalni delikt neće smjeti postojati u Hrvatskoj.

Privatni život svakog čovjeka i privatna komunikacija će biti zajamčeni, a njihovo kršenje drakonski kažnjavano. Špijuniranje (prisluškivanje) stanovništva ili skupina stanovništva je zabranjeno. Prisluškivati nekoga ili skupinu ljudi moguće je od strane tajne službe i krim-policije samo u svrhu razotkrivanja kaznenih djela, i uz naknadnu dozvolu nadležnog suda.

U javnosti neće biti seksualne raskalašenosti, a nemoral u javnosti će biti kažnjavan. U nemoral spada i laganje.

U Hrvatskoj će se razvijati duhovna i demografska obnova, materijalna obnova, napredak i prosperitet, kao i ljudska sreća, dok će i čovjek i životinje biti zaštićeni od fizičkog mučenja, a prirodni okoliš od zagađenja i uništavanja.

Hrvatsko državljanstvo imati će samo Hrvati i onaj čovjek koji bude trajno i doživotno živio u Hrvatskoj i Hrvat koji bude živio privremeno u inozemstvu, te plaćao hrvatskom društvu porez za njegov razvoj i materijalni opstanak. Svaki etnički Hrvat u domovini i svijetu postaje hravtski državljanin, osim ako to izričito odbije.

U Hrvatskoj će biti zaštićen ljudski život od začeća do rođenja i prirodne smrti, a sprečavanje začeća mehaničkim i kemijskim sredstvima u pravilu najšire zabranjeno. O štetnosti po zdravlje same primisli nerađanja i neželjenja imanja djece, kao i sprečavanja začeća i namjernom pobačaju, vršit će se široka edukacija stanovništva.

Pravo na sreću biti će Ustavno pravo svakog čovjeka u Hrvatskoj, to jest svakog Hrvata.

Stranci mogu boraviti u Hrvatskoj uz vremenska ograničenja, a radne i dozvole za školovanje i boravak strancima izdaju se samo iznimno od strane izvršne vlasti i uz odobrenje ograničenih kvota od strane Sabora, i na vrlo ograničeno vrijeme, ne dulje od tri godine, i moći će se produljiti samo na još dvije godine. (Od ove mjere su izuzeti strani supružnici Hrvata, dok brak stranca i hrvatskog čovjeka ne uključuje automatsko dobivanje hrvatskog državljanstva koje odobrava sud.) Stranci plaćaju sebi školarinu i obrazovanje koje je za Hrvate besplatno, kao i boravak i ishranu. Primaju se samo ratne izbjeglice i izbjeglice od prirodnoh katastrofa iz drugih zemalja na privremeni boravak do povratka sigurnosti u njihovim zemljama, najdulje pak pet godina i ne više od 1.000 njih u godinu dana. (U slučaju izbijanja epidemije u nekoj zemlji, uvodi se u Hrvatskoj karantena od tri mjeseca za strance koji dođu u zemlju.) Politički azil strancima daje se samo iznimno pojedincima kad su progonjeni negdje drugdje, i u ograničenom broju, ne više od 100 azilanata u godinu dana, pri čemu prioritet imaju progonjene obitelji, i ne na rok dulji od 10 godina (nakon isteka može zatražiti hrvatsko državljanstvo ili mora trenutno odselit iz zemlje). Azil se izdaje od strane izvršne vlasti u roku od tri mjeseca, koju potvrđuje sud, ili se automatski odbija ako se ne izda dozvola. Nema prava na sudsku žalbu, i deportacija izvan zemlje i ozemlja ide odmah, po potrebi i silom. Migracija stranaca u Hrvatsku je u pravilu zabranjena, iznimno je odobrava Sabor u vrlo ograničenom broju, ne više od 500 stručnjaka s obiteljima, sveukupno ne više od 2.500 ljudi godišnje, a potvrđuje narod na referendumu. Zaštita državne granice je vrhovna i prioritetna zadaća vlade. Neće se dozvoliti niti prolazak ilegalnih migranata kroz Hrvatsku deklariranih kao „izbjeglice“ (većinom vojno sposobni muškarci stranih neeuropskih kultura) , kao 2015. godine, kada su i vlasti Republike Hrvatske i migranti kršili hrvatski zakon o državnoj granici, niti će se dozvoliti migracija iliegalnih migranata i lažnih migranata deklariranih kao „izbjeglice“ u Hrvatsku, kao i u Europsku uniju 2015. godine.

Sve će biti dozvoljeno u Hrvatskoj što izričito nije zabranjeno na štetu društva, čovjeka i naroda, a o tome će odlučiti hrvatsko društvo u zemlji odnosno državi nakon što Ustavotvorna skupština odnosno Sabor hrvatskog naroda donese novi Ustav.

Ljubav prema Bogu i pravo na sreću svakog čovjeka biti će glavni dio Ustava Hrvatske Države koja će se zvati Hrvatska Država, skraćeno Hrvatska, u kojoj će vladati Bog i Hrvati. Hrvatska Hrvatom!

(Ovo je prijedlog za razmišljanje za svakog Hrvata, i nije obavezan niti neki plan za rušenje nepravedne i protuhrvatske vlasti i dosadašnjeg đavoljeg sustava totalitarnog komunizma i globalizma.)

Dana 8. listopada 2017. godine, na bivši Dan neovisnosti koji je saborska većina (HDZ-koalicija) ukinula.

NEK’ SE SLOŽE SRCA BRATSKA, ŽIVILA HRVATSKA!

Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatom!

Poštovani hrvatski sunarodnjaci, poštovane Hrvatice i poštovani Hrvati, državni praznici o nezavisnosti i državnosti najznačajniji su pored obilježavanja ustroja Hrvatske vojske i dana hrvatskih branitelja i domovinske zahvalnosti na oslobođenju Hrvatske i njezine obnove kao hrvatske države i obrane njene slobode i neovisnosti, jer su nam dušmani, neprijatelji naše slobode i naše hrvatske države zabranjivali naše hrvatsko državno pravo, kažnjavali nas zbog naših državnih i narodnih simbola, sprečavali nas u obnovi naše hrvatske države i proglašavali je zločinačkom kako bi nas zatrli kao političku naciju i narod slobodnih Hrvata. To nam dušmani na vlasti (bivši komunisti i njihova djeca) rade i danas u našoj domovini i hrvatskoj državi. STOP!

Našu državnost prenijeli smo kroz stoljeća neslobode u tuđim državnim okvirima i obnovili je raspadom Austro-Ugarske i Jugoslavije koncem Prvog i početkom Drugog svjetskom rata i padom Berlinskog zida. Danas, 30 godina nakon početka sloma totalitarne jugoslavenske tamnice naroda stojimo ugroženi svjetskim poredkom kapitalističko-komunističke zvijeri svjetske masonerije (globalisti) i ekstremnih ljevičara koji nastoje porobiti narode koji čine Božju djecu, i uspostaviti tiraniju “Jedne svjetske vlade” koja bi nad nama vladala putem svojih marioneta i kvislinga koji su prevarom, ubojstvima i uzurpacijom zauzeli hrvatske državne institucije, kiteći se smokvinim listom tobože demokratskih, a zapravo nedemokratskih i neslobodnih izbora. (Ne zaboravimo našu veliku snagu, uz Božju pomoć, pobijedili smo globaliste u Hrvatskom ratu za nezavisnost i slobodu 1991. – 1995 time što smo pobijedili pobunjene Srbe i Beograd, koji su bili njihova marioneta.

Tom zulumu i takvoj uvredi zdravoj pameti i ruganju istine moramo stati na kraj, i obnoviti našu državnu nezavisnost, (#CROexit), uspostaviti naša narodna prava i obraniti našu slobodu kako bi naša državnost opstala, a Hrvatska opet postala neovisna i samostalna država, slobodna od okova Europske unije i zabluda o “Europi” koju porobljivači Hrvatske šire, kao i defetizam, potkopavajući naše stečevine izborene s dankom u krvi u strašnom ratu protiv velikosrpske i jugoslavenske agresije početkom 90tih, ponovljeni sukob iz Drugog svjetskog rata na hrvatskom ratištu, hrvatski suverenitet koji su potkopali bivši komunisti koji su uzurpirali vlast i koje moramo srušiti s vlasti na kojoj nakon sloma totalitarnog komunizma nemaju što raditi.

Mi Hrvati se moramo vratiti na vlast, prvi puta nakon 8. svibnja 1945. godine, i vraćamo se kako bismo opstali i preživjeli, uz Božju pomoć iznijeli pobjedu

Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatima!

(Priredio Goran Jurišić, 29. svibanj 2020.)

Na fotografiji: HSP 1861 u gradu-heroju Vukovaru, pravaši branili Hrvatsku u ratu, (HOS), i odavali počast palim sunarodnjacima u miru. Pod znakom križa, s vjerom, Hrvati pobjeđuju, u tom znaku konačno pobjeđujemo.

GDJE TI JE BRAT? Tko su braća i sestre, kome okrećemo obraz da primimo pljusku, i tko su duhovne pristaše “stare zmije”, koji nam vrebaju petu?

„…Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina, on će ti [ženin rod] glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Knjiga Postanka 3, 11-14)

Hrvatsku javnost je uznemirilo trostruko ubojstvo u Splitu, dana 12. siječnja 2020. godine, (uz šesterostruku smrt nepokretnih staraca u jednom privatnom umirovljeničkom domu u Hrvatskom zagorju, koji su prilikom spavanja izgorjeli u svojim spavaćim sobama). Višestruko ubojstvo je bilo povezano s osvetom nad rasparčivačima opojnih sredstava koji su mladiću i njegovoj obitelji prijetili zbog duga za drogu, i lihvarske kamate na taj dug koji su protuzakonito naplaćivali, kao što su protuzakonito na crno prodavali nedozvoljene droge. Kao što je običaj u licemjernim društvima, tako je medijska javnost osudila čin ubojstva i postavila optužnicu protiv ubojice, ali nije osudila grijeh i zločin raspačavanja droge i naplaćivanja kamata od strane „dilera“, što nije kršćanski, i nije pronalazila uzroke mladićevog djelovanja iz nužne samoobrane, već se bavila samo s posljedicama, kao što to čine oni koji žele, da se u društvu ništa pozitivno ne promijeni, već da ostane status quo, uz nastojanje da se kaos po mogućnosti i poveća, jer onda korumpirani izdajnici i lopovi na vlasti mogu u mutnome ribu loviti.

Vlast je očajnički čin samoobrane kroz ubojstva ocijenila anarhijom, prijeteći, da nitko nema pravo pravdu uzimati u svoje ruke, ali ne dajući rješenje za sprečavanje uzroka, niti da će anarhija zavladati, iako je sama vlada zapravo uzrok anarhije, pa i sama se ponaša kao anarhisti, gazeći prava, zakone i Ustav dok od „građana“ licemjerno zahtijeva da se svi drže i Ustava i zakona i općenito pravila koje je društvo postavilo. Vlada Republike Hrvatske nije povela političku borbu protiv sveopće korupcije u društvu. Nije čudo da su ljudi, u očaju, počeli uzimati pravdu u svoje ruke, riskirajući i zatvorske kazne kad je u pitanju goli opstanak života, i obrana časti i ljudskog dostojanstva. Licemjeri, koji su ujedno i nevjernici čak i kada se deklariraju kao vjernici, ali se kao vjernici ne ponašaju, su postavili ljudima pitanje: „Gdje ti je brat?“, kao što u Knjizi Postanka u Svetom pismu Bog pita bratoubojicu Kajina, a ovaj drsko odgovara Bogu-Stvoritelju, da ne zna gdje mu je brat, niti je dužan to znati i voditi brigu o njemu. Ubio ga je zbog ljubomore, jer su mu djela bila zla, dok su Abelova djela bila pravedna, pa su naišla na pažnju Boga. Međutim, ubojica u Splitu nije bio ljubomoran, nego u strahu za svoj život i život svoje rođene braće, ovisnicima od droge. Abel nije prodavao drogu Kajinu niti ga je kamatario, da bi ga Kajin ubio u samoobrani. Stoga, kada netko želi bratu izvaditi trn iz oka, neka prvo iz vlastita izvadi brvno – kako nas Isus Krist poučava!

Tko su naša braća i naše sestre? U kršćanskom svijetu, brat i sestra su s jedne strane rod, dakle, krvna braća i sestre, a s druge strane je svaki kršćanin brat i sestra drugom kršćaninu, bez obzira na rasu, nacionalnost i etničko podrijetlo. Braća i sestre su i etnička braća. Kada kršćanin okreće obraz da prima pljusku? Samo kada ga na grijeh upozori kršćanski brat ili sestra. Kršćanin okrene drugi obraz kako bi primio drugu pljusku sa svrhom, da shvati svoju pogrešku. Kršćanin ne okreće obraz niti prima pljuske od nevjernika, ili vjernika drugih religija koje su iz kuta gledanja Božje riječi „nevjerničke“, već isključivo i samo od brata kršćanina.

Nije istina da se kršćani trebaju žrtvovati u srazu sa svojim neprijateljima, i okrenuti im obraz da prime udarac. To u Svetom pismu ne piše, ali piše da trebamo voljeti svoje neprijatelje, što znači da naše duše ne opterećujemo i ne uneređujemo grijehom mržnje prema njima, ali ne da im se damo u njihove ruke da nas tuku, ozljeđuju, siluju, sakate, da nas vrijeđaju, ili u mržnji ubijaju, jer mi kršćani moramo voditi računa o sebi, moramo voljeti i sebe, a ne samo našu braću i sestre, bližnje, pa i neprijatelje naše, i to u toj mjeri moramo voljeti i sebe, da se i fizički branimo, da branimo naš život Bogom dan, pošto je svaki kršćanin hram Božji, i napad na kršćanina je napad na Boga, koji za posljedicu ima kaznu i rušenje životne sudbine kao i potomstva.

„Upoznat će te istinu, a istina će vas osloboditi.“ (Iv 8, 32) „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.“ (I Kor. 3, 16) Samoubojstva su isto grijeh, jer čovjek diže ruku sam na sebe, na što nema pravo, jer se nije sam stvorio.

„…Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina, on će ti [ženin rod] glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Knjiga Postanka 3, 11-14)

U ovom biblijskom stihu Bog govori o tome da grešnici koji se kaju ne mogu živjeti zajedno s nepokajanim grešnicima pod istim krovom, kao što ni Kajin nije mogao živjeti u roditeljskom domu nakon što je ubio (polu)brata Abela, tako da se radi o borbi do istrebljenja između Kajinova roda i roda potomaka obitelji Sina Božjeg, Adama, koji Bog naziva „ženom“, a u biblijskom slijedu je „mladenka“ Božje čovječanstvo (kršćanski svijet) koje čeka svoga zaručnika Isusa Krista s kojim ima sklopljen Novi zavjet, iako Bog Stari zavjet nije ukinuo, te je i dalje na snazi. Potomci Kajinovi, a to su ne samo krvni potomci hibridnih naroda, nego i duhovni potomci bratoubojice, nastoje istrijebiti Božje narode, kršćane i bijelce koji se brane, i duhovnim potomcima „stare zmije“ (sotone) nastoje glavu satrti, kako bi se obranili i preživjeli, opstali. Grešni duhovni potomci bratoubojice Kajina su oni koji se ne kaju za svoje grijehe, dok se grešni potomci obitelji Adama i Eve kaju za svoje grijehe, jer su kršćani, to jest kršćani su samo oni koji se kaju i koji opraštaju kada ih grešni brat ili grešna sestra zamole za oprost. Ako ih sedam puta zamole za oprost, praštaju sedam puta – kako nas poučava Isus Krist, naš Gospodin Bog.

Koliko bi danas braće i sestara u Hrvatskoj bilo spremno ubiti jedne druge pod izgovorom zaštite vlastitog zdravlja i života zbog corona-virusa? Naime, oni koji poslušno nose tzv. zaštitne maske koje ne štite od virusa, ljuti su na one koji takove maske ne nose jer se ne žele podvrgavati zločestim globalistima kojima je nametanje maski ritual u stvaranju duhovnih i fizičkih robova od Djece Božje. Koliko je nositelja maski spremno ubiti svog brata ili svoju sestru koji ne nose maske, jer su uvjereni kroz propagandu Hrvatske radio-televizije, da ih sugrađani bez maske ugrožavaju? Kako, ako oni nose maske, zar nisu zaštićeni? Zar ne znaju, da pod mikroskopom ‘zaštitne’ maske imaju veće rupice od volumena virusa? Zašto su nositelji maska tako poslušni vladi i njenom kvazi-nacionalnom “stožeru Civilne zaštite MUP-a Republike Hrvatske”, koji širi strah i paniku, pojačane na n-tu potenciju od strane masovnih medija koji stoje u službi zla? Zar smo toliko neuki, sebični i puni grijeha, da ćemo ubiti brata i sestru zato što ne nose maske, jer nisu idioti, nisu strašljivi, nisu naivni, nisu neuki, i ne žele se podvrgnuti vladi koja treba njima služiti, a ne da braća i sestre služe članovima vlade. Braća i sestre trebaju vjerovati u Boga, i ne strahovati, jer strah paralizira čovjekovo razmišljanje i djelovanje, na što globalisti i njihovi zvjerski mediji i idu, da izazovu paniku i strah, i da onda mogu raditi što ih je volja dok se nositelji maski bave sami sa sobom.

Spavali ste u lažnoj demokraciji, i hinjenoj pravnoj državi, i probudili ste se u coronavirus-diktaturi, s maskom na licu.

Kada priču o Kajinovim nepokajanim duhovnim potomcima i grešnicima koji se kaju, to jest duhovnom potomstvu u liku Božjih naroda, „Izraela“ ili kršćana, prenesemo na naš život i hrvatsku politiku, onda su nekadašnji partizani i njihovi potomci, kao i komunisti i njihovi potomci u pravilu nepokajani grešnici koji kao i njihovi partizanski i komunistički predci nastoje članove obitelji žrtava Bleiburga i križnog puta odnosno jugo-komunističkog genocida Titovih partizana tlačiti, onesposobiti, opljačkati, osiromašiti i oslabjeti, oklevetati, pa i likvidirati, jer je uzrok klevete mržnja, a posljedica mržnje jest ubojstvo s predumišljajem, ali ne iz samoobrane, nego da se žrtvu istrijebi, da na ovome svijetu više ne postoji, a po mogućnosti i njeno potomstvo, To je ono što se događa hrvatskom narodu od 1918. godine preko 1945., 1971. i 1991., sve do danas, 2020. godine, 100 godina progona nad Hrvatima koji se nekada brane, a nekada su bez nacionalne zaštite. Naše neprijatelje ne moramo mrziti, možemo ih i trebamo ljubiti odnosno voljeti tako da im ne želimo zlo, niti da ih proklinjemo, jer proklinjanje nije dobro za naše duše, ali da se od njih branimo i obranimo, i da ih onesposobimo kad god je to nužno da obranimo vlastite živote, čak i kada kao kolektiv, kao nacija, pravdu uzmemo sami u svoje ruke, na što imamo pravo, jer u svakome od nas je hram Božji, i napad na nas je napad na Boga, no, ne smijemo živjeti u grijehu, a kada živimio u grijehu, pokajmo se i izmolimo Božje milosrđe za nas, naše obitelji i naš narod hrvatski, i neka Bog blagoslovi Hrvatsku i njen narod. Amen!

Goran Jurišić, 20. siječnja i 17. rujna 2020. godine.

#CROexit: Zašto? Zato…

Hitni izlazak Hrvatske iz članstva u Europskoj uniji, u suprotnom potop!

U Europskoj uniji, koja je nadnacionalna umjetna tvorevina koja nije država, i nema mjesto u članstvu Ujedinjenih naroda, ne postoji samostalnosti i neovisnosti, nacionalne države se ne priznaje, kao što se ne priznaje narode već se govori samo o “građanima”, i to je za hrvatski narod i druge narode u Europskoj uniji jedna katastrofa sama po sebi.

Tvorci EU su istu kreirali prema Titovoj totalitarnoj multi-nacionalnoj i multi-religijskoj Jugoslaviji, s tim da su u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji narodi imali veća prava nego što narodi imaju prava u Europskoj uniji, tako da je i ta činjenica za promisliti i jako dobro razmisliti, jer je Hrvatska napustila članstvo u SFRJ iz razloga nedostatka nacionalnih prava za Hrvate u političkoj praksi.

S ulaskom u članstvo EU naš suverenitet predan je u ruke stranim moćnicima koji nisu birani od strane hrvatskog naroda, i osim što smo izloženi nekontroliranim ilegalnim migracijama na naš teritorij, protuzakonitim upadima stranaca i rušenju naše državne granice, uz pomoć vlade (!) i PRH (!), naše zakone i gospodarstvo diktira režim Europske komisije EU, svaki projekt za financiranje iz EU-fondova za naše gospodarstvo prvo prolazi odobrenje stranih moćnika, nismo samostalni u vođenju našega gospodarstva, i naši proizvođači izloženi su poplavi strane robe kojoj ne mogu konkurirati i propadaju. Za sve to još plaćamo i članarinu što smo u EU u svezi koje nam ispiru mozak kako je to privilegija, kako je protuhrvatska političarka Vesna Pusić znala reći da je to “privilegija” biti u elitnom klubu, i da nećemo imati za isplatu mirovina ako ne uđemo u članstvo EU, što je bila njena notorna laž s kojom je plašila Hrvate, a istina je da sada kad je RH u članstvu EU dolazi u pitanje isplata ne samo vojnih mirovina hrvatskih branitelja, nego i uopće isplata mirovina za gotovo 1 milijun hrvatskih umirovljenika! Ima tu još privilegija, samo što hrvatski narod pojma nema koje su to, pa izvolite se upoznati s istima:

– Na tisuće EU-birokrata ima plaću veću od prosječne plaće predsjednika vlade Republike Hrvatske.
– Oko 45 zgrada u vlasništvu EU-režima spadaju među najveće građevine u Europi.
– EU-Parlament troši godišnje 150 milijuna eura ili oko 1 milijardu kuna koje mi plaćamo, za njihovo sastančenje u Strasbourgu, i za svaki pokušaj da se barem spoje sastančenja u Bruxellesu i Strasbourgu u jednom mjestu radi smanjena enormno visokih birokratskih troškova, u Strasbourgu, Francuska ulaže veto.
– U Bruxellesu postoji Shopping-centar isključivo za EU-birokrate, kao u Sovjetskom Savezu u Moskvi za komunističku oligarhiju. Funkcioneri Europske komisije zovu se isto kao u totalitarnom Sovjetskom Savezu, naime, zovu se “komesari”. Riječ ministar su izbacili, jer ta riječ znači “služenje narodu/narodima”.
– EU-zaposlenici imaju šofere koji ih voze na posao, i šoferi uopće ne gase službene automobile, djelatnici EU izađu iz vozila, odskeniraju svoje zaposleničke kartice i vrate se natrag i pa-pa posao (ionako izmišljeno radno mjesto), “dnevnica”, i to velika, osigurana je bez obzira radili ili ne radili. Idemo dalje…
– EU je formirao EU-policiju, FRONTEX, koja ne služi za zaštitu vanjske granice EU, iako je glupo pričati o “vanjskoj granici EU” kada EU nije država.

Predstavniku EU u Washingtonu je State Department u administraciji predsjednika Trumpa snizio diplomatski status, uz obrazloženje da EU nije država i ne može imati isti status kao jedna samostalna i nezavisna država. Nadalje, EU stvara EU-vojsku tzv. EUFOR, iako je Bruxelles tvrdio da se to nikada neće dogoditi. Time će biti ukinuta Hrvatska vojska (HV). Zar to nije zabrinjavajuće?


– EU izvlači novac iz mnogih, ne samo ribarskih kompanija, i mnoge obalne zemlje pate zbog toga gubeći resurse zbog toga što ne primjenjuju gospodarski pojas po UN na što imaju pravo. EU se postavlja iznad međunarodnih zakona. Zamislite! Je li vam stalo do primjene zakona, kako nacionalnih tako i međunarodnih ili nije?
– Zemlje-članice, kako se nazivaju nacionalne države, se mobbingiraju (pravi se veliki pritisak na njih) da potpišu Maastrichtski ugovor o uvođenju zajedničke valute euro, što u hrvatskom slučaju znači gubitak hrvatske kune u hrvatskom džepu. Hrvatski narod jest doduše, davno izgubio svoj monetarni suverenitet koji znači sve u životu jednog naroda kada njegova vlada i njegov nacionalni parlament nadziru domaću valutu, u hrvatskom slučaju kunu (HRKn), tiskanje papirnatog novca i kovanje kovanica, kao i distribuciju novca preko Hrvatske narodne banke koja mora biti središnja državna banka, a ne filijala Europske centralne banke!
– Za Lisabonski sporazum koji regulira zakone EU trebao je biti održan referendum u svakoj zemlji-članici, ali nije, iako je za prethodni predloženi Ustav EU bio održan referendum koji je u Francuskoj i Nizozemskoj odbijen Lisabonski sporazum se samo tako zove, a u stvarnosti je to Ustav EU.
-Da je sve ostalo na Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ) kakva je bila do 1992. godine, sve bi bilo u redu, ovako ništa nije u redu.

Sloboda nema cijenu, i iz EU treba izaći bez obzira na cijenu! #CROexit. Hrvatska mora iz članstva EU izaći najkasnije do 31.12.2020. godine, jer globalisti planiraju izazvati veliku krizu u cijeloj Europskoj uniji !!! (Ovaj tekst je pisan 2019. godine, sada u 2020. godini vidimo veliku krizu Coronavirus-krizu, “lock-down” hrvatskoga gospodarstva od završetka sabora HDZ-a 15. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. i karantena za cjelokupno stanovništvo, što se nikada u povijesti Hrvata nije bilo dogodilo, kao ni zatvaranje crkava za kršćanske vjernike, rimo.- i grko-katolike i hrvatske pravoslavce.

Jesmo li znali da, ukoliko jedan narod, kojeg u EU njeni upravitelji zovu “građani” (dakle, denacionalizira se ljude i narode), želi da njegova ukinuta država, koja se zove “zemlja-članica”, izađe iz članstva EU, da je izlazak iz članstva Europske unije BESPLATAN ako se ne postigne međusobni sporazum, jeste li znali za to? Na primjer, BREXIT, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz članstva EU, ako se ne postigne dogovor između Bruxellesa i Londona, onda će to Engleze, Škote i Walešane stajati 0,0 funta ili 0,0 eura, ili 0,0 kuna, dakle doslovno ih neće stajati ništa. Ako postignu dogovor, London mora platiti oko 50 milijarda eura; zauzvrat bi imao sporazum o trgovanju s EU.

S ulaskom Hrvatske u članstvo EU su vladajući bivši komunisti nasamarili hrvatsko stanovništvo obećavajući mu brda i doline, i lagali da će hrvatski suverenitet, koji je Hrvatima jako važan, u EU biti čak još i ojačan, što je notorna laž, naprotiv s ulaskom Republike Hrvatske u članstvo Europske unije dana 1. srpnja 2013. godine je u potpunosti likvidiran suverenitet hrvatskog naroda, Hrvati više nisu nezavisni, dok u EU nisu doživjeli očekivani materijalni procvat ili prosperitet, već se stotine tisuća mladih Hrvata iselilo na rad u inozemstvo, to jest u druge zemlje-članice EU poput Austrije, Njemačke i Irske. Na mjesto iseljenih Hrvata, zločesta Plenkovićeva koalicijska vlada naseljava strance, ilegalne migrante, nekadašnje sirijske pobunjenike i džihadiste, to jest svoje saveznike kojima je Milanovićeva vlada slala hrvatsko oružje (preko zračne luke Rijeka na otoku Krku), i počinila de facto ratni zločin kada je nezavisnoj državi Arapskoj Republici Siriji prijetila s ratom, bez mandata Vijeća sigurnosti UN. Može li gore? Uvijek može gore, ovisi o tome koliko će Hrvati trpjeti i čekati da nešto poduzmu protiv urušavanja hrvatske države i nestanka svoje nezavisnosti i slobode. Točka na “i” jest potez Plenkovićeve koalicijske hrvatsko-srpske vlade za vrijeme coronavirus-diktature iza leđa hrvatskom narodu, kojeg je stavila u karantenu, u smjeru ukidanja hrvatske valute kune i uvođenje ionako bezvrijedne valute euro (EUR) čija kupovna moć ovisi o njemačkom izvozu, a ne o rezervama zlatnih poluga, a njemački izvoz je u koronavirus-krizi doživio slom, tako da će i euro doživjeti visoku inflaciju i slom, ali globalisti ga drže na površini dok ne etabliraju svoju tiranijsku “Jednu svjetsku vladu” u sotonističkom “Novom svjetskom poredku” (NWO), jer taj poredak mora sadržavati i jednu valutu.

Sin komunista i udbaša, Andrej Plenković, je Hrvatsku stavio pod globalnu upravu svjetskih vladara iz sjene, međunarodnih bankara ili globalista. Vladajući bivši komunisti i njihova djeca su Hrvatsku gurnuli u ralje globalizacije koja melje sve nacionalno i vjersko pred sobom. Ostatci ostataka hrvatskog stanovništva stoje pred progonom u vlastitoj zemlji koji je na neki način i počeo s coronavirus-diktaturom. Svejedno, globalizacija ne prolazi bez otpora, u Njemačkoj su se Nijemci probudili, i 1. i 29. kolovoza 2020. je preko 2 milijuna Nijemaca izašlo na ulice Berlina u prosvjed protiv diktature globalista koji se koriste lažnom pandemijom za izazivanje straha i panike. Sin u političkoj uroti ubijenog pokojnog senatora i borca za ljudska prava Roberta Francisa Kennedya, i nećak u zavjeri ubijenog predsjednika Amerike, John F. Kennedya, Robert F. Kennedy Jr. je u svom govoru pred stotine tisuća Nijemaca u Berlinu na aveniji Unter den Linden i 17. lipnja naglasio, (avenija nazvana tako u spomen na ustanak Nijemaca protiv staljinizma u Istočnom Berlinu, 17. lipnja 1953., prvi antikomunistički ustanak u Europi nakon podjele Europe u Drugom svjetskom ratu od strane Saveznika, u Jalti, 1945.), da je Berlin postao središnja svjetska točka otpora globalistima.

#HrvatskaIznadSvega #BogiHrvati #Hrvatska #Croatia #HrvatskaDržava #StateOfCroatia

Imamo diktaturu i imamo diktatora

Komentar prošle i aktualne hrvatske politike, objavljen 16. rujna 2020. na društvenoj mreži Facebook: https://www.facebook.com/Hrvatska.iznad.svega/

Kada pošteno bacimo pogled u blisku prošlost, hrvatski narod nikada nije živio u demokraciji niti u pravnoj državi, tako je sve do danas, 16. rujna 2020. godine.

Hrvati su živjeli u višestranačkom sustavu Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Republike Hrvatske, ali je rezultat bio kao u diktaturama pod jednopartijskom vlašću. Od ove analize valja izuzeti jedino ratno razdoblje Nezavisne Države Hrvatske kojom je vladao ustaški pokret, Hrvatska je tada bila autoritarna država i imala diktatura poglavnika, ali ona nije bila usmjerena protiv hrvatskog naroda već za njegovu dobrobit, i to u uvjetima svjetskog rata. U obje jugoslavenske tamnice naroda su Hrvati doživjeli represiju vlasti, dok su u komunističkoj diktaturi pod Titom doživjeli genocide, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i masovno kršenje ljudskih prava uključujući i verbalni delikt koji se na mala vrata vratio u Republici Hrvatskoj kroz nelegitimni posebni ‘zakon o mržnji’, koji se kosi sa Ženevskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodom javne riječi iz 2011.

Zanimljivo da u niti jednom slučaju partizanskog ratnog zločina nad Hrvatima u Drugom svjetskom ratu i iz vremena totalitarnog jugoslavenskog komunizma u ‘pravnoj državi’ Republici Hrvatskoj nije bilo osuđenih krivaca, kao da su ubijani golubovi ili mlaćeni komarci, a ne ljudi, djeca, djevojke i dječaci, žene, muškarci, starci, zarobljenici i dr. Zanimljivo je i da su masovne ubojice oklevetali bez posljedica svoje žrtve. U Republici Hrvatskoj je čak i višestranački sustav, uspostavljen 1989. na koncu socijalizma, likvidiran već 1993. godine s otimanjem parlamentarne Hrvatske stranke prava od strane režima Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice i njenih republičkih kadrova. Zanimljivo jest, i da je zadržan atribut republika u nazivu zemlje, iako je on proizvod zločinačke revolucije, a republika i ne mora biti država i često i nije već samo administrativna jedinica u totalitarizmu. N.D.H. je bila autoritarna država, ali ne i totalitarna država kao Titova Jugoslavija koja je bila zločinačka država. Razlika je velika, i Chile pod vođom pobune protiv demokratski izabranog socijalističkog predsjednika Allendea, generalom Pinochetom, bio je autoritaran, ali ne i totalitaran, u Chileu je funkcionirala pravna država koja jedino nije vrijedila za ekstremne ljevičare (marksiste) koji su radili na zločinačkoj svjetskoj revoluciji o čemu su odluku o tome donijeli marksisti na kongresu Komunističke internacionale u Moskvi, 1919. godine pod agitatorom i zločincem ‘Lenjinom’. Predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, je potvrdio, da su prvu komunističku sovjetsku vladu činili u većini židovski boljševici, a ono što nije rekao glasi, da je revolucionarna, dakle, zločinačka Lenjinova vlada koju nitko na demokratskim izborima nije birao, niti je ikada potvrđena na narodnom referendumu, donijela protuljudski i protukršćanski zakon o kažnjavanju na smrt optužene za antisemitizam, i zakon o pobačaju, prvi na svijetu. U autoritarnom Chileu pod generalom Pinochetom ubijeno je bez sudske presude oko tri tisuće ekstremnih ljevičara i revolucionara, u N.D.H. oko dvije tisuće. U revoluciji komunističke Kube pod Fidelom Castrom ubijeno je 10.000 antikomunista, ali, nikome ništa zbog te činjenice koja se u masovnim medijima i ne spominje, samo u stručnim tekstovima o zločinima komunizma. Od 1993. godine Hrvati imaju krnji višestranački sustav koji je u stvarnosti jednopartijski sustav s bivšom komunističkom partijom SDP koju je vodio nekadašnji komunistički ideolog i boljševik Ivica Račan, i Tuđmanov HDZ, stranka koju je osnovala nekadašnja tajna služba Udba. Nakon nasilne smjene Dobroslava Parage sa čela otete stranke HSP u Hrvatskoj (putem Ministarstva pravosuđa i uprave i Upravnog suda RH) nema organizirane političke oporbe. Republika Hrvatska živi već 30 godina u diktaturi koju je zaveo Titov general i prvi PRH Franjo Tuđman i njegovi oznaši i udbaši. Predsjednik vlade RH, Andrej Plenković, je sin komunista i udbaša iz CK SKH i medijskog kontrolora s nekadašnje TV Zagreb, (današnji HRT). On zna s medijima koji su mu poslušni. U novim okolnostima nastavio je diktaturu Franje Tuđmana ali u korist Europske unije pod globalistima. Hrvatski nacionalni interesi i hrvatski domoljubi su smetnja njegovoj vlasti; on ih zove “hrvatskim nacionalistima”, jer je to isprobana etiketa iz komunizma kada je njegov otac drmao socijalističkom republikom nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine. Saveznici su mu svi koji nisu pro-hrvatski orijentirani, jedino takvi se s njim i rukuju. S Bogom nema ništa, osim što služi đavla.

Diktator Franjo Tuđman je s položaja smijenio prvog predsjednika Vrhovnog suda, Vjekoslava Vidovića, zato što je ovaj iz pritvora pustio Dobroslava Paragu kojeg je PRH Franjo Tuđman dao zatvoriti iz razloga konkurencije i mržnje prema njemu koji se jedini zalagao za hrvatsku nezavisnost i slobodu. Kako Tuđmanova Udba u sustavu RH nije uspjela pronaći dokaze protiv D. Parage, predsjednik Vrhovnog suda, V. Vidović, pustio ga je po zakonu na slobodu, jer ne možeš nevinog čovjeka neograničeno držati u pritvoru bez dokaza. Franjo Tuđman je na to “poludio” od bijesa kada je čuo da je VS pustio Paragu na slobodu, i najurio predsjednika VS RH, što je skandal par excellence. Poslije je Predsjednik Tuđman optužio predsjednika Hrvatske stranke prava, D. Paragu, za navodni pokušaj rušenja ustavnog poretka RH ali opet nije bilo dokaza na Vojnom sudu RH koji ga je oslobodio, a na žalbu Glavnog vojnog tužitelja Mirsada Bakšića (kćer mu se poslije ubila iz njegovog revolvera) je Vrhovni sud 1994. odgovorio konačnom oslobađajućom presudom Dobroslavu Paragi i za HOS koji je u presudi naveden kao legalna i legitimna postrojba Hrvatske vojske i OS RH, a ne kao “paravojna formacija” kako su HDZ i Franjo Tuđman etiketirali HOS, isto kao i Slobodan Milošević i JNA koji su HOS proglašavali “paravojnom formacijom”, uz fašističku etiketu koja je palila u totalitarnom komunizmu, (socijalizmu pod diktaturom komunističke partije), zašto ne i u lažnoj demokraciji pod vlašću bivših komunista. Zanimljivo, niti je međunarodni privremeni haaški sud ICTY za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, niti ijedan sud u Hrvatskoj ikada podigao ijednu optužnicu za ratni zločin protiv HOS-a što znači da je Paraga vodio HOS pošteno i po međunarodnoj ženevskoj i haaškoj konvenciji o ratovanju i postupanju u ratu, ali Franjo Tuđman tako nije vodio svoje postrojbe iz HVO-a u BiH, s tim da valja naglasiti hrabrost i požrtvovnost mnogih časnih pripadnika HVO-a i njegovih postrojbi u otporu agresiji JNA, 1992. godine, i poslije prilikom oslobađanja teritorija BiH uoči Daytonskog sporazuma, 1995. godine u savezu s Armijom BiH. Obični vojnici, hrvatski branitelji na terenu nisu ni znali koje stvarne političke ciljeve njihovo vodstvo u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske slijedi, jer je njima glavna misao bila oslobođenje domovine i opstanak obitelji i naroda.

Kada je hrvatski narod kaznio HDZ 1992. godine na parlamentarnim i predsjedničkim izborima zbog loše nacionalne politike, traljave obrane domovine od velikosrpske agresije, zbog pada Vukovara koji je pao u Zagrebu, i zbog užasne privatizacije i pretvorbe, Franjo Tuđman i njegovi udbaši na najvišim položajima odlučili su krivotvoriti izbore. Predsjednik Vrhovnog suda i republičke izborne komisije bio je Vidovićev nasljednik na čelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, stručnjak koji nije bio član komunističke partije, Zlatko Crnić, ali je 29. rujna 1992. ubijen u improviziranoj prometnoj nesreći kada se jedan šleper (teški kamion) zabio u njegov automobil prilikom čega je pola njegove obitelji poginulo. Njegova šira obitelj nikada nije prihvatila službeno objašnjenje da se radilo o tragičnoj prometnoj nesreći; u Srbiji je udba vršila atentate baš šleperima koji bi se zabijali u automobil oporbenog prvaka; u Hrvatskoj udba u tajnoj službi SZUP i vojnoj tajnoj službi SIS (poslije u tajnoj službi HIS), nije se libila politički motiviranih ubojstava, tako je MUP RH na kontrolnoj točci u Sesvetama kraj Zagreba godinu dana prije likvidacije predsjednika Vrhovnog suda koji kao čovjek s integritetom sigurno nije blagoslovio krivotvorenje izbora, ubio oporbenog čelnika pravaša i antikomunista Antu Paradžika, ratnog načelnika Hrvatskih obrambenih snaga HOS, i predsjednika Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine. Tjedan dana nakon izbora 1992. ubijen je general Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a u Bosni i Hercegovini, član Glavnog stožera Armije BiH, i pravaš i antikomunist. Uslijedila je i likvidacija predsjednika željezničarskog radničkog sindikata Milana Krivokuće u Zagrebu. Nikome ništa kao i u slučaju brojnih drugih atentata odnosno likvidacija u “pravnoj državi” Republici Hrvatskoj. Franjo Tuđman je otišao i korak dalje, što se Slobodan Milošević nije usudio u Srbiji to je on radio u porobljenoj Hrvatskoj – otimao je oporbene političke stranke i udruge, i na njihova čela postavljao svoje agente i doušnike i poslušnike, svoje trojanske konje. Tako je diktatura u Republici Hrvatskoj bila zahvatila oporbu, pa i neke novinare i medije, ali ne i stanovništvo koje je Franjo Tuđman kupio s vojnim mirovinama i kreditima, kao i nacionalnom domoljubnom retorikom i jednim hrvatskim domoljubnim ozračjem kojeg je u propagandi vrtjela HTV kao na karuselu iako je domovina već davno bila doživjela izdaju nad Vukovarom, a poslije su izdaju doživjeli i Hrvati u Bosni, kako u Posavini tako i u srednjoj Bosni i Bosanskoj krajini gdje ih je HDZ ostavio na cjedilu odmah nakon 1990. godine, i prepustio pokoljima pobunjenih Srba u Prijedoru, Banja Luki i drugdje gdje je vladalo etničko čišćenje iako nije bilo ratnog stanja odnosno rata na tom području. (Prilikom priključenja RH Europskoj uniji je s HRT-a utihnula domoljubna propaganda i prešlo se na propagandu o “internacionalizmu”; tek tada je šire stanovništvo shvatilo, da je nešto trulo u državi Hrvatskoj.) Vrhunac diktature u RH 90tih je bio obračun s antikomunističkom pravaškom oporbom, i nesmiljena pljačka banaka i poduzeća u zakonitoj ali nepravednoj pretvorbi i privatizaciji. Ljudska prava u to vrijeme nisu bila bitna u svijesti ljudi, naglasak se stavljao na nacionalna prava poput nezavisnosti i slobode iako je i nezavisnost i nacionalna sloboda bila zapravo samo hinjena, ne i realna. Hrvatski narod je monetarni suverenitet izgubio još prije Oluje, 1994. godine, a monetarni suverenitet je zapravo sve u životu jednog naroda. S uspješnom Olujom je Franjo Tuđman samo zamazao oči Hrvatima, a i cijela hrvatska vojna oslobodilačka operacija je izvršena u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem, koji je u Tikvešu, travnju 1991. na tajnom sastanku s Tuđmanom obećao, da će nakon pojele BiH ostaviti pobunjene Srbe u Hrvatskoj na cjedilu. Ispunio je svoje obećanje, kao što je i Tuđman ispunio svoje, jer je pristao na podjelu Bosne i Hercegovine.

S ulaskom u članstvo RH u EU su HDZ i SDP do kraja likvidirali hrvatski suverenitet za koji su se u ratu izborili hrvatski branitelji i mnogi hrvatski civili svojom krvavom žrtvom, s dankom u krvi. Krvnici Hrvatske na čelu nje same predali su je u ralje globalizacije, u novi totalitarni sustav tamnice naroda Europske unije pod diktaturom globalista i njihovih zvjerskih mainstream-medija. Sad živimo u coronavirus-diktaturi, iako se one nekadašnje komunističke diktature i tiranije udbaša i nekadašnjih partizana nikada nismo ni riješili. Imamo diktaturu, tako imamo i novog diktatora, to je “lažljiva Andreja”, kako su Plenkovića prozvali prosvjednici protiv protukršćanske Istanbulske konvencije, 2018. godine na velebnim prosvjedima u Splitu i Zagrebu, i po drugim hrvatskim gradovima. Međutim, on ne mari za masovne prosvjede i peticije za referendume koje zabranjuje uz pomoć svoje ispostave zvana Ustavni sud Republike Hrvatske, koji mu je dao blagoslov i za sve odluke njegovog kvazi-nacionalnog “stožera Civilne zaštite MUP-a RH”, onog istog MUP-a koji je ubio Antu Paradžika i mnoge druge hrvatske domoljube poput Mire Barešića, Ludviga Pavlovića, pa sve do Zvonka Bušišća-Taika, a da nikada nitko od nalogodavaca i izvršitelja za ta ubojstva nije odgovarao. Hrvatsko stanovništvo umire u negativnom demografskom prirastu, nestaje ubrzanim iseljavanjem mladih iz Hrvatske, i guši se u neljudskim ovrhama, te pod pritiskom ilegalnih migracija stranaca koje navaljuju na nezaštićenu nekadašnju državnu granicu Republike Hrvatske. U pozadini ove drame se cereka lice tzv. Jedne svjetske vlade globalista (međunarodnih bankara) koju su Hrvati jednom već pobijedili, i to u Domovinskom obrambenom ratu.

Kako će se hrvatski narod riješiti diktature i porobljenosti u vlastitoj zemlji? Teško, jer su široki slojevi stanovništva na neki način korumpirani i u nju upleteni na izravni ili neizravni način kroz novčane privilegije iz državnog proračuna, vojne mirovine, kredite, državne subvencije, to jest subvencije bivše države i kroz subvencije iz EU, jer Hrvatska u Europskoj uniji nije više država nego zemlja-članica, što dođe isto kao republika u socijalizmu – administrativna tvorevina. Katolička Crkva čvrsto je usidrena u njedrima HDZ-a, isto ovisna o novčanim privilegijama vlade Republike Hrvatske, umjesto da se uzda u Boga. Oporbe praktički u zemlji nema, stanovništvo je frontalno izloženo sustavnom uništenju, ne samo kroz raseljavanje i demografski pad zbog ozakonjenog pobačaja, nego i zbog medijskih etiketa odnosno psihološko-propagandnog rata HRT-a i privatnih korporacijskih televizija i portala protiv hrvatskog naroda, u režiji simpatizera partizanskih masovnih ubojica, udbaša i ljubitelja “Evrope”, naime, izdajnici ljube sve, samo da ne bi morali ljubiti Hrvatsku.

Ova ružna priča i noćna mora u Republici Hrvatskoj će završiti, ili tako da će njeni vladari potopiti vlastiti brod kojim kormilare, jer nisu normalni, zločesti su i oholi, slijepi zbog mržnje prema svemu hrvatskom, vjerskom i nacionalnom, i do grla su korumpirani, to jest pokvareni, ili narodnim ustankom protiv ovakve nepravedne i nedemokratske vlasti koja svoj lažni legitimitet crpi iz zločinačkog revolucionarnog državnog prevrata od 8. svibnja 1945. godine kada su došli na vlast u Zagrebu, i od tada nikada s nje do danas nisu zapravo sišli. Komunističko tijelo ZAVNOH nije imalo demokratski legitimitet. Ako netko nema pravo na vlast, onda su to oni, jer su protuzakoniti, i sveukupno su protiv Boga-Stvoritelja, pobunjenici protiv Svevišnjeg. Globalisti imaju plan za nas, ali naš Bog ima plan za njih! U nadi je spas, nada umire posljednja. Bog i Hrvati!

#HrvatskaIznadSvega

Introduce Yourself (Example Post)

This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.

You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.

Why do this?

  • Because it gives new readers context. What are you about? Why should they read your blog?
  • Because it will help you focus your own ideas about your blog and what you’d like to do with it.

The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.

To help you get started, here are a few questions:

  • Why are you blogging publicly, rather than keeping a personal journal?
  • What topics do you think you’ll write about?
  • Who would you love to connect with via your blog?
  • If you blog successfully throughout the next year, what would you hope to have accomplished?

You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.

Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.

When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.

Introduce Yourself (Example Post)

This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.

You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.

Why do this?

  • Because it gives new readers context. What are you about? Why should they read your blog?
  • Because it will help you focus your own ideas about your blog and what you’d like to do with it.

The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.

To help you get started, here are a few questions:

  • Why are you blogging publicly, rather than keeping a personal journal?
  • What topics do you think you’ll write about?
  • Who would you love to connect with via your blog?
  • If you blog successfully throughout the next year, what would you hope to have accomplished?

You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.

Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.

When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.

Introduce Yourself (Example Post)

This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.

You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.

Why do this?

  • Because it gives new readers context. What are you about? Why should they read your blog?
  • Because it will help you focus your own ideas about your blog and what you’d like to do with it.

The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.

To help you get started, here are a few questions:

  • Why are you blogging publicly, rather than keeping a personal journal?
  • What topics do you think you’ll write about?
  • Who would you love to connect with via your blog?
  • If you blog successfully throughout the next year, what would you hope to have accomplished?

You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.

Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.

When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.